212422324-209994194-Jennifer-Probst-Dogovor-Za-Brak.pdf

A

1

Jennifer Probst

Dogovor za brak Jennifer Probst The Marriage Bargain (Marriage to a Billionaire, #1)

www.crowarez.org www.bosnaunited.net

2

Mojoj majci. Čitala si rukopise mojih prvih ljubavnih romana pretipkane na staromodnom pisaćem stroju, čak i ljubavne scene. Uvijek si me ohrabrivala, govorila mi da slijedim svoj san i vjerovala da mi pisanje ne predstavlja samo razonodu. Pružala si mi podršku u dobru i u zlu, svakoga dana tijekom svih ovih godina. Potaknula si me da se razvijem u bolju osobu. Ponosim se jer sam tvoja kći. Ovo je knjiga za tebe, mama.

3

Prolog Prije trinaest godina... »Spremni ili ne, evo me!« Aleksa makne ruke s očiju i brzo se okrene. Šuma je treperila jezivom tišinom, ali osjećala je da su joj prijatelji blizu. Potrčala je bez oklijevanja, teniske su joj šuškale po žbunju i grančicama dok je jurila kroz velike borove. Razabravši tiho hihotanje, naćuli uši. Slijedila je taj zvuk, ali jeka ju je odvratila s puta pa je uspjela iznenaditi jedino vjevericu s velikim lješnjakom. Hladna sjenka mamila ju je sve dublje. Brzinska provjera Maggienog uobičajenog skrovišta razotkrila je samo hrpu lišća. Aleksa uspori i gotovo se odluči okrenuti kad začuje neki glas. »Nisi li malo prestara za igranje skrivača?« Aleksa se okrene na jednoj nozi i pogledom osine starijeg brata svoje najbolje prijateljice. »Zabavno je.« Bahato frkne. Nekoć su bili bliski, sve dok se on jednoga dana nije probudio i odlučio da ona nije vrijedna njegova vremena. Više joj se nije obraćao, nije se šuljao u njezinu kuću da ukrade čokoladne kolačiće, nije joj pričao prljave šale. Činilo se da njegovu pažnju privlače samo starije, glupe, prsate cure. Koga briga? Nije htjela trčkarati za njim kao malo dijete. »Ionako ne bi razumio. Nikad se ne želiš družiti s nama. Što radiš sam ovdje vani?« Ustao je s tla i došetao do nje. Nick Ryan imao je šesnaest godina i bio pravi gnjavator. Rugao se svemu što je radila i smatrao da ima pravo igrati se Boga samo zato što je dvije godine stariji. Stajao je na dugim, mišićavim nogama. Kosa oko ušiju i ponad čela bila mu je kovrčava i zanimljive boje, od svjetlosmeđe do zlaćane. Poput njezinih žitarica, pomisli Aleksa. Kombinacija riže, pšenice i kukuruza. Lice mu je bilo posve mršavo, koščatih crta, a puna donja usna oduvijek joj je bila privlačna. Sjajne svjedosmeđe oči otkrivale su inteligenciju i tračak boli. Aleksi je ta bol bila dobro poznata. Bila je to jedina osobina s kojom se mogla poistovjetiti. Nick Ryan bio je bogato povučeno dijete i činilo se da nema prijatelja. Oduvijek se čudila kako je njegova sestra Maggie ispala tako druželjubiva. »Trebala bi biti oprezna u šumi, mala. Mogla bi se izgubiti.« »Poznajem šumu bolje od tebe.« Slegnuo je ramenima. »Vjerojatno. Trebala si biti dečko.« Nakostriješila se. Stisnula je šake i zamahnula repom. »A ti si trebao biti curica. Svi znaju da ne voliš prljati ruke, ljepotanko.« Niski udarac. Stvarno je izgledao ljutito. »Trebala bi se naučiti ponašati kao prava cura.« »Kako to?« »Šminkati se. Izgledati lijepo. Ljubiti se s dečkima.« Nikad joj nije palo napamet da svoje dragocjene novčiće potroši na sjajilo za usne. Bilo je dovoljno teško priuštiti si bilo što novo, a kamoli šminku ili parfem. Aleksa ljutito zastenje kao da želi nešto izgovoriti. »Fuj.« 4

»Kladim se da nikad nisi nikoga poljubila.« Čula je provokativnu intonaciju u njegovu glasu. Sa četrnaest godina većina njezinih prijateljica već je iskusila prvi poljubac - uključujući Maggie - ali njoj se pri pomisli na tako nešto uvijek dizao želudac. Radije bi umrla nego da to prizna Nicku. »Jesam.« »Koga?« »Ne tiče te se. Odoh ja.« »Ajde, izazivam te.« Aleksa naglo zastane u hodu. Oštar ptičji krik zaparao je zrak, osjećala se kao da je došla do točke s koje nema povratka. Podigla je bradu. »Izazivaš me na što?« »Pokaži mi da se znaš ljubiti.« Želudac joj se okrenuo, srce joj je lupalo kao ludo, dlanovi su joj se znojili. Složila je grimasu. »S tobom?« »Znao sam.« »Zašto bih se ljubila s tobom? Tebe mrzim!« »Okej, zaboravi. Samo sam htio vidjeti jesi li prava cura. Sada znam da nisi.« Njegove riječi djelovale su poput oštrice. Sva sumnja i nesigurnost najednom je izbila na površinu i potvrdila da je drugačija. Zašto nije poput Maggie? Zašto su joj čitanje, pisanje i životinje draži od dječaka? Možda je Nick u pravu. Možda je greška u njoj. Možda... Nick polako krene svojim putem. »Čekaj!« Nekoliko trenutaka stajao je okrenut leđima kao da razmatra njezinu molbu. Polagano se okrenuo. »Što je?« Prisilila se da mu priđe bliže i zaustavila se ispred njega. Noge su joj klecale. Obuzeo ju je neobičan osjećaj. Kao da će povratiti. »Znam se ljubiti. I... i pokazat ću ti.« »U redu. Ajde.« Nick se arogantno nalakti. Kao da to radi svaki dan i da mu je postalo pomalo dosadno. Oslonivši se na znanje iz filmova, Aleksa se nagne prema njemu. Neću ovo zeznuti. Opusti usne. Duboko udahni. Nakreni glavu malo ustranu tako da vam se ne sudare nosevi. Bože, što ako ga udarim u bradu i raskrvarim? Ne, nemoj razmišljati o tome. Ljubljenje je najlakša stvar na svijetu. Ništa strašno. Ništa strašno. Ništa strašno... Dah mu je bio nježan i topao. Aleksa podigne glavu i zastane. Potom su njegove usne dotaknule njezine. Jedva je osjetila njihov dodir. Obuzeo ju je niz emocija. Dodir njegovih prstiju koji su joj prolazili preko ramena. Nježan pritisak njegovih usta. Zemljani miris šume pomiješan s izazovnim tračkom parfema. U tih nekoliko trenutaka poklonio joj je rijedak dar. Srce joj se rasprsnulo i otvorilo. Čudesno ushićenje kolalo joj je žilama. Njezin prvi pravi poljubac. Koliko li je dugo strahovala od tog iskustva, stravično se bojala da će zamrziti dječake i ljubljenje i da neće biti normalna? Sada je znala da je zrela djevojka i da nikada više neće sumnjati u taj dio sebe.

5

Polagano se odmaknuo. Otvorila je oči. Nisu mogli odvojiti pogled jedno od drugog. Emocije su je zapljusnule poput bučnih valova, kao da juri u vodenom vlakiću u zabavnom parku. A onda naglo zastale od straha i uzbuđenja. Zadržala je dah i čekala. Na njegovu se licu pojavio neobičan izraz. Proučavao ju je kao da je nikada prije nije vidio. U tom divnom trenutku u njegovim zlatno-smeđim očima ugledala je nešto duboko - neki tračak ranjivosti koju nikada nije želio podijeliti. Na usnama mu zatitra slabašan osmijeh. Uzvratila je smiješak. Osjećala se sigurno. Znala je da joj se više neće rugati ni ignorirati je. Stvari su se promijenile. Ono što si nije htjela priznati i protiv čega se tako dugo borila odjednom joj se bez razmišljanja otme s usana. »Jednog ću se dana udati za tebe.« Nije sumnjala u njegov odgovor, imala je povjerenja u njihovo prijateljstvo i njihov poljubac. Vjerovala je da je poput nje došao do velikih spoznaja. Aleksa je čekala da se nasmije, da pristane, da se cijeli njihov odnos zauvijek promijeni nakon tog savršenog poljupca. Kao da mu je neka zavjesa prekrila lice. Dječak kojeg je poljubila netragom je nestao. Nick se nasmije. Trepnula je u nevjerici ne shvativši njegovu reakciju, ali kada su im se pogledi ponovno susreli, u grudima osjeti hladnoću. »Udati? Ah, to ti je dobra fora, Al. Ja ću oženiti pravu ženu. Ne dijete.« Odmahnuo je glavom otvoreno joj se izrugujući, kao da će ga pomisao na tu ideju zabavljati još danima. Kao da će je prepričavati prijateljima. I svojim pravim curama. Stajala je tamo u šumi i užasnuto ga promatrala, nespremna da uzvrati udarac. Njegovo veselje pretvorilo se u lagani podsmijeh. »Ali imaš potencijala. Uz malo vježbe mogla bi postati dobra u ljubljenju. Vidimo se, mala.« Otišao je. U zraku se začuje hihot. Aleksa se polagano okrene i ugleda jednu od svojih prijateljica kako se skriva u grmlju. Sada će svi saznati. U tom trenutku, na pragu sazrijevanja, donijela je prvu odluku: nikad više neće dopustiti Nicku ili bilo kojem drugom dječaku da je ponizi. Jedina ljubav na koju se mogla osloniti jest ljubav obitelji i prijatelja. Dječacima se ne može vjerovati, a dovoljno je pametna da joj bude dovoljna samo jedna lekcija. Okrenula se i potrčala, zaboravila je na igru skrivača i pitala se što je to boli u grudima. Naravno, bila je još premlada da shvati. Za nekoliko godina razumjet će. Naučit će što znači slomljeno srce.

6

1. Trebao joj je muškarac. Po mogućnosti neki sa 150 000 dolara viška. Aleksandra Maria McKenzie buljila je u vatricu koja je gorjela posred dnevne sobe i pitala se je li službeno sišla s uma. U ruci je držala papir s popisom osobina koje bi trebala posjedovati njezina srodna duša. Vjeran. Inteligentan. Dobar smisao za humor. Obiteljski tip. Voli životinje. Solidni prihodi. Većina sastojaka već se krčkala na vatrici. Vlas muškog člana obitelji — zbog čega se brat još uvijek ljuti na nju. Mješavina mirisnih trava — vjerojatno da mu podare nježnu crtu. I jedan mali štapić za... — nadala se da to ipak ne znači ono na što je prvo pomislila. Uzdahnula je, bacila popis u limenu kantu i promatrala ga kako gori. Osjećala se kao budala jer joj je palo napamet da se bavi bacanjem ljubavnih uroka, ali drugih mogućnosi baš i nije bilo. Uostalom, nema što izgubiti. Kao vlasnica neobične knjižare u sveučilišnom gradiću u otmjenom sjevernom predjelu države New York, smatrala je da si može priuštiti poneku ludoriju. Naprimjer uputiti molitvu Majci Zemlji da joj nade savršenog muškarca. Kad se vatra suviše rasplamsala, Aleksa se sagne i zgrabi protupožarni aparat. Dim koji je počeo sukljati iz limene kante podsjetio ju je na spaljene okrajke pizze na dnu njezine pećnice. Frknula je nosom, ugasila vatru nasred tepiha i otišla po čašu crnog vina da proslavi. Mama će morati prodati Taru. Njihovu obiteljsku kuću. Aleksa zgrabi bocu Cabernet sauvignona i počne razmišljati o problemima. Knjižara joj je pod hipotekom. Ako je odluči proširiti i nadograditi kafić, morat će sve pomno isplanirati i neće joj ostati ni novčića. Brzo preleti pogledom po viktorijanskom stanu u potkrovlju. Nije bilo teško zaključiti da se ovdje više nema što prodati. Čak ni na eBayu. Bilo joj je dvadeset i sedam godina. Vjerojatno bi trebala živjeti u otmjenom vlastitom stanu, imati brdo dizajnerske odjeće i barem jedan spoj svakog vikenda. Umjesto toga ona je udomljavala pse lutalice iz obližnjeg azila za životinje i tu i tamo kupila koji moderni šal da malo osvježi garderobu. Vjerovala je u život pod suncem, bila otvorena za sve mogućnosti i uvijek slijedila srce. Nažalost, niti jedna od tih osobina neće spasiti majčinu kuću. Otpila je gutljaj vina i zaključila da se tu više ništa ne da promijeniti. Danas nitko nema novaca, doći će utjerivač poreza i ova priča neće imati sretan kraj. Nije ona Scarlett O' Hara. A ni od ove čarolije koja bi joj muškarca iz snova trebala domamiti pred vrata sigurno neće biti nikakve koristi. Netko zazvoni na vratima. Aleksa u čudu otvori usta. O Bože! Nije valjda on? Pogleda svoju zgužvanu trenirku i izlizanu majicu. Panično se zapita ima li se vremena presvući. Počela je prekopavati ormar, ali zvono se opet oglasilo pa ipak odjuri do vrata, duboko udahne i posegne za kvakom. 7

»Bilo ti je i vrijeme.« Uzalud se nadala. Aleksa je netremice zurila u svoju najbolju prijateljicu Maggie Ryan i pomalo ljutito prigovorila: »Umjesto tebe trebao je biti muškarac.« Maggie se posprdno nasmije i uđe u stan. Odmahnula je žarko crvenim noktima i zavalila se na kauč. »Samo ti sanjaj. Zadnjeg si otjerala. Ja ti sigurno više neću namještati muškarce. A što se ovdje dogodilo?« »Kako to misliš da sam ga ja otjerala? Pa, on je mene napao.« Maggie podigne obrvu. »Nagnuo se da te poljubi za laku noć. A ti si se spotaknula i pala na dupe. Mora da se osjećao kao zadnja budala. Ljudi se ljube nakon spoja, Al. To je stvar rituala.« Aleksa baci ostatak smeća u vrećicu i podigne kantu. »Za večeru je pojeo tonu češnjaka. Nisam htjela da mi se približava.« Maggie zgrabi čašu vina i pošteno potegne. Ispružila je duge noge u kožnim hlačama, a čizme s visokim petama prebacila preko ruba izlizanog stola. »Podsjeti me zašto u posljednjih deset godina nisi imala čak ni avanturu?« »Vještice.« »Časna sestro.« Aleksa odustane i nasmije se. »Okej, pobijedila si. A kako to da si me u subotu navečer odlučila počastiti svojom prisutnošću? Dobro izgledaš.« »Hvala. Imam dogovor u jedanaest. Hoćeš sa mnom?« »Da idem s tobom na tvoj spoj?« Megan zakoluta očima i iskapi ostatak vina. »Ti si bolje društvo. Tip je živa dosada.« »Pa zašto onda izlaziš s njim?« »Zgodan je.« Aleksa sjedne kraj nje i uzdahne. »Da sam bar kao ti, Maggie. Zašto sam tako ukočena?« »A zašto sam ja premalo ukočena?« upita se Maggie i izvije usne u samokritičan smiješak. Zatim pokaže na kantu. »A što će ti ova vatra?« Aleksa uzdahne. »Bacila sam ljubavni urok. Da... ovaj... nađem muškarca.« Njezina prijateljica zabaci glavu i glasno se nasmije. »Okej, a kakve to ima veze s kantom?« Obrazi su joj gorjeli. Umrijet će od srama. »Zapalila sam vatru u čast Majci Zemlji«, šapne. »O moj Bože!« »Slušaj me. Očajna sam. Još uvijek nisam našla onog pravog, a imam još jedan hitan problemčić pa sam obje želje stavila na isti popis.« »Kakav popis?« »Žena koja navraća u moju knjižaru rekla mi je da je nabavila knjigu o ljubavnim urocima. Sastavila je popis osobina svog idealnog muškarca i on se odmah pojavio.« Maggie je sada već djelovala znatiželjno. »I našla ga je ? Baš onakvog kakvog je htjela?«

8

»Nego što! Ali popis mora biti detaljan. Ako je previše općenit, svemir neće razumjeti tvoje želje pa će se zbuniti i neće poslati ništa. Rekla je da će se, samo ako točno slijediš upute, pravi muškarac sigurno pojaviti.« Maggine se zelene oči zacakle. »Daj da vidim tu knjigu.« Kada se od potrage za muškarcem iz snova već počneš osjećati glupo, nema boljeg lijeka od druge žene koja je također bez muškarca. Aleksa joj dobaci knjižicu u plamenom uvezu. Možda plan i nije tako loš. »Hmmm, pokaži mi popis.« Maggie odmahne prema limenoj kanti. »Spalila sam ga.« »Znam da imaš još jedan ispod kreveta. Čekaj, sama ću.« Njezina prijateljica lijeno odšeće do ležaja boje kanarinca i zavuče ruku pod jastuke. Nekoliko sekunda kasnije Aleksin popis se već našao među njezinim jarko crvenim noktima. Maggie obliže usnice kao da kreće čitati neki sočni ljubić. Aleksa se smjesti na tepihu nagnuvši se gornjim dijelom tijela prema naprijed. Neka sramota počne. »Broj jedan«, recitirala je Maggie. »Navijač Metsa.« Aleksa je spremno dočekala eksploziju. »Bejzbol?« vrisne Maggie mašući papirom u zraku kako bi djelovala dramatično. »Kako ti zaboga na listi prioriteta prvi može biti bejzbol? Uostalom već godinama nisu ušli u finale. U New Yorku puno više ljudi navija za Yankeeje, to je činjenica, što znači da si odmah isključila većinu muške populacije.« Aleksa stisne zube. Zašto je stalno maltretiraju samo zato što, kad su u pitanju njujorški bejzbol klubovi, ima malo drugačiji ukus? »Metsi imaju srce i osobnost. Želim muškarca koji će znati bodriti slabije. Nikad ne bih spavala s navijačem Yankeeja.« »Ti si beznadan slučaj, odustajem«, reče Maggie. »Broj dva: voli knjige, umjetnost i poeziju.« Nakratko jc zastala da razmisli, a onda slegnula ramenima. »Može proći. Treće: vjeruje u monogamiju. Vrlo važno, slažem se. Četvrto: želi djecu.« Maggie podigne pogled. »Koliko?« Aleksa se nasmiješi. »Ja bih najradije troje, ali i dvoje će biti dovoljno. Misliš da sam i to trebala staviti na popis?« »Ma ne, Majka Zemlja zna što radi.« Maggie nastavi. »Broj pet: zna razgovarati sa ženama. Ta ti je dobra. Već mi je zlo od knjiga o Veneri i Marsu. Sve sam ih pročitala i još uvijek nisam ništa pametnija. Broj šest: voli životinje.« Maggie zastenje. »To je skoro gore od Metsa!« Aleksa se zarotira na tepihu i okrene se prema njoj. »Ako mrzi pse, kako ću i dalje volontirati za azil? A što ako se bavi lovom? Probudila bih se usred noći a preparirani jelen zurio bi u mene sa zida povrh kamina.« »Stvarno imaš smisla za dramu«, reče Maggie i vrati se popisu. »Broj sedam: ima razvijen sustav vrijednosti i vjeruje u iskrenost. To ti je trebala biti prva stvar na popisu, ali što ja znam, ne navijam za Metse. Osmo: dobar ljubavnik.« Maggie uzvine obrve. »To bi bio moj broj dva. Ali drago mi je da si ga se ti uopće sjetila uvrstiti. Možda i nisi sasvim izgubljen slučaj.« Aleksa proguta knedlu. Već je osjećala grč u želucu. »Samo nastavi.« 9

»Broj devet: obiteljski čovjek. Ima smisla. Iako me ovo sve više podsjeća na Waltonove. Okej, broj deset...« Sat je otkucavao. Aleksa je gledala Maggie kako se trudi pročitati zadnju točku. »Aleksa, mislim da ne mogu pročitati broj deset.« Aleksa uzdahne. »Pokušaj opet.« Maggie napokon sumnjičavo izgovori posljednju stavku. »Ima 150 000 dolara u gotovini.« Zatim podigne pogled. »Pričaj, hoću sve detalje.« Aleksa tržne bradom. »Pa ništa, treba mi muškarac kojeg mogu voljeti i koji ima 150 000 dolara viška. I to brzo.« Maggie nervozno zatrese glavom kao da je upravo izronila iz vode. »Ali zašto?« »Da spasim Taru.« Maggie jc i dalje netremice zurila u nju. »Taru?« »Da, maminu kuću. Znaš, kao u filmu, Prohujalo s vihorom. Sjećaš se kad je moja mama u šali govorila da joj treba više pamuka da plati račune? Nisam ti rekla, ali u zadnje je vrijeme postalo jako gadno. Mama želi prodati kuću, a ne mogu joj to dopustiti. Nemaju novaca, nemaju kamo otići. Učinit ću sve da im pomognem, pa i udati se ako treba. Kao Scarlett.« Maggie zastenje i zgrabi torbicu. Brzim pokretom izvuče mobitel i počne upisivati neke brojeve. »Što radiš?« Aleksa se pribojavala da je njezina najbolja prijateljica neće razumjeti. Na kraju krajeva, dosad joj nikad nije trebao muškarac da riješi probleme. Kako je nisko pala. »Otkazujem spoj. O ovome još moramo popričati. Onda idem nazvati svoju terapeutkinju. Jako je dobra, diskretna. I prima ponoćne posjete.« Aleksa se nasmije. »Baš si divna prijateljica, Maggie.« »Da, pa pričaj mi o tome.« *** Nicholasu Rhyanu bogatstvo je bilo nadomak ruke. Ali da bi dobio ono što želi, nedostajala mu je žena. Nick je vjerovao u mnogo toga. U naporan rad kad želiš ostvariti neki cilj. U suzbijanje bijesa i razumne reakcije u konfliktnim situacijama. U projektiranje građevina, solidnih, a ipak estetski zanimljivih. Glatki rubovi i oštri prijelazi ujedinjeni u skladnu cjelinu. Cigla, beton i staklo stapaju se u sliku one sigurnosti za kojom ljudi žude u svakodnevnom životu. I u onaj kratki trenutak kada čovjek prvi put ugleda dovršeno djelo svojih ruku. Sve to ima smisla. Nick nije vjerovao u vječnu ljubav, brak i obitelj. To je za njega jednostavno bila besmislica pa je čvrsto odlučio da svoj život neće opterećivati ovim društvenim problemima. No, nakon smrti ujaka Earla pravila igre su se promijenila. Od bijesa mu se stisnuo želudac, a njegov uvrnuti smisao za humor gotovo mu je izmamio osmijeh na usne. Ustane iz kožne stolice, svuče plavi mornarski sako, prugastu svilenu kravatu i snježnobijelu košulju. Jednim brzim pokretom zgloba otkopča remen, 10

presvuče se u sivu trenirku i nađe odgovarajuću majicu. Zatim navuče bijele Nike Air teniske i uđe u svoje privatno svetište ispunjeno maketama, skicama, inspirativnim fotografijama, spravom za trčanje, nekolicinom utega te potpuno opskrbljenim minibarom. Nick pritisne gumb na daljinskom upravljaču MP3 plavera. Sobom se odmah razliju zvuči Traviate koji su mu pomogli da se smiri i razbistri glavu. Upalio je spravu za trčanje i pokušavao ne misliti na pušenje. Čak i nakon pet godina želja za cigaretom pojavila bi se svaki put kad bi bio uznemiren. Ova ga je slabost ljutila pa je frustracije liječio vježbanjem. Trčanje ga je uvijek smirivalo, osobito u ovom savršeno opremljenom okruženju. Nema glasova koji će mu prekinuti koncentraciju, nema sunca što prži, nema kamenčića i šljunka da mu se prepriječe na putu. Namjestio je postavke i krenuo trčati ujednačenim ritmom koji će ga sigurno dovesti do rješenja. Iako su mu ujakove namjere bile i više nego jasne, neprestano ga je mučila misao da ga je ujak izdao. Jedini članovi obitelji koje je volio na kraju su se poigrali s njim i iskoristili ga kao pijuna. Nick odmahne glavom. Trebao je sve to predvidjeti. U posljednjih nekoliko mjeseci života ujak Earl neprestano mu je držao propovijedi o važnosti obitelji i smatrao da Nicku u tom pogledu nedostaje entuzijazma. Nick se pitao čemu se ujak čudi. Na kraju krajeva, njegov vlastiti obiteljski život mogao je komotno poslužiti kao reklama za prezervative. I dok je Nick lutao iz veze u vezu, postala mu je jasna jedna stvar — sve žene žele brak, a brak znači nered. Svađe oko osjećaja. Djeca željna pažnje koja te neprestano vuku za rukav. Onda najednom svakome treba više prostora dok sve skupa ne završi kao i ostale veze. Razvodom. A djeca postanu kolateralne žrtve. Ne hvala. Povećao je nagib i prilagodio brzinu dok su mu se misli i dalje rojile u glavi. Ujak Earl do posljednjeg se dana nepokolebljivo držao uvjerenja da će žena njegovu nećaku spasiti život. Srčani udar bio je brz i smrtonosan. Kada su se odvjetnici okomili na njih poput čopora vukova koji su osjetili miris krvi, Nick je mislio da će lako obaviti formalnosti. Bilo je prilično jasno da njegova sestra Maggie ne želi imati previše posla s ujakovom tvrtkom. Ujak Earl nije imao drugih bliskih rođaka. Tako je Nick prvi put u životu vjerovao u sreću. Napokon će imati nešto svoje. Sve dok odvjetnici nisu pročitali oporuku. Tada je shvatio da su ga nasamarili. Čim se oženi, pripast će mu većina dionica u Dreamscapeu. Brak mora trajati najmanje godinu dana, može izabrati bilo koju ženu, predbračni ugovor također dolazi u obzir. Ako Nick odluči ne poštivati ujakovu posljednju želju, zadržat će pedeset posto dionica, ravnoteža će se podijeliti na članove odbora, a Nick će biti samo nominalni vlasnik. Umjesto da projektira građevine, trunut će na sastancima i postati žrtva korporacijske politike, a to je upravo ono što je u životu želio izbjeći. Ujak Earl je to dobro znao. I tako mu sada nije preostalo ništa drugo nego da nađe ženu. Pritisnuo je prekidač na komandnoj ploči i nagib se spustio. Usporio je korak i uravnotežio disanje. Njegov um podrobno je prekapao po emocionalnoj praznini i 11

ispitivao mogućnosti. Sišao je sa sprave, iz minibara zgrabio hladnu bocu Eviana i odšetao natrag do stolca. Potegnuo je gutljaj ledene, prozirne tekućine i odložio orošenu bocu na stol. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da se sabere. Zatim podigne zlatnu kemijsku i počne je vrtjeti među prstima. Dok je ispisivao riječi, činilo mu se da svakim slovom zabija čavao u vlastiti lijes. Nađi ženu. Više nema smisla kukati o nepravdi. Stoga Nick odluči sastaviti popis osobina koje bi njegova buduća žena trebala posjedovati i razmisliti o tome poznaje li koju prikladnu kandidatkinju. Gabrijelina slika odmah mu je pala napamet, ali tu je misao sasjekao u korijenu. Privlačna manekenka s kojom se trenutno viđao bila je kao stvorena za seks i društvene prigode, ali ne i za brak. Gabrijela je bila jaka na jeziku, razgovori s njom uvijek su bili zabavni, ali činilo mu se da se polako zaljubljuje u njega. Već je natuknula da bi jednog dana željela imati djecu, a to je po Nickovim mjerilima svakako bio veliki prekršaj. Bez obzira na to koliko se trudio definirati pravila braka, osjećaji će ga uvijek upropastiti. Gabrijela bi, poput svake druge žene, postala ljubomorna i naporna. Niti jedan predbračni ugovor neće ga zaštititi od njezina bijesa ukoliko se bude osjećala iznevjereno. Još jednom potegne iz bočice s vodom i počne palcem kružiti po njezinu grlu. Jednom je negdje pročitao da će ti se, ako sastaviš popis željenih osobina, prava žena odmah pojaviti na pragu. Nick se uhvati ove letimične zamisli i namršti se. Bio je gotovo siguran da ta teorija ima nekakve veze sa svemirom. S vraćanjem onoga što uložiš u kozmos. Neke metafizičke izmišljotine u koje nije vjerovao. Ali danas je bio očajan. Spustio je kemijsku na lijevu stranu papira i sastavio popis. Žena koja me ne voli. Žena s kojom ne želim spavati. Žena koja nema veliku obitelj. Žena koja nema kućnih ljubimaca. Žena koja ne želi djecu. Žena koja je neovisna i ima vlastitu karijeru. Žena koja će na našu vezu gledati kao na poslovni ugovor. Žena koja nije pretjerano nagla ni osjećajna. Žena kojoj mogu vjerovati. Nick još jednom pročita popis svojih želja. Znao je da su neki od zahtjeva pretjerano optimistični, ali ako ta teorija o svemiru zaista djeluje, zašto ne bi napisao sve što doista želi? Trebala mu je žena koja će na njihov brak gledati kao na poslovnu priliku. Možda neka koja je upala u velike dugove. Namjeravao je ponuditi izdašne novčane povlastice, pod uvjetom da brak bude valjan samo na papiru. Gdje nema seksa, nema ni ljubomore. A žena koja nije pretjerano osjećajna valjda se neće odmah zaljubiti u njega. Kad se tako izbjegne svaki potencijalni nered, brak mora ispasti savršeno. U glavi je izlistao sve žene s kojima je izlazio, sve prijateljice i poznanice s kojima je razmijenio pokoju riječ, sve poslovne partnerice s kojima je ručao. 12

Niti jedna nije odgovarala opisu. Osjećao je kako mu se očaj opet počinje poigravati živcima. Tridesetogodišnji muškarac, relativno privlačan, pametan, financijski osiguran. I nije se mogao sjetiti niti jedne jedine žene kojom bi se mogao oženiti. A na raspolaganju ima još samo tjedan dana. U tom trenu primijeti da mu zvoni mobitel. »Ryan. Izvolite.« »Nick, ja sam, Maggie«, reče ženski glas i zastane. »Jesi li već našao ženu?« Na usnama mu zatitra osmijeh. Njegova sestra bila je jedina osoba na svijetu koja ga je uvijek znala nasmijati. Čak i kada se šalila na njegov račun. »Radim na tome.« »Mislim da sam je našla.« Srce mu je brže zakucalo. »Koga?« Još jedna stanka. »Morat ćeš zadovoljiti njezine uvjete, ali mislim da tu neće biti velikih problema. Samo budi otvoren. Znam da ti to nije jača strana. Ali sigurna sam da možeš imati povjerenja u nju.« Nick stavi kvačicu pored posljednje stavke na popisu. Zujanje u njegovim ušima kao da je trebalo najaviti sestrine nadolazeće riječi. »Tko, Maggie, tko?« Na liniji je još nekoliko sekundi vladala napeta tišina. »Aleksa.« Zamaglilo mu se pred očima. Soba se počela okretati čim je u slušalici odjeknulo dobro poznato ime iz prošlosti. Jedna misao bljeskala je poput mantre ispisane vrištećim neonskim svjetlima. Nema šanse.

13

2. Nick pogleda oko sebe zadovoljan rezultatom. Njegova privatna konferencijska sala odisala je poslovnom atmosferom, a buket cvijeća koji je sekretarica postavila u središte stola među tepihe u tonovima crnog vina, namještaj od sjajnog trešnjinog drveta i kožne stolice boje bijele kave unosio je osobnu crtu. Ugovori su već uredno čekali na svojim mjestima kao i pladanj s čajem, kavom i širokim izborom keksa i kolačića. Službeno, a ipak prijateljsko okruženje — baš onakvo kakav bi trebao biti njihov brak. Zanemario je grč u želucu kad bi pomislio da će se uskoro ponovno sresti s Aleksandrom McKenzie. Zanimalo ga je koliko se promijenila. Sestrine priče odavale su dojam nagle, nepromišljene žene. Kad mu je Maggie predložila Aleksu, najprije se otresao na nju. Pa ona uopće ne odgovara njegovom opisu. Tvrdoglava sjećanja na živahnu djevojčicu kovrčave kose svezane u rep nisu mu dala mira, iako je ta ista djevojčica sad bila vlasnica ugledne knjižare. Premda se nisu sreli godinama, još uvijek je u njoj vidio prijateljicu s kojom se Maggie igrala kao dijete. Ali vremena nije bilo. Uspomene iz daleke prošlosti ulijevale su mu pouzdanje i uvjeravale ga da u Aleksu može imati povjerenja. Možda sasvim ne odgovara njegovom idealu savršene supruge, ali potreban joj je novac. I to brzo. Maggie mu nije točno objasnila razlog, ali znao je da je Aleksa očajna. To je dobro. U novčanim transakcijama uvijek je bio na poznatom terenu — sve crno na bijelo. Nema sivih zona. Nema nikakve intimnosti među njima. Stari prijatelji sklapaju poslovni ugovor. I to je sve. Može proći, pomisli Nick. Baš je posegnuo za interfonom da zvrcne sekretaricu kad se teška vrata glatko otvore, a odmah potom i zatvore uz zvučni klik. Nick se okrene. Duboke plave oči gledale su ravno u njegove, pogled im je bio pomalo nesiguran, ali tako iskren i otvoren da je bio siguran da bi ova žena izgubila bilo koju partiju pokera. Odmah je bilo jasno da ima posla s potpuno iskrenom i nimalo prijetvornom osobom. Dobro je poznavao taj pogled, iako su Aleksine oči s vremenom poprimile uznemirujuću kombinaciju akvamarin i safirno plave. U misli su mu počele navirati slike — tajanstvene dubine Karipskog mora, Frank Sinatra i nebo što se poput suncobrana proteže tako daleko da se ne vidi početak ni kraj. Oči joj je još više isticala kao ugljen crna kosa koja je u pravilnim kovrčama padala preko ramena i licu davala dojam prirodne, neukrotive divljine. Podignute jagodične kosti isticale su pune usne. Kad su bili djeca, uvijek bi je upitao je li ju to ubola pčela i prasnuo u smijeh. Ali ovaj put sudbina se našalila s njim. Ovakve usne prizivale su samo muške maštarije koje s pčelama nisu imale nikakve veze. Ali možda s medom. Toplim, ljepljivim medom što se prelijeva preko tih punih usana dok polako ne nestane u njima. K vragu. Pribrao se i nastavio proučavati. Sjećao se kako ju je zadirkivao kad je saznao da mora nositi grudnjak. Rano se razvila i gotovo umrla od srama kad je shvatila da je 14

prozreo njezinu tajnu, a on se lukavo okoristio svojim otkrićem. Više nije bilo nimalo smiješno. Grudi su joj bile bujne poput usana i skladno se nastavljale na zaobljenu liniju bokova. Bila je visoka gotovo kao on, a cijeli je paket bio zamotan u usku, tamnocrvenu haljinu, koja joj je naglašavala grudi, pripijeno klizila do bokova i padala do poda. Iz sjajnih crvenih sandala virili su grimizni nokti. Nepomično je stajala u vratima, kao da mu želi dopustiti da se do mile volje nagleda prije nego što odluči progovoriti. Pomalo zatečen, Nick se borio s nelagodom pa se odluči za profesionalni pristup kako bi prikrio iznenađenje. Aleksandra Maria McKenzie razvila se u lijepu ženu. Čak i suviše lijepu za njegov ukus. Ali nema potrebe da joj to kaže. Uputio joj je onaj isti neutralni smiješak kojim je inače dočekivao poslovne partnere. »Zdravo, Aleksa! Dugo se nismo vidjeli.« Kiselo se nasmiješila, ali pogled joj je ostao ozbiljan. Premještala se s noge na nogu i nervozno stiskala šake. »Zdravo, Nick. Kako si?« »Dobro. Izvoli, sjedni. Hoćeš kavu, čaj?« »Kavu, hvala.« »Šećer, vrhnje?« »Samo vrhnje, hvala.« Elegantno je skliznula u jastuke uredske stolice, odmaknula se od stola i prekrižila noge. Prijanjajuća crvena tkanina lagano se povukla uz listove i otkrila malu površinu čvrste, glatke maslinaste kože. Nick se pokušavao koncentrirati na kavu. »Jesi li možda za bombon? Imam i uštipke od jabuke. Iz pekare preko puta.« »Ne, hvala.« »Sigurno?« »Da, nikad ne stanem na jednom. Bolje da se ne dovodim u iskušenje.« Riječ iskušenje odzvanjala mu je u ušima njezinim dubokim, baršunastim glasom. Osjetio je kako ga zatežu hlače i shvatio da mu Aleksin glas očito nije dopro samo do ušiju. Potpuno izbezumljen vlastitom reakcijom na ženu s kojom ne želi ostvariti nikakav fizički kontakt, usredotočio se na pripremanje kave i smjestio se s druge strane stola. Još su se nekoliko trenutaka proučavali. Zavladala je neugodna tišina. Aleksa se poigravala tankom zlatnom narukvicom koja joj je zveckala oko zgloba. »Žao mi je zbog tvog ujaka Earla.« »Hvala. Maggie te je uputila u sve detalje?« »Sve mi se to skupa čini prilično suludo.« »I jest. Ujak Earl je oduvijek vjerovao u obiteljske vrijednosti, a još prije nego što je umro postalo je jasno da se nikad neću skrasiti. Pa mi je, za moje vlastito dobro, odlučio dati dobar poticaj.« »A ti ne vjeruješ u brak?« Nick slegne ramenima. »Brak je nepotreban, vječna ljubav glupost, princ na bijelom konju podjednako nerealan kao i monogamija.« Aleksa se zaprepašteno odmakne. »Izruguješ se vjernosti i privrženosti drugoj osobi.«

15

»Privrženost kratko traje. Naravno, ljudi zaista vjeruju u ono što govore kad se zaklinju na ljubav i vjernost. Ali dobre stvari s vremenom izblijede, a loše ostaju. Poznaješ li ikoga tko je sretno oženjen?« Otvorila je usta da nešto kaže pa utihnula. »Osim mojih roditelja? Mislim da ne. Ali to ne znači da sretni bračni parovi ne postoje.« »Možda«, odgovori Nick, iako mu se u glasu osjetilo da misli drugačije. »Čini se da ima mnogo stvari u kojima se ne slažemo«, reče Aleksa, promeškolji se u stolici pa ponovo prekriži noge. »Morat ćemo neko vrijeme provesti zajedno da vidimo hoće li taj plan upaliti.« »Nemamo baš puno vremena. Vjenčanje se mora održati krajem sljedećeg tjedna. Nema veze slažemo li se ili ne. Ovo je strogo poslovni ugovor.« Aleksa se namršti. »Vidim da si ostao isti umišljeni klipan koji me zezao jer imam velike grudi. Neke stvari se ne mijenjaju.« Nick usmjeri pogled na njezin dekolte. »Vjerojatno imaš pravo. Neke stvari se ne mijenjaju, a druge i dalje rastu.« Pokajao se čim mu je izletjela šala, ali Aleksa se samo nasmije. »A neke pak ostaju male«, reče i pogleda ravno u izbočinu na njegovim hlačama. Nick umalo ispljune kavu, ali na kraju ipak uspije dostojanstveno spustiti šalicu. Vrućina mu udari u glavu čim se prisjetio onog dana na bazenu dok su još bili djeca. Nemilosrdno je zadirkivao Aleksu zbog njezinih novih oblina kad mu se Maggie prikrala s leđa i skinula mu kupaće gaće. Ogoljen u svakom smislu riječi, pokunjeno je odšetao i kasnije se pretvarao da ga ta smicalica nije nimalo potresla. Iako ga je i danas mučilo sjećanje na jednu od najvećih sramota u životu. »Maggie mi je rekla da trebaš točno određenu svotu pa nisam definirao iznos. Oko toga se još možemo dogovoriti«, reče i pokaže na ugovor pred njom. Lice joj je poprimilo neobičan izraz. Na trenutak je djelovala napeto, a onda se opet primirila. »To je ugovor?« Nick kimne. »Znam da se najprije trebaš posavjetovati s odvjetnikom...« »Nema potrebe. Prijateljica mi je odvjetnica. Dovoljno sam naučila dok sam s njom pripremala završni ispit. Mogu li pogledati?« Nick joj dobaci papire preko ulaštenog stola. Aleksa iz torbe izvadi male crne naočale za čitanje i postavi ih na korijen nosa. Dugo je vremena proučavala ugovor. Nick je iskoristio priliku da za to vrijeme proučava nju. Jaka privlačnost koju je osjećao prema njoj činila ga je nervoznim. Aleksa nije bila njegov tip. Previše oblina, preizravna, pre... prestvarna. Morao je biti siguran da neće biti nikakvih emotivnih ispada ako stvari ne podu po njezinom. Čak i kad bi se uzrujala, Gabby se uvijek držala suzdržano. Aleksa ga je plašila. Nekako je znao da s njom neće biti lako. Izražavala je svoje mišljenje i pokazivala emocije bez razmišljanja. Takve reakcije donose opasnost, svađe i nered. A to je zadnja stvar koju želi u braku. Pa ipak... Ipak joj je vjerovao. Te safirne oči bile su odraz odlučnosti i poštenja. Njezino je obećanje imalo težinu. Nakon godinu dana iščeznut će iz njegova života bez riječi i nerazumnih zahtjeva. Okolnosti su prevagnule u njezinu korist. 16

Nokat boje trešnje ujednačenim je ritmom tapkao po margini ugovora. Aleksa podigne pogled. Nick se pitao zašto joj je lice najednom problijedjelo kad je prije nekoliko minuta bilo tako zdravo i rumeno. »Imaš popis osobina?« upitala je kao da je počinio kakav zločin, a ne sastavio listu prednosti i mana. Nick pročisti grlo. »Samo nekoliko karakternih crta koje bi moja buduća žena trebala imati.« Aleksa otvori usta, ali neko vrijeme nije ništa govorila. Činilo se da pokušava naći pravu riječ. »Želiš domaćicu, siroče i robota u jednom, je li tako?« Nick uzdahne. »Pretjeruješ. Samo zato što želim naći ženu s malo poslovnog duha i elegancije ne znači da sam čudovište.« Aleksa neuglađeno otpuhne. »Želiš stepfordsku suprugu, samo bez seksa. Zar od četrnaeste godine do danas nisi naučio baš ništa o ženama?« »Naučio sam i previše. Zato me ujak Earl pokušao ugurati u instituciju u kojoj je prije svega zastupljen ženski interes.« Aleksa je skoro ostala bez daha. »Brak je u interesu i muškarcima, ne samo ženama.« »Stvarno? Kako?« »Redovit seks i vjeran životni drug.« »Nakon šest mjeseci počnu glavobolje i dosađujete jedno drugom do besvijesti.« »Netko s kim ćeš ostariti.« »Muškarci ne žele ostariti. Zato uvijek traže mlađe žene.« Aleksa u čudu otvori usta, ali ih brzo zatvori i nastavi: »Djeca... obitelj... netko tko će te voljeti u dobru i u zlu.« »Netko tko će ti potrošiti sav novac, gnjaviti te svojim pričama svake noći i onda ti još prigovarati da si neuredan.« »Ti si bolestan.« »A ti si zaluđena.« Aleksa zatrese glavom. Crne, sjajne kovrče zaplešu joj oko lica, a potom se vrate na mjesto. Lice joj se opet zarumenjelo. »Ah, ti tvoji roditelji su te stvarno zakinuli«, promrmlja. »Hvala, doktore Freud.« »A što ako se ja recimo nimalo ne uklapam u te tvoje kategorije?« »Poradit ćemo na tome.« Aleksine se oči suze u dva proreza. Ugrizla se za usnicu. Nick se sjeti dana kada ju je prvi put poljubio. Bilo mu je šesnaest godina. Pritisnuo je usne na njezine, podrhtavala je. Prsti su mu lagano prelazili preko gole kože na njezinim ramenima. Svjež, prozračan miris sapuna i cvijeća golicao mu je nosnice. Lice joj je bilo ozareno, puno neke nevine ljepote i čistoće. Kao da samo čeka »i onda su živjeli sretno do kraja života«. Nasmiješila se i rekla mu da ga voli. Da se želi udati za njega. Trebao ju je pogladiti po glavi, reći nešto lijepo i otići svojim putem.

17

Ali njezino slatko, nehajno spominjanje braka nasmrt ga je uplašilo. Već sa šesnaest godina Nick je znao da niti jedna ljubavna veza ne može ostati lijepa. Na kraju sve postanu ružne. Posprdno se nasmijao, rekao joj da se ne ponaša kao dijete i ostavio je samu u šumi. Izraz boli i povrijeđenosti na njezinom licu duboko ga je dirnuo, ali odlučio je biti čvrst. Što prije nauči, to bolje. Nick se pobrinuo za to da toga dana oboje nauče lekciju. Odagnao je sjećanja i usredotočio se na sadašnjost. »A što ti točno očekuješ od ovog braka?« »Sto pedeset tisuća dolara. U gotovini. Unaprijed, ne po isteku godine.« Nick se znatiželjno nagne prema njoj. »To je puno novaca. Kockarski dugovi?« Između njih kao da se odjednom ispriječio nevidljivi zid. »Polog za šoping?« Oči joj se zacakle od bijesa. »To se tebe ne tiče. Dio ugovora je da me ne ispituješ o novcu niti na što ga namjeravam potrošiti.« »Još nešto?« »Hmmm gdje ćemo živjeti?« »Kod mene.« »Ne želim se odreći svog stana. Plaćat ću stanarinu kao i obično.« Nick je bio iznenađen. »Mojoj ženi će trebati prikladna garderoba. Dobivat ćeš ušteđevinu i imati pristup mom osobnom dobavljaču. « »Nosit ću što hoću, kada hoću i platiti kako god ja hoću.« Morao je suzbiti osmijeh. Kao u starim danima, sraz njihovih naravi pomalo ga je zabavljao. »Glumit ćeš domaćicu pred mojim poslovnim partnerima. Upravo sklapam veliki posao pa ćeš morati biti ljubazna prema njihovim suprugama.« »Trudit ću se ne nalaktiti na stol i koji put se nasmijati njihovim glupim šalama. Ali želim i dalje voditi vlastiti poslovni i društveni život.« »Naravno, podrazumijeva se da smiješ zadržati svoj stil života.« »Dokle god te ne osramotim?« »Upravo tako.« Počela je tapkati nogom u ritmu noktiju na rukama. »Imam još nekoliko problema u vezi tog tvog popisa.« »Ja sam vrlo fleksibilan.« »Sa svojom obitelji sam u vrlo bliskim odnosima. Trebat će smisliti dobar razlog da povjeruju da sam se tako iz vedra neba odlučila udati.« »Reci im da smo se nakon svih tih godina sreli i odlučili vjenčati.« Aleksa zakoluta očima. »Oni ne smiju znati za naš ugovor, dakle moraju povjerovati da smo ludo zaljubljeni. Morat ćeš doći na večeru da možemo objaviti zaruke. I mora biti uvjerljivo.« Sjetio se da se njezin otac propio i napustio obitelj. »Razgovarat ćeš s ocem?« »Da.« »Prije si ga mrzila.«

18

»Iskupio se. Odlučila sam mu oprostiti. U svakom slučaju moj brat, njegova žena, nećakinja i blizanci žive s mojim roditeljima. Postavit će milijun pitanja. Moraš zvučati uvjerljivo.« Nick se namršti. »Ne volim komplikacije.« »Žao mi je. Komplikacije dolaze u paketu sa mnom.« Nick je zaključio da joj mora popustiti. »Dobro. Još nešto?« »Da. Želim pravo vjenčanje.« Nick se namršti. »Ja sam ustvari imao nešto mirnije u vidu.« »A ja sam imala u vidu vjenčanje na otvorenom, u pratnji moje obitelji i Maggie kao djeverušom.« »Ne volim vjenčanja.« »To si već rekao. Obitelj mi nikad neće povjerovati da sam pobjegla s tobom. Moram to učiniti zbog njih.« »Ženimo se iz poslovnih razloga, Aleksa. Ne zbog tvoje obitelji.« Aleksa tržne bradom. Nick je dobro pamtio ovu gestu. Bio je to znak upozorenja prije nego što bi krenula u boj. »Vjeruj mi ni ja nisam sretna zbog ovoga, ali moramo dobro glumiti ako bi ljudi već trebali povjerovati da smo stvarno u braku.« Nick je već postajao nervozan, ali ipak kimne. »Dobro.« U glasu mu se osjetio tračak sarkazma. »Još nešto?« Uputila mu je nervozan pogled, ustala sa stolice i počela hodati gore-dolje po sobi. Njezina savršena stražnjica odmah je zaokupila Nickovu pažnju. Njihala se lijevodesno, a patent na hlačama počeo ga je sve više stezati. Zadnji tračak razuma uspio mu je odvratiti pogled. Priznaj poraz ovdje i sad. Ova će ti žena život okrenuti naopako, nakrivo i naglavačke. A ti si oduvijek prezirao takav cirkus. Ali Nick tvrdoglavo obuzda nalet straha i sačeka odgovor. *** K vragu. Zašto mora biti tako prokleto zgodan? Dobacila mu je pogled dok je nervozno šetala sobom. Umalo je opsovala, ali uspjela se na vrijeme pribrati. Dok su zajedno odrastali uvijek mu se rugala i zvala ga Milo Dijete zbog njegove zlatnožute kose. Mladenačke kovrče ukrotila je kratka, klasična frizura, samo bi koji pramen tu i tamo u znak pobune pao preko čela. Kosa mu je s vremenom potamnjela, ali još uvijek ju je podsjećala na žitarice Chex Mix, različite nijanse plave od meda do boje žita. Crte lica postale su nešto grublje, brada kao isklesana. Kad god bi se nasmijao, zabljesnuli bi je savršeno bijeli zubi. Oči su zadržale staru kestenjastu boju. Još uvijek se činilo kao da iza visokog zida skrivaju pregršt tajni. A tek tijelo... Nick je uvijek bio aktivan. Kad joj je danas krenuo u susret, elegantna tkanina krem hlača podatno se izvijala ocrtavajući duge mišićave noge i čvrstu stražnjicu. Pulover s V-izrezom djelovao je opušteno, a opet prikladno za nedjelju provedenu u uredu. Zato su druge stvari bile potpuno neprikladne. Duge ruke. Široka ramena i čvrsta prsa što rastežu nabore pulovera. Brončani odsjaj kože, kao da je satima ležao na suncu. 19

Okretnost i spretnost pokreta, kao u divlje zvijeri. Nick je odrastao. Više nije bio Milo Dijete. Bio je vrlo privlačan muškarac. Koji u njoj još uvijek vidi tek prijateljicu s kojom se njegova sestra igrala dok je bila mala. Kad bi im se pogledi sreli, nije primijetila nikakav znak prepoznavanja, ni tračak privlačnosti. Samo hladna prijaznost upućena osobi iz daleke prošlosti. E pa sad namjerno neće ni pisnuti, koliko joj god bio privlačan. I dalje je grozna osoba. Veliko D kao dosadan. Veliko G kao glup. Veliko... Tu je misao brzo istjerala iz glave. Aleksa je mrzila samu sebe kad bi u njegovoj prisutnosti osjećala nervozu i laganu vrtoglavicu. Prije tjedan dana bacila je ljubavni urok i Majka Zemlja ju je poslušala. Dobila je novac kojim će spasiti obiteljsku kuću. Ali što se zaboga dogodilo s njezinim popisom? Ovaj se čovjek kosio sa svime u što je vjerovala. Kakva je to ljubav? To je čisti poslovni ugovor, i tako hladan. Dok je nju iz zakutka uma neprestano opsjedalo sjećanje na njihov prvi poljubac, mogla se kladiti da ga se on uopće ne sjeća. Osjećala se poniženo. Okej, sad je dosta. Zar joj Majka Zemlja zaista neće ostvariti ni prvu želju na popisu? Aleksa duboko udahne. »Još jedna stvar.« »Da?« upita Nick. »Pratiš li bejzbol?« »Naravno.« »A navijaš li za neku momčad?« Nick se posprdno naceri. Doslovno se nacerio. »Pa New York ima samo jednu momčad.« Aleksa se napokon uspjela othrvati vrtoglavici pa upita: »Koju?« »Yankeeje naravno. Oni uvijek pobjeđuju. A to je jedino važno.« Aleksa počne duboko udisati iz trbuha, onako kako je naučila na satovima joge. Zar će se stvarno udati za navijača Yankeeja? Zar će stvarno prekršiti to posljednje pravilo svog osobnog morala i etike? Udati se za čovjeka kojem je logika Bog, koji misli da je monogamija neki ženski hir? »Aleksa? Jesi li dobro?« Podigla je jednu ruku u znak da zašuti i nastavila šetati po sobi očajnički tražeći odgovore. Ako sad odustane, nema druge nego prodati kuću. Umrijet će od grižnje savjesti bude li znala da je bila presebična da se žrtvuje za obitelj. Ima li uopće izbora? »Aleksa?« Aleksa se okrene na peti. Na licu mu se ocrtavalo nestrpljenje. Ovaj čovjek nema nikakvog razumijevanja za emotivne ispade. Koliko god bio zgodan, bit će užasan davež, baš kao i onda kad je još bio dječak. Vjerojatno su mu dani isplanirani u minutu. Vjerojatno ne zna ni što znači riječ impulzivan. Hoće li godinu dana izdržati u istoj kući? Hoće li se međusobno poubijati kada prođe 365 dana? A što ako Yankeeji ove godine uđu u finale? Onda će morati trpjeti njegove arogantne komentare i patronizirajuć podsmijeh. O Bože... Nick prekriži ruke na prsima. »Nemoj mi reći. Ti navijaš za Metse.«

20

Naježila se kad je čula kojim je tonom postavio to pitanje. »Odbijam s tobom razgovarati o bejzbolu. Dok si sa mnom, nećeš nositi ništa od svoje navijačke opreme. Baš me briga što oblačiš dok me nema. Je li jasno?« U sobi zavlada tišina. Aleksa oprezno pogleda u njegovom smjeru. Buljio je u nju kao da se najednom pretvorila u Meduzu pa su joj na glavi umjesto kose narasle zmije. »Šališ se?« Aleksa s užitkom odmahne glavom. »Ne.« »Znači ne smijem nositi čak ni šiltericu sa znakom Yankeeja?« »Tako je.« »Ti si potpuno luda.« »Misli što hoćeš. Uvijek možeš odustati. Samo mi reci odmah da više ne tratimo vrijeme.« Onda se dogodilo nešto što nije vidjela otkad je grubijan iz susjedstva pao s bicikla i rasplakao se kao curica. Nick Ryan se počeo smijati. Nije to bio tek letimičan smiješak ili podsmijeh u kutu usana. Ovo je bio neobuzdan smijeh iz dubine trbuha, dubok i muževan. Smijeh je odzvanjao sobom koja je odmah djelovala nekako življe. Aleksa se trudila suzbiti vlastiti smijeh, osobito s obzirom na to da je šala bila na njezin račun. K vragu, stvarno je zgodan kad prestane biti tako ukočen i malo se opusti. Napokon se primirio i nakon kratkog razmišljanja predložio rješenje. »Neću nositi ništa povezano s Yankeejima, ali isto vrijedi i za tebe. Nikakve gluposti tih tvojih Metsa ne želim vidjeti u svojoj kući. Ni šalicu za kavu ni privjesak za ključeve. Jasno?« Aleksi je skoro prekipjelo. Činilo se da su se njezini uvjeti nekako okrenuli protiv nje. »Ne slažem se. Nismo pobijedili u finalu od 1986. Dakle ja smijem nositi što hoću. Ti i tvoji Yankeeji i onako ste pobrali dovoljno slave. Ne treba vam više.« Nicku opet počnu trzati kutovi usana. »Dobar pokušaj, ali ja nisam jedan od onih mlakonja koji ti se inače udvaraju. Ako nema Yankeeja, nema ni Metsa. Uzmi ili ostavi.« »Ne udvaraju mi se mlakonje!« Nick slegne ramenima. »Baš me briga.« Poskakivala je s jedne noge na drugu i pokušavala ne stiskati šake od bijesa. Kakvo mrtvo puhalo. Kako može izgledati tako sočno, a istovremeno je podsjećati na otrovnu jabuku koju je vještica podvalila Snjeguljici? »No? Ili najprije trebaš prespavati ili što vi žene već radite kada morate donijeti odluku?« Aleksa se krvnički ugrize za usnicu i protisne odgovor: »U redu. Dogovorili smo se.« »Još nešto?« »Mislim da je to više-manje to.« »Pa ne baš«, reče Nick i zastane kao da se sprema otvoriti škakljivu temu. Aleksa se u sebi zaklela da će ostati mirna bez obzira na to što rekao. Ako se on već odlučio ponašati tako hladno, zna i ona igrati tu igru. Bit će snježna kraljica, unatoč verbalnoj torturi. Duboko je udahnula, utonula natrag u stolicu, posegnula za šalicom kave i otpila gudjaj. 21

Nick je od nelagode lomio prste i duboko udahnuo. »Želim s tobom razgovarati o seksu.« »O seksu?« Riječ se otrgnula s njezinih usana i odjeknula u sobi poput puške. Aleksa iznenađeno zatrepće, ali osim toga nije pokazivala nikakve znakove uzbuđenja. Nick skoči sa stolice pa su tako zamijenili mjesta. Sada je on hodao gore-dolje po raskošnom crvenom sagu. »Shvaćaš, moramo biti vrlo diskretni u pogledu naših, ovoga, izvannastavnih aktivnosti.« »Diskretni?« »Da, poslujem s vrlo utjecajnim klijentima, moram paziti na ugled. Da ne govorimo o tome da će ugovor propasti ako se naš brak dovede u pitanje. Mislim da bi bilo najbolje da ove godine živiš u celibatu. Mislim da je to izvedivo, zar ne?« »Ili bolje rečeno to znači puno ne-izvodenja. Nikome. Dugo.« Nick se odvaži tek na nelagodan, usiljen smiješak. Pitala se je li mu na čelu opazila trag znoja ili se radi o igri svjedosti i sjene. Prestao je šetati po sobi, pogledao je umorno i gotovo pokunjeno. Onda joj se najednom upalila lampica. Sad joj je sve jasno. Nick želi savršenu ženu, što dakako uključuje i bračnu vjernost. Ali nije spominjao svoj celibat. Maggie joj je uredno prenijela sve detalje o Gabrijeli. Znala je da je Nick u vezi. Aleksa još uvijek nije razumjela zašto se jednostavno ne oženi svojom djevojkom. Ali nije se htjela miješati. Bilo joj je sasvim jasno da je pred njom jedna obična šovinistička muška svinja. Najradije bi sve poslala k vragu. Ali nije. Podrhtavala je od bijesa, ali lice joj je ostalo mirno. Nick Ryan želi ugovore. Dobro. Neka mu ih. Ali jednom kad Aleksa išeće iz ove sobe, potpisat će ugovor koji će mu dobrano zagorčati život. Aleksa se nasmiješi. »Shvaćam.« Nickovo se lice ozari od sreće. »Stvarno?« »Naravno. Ako tvoj brak treba djelovati stvarno, kako bi izgledalo kad bi se odmah nakon vjenčanja počele širiti glasine da ti žena ima aferu?« »Baš tako.« »A ne bi se morao nositi ni s ponižavajućim pitanjima o tvojoj muškosti. Ako ti žena spava s drugima, jasno je gdje je problem. Očito kod kuće seks nije dovoljno dobar.« Nick se premjesti s noge na nogu pa nevoljko kimne. »A valjda.« »Dobro, a što je s Gabrijelom?« Nick ustukne od iznenađenja. »Kako znaš za nju?« »Maggie.« »Ne brini za Gabrijelu. To ću ja već srediti.« »Spavaš s njom?« Nick tržne, ali i dalje se pokušavao pretvarati da ne vidi kamo cilja. »Zar je to bitno?« Aleksa podigne ruke u obranu. »Ja samo želim raščistiti tu priču o seksu. Dakle razumijemo se oko točke jedan i dva. Ne volimo se. Ne privlačimo se. I ti mi kažeš da se, ako slučajno poželim divlju aferu, moram suzdržavati. Kakva su onda pravila za tebe?« 22

Aleksa je napučila usne i znatiželjno čekala da vidi kako će se Nick izvući iz rupe koju je sam iskopao. Nick je buljio u ženu pred sobom i progutao knedlu. Njezin zanosan glas potaknuo ga je na još zanosnije slike u kojima je bila gola, zavodljiva i... divlja. Potisnuo je psovku i posegnuo za kavom kako bi dobio na vremenu. Cijela njezina pojava pozivala je na seks. Djetinja nevinost s vremenom je nestala i ustupila mjesto punokrvnoj ženi s punokrvnim potrebama. Pitao se kakav bi muškarac mogao zadovoljiti te potrebe. Pitao se kakve su njezine pune grudi na dodir, zamišljao ih u svojim rukama, maštao o okusu njezinih usana. Pitao se što nosi ispod te uske crvene haljine. »Nick?« »Ha?« »Jesi li čuo što sam rekla?« »Da, da, seks. Obećajem ti da se nikad nećeš naći u neugodnoj situaciji.« »Želiš reći da ćeš i dalje spavati s Gabrijelom?« »Gabrijela i ja smo u vezi.« »Ali se ipak ne želiš oženiti za nju.« U zraku je vladala napetost. Nick se odmakne kako bi uspio sačuvati bar privid distance. »Nije to takva veza.« »Hm, zanimljivo. Dakle želiš reći da se ja ne mogu ševiti okolo jer nemam stalnog partnera.« Da je u sobi bilo kockica leda, vjerojatno bi ih progutao jednu po jednu. Od njezinih mu je optužbi pod kožu počela navirati neka čudna toplina. Ton njezina glasa bio je blag. Osmijeh iskren i ležeran. Koprcao se u kandžama neke ženske moći i primijetio da gubi tlo pod nogama. Pokušao se ponovno izboriti za prednost. »Da si u nekoj stabilnoj vezi, to bi se već dalo srediti. Ali stranci su preopasni. Kunem ti se da Gabrijela zna čuvati tajnu.« Nasmiješila se. Prekrasan, ženstven osmijeh koji obećava nezamislive užitke i to sve za njega. Srce mu je na tren prestalo kucati, onda opet nastavilo povećanom brzinom. Očaran, čekao je njezin odgovor. »Nema šanse, dušo.« Borio se za koncentraciju kad ga je na njezinim punim usnama dočekala odbijenica. »Molim?« »Nema seksa za mene. Nema seksa za tebe. Baš me briga je li riječ o Gabrijeli, striptizeti ili ljubavi tvog života. Ako se ja ne smijem zabavljati, ne smiješ ni ti. Jednostavno ćeš morati snositi posljedice svog uglađenog poslovnog braka i nastaviti projektirati svoje zgrade.« Zastala je. »Shvaćaš ?« Shvatio je. I odlučio da neće prihvatiti. Ovo je rat, bitka i potez gdje on mora odnijeti pobjedu. Njegov suosjećajni osmijeh obećavao je sve razumijevanje i sav novac svijeta. »Aleksa, shvaćam da ti se ovo možda ne čini pošteno. Ali s muškarcima je to ipak drugačije. Gabrijela također mora paziti na svoj ugled tako da te nikad neće dovesti u neugodan položaj. Razumiješ?« »Da.« 23

»Dakle pristaješ?« »Ne.« Nicka preplavi val nervoze. Namrštio se i neko ju je vrijeme proučavao. Onda se odluči na završni udarac. »Hajde, pa ipak smo se uspjeli dogovoriti oko svega ostalog. Oboje moramo biti spremni na kompromise. To je samo godina dana. Nakon toga možeš imati i orgije, što se mene tiče.« Ali njezine ledeno plave oči sjale su čistom tvrdoglavošću i čeličnom odlučnošću. »Ako ti ideš na orgije, idem i ja. Ako želiš živjeti u celibatu, ja ću se prilagoditi. Ne zanimaju me ta sranja o razlikama između muškaraca i žena. Ako ja tristo šezdeset i četiri noći moram spavati sama, onda ćeš bogme i ti. Ako ti fali akcije, obrati se svojoj ženi.« Zamahnula je glavom, elegantno i strastveno poput konja koji izlazi iz staje. »A budući da se međusobno ne privlačimo, morat ćeš se sa svojim potrebama nositi kako znaš. Budi kreativan. Celibat sigurno pruža mnoge ispušne ventile.« Nasmiješila se. »Jer to je sve što ćeš dobiti.« Očito ne zna da ima posla s vrsnim igračem pokera koji je nekoliko godina svakodnevne frustracije liječio igrama na sreću, mijenjao noć za dan i svaki put odšetao nekoliko tisuća bogatiji. Poker ga je, poput pušenja, još uvijek mamio i kad bi mu pribjegao, činio je to iz užitka, ne zbog zarade. Ne smije joj dopustiti da ga nasamari. Ionako je već osjećao miris pobjede. Odlučio je pucati nisko. »Želiš biti nerazumna? U redu. Dogovor propada. Pozdravi se s novcem. Ja ću se samo neko vrijeme morati nagađati s odborom.« Polako je ustala sa stolice, prebacila torbicu preko ramena i stala nasuprot njega. »Drago mi je da smo se opet vidjeli, Milo Dijete.« Ravno u glavu. Pitao se zna li koliko ga ljuti taj sladunjavi nadimak. Najradije bi je zgrabio i tresao je dok ga ne povuče. Mrzio ga je još kao dječak, a oštrica stare uvrede s godinama nije nimalo otupjela. I sada je, kao i onda kad je bio mlađi, stisnuo zube i dočekao ga nehajnim smiješkom. »Da, i meni je bilo drago. Pa svrati nekad...« »Budem«, reče ona i zastane. »Vidimo se.« I tada je Nick shvatio da je u krivu. Aleksandra Maria McKenzie mogla bi pobijediti u pokeru — ne zato što zna lagati, već zato što zna gubiti. A zna i igrati na kartu tuđe nesigurnosti. Okrenula se. Krenula prema vratima. Okrenula kvaku i... »Okej, okej«, ispali Nick prije nego što je shvatio što govori. Nešto mu je govorilo da će otići i da neće nazvati i reći da se predomislila. A Aleksa mu je ipak jedina kandidatkinja. Godinu dana života nije ništa kad se usporedi s ostvarenjem njegova životnog sna. Priznao je poraz. Nije čak ni likovala. Okrenula se i oštrim, poslovnim tonom dobacila: »Znam da u ugovoru ne piše ništa o novim uvjetima. Obećaješ da ćeš održati riječ?« »Mogu dati izraditi novi ugovor.« »Nema potrebe. Samo obećaj.« 24

Njezina pojava zračila je neobičnom energijom. Nick shvati da mu vjeruje na jednak način kao i on njoj. Trnci zadovoljstva prođu mu tijelom. »Obećajem.« »Onda smo sve dogovorili. E da, razvod braka nakon godinu dana. Ne želim da moja obitelj bude previše pogođena. Reći ćemo da smo se rastali zbog nepremostivih razlika i da smo se razišli kao prijatelji.« »Nemam ništa protiv.« »Dobro. Pokupi me večeras u sedam pa ćemo otići do moje obitelji da im obznanimo novosti. Ja ću se pobrinuti za svadbu.« Nick kimne. Još uvijek je bio malo omamljen svojom odlukom i njezinom blizinom. Kakvim joj to blagim mirisom odiše koža? Vanilija? Ili cimet? Zbunjeno je promatrao posjetnicu koju je spustila na stol od trešnjina drveta. »Tu je adresa moje knjižare. Vidimo se večeras«, reče. Nick pročisti grlo, ali bilo je prekasno. Aleksa je već otišla.

25

3. Aleksa se meškoljila na sjedalu. Tišina u crnom BMW-u već je postajala neugodna. Činilo se da je njezin budući muž podjednako ukočen pa je svu pažnju usmjerio na svoj MP3 uređaj. Umalo je trznula kad se napokon odlučio za Mozarta. Kako itko može uživati u glazbi bez riječi? Ponovo se stresla prisjetivši se da će s tim čovjekom morati dijeliti životni prostor. Cijelih. Godinu. Dana. »Imaš li nešto od Black Eyed Peasa?« Nick je djelovao zbunjeno. »Misliš za jelo?« Aleksa je gotovo zastenjala od muke. »Može i neki od starijih klasika. Sinatra, Bennet, Martin.« Nick je i dalje šutio. »Eaglesi, Beatlesi? Viči ako ti je ijedno od imena poznato.« Nickova su se ramena još više ukočila. »Čuo sam za njih, da. Možda ti je draži Beethoven?« »Zaboravi.« Nastavili su putovati u tišini uz zvukove klavira u pozadini. Aleksa je znala da oboje postaju to nervozniji što se udaljenost između njih i kuće njezinih roditelja više smanjivala. Neće biti lako glumiti zaljubljeni par ako ne mogu uspješno voditi razgovor od dvije minute. Odlučila je pokušati ponovo. »Maggie kaže da imaš zlatnu ribicu?« Nick joj dobaci hladan pogled. »Da.« »Kako se zove?« »Zlatna ribica.« Ona ga zabezeknuto pogleda. »Nisi joj dao ime?« »Nisam znao da je to zločin.« »Zar ne znaš da životinje imaju osjećaje kao i ljudi?« »Ne volim životinje«, odgovori Nick. »Zašto? Bojiš ih se?« »Naravno da ne.« »Bojao si se one zmije u šumi. Sjećaš se kako si smislio neki izgovor da odeš jer joj nisi htio prići blizu?« Temperatura u zraku opet je pala za nekoliko stupnjeva. »Nije me bilo strah. Samo me nije bilo briga. Rekao sam ti, ne volim životinje.« Aleksa ljutito otpuhne. Opet je neko vrijeme vladala tišina. To je još jedna stvar s popisa. Ta Majka Zemlja je stvarno bez veze. Odlučila je da svom budućem mužu neće spominjati azil za životinje. Kad god bi azil bio pretrpan, životinje bi na neko vrijeme uzela k sebi dok se za njih ne nađe dom. Nešto joj je govorilo da će, prvi put kad se to dogodi, Nick doživjeti napadaj. Ako se uopće ikad dovoljno emotivno angažira da izgubi kontrolu nad sobom. Zanimalo ju je kako bi to izgledalo. »Što je smiješno?« upitao je. 26

»Ništa. Zapamtio si sve što smo se dogovorili?« Nick bolno uzdahne. »Da, detaljno smo prošli sve članove obitelji. Znam sva imena i okvirnu životnu povijest. Zaboga, Aleksa, pa igrao sam se kod tvojih kad sam bio dijete.« Aleksa otpuhne. »Samo si volio jesti mamine čokoladne kekse. I gnjaviti Maggie i mene. Osim toga to je bilo prije sto godina. Nikoga od njih nisi vidio najmanje deset godina.« Pokušala je obuzdati ogorčenost, ali način na koji je Nick prošlost ostavio za sobom i sve ih zaboravio svojedobno ju je naljutio i povrijedio. »Kad smo kod toga ništa ne spominješ svoje roditelje. Kad si se zadnji put vidio s tatom?« Pitala se je li moguće zaraditi smrzotine od ledenog tona u njegovom glasu. »Ne znam.« Pričekala je, ali i dalje je šutio. Odvažila se na još jedno pitanje. »A mama? Je li se ponovno udala?« »Ne, ne želim razgovarati o njima. Nema smisla.« »Super. A što ćemo reći pred mojima? Pitat će.« Govorio je isprekidano od nervoze. »Reci da se moj otac zabavlja u Meksiku, a mama je nekamo otpirila sa svojim novim dečkom. Reci im što god hoćeš. I onako neće biti na vjenčanju.« Aleksa otvori usta, ali njegov prodoran pogled upozorio ju je da je razgovor završen. Krasno. Kako je samo razgovorljiv i zabavan. Ipak ga upozori na nadolazeći prometni znak. »Evo skretanja k mojim roditeljima.« Nick skrene u kružni prilaz i ugasi motor. Oboje su proučavali bijelu viktorijansku kuću. Čak i izvana cijela je građevina odisala nekom prisnošću i toplinom, od klasičnih stupova do trijema koji se pružao oko cijele kuće. Na rubovima travnjaka, koji se u blagoj padini spuštao prema cesti, nizale su se tužne vrbe kao da ga žele zaštititi. S prednje strane dočekali su ih veliki prozori s crnim griljama. Tama je već sakrila znakove propadanja i financijske nestašice. Bijelu boju što se polako gulila sa stupova, rasklimanu stepenicu pri vrhu terase, trošan krov. Aleksa s olakšanjem uzdahne dok se dom njezinog djetinjstva obavijao oko nje poput udobnog pokrivača. Tu se uvijek osjećala sigurno. »Jesmo li spremni?« upita Nick. Aleksa ga kratko pogleda. Lice mu je bezizražajno, pogled dalek i hladan. U Dockersicama boje pijeska, bijeloj Calvin Klein majici i kožnim mokasinama izgledao je elegantno i opušteno. Kosa, posvijetlila od sunca, bila je uredno počešljana, osim jednog tvrdoglavog pramena koji mu je padao preko obrve. Kroz majicu su se ocrtavali snažni prsni mišići. Malo presnažni za njezin ukus. Očito diže utege. Pitala se ima li pločice na trbuhu, ali ta je pomisao izazvala reakcije u njezinoj vlastitoj utrobi pa ju je brzo odbacila kako bi se usredotočila na trenutni problem. »Izgledaš kao da si stao u pseću kakicu.« Nickov neutralni izraz napokon zamijeni osmijeh u kutu usana. »Hm, Maggie je rekla da pišeš poeziju.«

27

»Trebali bismo biti ludo zaljubljeni. Ako posumnjaju, ne smijem se udati za tebe, a mama će mi život pretvoriti u pakao. Dakle, budi uvjerljiv. Da, i slobodno me možeš dotaknuti tu i tamo. Ne moraš se bojati. Kunem se da nemam nikakve zarazne bolesti.« »Ne bojim se...« Kad se nagnula i odmaknula mu nestašan pramen iz očiju, Nicku zastane dah. Kosa mu je na dodir bila svilenkasta. To joj se svidjelo. Zaprepašten pogled na njegovom licu potaknuo ju je da mu rukom polako prijeđe preko obraza. Koža mu je bila ujedno meka i gruba. »Vidiš? Nije tako strašno.« Njegove pune usne naglo se stisnu. Protumačila je to kao znak iritacije. Nick Ryan očito je ne doživljava kao odraslu ženu, već kao neko aseksualno ljudsko biće. Nešto poput amebe. Aleksa naglo otvori vrata prije nego što je saslušala njegov odgovor. »Neka predstava počne!« Nick promrmlja nešto sebi u bradu i krene za njom. Nisu morali pozvoniti. Jedan po jedan članovi Aleksine obitelji zaređali su se kroz vrata, sve dok se na trijemu nisu našle njezine sestre blizanke, van sebe od uzbuđenja, i dvojica muškaraca koja su se samo zadovoljno smješkala. Aleksa ih je ranije nazvala da im obznani zaruke. Izmislila je priču o tome kako se ona i Nick već neko vrijeme tajno viđaju, o ludoj romansi i iznenadnim zarukama. Izmijenila je njihovu osobnu povijest tako da ispadne da su se ona i Nick svih ovih godina družili kao prijatelji. Nick se pokušao izmaknuti, ali to nije nimalo omelo njezine sestre. Izabela i Genevieve istog su mu se časa bacile u zagrljaj, živahno čavrljajući uglas. »Čestitam!« »Dobrodošao u obitelj!« »Izzy, rekla sam ti da će naći nekog ljepotana! I vidi sad ovo! Prijatelji iz djetinjstva uskoro će postati muž i žena.« »Jeste li već odredili datum?« »Hoću li biti pozvana na djevojačku?« Nick je izgledao kao da će svaki čas skočiti s trijema i pobjeći glavom bez obzira. Aleksa prasne u smijeh, prekine bujicu pitanja i povuče ih k sebi u zagrljaj. »Nemojte ga uplašiti. Jedva sam našla zaručnika. Ne bi bilo zgodno da mi odmah pobjegne.« Njezine sestre se vragolasto nasmiješe. Pred njom su stajale dvije šesnaestogodišnje djevojke kose boje čokolade, nebesko plavih očiju i dugih, vitkih nogu. Jedna je nosila aparatić, druga nije. Aleksa bi se kladila da je njihovim profesorima laknulo. Sad ih napokon mogu razlikovati. Blizanke su oduvijek bile kao živo srebro i često bi zbunjivale ljude i mijenjale uloge. Prodoran dječji glas odvrati joj pažnju. Aleksa podigne plavog anđelka koji joj se stvorio pred nogama i poljupcima zasipa svoju trogodišnju nećakinju. »Taylor, zločestoćo jedna!« reče. »Ovo ti je Nick Ryan. Tvoj ujak Nick, ti derište malo!« Mala Taylor pogleda Nicka, pozorno i usredotočeno kao što to samo djeca znaju. Nekoliko ga

28

je trenutaka šutke promatrala dok je Nick strpljivo očekivao njezinu stručnu procjenu. Zatim mu se nasmiješi od uha do uha. »Bok, Nick.« Nick uzvrati osmijeh. »Bok, Taylor.« »Imaš njezino odobrenje«, reče Aleksa i povuče ga za sobom. »Dođi da te upoznam s ostalima. Ovo su moje sestre blizanke Izabela i Genevieve, samo što su sada velike cure pa više ne nose pelene.« Zanemarila je dvostruki ljutiti uzdah, nasmijala se i nastavila dalje. »Ovo je moja šogorica Gina, mog brata i roditelje znaš. Dakle, dragi moji, ovo je Nick Ryan, moj zaručnik.« Izgovorila je to tako ležerno i prirodno kao da se podrazumijeva. Aleksina majka zgrabi Nickovo lice među dlanove i glasno ga cmokne u oba obraza. »Nick, kako si samo narastao«, reče raširivši ruke u znak dobrodošlice. »Nisam znala da ćeš postati tako krasan momak.« Aleksa se pitala vidi li to tragove crvenila na Nickovim obrazima, ali je istog trena odagnala tu pomisao. Nick pročisti grlo. »Hm, ovoga, hvala, gospođo McKenzie. Dugo se nismo vidjeli.« Aleksin brat Lance prijateljski ga potapša po ramenu. »Hej, Nick, nisam te vidio sto godina. A sad čujem da ćeš postati član obitelji. E pa, želim ti sve najbolje.« »Hvala.« Zatim priđe Aleksin otac i pruži mu ruku. »Možeš me zvati Jim«, reče. »Sjećam se da si, kad si bio mali, stalno gnjavio moju kćerkicu. Prilično sam siguran da je njezina prva psovka bila upućena tebi.« »Mislim da još uvijek imam taj učinak«, ironično uzvrati Nick. Aleksin otac se nasmije. Gina se otme iz Lanceovog zagrljaja i čvrsto zagrli Nicka. »Sad napokon imam saveznika«, reče i zelene joj se oči zacakle. »Uvijek sam bila u manjini na obiteljskim sastancima.« Aleksa se nasmije. »Nick je ipak muškarac, Gina. Vjeruj mi, stat će na Lanceovu stranu.« Lance zagrli ženu, privuče je k sebi i obgrli je rukama oko struka. »Vremena se mijenjaju, dušo. Sad će napokon u kući biti još jedan muškarac da se nosi s napadima PMS-a.« Aleksa ga udari u jednu ruku. Gina u drugu. Maria cmakne jezikom. »Slušaj, Lancelote, ne bi se trebao tako ophoditi s damama.« »Kakvim damama?« Maria ga udari po stražnjici. »Idemo svi unutra. Prvo ćemo nazdraviti pa jesti i na kraju popiti dobar espreso.« »Mogu li i ja dobiti šampanjac?« »I ja, i ja?« Maria odmahne glavom prema molećivim pogledima dviju djevojaka koje su se u taj čas našle pred njom. »Ne, ne, vi možete dobiti samo malo jabukovače. Kupila sam bocu za ovu prigodu.« »I ja, i ja!« Aleksa se nasmije djevojčici sjajnih očiju što ju je još uvijek držala u rukama. »Okej, derište, može i tebi sok od jabuke!« Spustila je nećakinju na zemlju i gledala kako 29

trčkara prema kuhinji da slučajno nešta ne propusti. Toplo obiteljsko ozračje obavijalo ju je poput baršunastog ogrtača i ublažilo joj grč u želucu. Hoće li ovaj plan zaista upaliti ? Baciti ljubavni urok i udati se za potpunog stranca da spasi obitelj je jedna stvar. Trpjeti Nicka Ryana glavom i bradom je nešto sasvim drugo. Ako roditelji posumnjaju da je sklopila brak iz interesa samo da spasi kuću, nikad joj neće moći oprostiti. A ni sebi samima. Unatoč tome što su na lijekove za tatino srce redovito trošili malo bogatstvo, iz obiteljskog ponosa ustrajno su odbijali bilo čiju pomoć. Kad bi saznali da je njihova kći morala žrtvovati svoje moralne principe da ih izvuče iz dugova, to bi im slomilo srce. Nick ju je promatrao s neobičnim izrazom na licu, kao da pokušava posložiti kockice. Stisnula je šake i zatomila želju da ga dotakne. »Jesi okej?« upita Aleksa. »Sve u redu«, odgovori Nick. »Idemo unutra.« Gledala je kako ulazi u kuću i trudila se da je ne povrijede njegovi lakonski odgovori. Pa upozorio ju je da ne voli velike obitelji. Zašto je sve njegove riječi i radnje morala shvaćati tako osobno? Obuzdala je osjećaje i bradu koja je već počela podrhtavati i krenula za njim. Uz bogate talijanske lasagne, svježi kruh s češnjakom i začinskim biljem te bocu Chiantija vrijeme je brzo prolazilo. Kad su se povukli u dnevnu sobu gdje su ih čekali espreso i Sambuca, krvlju joj je kolalo ugodno, opušteno veselje potaknuto dobrom hranom i dobrim razgovorom. Pogledala je Nicka koji se na sigurnoj udaljenosti od nje udobno smjestio na izlizanom kauču boje bijele kave. Po izrazu lica činilo se da je na mukama. Pristojno je slušao, u pravo se vrijeme nasmijao, svakako je ostavljao dojam savršenog džentlmena. Ali nije je želio pogledati u oči, odmaknuo bi se svaki put kad bi ga pokušala dotaknuti. Ukratko, nije nimalo djelovao kao zatelebani zaručnik kojeg je trebao glumiti. Jim McKenzie opušteno ga je proučavao pijuckajući espreso. »I tako, Nick, reci mi nešto o svom poslu.« »Tata!« »Ne, ne, u redu je«, reče Nick i okrene se Aleksinom ocu. »Dreamscape je arhitektonski ured koji projektira zgrade u Dolini Hudson. Na primjer onaj japanski restoran na vrhu planine u Suffernu.« Jim odmah živne. »To je divno mjesto. Mariji su se oduvijek sviđali njihovi vrtovi.« Onda nakratko zastane. »A što misliš o Aleksinim slikama?« Na spomen svojih likovnih radova Aleksa promrzne. O ne! Samo to ne! Njezine su slike redom bile neuspjeli umjetnički pokušaji. Većina prijatelja odmah bi se složila da su bez veze. I onako je više slikala da ugodi sebi nego drugima. Proklinjala je samu sebe što mu je rekla da je pokupi u knjižari, a ne u stanu. Kao savjetnik u centru za liječene alkoholičare, Jim bi odmah primijetio i najmanji trag nesigurnosti, a sad mu se činilo da njuši krv. Nick se i dalje umjetno smješkao. »Super su. Uvijek sam joj govorio da bi ih trebala ponuditi nekoj galeriji.« Jim prekriži ruke. »Znači sviđaju ti se? Koja ti je najdraža?« 30

»Tata...« »Oni krajolici. Baš lijepo prenose atmosferu...« Aleksino ugodno pijanstvo nestalo je u tren oka. Panika je prešla u prvi plan. Otac je odmah osjetio napetost u zraku i zaskočio ih poput grabežljivca. Nick se još dobro držao, ali njegovi pokušaji od samog su početka bili osuđeni na propast. Ostatku obitelji ovakva ispitivanja bila su dobro poznata pa su šutke promatrali kako se Nick koprca u Jimovim pandžama. »Aleksa ne slika krajolike.« Riječi su odjeknule poput udarca groma. Nick se i dalje pristojno smješkao. »Baš se nedavno okušala u krajolicima. Nisi im rekla, ljubavi?« »Ne, oprosti tata. Nisi u toku. Sad slikam planinske krajolike«, reče Aleksa pokušavajući prikriti paniku. »Ali ti mrziš krajolike.« »Više ne«, uspjela je veselo odgovoriti. »Počela sam ih cijeniti otkad hodam s arhitektom.« Jim samo prezirno otpuhne. »A pratiš li bejzbol ili ragbi?« »Oboje.« »Dobra sezona za Giantse, jel'? Možda u Super Bowlu opet budu dvije njujorške momčadi. Hej, jesi li pročitao Aleksinu novu pjesmu?« »Koju?« »Onu o oluji.« »A da. Ta joj je baš lijepa.« »Aleksa nikad nije napisala pjesmu o oluji. Uvijek piše o iskustvima povezanima s ljubavi i gubitkom. Nikad nije napisala pjesmu o prirodi. I nikad nije naslikala krajolik.« Zanemarivši espreso, Aleksa proguta ostatak Sambuce u nadi da će joj dovoljna količina alkohola pomoći da preživi večer. »Ehem, tata... baš sam napisala jednu o oluji.« »Stvarno? Onda nam je moraš pročitati. Mama i ja još nismo čuli neke od tvojih novih radova.« Aleksa proguta knedlu. »Pa, još je moram doraditi. Ali vidjet ćete je čim budem zadovoljna.« »Ali Nicku si je već pokazala.« Počelo joj se vrtjeti u glavi. Nije znala kako da se izvuče iz ovoga. Dlanovi su joj se znojili. »Da, ovaj, Nick, možda je vrijeme za pokret. Već je kasno, a imamo još dosta posla oko planova za vjenčanje.« Jim osloni ruke na koljena. Orao je prestao kružiti i spremao se obrušiti na plijen. Ostali članovi obitelji u strahu su iščekivali sljedeći prizor. Zabrinut izraz na bratovom licu odavao je sumnju da će se vjenčanje uopće održati. Obgrlio je ženu oko struka kao da se prisjeća tog zastrašujućeg trenutka kad je roditeljima obznanio da je Gina trudna i da će se vjenčati. Taylor je i dalje bila zaokupljena Lego kockicama i nije primjećivala da se bliži opasnost.

31

»Baš sam htio pitati za vjenčanje«, reče Jim. »Planirate ga već za tjedan dana. Zašto nam svima ne date malo vremena da upoznamo Nicka pa da se u ovoj obitelji osjeća kao kod kuće? Čemu žurba?« Nick ih je pokušao spasiti. »U potpunosti shvaćam, Jime, ali Aleksa i ja smo već razgovarali o tome i zaključili da ne želimo veliku strku. Odlučili smo biti zajedno i odmah započeti zajednički život.« »Pa to je baš romantično, tata«, pokušala ga je uvjeriti Izzy. Aleksa joj šapne »hvala«, ali shvati da je ipak u manjini. »Slažem se.« Maria je stajala na vratima s kuhinjskom krpom u ruci. »Svi želimo uživati u vjenčanju. A i trebala bi proslaviti zaruke tako da Nick može upoznati ostatak obitelji. Sigurno ih puno neće moći doći u subotu. Svi naši rođaci...« Jim je i dalje bio čvrst. »Znači dogovoreno je, odgodit ćete vjenčanje?« Maria kimne. Aleksa zgrabi Nicka za ruku. »Dragi, možeš li na kratko doći u spavaću sobu?« »Naravno, draga.« Odvukla ga je niz hodnik i ugurala ga u spavaću sobu. Vrata su se pritvorila za njom. »Sve si upropastio«, bijesno šapne Aleksa trudeći se biti tiho. »Rekla sam ti da moraš malo glumiti, ali ti si jednostavno beznadan slučaj i sad će moji roditelji znati da nismo zaljubljeni!« »Ja sam beznadan slučaj? Ti se ponašaš kao da je ovo neka jeftina melodrama koju smo nabrzinu sklepali za susjede. Ovo je stvarni život. Trudim se koliko mogu.« »Moje predstave nisu glupe. Puno smo zaradili na ulaznicama. Uostalom Annie ima super priču.« Nick otpuhne. »Ne znaš ni pjevati, a već si umišljaš da si Annie.« »Samo si ljut jer ti nisam dopustila da glumiš taticu Warbucksa.« Nick bijesno zarije prste u kosu i duboko zastenje. »Kako uopće dođeš na te idiotske teme?« »E pa bolje ti je da nešto smisliš! I to brzo. Zar stvarno ne znaš kako bi se trebao ponašati u društvu svoje cure? Odnosio si se prema meni kao da sam neka pristojna neznanka koju si tek upoznao. Nije ni čudo da je tata posumnjao.« »Ti si odrasla žena, Aleksa, a tvoj otac si još uvijek uzima za pravo da ispituje tvoje dečke. Ne treba nam njihovo dopuštenje. Vjenčat ćemo se u subotu, a ako se to tvojima ne sviđa, tim gore za njih.« »Ali ja želim da me tata doprati do oltara.« »Pa to čak nije pravo vjenčanje.« »To je najbolje što trenutno mogu očekivati.« Obuzela ju je gorčina i prvi put je bila u stanju u potpunosti sagledati bezizlaznost svoje situacije. Ovo nikad neće biti pravi brak, a nešto će ipak biti zauvijek izgubljeno kad Nickov prsten sklizne na njezin prst. Uvijek je sanjarila o vječnoj ljubavi, kućicama u cvijeću i gomili djece. Umjesto toga dobila je hladnu isplatu i muža koji se zavjetovao da će je godinu dana pristojno trpjeti. Ubit će se ako sva ta žrtva propadne samo zato što je pred njezinim roditeljima nesposoban odglumiti malo emocija.

32

Stala je na prste i čvrsto ga primila za rukave. Nokti su joj probijali tkaninu i umalo ga ozlijedili. »Moraš nas izvući iz ovoga«, siktala je. »Što želiš da učinim?« Aleksa zbunjeno zatrepće. Usnica joj je podrhtavala, jedva je uspjela procijediti rečenicu. »Ne znam, nešto, zaboga! Moraš tati dokazati da će ovo biti pravi brak jer je inače sve...« »Aleksa?« Nježan, zabrinut glas njezine majke iz hodnika je dopro do vrata. Mora da želi provjeriti je li sve u redu. »Evo tvoje mame«, reče Nick. »Znam, vjerojatno je čula da se svađamo. Učini nešto!« »A što?« »Bilo što!« »Dobro.« Zgrabio ju je oko struka, privukao k sebi i sagnuo se. Njegove usne čvrsto su se spustile na njezine, rukama ju je obgrlio tako snažno da su bili pripijeni jedno uz drugo, noga na nogu, bok na bok, grudi na prsa. Nestalo joj je zraka, posrnula je, noge su je umalo izdale. Očekivala je usiljen, pristojan poljubac da bi njezinoj mami mirno dali do znanja da su ljubavnici. Umjesto toga dobila je čisti testosteron i neobuzdanu strast. Vruće usne. U žaru ju je ugrizao za usnicu, jezik mu je strastveno kružio, nagnuo ju je preko ruke sve dok joj u tijelu više nije bilo ni najmanjeg otpora. Sve mu je to uzvratila. Željna njegova dodira, upijala je mošusni miris i okus njegove kože, uživala u mišićavoj čvrstoći njegova tijela. Životinjska strast navrla im je u krv i gurnula ih preko ruba. Zastenjala je. Zario joj je prste u bujnu, crnu kosu, pridržavao joj glavu i nastavio svoj senzualni osvajački pohod. Grudi su joj postale pune i teške, u preponama je osjetila val vlažne topline. »Aleksa, mislila sam... Ajme!« Nick podigne glavu. Aleksa ga omamljeno pogleda u lice ne bi li na njemu otkrila trag ikakvih osjećaja. Ali Nick je bio usredotočen na njezinu majku. »Oprostite, Maria.« Samouvjeren, muški podsmijeh. Maria se nasmije i pogleda svoju kćer koja je još uvijek ležala u Nickovom naručju. »Žao mi je što sam vas omela. Samo dođite kad budete gotovi.« Čula je majčine korake kako se povlače. Nickov pogled ponovno se usmjeri prema njoj. Gotovo se stresla od užasa. Mislila je da će je dočekati pogled zamagljen od strasti. Ali njegove smeđe oči bile su potpuno jasne. Lice mirno. Da na bedru nije osjetila pritisak u njegovim preponama, Aleksa bi pomislila da poljubac na njega nije ostavio ni najmanji učinak. U tom trenu sjećanje je ponese na drugo mjesto, u drugo vrijeme, duboko u šumu gdje je prvi put slobodno izrekla što misli i gdje joj je povjerenje prvi put bilo narušeno. Prvi dodir njegovih usana, dječački miris parfema, nježan pritisak prstiju na bokovima. Uhvatio ju je nepremostiv strah. Kralježnicom joj prođu trnci. Ako joj se opet nasmije, otkazat će vjenčanje. Samo ako joj se opet usudi narugati... 33

Ispustio ju je iz zagrljaja i odmaknuo se. Tišina se nadvila nad njih poput moćnog vala koji se sprema zadati kobni udarac. »Mislim da je problem riješen«, reče Nick. Nije odgovorila. »Nisi li to htjela?« Aleksa oholo podigne glavu i potisne uzburkane osjećaje što su joj se poput zmija previjali u želucu. »Valjda jesam.« Zastao je i prišao joj. »Moramo djelovati zajedno.« Pet prstiju čvrsto se sklopi oko njezinih tako da su joj od ganuća gotovo navrle suze na oči. Ipak se uspjela suzdržati i ustanoviti da je muči opaki PMS. Kako bi je inače jedan poljubac Nicka Ryana mogao toliko usrećiti, a opet toliko povrijediti? »Jesi li okej?« Aleksa stisne zube i nasmiješi se od uha do uha kao da reklamira zubnu pastu. »Naravno da jesam. Super ideja, svaka čast.« »Hvala.« »Samo nemoj opet biti tako ukočen. Zamisli da sam Gabrijela.« »Nikad te ne bih mogao zamijeniti s Gabrijelom.« Njegov ju je odgovor duboko povrijedio, ali nije željela ispasti slabić. »Sigurno si u pravu. Nisi ni ti moj idealni muškarac, Milo Dijete.« »Ma nisam mislio...« »Zaboravi«, odmahne Aleksa i povuče ga natrag prema dnevnoj sobi. »Ljudi, oprostite na smetnji. Ali mislim da stvarno moramo krenuti. Kasno je.« Svi su odmah skočili da se pozdrave. Maria je poljubi u obraz i s odobravanjem kimne. »Možda se ni meni ne sviđa cijela ta žurba, ali ipak si odrasla žena. Zanemari tatu i slijedi svoje srce«, šapne joj. Aleksa proguta knedlu. »Hvala, mama. Ovog tjedna ćemo imati puno posla.« »Ne brini, draga.« Već su bili na odlasku kad se Jim odlučio na zadnji pokušaj. »Aleksandra, najmanje što možeš učiniti je otkazati vjenčanje za nekoliko tjedana. Za obitelj. Nick će se sigurno složiti sa mnom.« Nick položi ruku na Jimovo rame dok je drugom i dalje čvrsto držao svoju zaručnicu. »Shvaćam da želite da pričekamo, Jime. Ali ludo sam zaljubljen u vašu kćer i vjenčat ćemo se ove subote. Voljeli bismo dobiti vaš blagoslov.« Svi zašute. Čak je i Taylor prestala gugutati i napeto promatrala scenu koja se odvijala pred njom. Aleksa je očekivala eksploziju. Ali Jim samo kimne. »Okej, onda bih trebao kratko porazgovarati s tobom.« »Tata...« »Samo trenutak«, reče Jim i s budućim zetom krene prema kuhinji. Aleksa pokuša prikriti zabrinutost dok je s Gen i Izzy brbljala o haljinama za djeveruše. Nije joj promakao Nickov ozbiljan izraz lica dok je razgovarao s njezinim ocem. Ali već nakon nekoliko minuta njih dvojica su se ljubazno rukovali, a otac je pomalo posramljeno poljubi na rastanku. Pozdravili su se s ostalim članovima obitelji i ušli u auto. »Što je tata htio?« Nick je napustio prilaz i usredotočio se na cestu. »Brinulo ga ja kako će platiti vjenčanje.« 34

Preplavio ju je osjećaj krivnje. Sasvim je zaboravila na troškove vjenčanja. Tata je naravno mislio da će on morati platiti, iako su se vremena promijenila. Orosilo joj se čelo. »I, što si mu rekao?« Nick pogleda prema njoj. »Nisam mu htio dopustiti da plati. Rekao sam mu da bih, da sam poslušao njegov savjet i pričekao godinu dana, još i prihvatio njegov novac. Ali budući da smo se odlučili požuriti s vjenčanjem, inzistiram na tome da sami snosimo troškove. Pa smo se nagodili. On će platiti odijelo za sebe i tvog brata, a ja ću pokriti haljine za djevojke — uključujući tebe — i ostatak vjenčanja.« Aleksa odahne. Proučavala je njegovo lice pod treperavim sjajem noćne rasvjete. Izraz mu je i dalje bio potpuno miran, ali njegova velikodušna gesta duboko ju je dirnula. »Hvala«, šapne tiho. Trznuo je kao da su ga njezine riječi povrijedile. »Nema potrebe. Nikad ne bih povrijedio tvoje roditelje. Ljudi obično nemaju toliko novaca da u tjedan dana skupe dovoljno za vjenčanje. A shvaćam i njihov obiteljski ponos. Ne želim im ga uskratiti.« Aleksa se i dalje borila s osjećajima pa su se neko vrijeme vozili u tišini. Buljila je kroz prozor u tamu. Njegova ponuda odavala je stvarne osjećaje i potaknula je da poželi nešto više. Trebala je obitelj upoznati s pravim ljubavnim životom, a ne nekom izmišljenom romansom. Sve laži koje je večeras izrekla pokvarile su joj raspoloženje. Shvatila je da je potpisala ugovor s vragom, i to za hladan, nemilosrdan novac. Doduše novac koji će joj spasiti obitelj. Ali ipak novac. Nickov hrapav glas prekinuo je tišinu i trgnuo je iz crnih misli. »Čini se da te cijela ova predstava prilično potresla.« »Mrzim lagati svojima.« Nastala je kratka, neugodna tišina. Nick nastavi: »Koliko ti zapravo treba taj novac? Čini se da baš nisi oduševljena što se moraš udati za mene. Lažeš obitelji, planiraš lažno vjenčanje. I sve to zbog unapređenja poslovanja? Uvijek možeš dići kredit u banci. To radi većina tvrtki. Nešto mi tu ne štima.« Riječi su joj poput bujice navrle na usta. Skoro mu je rekla istinu. Da je otac obolio nedugo nakon što se vratio kući. Da nije bilo zdravstvenog osiguranja da pokrije ogromne troškove njegova liječenja. Koliko se brat namučio da završi medicinu i istovremeno uzdržava obitelj. Neprestane posjete i pozivi utjerivača poreza sve dok mama nije imala drugog izbora nego da proda kuću koja je i onako već bila pod hipotekom. Pregršt odgovornosti i bespomoćna Aleksa usred njih. »Treba mi novac«, kratko odgovori. »Treba ti ili ga želiš?« Njegovo zajedljivo pitanje natjeralo ju je da sklopi oči. I dalje je želio vjerovati da je sebična i plitka osoba. U tom je trenutku shvatila da će joj u prisustvu ovog muškarca biti potrebni svi obrambeni mehanizmi. Poljubac je narušio pristojnu distancu između njih. Njegove usne na njezinima potresle su najdublje osjećaje, baš kao i onaj put kad ju je poljubio u šumi. Nicholas Ryan probio je sve njezine zidove. Pred njim se osjećala

35

ranjivom. Nakon tjedan dana zajedničkog života vjerojatno će bez zadrške skočiti na njega. Aleksa nije imala izbora. Morat će ga natjerati da je zamrzi. Ako povjeruje da ima posla sa ženom sumnjivog morala, ostavit će je na miru, a ona će zadržati ponos i spasiti obitelj. Ne bi mogla podnijeti da je žali ili da od njega prima milostinju. Ako mu kaže istinu, još će se više izložiti. Možda bi joj čak bezuvjetno poklonio novac, a onda bi zauvijek bila njegov dužnik. Pomisao na to da bi Nick u njoj mogao vidjeti mučenicu koja je namjerila spasiti Taru bila joj je nepodnošljivo ponižavajuća. Ne, neka radije vjeruje da je hladnokrvna poslovna žena. Onako kako si je to i sam u početku zamislio. Onda će je bar prezirati i držati odstojanje. Sama njegova blizina bila je dovoljna da u njezinoj utrobi pokrene vatromet. A prije će umrijeti nego postati zamjena za njegovu dražesnu Gabrijelu. Ako već potpisuje ugovor s vragom, bar će ona određivati uvjete. Tako Aleksa uspije prikupiti još malo snage i otisnuti se u drugi niz laži te večeri. »Stvarno želiš znati?« »Da, želim znati.« »Ti si odrastao s novcem, Milo Dijete. A novac je često odgovoran za mnogo nesreće i mnogo stresa. Ne želim se cijeli život boriti za egzistenciju kao moja majka. Ne želim čekati još pet godina da bih proširila knjižaru. Ne želim se baviti bankama, kamatama i omjerom duga i zarade. Od novca ću BookCrazy proširiti u kafić i osigurati sigurne prihode i poslovni uspjeh.« »A što ako nešto pođe po zlu? Opet ćeš biti na polaznoj točki.« »Vrijednost nekretnina je u porastu pa je uvijek mogu prodati. A od viška zarade dat ću izraditi solidni financijski portfolio. Mogu odmah kupiti malu kuću i biti osigurana kad se za godinu dana rastanemo.« »Pa dobro, zašto onda nisi tražila 200 000 dolara ili čak više? Zašto me nisi totalno iscijedila?« Aleksa slegne ramenima. »Procijenila sam da će mi 150 000 biti dovoljno za sve što želim. Da sam mislila da ćeš mi dati više novaca, tražila bih te. Na kraju krajeva, osim cijele parade s mojom obitelji, sve je ovo prilično lak posao. Samo te moram otrpjeti godinu dana. I to je sve.« »Čini se da si ipak racionalnija nego što sam mislio.« Iako je to trebao biti kompliment, Aleksa je umalo umrla od srama. Ali znala je da mora održati distancu. Makar cijena bilo njegovo dobro mišljenje o njoj, podsjetila se da mora težiti svom cilju i tajnu tvrdoglavo zadržati za sebe. Nick zaustavi auto kraj njezine zgrade. Aleksa zgrabi torbicu i izađe. »Pozvala bih te gore, ali mislim da ćemo se dovoljno družiti narednih godinu dana.« Nick kimne. »Laku noć. Bit ćemo u kontaktu. Mogu poslati radnike kad budeš spremna za preseljenje. Uredi vjenčanje kako god želiš, samo mi javi kada i gdje se moram pojaviti.« »Okej. Vidimo se.« »Vidimo.« 36

Ušla je u stan, zatvorila vrata za sobom, naslonila se na njih i polako klizila sve dok nije sjela na pod. I gorko zaplakala. *** Nick je gledao kako ulazi u stan i čekao da se u potkrovlju upale svjetla. U tišini se čulo samo brujanje njegova BMW-a. Zašto mu je toliko smetalo njezino iskreno priznanje? Što njega briga zašto želi novac? Oboje imaju savršenu motivaciju da nakon godinu dana iz ove zbrke izađu bez posljedica. Morat će držati odstojanje. Večer s njezinim roditeljima probudila je stare, duboko skrivene želje. Iako ju je sasjekao u korijenu, pomisao da duboko u sebi još uvijek gaji tračak nade da će jednog dana imati normalnu obitelj, strašno ga je razljutila. Samo da večeras nije bila tako lijepa. Podigla je kosu, ali tvrdoglave crne kovrče neprestano su se otimale ukosnicama i padale joj niz vrat i na obraze. Koža joj je bila topla na dodir, pomalo rumena od ugodne obiteljske atmosfere. Smijeh joj je bio ležeran, usne pune i opuštene. Želio je posrnuti prema njoj i okusiti što se krije iza tih crvenih, punih usana. Duboko gurnuti jezik i namamiti je na kojekakve igre. Pod podatnim materijalom njezinih traperica nazirale su se obline stražnjice i bokova. Žarko roza košulja izgledala je prilično konzervativno sve dok se nije nagnula prema njemu, a Nick ugledao obris njezinih bujnih grudi obavijenih u ružičastu čipku. Ta mu je slika neprestano bila u glavi i omela ga svaki put kad bi se pokušao usredotočiti na nešto. Veći dio večeri proveo je tako da hvata svaku moguću priliku kad će se opet sagnuti da može još malo virnuti. Kao neki napaljeni tinejdžer. Svjetlo se upalilo pa Nick odmah stisne gas i odjuri. Nervoza mu je nagrizala utrobu poput pit bula. Aleksa ga se dojmila na dubok, uznemirujuć način. Kao i njezina obitelj. Sjetio se njezine ljubazne, drage majke. Sjetio se krivnje koju je kao dijete osjećao kad bi ponekad poželio da njegova majka nestane i ostavi ga Mariji McKenzie. Sjetio se osjećaja bespomoćnosti u svijetu gdje djeca ne bi trebala biti prepuštena sama sebi. Sjetio se stvari kojih se nikad više nije smio sjetiti. Braka. Djece. Emotivnih veza koje sa sobom nose neizlječivu bol koju nitko ne zaslužuje. Podigao je zid kako Aleksa ne bi primijetila njegove trenutke slabosti. Ako posumnja da je želi, pravila će se promijeniti. Nije želio da ova sirena ima ikakvu moć nad njim. Sve dok je nije poljubio. Nick opsuje sebi u bradu. Prisjeti se kako je isprekidano disala i kako su joj se oči zacaklile. Ta glupa košulja napokon se otvorila dovoljno da otkrije pune grudi omotane u ružičastu čipku. Bio ju je spreman odgurnuti, ali što je mogao učiniti nakon što ga je onako zgrabila kad je u hodniku odjeknuo glas njezine majke. Nije on kriv što je podlegao nagonu da spasi njihov plan. Sve dok se njezine tople, vlažne usne nisu otvorile pod njegovima. Dok mu slatki miris njezina tijela nije preplavio osjetila, a opojni miris vanilije i cimeta doveo ga

37

gotovo do ludila. Sad je znao da ova žena pristupa ljubavi na jednak način kao što pristupa bijesu. Bez zadrške. Bez razmišljanja. Divlje, zanosno, strastveno. Gotovo je. Totalno je nagrabusio. Ali ona to nikad neće saznati. Potrudio se da mu lice bude potpuno bezizražajno, iako ga je izdajnička erekcija proglasila lažljivcem. Nema veze. Nick neće kršiti pravila. Aleksa je žena čiji je život uvijek bio obasjan srećom i suncem. Nikad ne bi bila zadovoljna pravilima koja je sebi postavio još dok je bio dijete. Godinu dana je i više nego dovoljno. Samo se nada da će iz cijele priče izaći u jednom komadu.

38

4. Nick se okrene da pogleda svoju usnulu nevjestu. Naslonila je glavu na vrata limuzine. Strgnula je veo s glave, zgužvana bijela svila ležala joj je pod nogama. Kao ugljen crne kovrče stršale su u svim smjerovima, skrivajući njezina otkrivena ramena. Čaša šampanjca u držaču bila je netaknuta, vino je već potpuno ishlapilo. Prsten s dvokaratnim dijamantom svjetlucao joj je na ruci, obasjan posljednjim zrakama zalazećeg sunca. Pune, crvene usne bile su otvorene kako bi propustile struju zraka. Svaki put kad bi izdahnula, čulo bi se tiho hrkanje. Aleksandra Maria McKenzie sada je bila njegova žena. Nick posegne za svojom čašom šampanjca i tiho nazdravi uspjehu. Sada je službeno jedini vlasnik Dreamscapea. Može slobodno slijediti svoj životni poziv, a da nikog ne treba moliti za odobrenje. Dan je prošao bez incidenata. Potegnuo je zdravi gutljaj Dom Perignona i pitao se zašto je unatoč tome tako potišten. Prisjećao se trenutka kad ih je svećenik proglasio mužem i ženom. Safirno plave oči bile su pune straha i panike kad se nagnuo da je poljubi. Drhtave i blijede usne zatreperile su pod njegovima. Znao je da to nije od strasti. Barem ne ovaj put. Pokušao se podsjetiti da ona želi samo novac. Ta njezina sposobnost da izigrava nevinašce zaista je opasna. Nick se nasmije sam sebi, podigne čašu i iskapi ostatak šampanjca. Uto vozač limuzine spusti zatamnjenu pregradu. »Gospodine, stigli smo do odredišta.« »Hvala, možete stati tu ispred.« Dok je limuzina klizila dugim, uskim prilazom, Nick nježno primi mladenku za rame. Pomaknula se, zahrkala i nastavila spavati. Nick je morao suzbiti smiješak pa počne nešto šaputati. Onda zastane. Lako se vratio u ulogu mučitelja. Nagnuo se nad nju i glasno je zazvao. Aleksa se trgne i naglo uspravi. Zbunjena, preneražena pogleda zataknula je gustu kosu iza ušiju, zvjerala okolo i buljila u bijelu svilenu haljinu kao da je Alisa u Zemlji čudesa koja je upravo pala u zečju rupu. »O Bože, uspjeli smo!« Nick joj doda veo i cipele. »Još nismo. Ali ovo je ipak naš medeni mjesec. Stojim ti na usluzi kad budeš raspoložena.« Aleksa mu dobaci ubojit pogled. »Nisi ni prstom mrdnuo za ovo vjenčanje. Samo si se pojavio kad je posao već bio obavljen. Pokušaj sam isplanirati svaki detalj u sedam dana pa ću se ja tebi rugati kad padneš u nesvijest od umora.« »Rekao sam ti da unajmiš mirovnog suca.« Aleksa otpuhne. »Tipično muško. Prvo se ne udostojiš podići to lijeno dupe da malo pomogneš, a onda se još i braniš.« »Hrčeš.« Aleksa bijesno otvori usta. »Ne hrčem.« »Bogme hrčeš.« »Nije istina. Netko bi mi već rekao.« »Ti tvoji silni ljubavnici vjerojatno nisu htjeli da ih izbaciš iz kreveta pa su šutjeli. Živčana si.« 39

»Nisam.« Vrata se otvore. Vozač pruži ruku da joj pomogne izaći. Aleksa se izbelji Nicku i napusti vozilo oholo poput kraljice Elizabete. Nick je morao suzbiti još jedan osmijeh pa krene za njom. Aleksa zastane na nogostupu. Gledao je kako s divljenjem promatra veličanstvene lukove kuće koja je pomalo podsjećala na toskansku vilu. Crveni pješčenjak odavao je dojam skromne elegancije dok su visoki zidovi i veliki prozori građevini podarili povijesni štih. Bujni zeleni travnjak obgrlio je šljunčani prilaz, pružao se oko kuće i izvijao u daljinu dokle seže pogled. Šarene geranije u talijanskom stilu prelijevale su se preko svakog prozora. Pri vrhu kuće bio je smješten balkon s ogradom od kovanog željeza opremljen stolom, stolicama i jacuzzijem s vrućom vodom u sjeni prolistalog drveća. Otvorila je usta kao da želi nešto reći, a onda ih opet brzo zatvorila. »Sviđa ti se?« upitao je. »Prekrasna je«, odgovori Aleksa. »Najljepša kuća koju sam ikad vidjela.« Morao je priznati da ga veseli njezino iskreno oduševljenje. »Hvala. Sam sam je projektirao.« »Izgleda staro.« »To je bio cilj. Obećajem da ima sav potreban komfor.« Aleksa odmahne glavom i krene za njim. Dočekali su ih ulašteni mramorni podovi i visoki svodovi koji su unutrašnjost činili prostranom i elegantnom. Velike, prozračne sobe nizale su se oko spiralnog stubišta u sredini. Nick plati vozaču i, dodavši veliku napojnicu, zatvori vrata za njima. »Dođi, pokazat ću ti kuću. Osim ako se prvo ne želiš presvući.« Aleksa zgrabi rukohvat čipkastog materijala i podigne haljinu ispod koje provire stopala u najlonkama. »Ti vodiš.« Poveo ju je u veliki obilazak. Centralni prostor potpuno opremljene kuhinje bio je načinjen od kroma i nehrđajućeg čelika, ali Nick se pobrinuo da prostor ipak sadrži toplinu koje se ne bi postidjela ni stara talijanska domaćica. Na teškom drvenom stolu bile su poslagane košare sa svježim voćem, glavicama češnjaka, začinsko bilje u bocama maslinovog ulja, suha tjestenina i crvene, zrele rajčice. Po rešetci od kovanog željeza penjale su se mladice vinove loze. Staklena vrata vodila su u sunčanu dnevnu sobu s pletenim stolicama, policama za knjige i vazama punim svježe ubranih ivančica. Umjesto šarenih slika, zidove su prekrivali nizovi crnobijelih fotografija na kojima su bile prikazane najljepše građevine iz svih dijelova svijeta. Nick je uživao u izrazima njezina lica dok je upijala svaki djelić raskošnih soba. Spiralnim stubama poveo ju je prema spavaćim sobama. »Moja soba je na kraju hodnika. Imam svoj ured, ali možeš koristiti kompjuter u knjižnici. Mogu naručiti što god ti zatreba«, reče Nick i otvori još jedna vrata. »Tvoja soba, ima i kupaonicu. Nisam bio siguran hoće li ti se svidjeti. Ako nešto ne odgovara, slobodno preuredi.« Gledao je kako promatra blijede, neutralne tonove velikog kreveta s baldahinom i odgovarajućeg namještaja. »Bit će u redu, hvala«, reče. Nekoliko ju je trenutaka promatrao sve dok formalnost među njima nije iščezla. »Znaš da moramo biti ovdje najmanje dva dana, je li? Izvukli smo se na posao da ne 40

moramo ići na pravi medeni mjesec, ali ne mogu se pojaviti u uredu do ponedjeljka. Inače će biti tračeva.« Aleksa kimne. »Kompjuter će mi pomoći da budem u toku. A i Maggie je rekla da će uskočiti.« Nick se okrene. »Raskomoti se pa siđi u kuhinju. Skuhat ću nešto za večeru.« »Kuhaš?« »Ne da mi se trpjeti strance u kuhinji. Dosadilo mi je još kad sam bio dijete. Pa sam naučio.« »Jesi li dobar kuhar?« Nick se podsmjehne. »Najbolji.« I zatvori vrata. *** Kakav arogantni tip. Aleksa prouči svoju novu sobu. Znala je da je Nick navikao živjeti u izobilju, ali nakon obilaska kuće osjećala se poput Audrey Hepburn u filmu Moja draga gospo, potpuno neuko kraj svog uglađenog mentora. K vragu s tim. Mora pokušati živjeti normalnim životom bila udata ili ne. Nick joj ionako nije pravi muž. Neće se dati uvući u atmosferu kućnog blagostanja i onda se na kraju godine osjećati potpuno izgubljeno. Ionako ga neće često viđati. Vjerojatno ostaje na poslu do sitnih sati pa će, osim što će se tu i tamo zajedno pojaviti na nekoj poslovnoj večeri, u principu voditi odvojene živote. Ove su je misli uspjele donekle razuvjeriti pa je strgnula haljinu i sljedećih sat vremena provela u luksuznoj kupki u kadi s hidromasažom smještenoj kraj njezine sobe. Samo je jednom pogledala elegantnu crnu spavačicu koju su joj sestre nagurale u torbu i spremila je na dno ladice. Navukla je tajice i vuneni džemper, kopčom podigla kosu i krenula prema kuhinji. Podigla je bosa stopala na stolicu, obavila koljena rukama i promatrala svog novog muža. Nije se presvukao. Skinuo je sako, rukave bijele košulje zasukao u visini laktova. Dugmad boje oniksa bila je otkopčana do sredine prsa i otkrivala gusti, zlatnožuti sag na isklesanim mišićavim prsima. Ramena su mu bila široka, tako da se tkanina morala rastegnuti da bi stala u košulju. Crne hlače poput ljubavnika su se pripile uz duge, mišićave noge i bokove. Aleksa je uzalud pokušavala ignorirati čvrste obline njegove stražnjice. Tip stvarno ima super dupe. Šteta što ga nikad neće vidjeti bez hlača. To što ga je kao tinejdžera jednom vidjela bez kupaćih gaćica vjerojatno se ne računa. Osim toga, tada ju je suviše zaokupila prednja strana. »Hoćeš pomoći?« Zabila je nokte u dlan da se vrati u stvarnost. »Naravno, što ima za večeru?« »Fettucini Alfredo sa škampima, kruhom s aromom češnjaka i salatom.« Aleksa bolno uzdahne. »Uopće nisi fer!« »Što, ne sviđa ti se ponuda?« »Previše mi se sviđa, ali mislim da ću ipak samo salatu.«

41

Nick joj preko ramena uputi prijekoran pogled. »Dosta mi je žena koje naručuju salatu i onda se ponašaju kao da su zaslužile medalju. Dobro jelo je dar.« Aleksa stisne šake. »E pa baš ti hvala na toj poučnoj lekciji o ženama. Ako te baš zanima, sigurna sam da cijenim dobru hranu više od tebe. Jesi li vidio predjela koja sam naručila za vjenčanje? Zar nisi vidio koliko sam pojela? K vragu, samo muškarac može pred ženu staviti ukusan, kaloričan obrok i onda se još uvrijediti kad ne želi jesti. A onda se u spavaćoj sobi šokirate kad joj vidite bokove i pitate se kako je u tako kratko vrijeme uspjela natući pet kila.« »Nemam ništa protiv žena s oblinama.« Aleksa skoči iz stolice i zgrabi sastojke za salatu. »I to sam već čula. Da vidimo onda, koliko Gabrijela ima kila?« Nije odgovorio. Bacila je crvenu papriku na stol kraj zelene salate i prezirno otpuhnula. »Što je sad? Maca popapala jezik? Sigurno ima pedeset kila s krevetom, ili se i to danas smatra debelim?« »Ona je manekenka. Mora paziti na težinu«, odgovori Nick pomalo pokunjeno. »I kad večerate vani naručuje salate?« Opet tišina. Jedan krastavac otkotrljao se do ruba stola i stao. »Znači da. Ali sigurna sam da ti njezina disciplina ne ide na živce kad je počneš skidati.« Nick se premještao s noge na nogu i usredotočio se na škampe u tavi. »Gabrijela je loš primjer.« Zvučalo je kao da mu je neugodno. »Još mi nešto nije jasno. Maggie je rekla da izlaziš samo s manekenkama. Čini se da ipak voliš štrkljavice i da ti ne smetaju njihove salate.« Oprala je povrće, zgrabila nož i počela ga sjeckati. »Ali ako se radi o nekome s kim i onako nećeš spavati, ona se slobodno može udebljati dok god ti pravi društvo za večerom.« »Pa eto, ako baš hoćeš znati, mrzio sam izlaziti na večeru s većinom svojih bivših cura. Shvaćam da im posao ovisi o izgledu, ali volim žene koje vole dobru hranu i ne boje se pojesti je. Nisi debela. Nikad nisi bila debela i uopće ne znam odakle ti ta opsesija.« »Jednom si mi rekao da sam debela.« »Nisam.« »Jesi.« »Nisam.« »Jesi. Kad mi je bilo četrnaest godina. Rekao si da sam se popunila na krivim mjestima.« »Zaboga, ženo, mislio sam na tvoje grudi. I bio sam balavi tinejdžer koji te htio mučiti. Uvijek si bila lijepa.« U prostoriji zavlada tišina. Aleksa podigne pogled i u čudu otvori usta. Tijekom svih ovih godina Nick Ryan ju je uvijek vrijeđao, mučio i zadirkivao. Nikad joj nije rekao da je lijepa. Nick je bio zaposlen tučenim vrhnjem i ležernim tonom nastavio. »Znaš što želim reći. Lijepa kao i moja sestra. Promatrao sam tebe i Maggie u pubertetu, gledao kako postajete odrasle žene. Niti jedna od vas dvije nikad nije bila ružna. Niti debela. Mislim da ste prestroge prema sebi.« 42

Aleksa je shvatila. Nije u njoj vidio lijepu ženu, već napornu mlađu sestru koja je odrasla i slučajno postala privlačna. Razlika je bila ogromna i bolno ju je zapekla. Morala se potruditi da zadrži ležeran ton. »Uglavnom, ja jedem salatu i točka. I ne želim više slušati tvoje cijenjene komentare o ženama.« »Dobro. Onda bar otvori bocu vina. Jedna je već u hladnjaku.« Otvorila je skupi Chardonnay i gledala ga kako pijucka vino. Opojan miris voća i drveta zagolicao joj je nosnice. Nekoliko se minuta dvoumila, a onda posustane. Jedna čaša. Na kraju krajeva zaslužila je. Natočila je čašu i otpila gutljaj. Plemenita tekućina klizne joj niz grlo. Okus je bio opor i suh. Aleksa zadovoljno uzdahne. Jezikom obliže rubove usana i zatvori oči kako bi u potpunosti uživala u okusu. *** Nick se spremao nešto reći, ali zastane. Od prizora Alekse kako pijucka i uživa u vinu cijelim su mu tijelom prošli trnci. Krv mu je uzavrela u žilama i otkucavala među preponama. Oblizivala se nježnim, ritmičnim pokretima pa je odmah poželio da joj jezik dotiče nešto drugo, a ne tek ostatak vina na njezinim usnama. Pitao se uzdiše li tako kad tuđe tijelo prodre u njezinu toplu, vlažnu unutrašnjost. Pitao se je li topla i uska kao njezine usne, zamišljao kako se obavija oko njega poput svilenkaste šake, dok mu ne iscijedi i zadnju kap energije i traži još. Te uske hlače naglašavale su svaku oblinu njezina tijela, od prekrasne stražnjice do dugih, punih nogu. Majica joj se podigla i otkrila komad gole kože. Skinula je grudnjak. Očito u njemu nije vidjela muškarca koji je želi, nego iritantnog starijeg brata bez muških potreba. Zašto je sve morala tako zakomplicirati? Spustio je zdjelu tjestenine na stol i spretno poslagao hranu i tanjure. »Prestani se tako prenemagati kad piješ. Nisi u nekom jeftinom porniću.« Aleksa bijesno uzdahne. »Hej, nemoj se sad iskaljivati na meni. Nisam ja kriva što ti je posao važniji od pravog braka.« »Da, a ti si skočila čim sam ja ponudio cijenu. Kupila si me jednako kao što sam i ja kupio tebe.« Aleksa zgrabi zdjelu s tjesteninom i počne trpati u tanjur. »Ti ćeš mene osuđivati! Tebi je uvijek sve stizalo na pladnju. Ti si za šesnaesti rođendan dobio Mitsubishija, ja sam dobila Chevette.« Nicka prođu bijesni trnci. »Ti imaš obitelj. Ja nemam ništa.« Aleksa zastane, zatim posegne za šnitom kruha s češnjakom, natopljenog mozarellom. »Imaš Maggie.« »Znam.« »Što se dogodilo s vama? Nekad ste bili tako bliski.« Nick slegne ramenima. »U srednjoj školi se promijenila. Najednom više nije htjela razgovarati sa mnom. Najprije su prestali svakodnevni razgovori u njezinoj sobi, onda me potpuno isključila iz svog života. Pa sam se i ja odlučio usredotočiti na svoj. I vi ste u to vrijeme na kratko izgubile kontakt, zar ne?«

43

»Da, uvijek mi se činilo da se nešto dogodilo, ali nikad ne priča o tome. Ali tada je i moja obitelj bila u krizi, tako da nisi jedini.« »Ali sada ste kao Waltonovi.« Aleksa se nasmije i strpa zalogaj tjestenine u usta. »Tata se još mora iskupiti, ali mislim da smo uspjeli prekinuti krug.« »Kakav krug?« »Karmički. Kad netko gadno zabrlja i povrijedi te. Prvi instinkt nam je da mu vratimo, da mu nikad ne oprostimo.« »Zvuči logično.« »Da, ali tako se krug uvreda i patnje nastavlja. Kad se vratio, podsjetila sam se da imam samo jednog oca i odlučila prihvatiti što mi može dati. Na kraju je prestao piti i pokušao se iskupiti za prošla zla.« Nick se prezirno nasmije. »Nestao je kad si još bila mala, ostavio obitelj na cjedilu zbog alkohola. Napustio tvoje sestre blizanke. I onda se pojavi i traži oprost? Što će ti takav čovjek u životu?« Uzela je još jednog škampa, vilica joj je neko vrijeme lebdjela pred usnama. »Tako sam odlučila«, odgovori. »Nikad mu to neću zaboraviti, ali ako mu je moja vlastita majka oprostila, tko sam ja da odbijem? Obitelj se drži zajedno bez obzira na sve.« Njezina skromnost i moć praštanja duboko ga je dirnula. Natočio je još vina. »Bolje otići uzdignute glave i sačuvati ponos. Neka osjete patnju koju su sami zakuhali.« Činilo se da razmišlja o njegovim riječima. »Skoro jesam. Ali shvatila sam da je tata, osim što mi je otac, samo ljudsko biće koje je pogriješilo. Imala bih ponos, ali ne bih imala oca. Donijela sam odluku i prekinula krug. On je prestao piti i opet smo u dobrim odnosima. Jesi li ikad razmišljao o tome da se javiš svom ocu?« Nick se borio s uzburkanim emocijama. Uspio je prevladati staru gorčinu i naizgled ležerno slegnuti ramenima. »Jed Ryan za mene više ne postoji. To je bila moja odluka.« Očekivao je da će se na njezinom licu pojaviti sažaljenje, ali dočekalo ga je tek duboko, umirujuće suosjećanje. Koliko je puta poželio da ga otac udari ili kazni umjesto da ga jednostavno zanemaruje. Njegova ga je ravnodušnost boljela više od bilo koje kazne i do danas izjedala iznutra. »A mama?« Nick se koncentrirao na hranu u tanjuru. »Spanđala se s nekim glumcem, sviđa joj se kad su u šoubiznisu. Valjda se tako osjeća važno.« »Često se viđate?« »Činjenica da ima odraslog sina podsjeća je na njezine poodmakle godine. Najradije se pretvara da ne postojim.« »Žao mi je.« Odgovor je bio jednostavan, ali vidjelo se da je od srca. Nick podigne pogled. Na trenutak se među njima pojavilo razumijevanje i neka duboka povezanost, a onda je opet netragom nestala kao da se ništa nije dogodilo. Nick se ironično osmjehne i skrene šalu na svoj račun. »Jadan, mali, bogati dečko. Ali imaš pravo, taj Mitsubishi je stvarno bio super.«

44

Aleksa se nasmije i promijeni temu. »Pričaj mi o tom projektu na kojem radiš. Mora da je nešto veliko ako si spreman godinu dana živjeti u celibatu.« Nick se pravio da ne primjećuje zadirkivanje. Samo ju je značajno pogledao. »Želim da Dreamscapeu pripadne odgovornost za uređenje obale.« Aleksa podigne obrvu. »Čujem da će graditi toplice i nekoliko restorana. U cijelom se gradu šuška o tome. Ljudi su se prije uvijek bojali šetati kraj rijeke.« Nick se oduševljeno nagne prema njoj. »Ali sada se sve mijenja. Pojačali su osiguranje, onih nekoliko kafića i trgovina na obali već sasvim dobro posluju. Ovim projektom to bi se područje moglo otvoriti za građane i za turiste. Zamisli samo! Šetališta uz rijeku, kafići na otvorenom. A tek velike toplice odakle se pruža pogled na planine dok ležiš na masaži. To je budućnost.« »Ali čula sam da će razmatrati isključivo ponude najvećih arhitektonskih tvrtki na Manhattanu.« Dok je govorio o svom snu, svi mišići na tijelu podrhtavali su mu od gotovo fizičke želje. Cilj mu je bio nadohvat ruke i ništa ga neće spriječiti da ga ostvari. Odgovorio je, iscjepkano kao da izgovara mantru. »Dobit-ću-taj-ugovor.« Aleksa zatrepće, a onda kimne, kao da ju je njegova samouvjerenost uspjela pridobiti. »A kako će Dreamscape dobiti tako veliki posao?« Nick otpije gutljaj vina. »Odbor još uvijek smatra da je ideja preambiciozna. Ali dokazat ću im da su u krivu. Ako uspijem, Dreamscape će se popeti na sam vrh konkurencije.« »Sigurno ćeš dobiti puno novca.« Nick odmahne glavom. »Nije me briga za novac. Želim ostaviti trag, a sada znam i kako. Ništa suviše urbano. Ne želim građevine koje će se kositi s planinama. Želim stvoriti strukturu koja će se uklopiti i podrediti prirodi, koja je neće pokušati ukrotiti.« »Čini se da već dugo razmišljaš o tome.« Nick umoči posljednji komad kruha u ostatak umaka i strpa ga u usta. »Znao sam da će gradske vlasti uskoro morati donijeti odluku pa sam želio biti spreman. Godinama proučavam obale rijeka i kako su uređene. Sad sam spreman.« »A kako ćeš osigurati ugovor?« Nick je zurio u tanjur. Čudno je to, kako ga je uvijek znala uhvatiti u laži. Još otkad je bila dijete. »Jedan od potencijalnih partnera već je član odbora. Richard Drysell će graditi toplice, imamo vrlo sličnu viziju. Sljedeće subote će se kod njega održati poslovna večera. Dvojica koje još trebam uvjeriti također će biti tamo. Nadam se da ću ostaviti dobar dojam.« Ali još uvijek joj nije rekao kako se ona uklapa u cijelu priču. Nick je svoju novu ženu smatrao ključnim faktorom u sklapanju ugovora. Ali bolje da joj to objasni sljedeće subote. Nick podigne pogled i ugleda njezin prazan tanjur. Zdjela puna salate među njima ostala je netaknuta. Ali zato su kruh, vino i tjestenina netragom nestali. Izgledala je kao da će ubrzo eksplodirati. »Ta salata stvarno dobro izgleda. Nećeš je pojesti?« Aleksa se veselo nasmije i ubode list salate. »Naravno, znaš da obožavam salatu.« Nick se nasmiješi. »Sigurno želiš desert?« 45

Aleksa prezirno uzdahne. »Jako smiješno.« Brzo su raščistili stol i pospremili sude u perilicu. Izvalila se na svijetlosmeđi kauč u dnevnom boravku. Nick se nadao da smišlja kako ubrzati probavu. »Hoćeš li danas raditi?« upitala ga je. »Ne, kasno je. A ti?« »Ne, preumorna sam.« U sobi nastane kratka tišina. »I, što želiš raditi?« Majica joj se lagano pomaknula. Komad glatke, preplanule kože na njezinu trbuhu poput magneta neprestano mu je odvlačio pažnju. Bilo mu je sasvim jasno što želi raditi. Polako joj podići majicu. Lizati njezine bradavice dok se ne ukrute pod njegovim jezikom. Ostatak plana svodio se uglavnom na to da joj skine gaćice i draži je sve dok ne izgori od strasti u njegovim rukama. Ali budući da niti jedna od ovih opcija nije bila otvorena, Nick slegne ramenima. »Ne znam. TV? Neki film?« Aleksa odmahne glavom. »Poker.« »Molim?« Oči su joj se zacaklile. »Poker. Imam karte u ruksaku.« »Nosiš svoje karte?« »Pa nikad ne znaš kad će ti zatrebati.« »A u što igramo?« Aleksa spremno skoči s kauča i krene prema stubama. »Za novac, naravno. Osim ako te nije strah.« »U redu. Ali igramo s mojim kartama.« Zastala je na pola visine stepenica i rekla: »Okej, ja dijelim.« Nick pritisne daljinski upravljač. Iz Boseovih zvučnika sobom se razliju zvuči Madame Butterfly. Pospremio je čaše i smjestio se kraj niskog staklenog stolića. Aleksa sjedne kraj njega i prekriži noge. Miješala je poput stručnjaka, prsti su joj preko karata prelazili munjevitom brzinom. Nick ju je zamišljao kako u haljini niskog kroja sjedi u salunu, u krilu nekog kauboja i dijeli karte. Odagnao je sliku i usredotočio se na igru. »Tko dijeli, taj bira. Five Card Stud1. Daj ulog.« Nick se namršti. »A što da uložim?« upita. »Pa rekla sam ti da igramo za novac.« »Da kažem batleru da otključa sef? Ili igramo za obiteljske dragulje?« »Jako smiješno. Zar nemaš sitniša?« Nick cmakne. »Ne, žao mi je, samo stotke.« »Aha.« Djelovala je tako razočarao da je izgubio bitku, odustao od svog stoičkog stava i nasmiješio se. »A da igramo za nešto zanimljivije?« »Ne igram poker na skidanje.« »Mislio sam na usluge.« Five Card Stud je vrsta pokera u kojoj svaki igrač raspolaže s pet karata. Prva je dodijeljena licem prema dolje, a ostale četiri licem prema gore. Igra započinje na temelju najniže okrenute karte po vrijednosti i boji tako što se ulaže iznos proporcionalan postavljenim limitima. Op. prev. 1

46

Njegov je prijedlog vidno pobudio njezino zanimanje. Aleksa se ugrize za donju usnicu. Nick je s užitkom promatrao njezine reakcije. »A kakve usluge?« upita. »Tko prvi tri puta dobije punu kuću, ima besplatnu uslugu od drugoga. Može je iskoristiti bilo kada. Kao džoker.« Aleksa je djelovala zainteresirano. »A te usluge mogu biti bilo kakve? Nema pravila?« »Nema pravila.« Izazov ju je privlačio kao što bi bilo kojeg strastvenog kockara privukao veliki ulog. Bio je siguran u pobjedu i prije nego što je pristala. Nick se gotovo obliznuo. Znao je da će u sljedećih nekoliko mjeseci napokon preuzeti kontrolu koja mu je u ovom braku bila tako potrebna. Podijelila je karte. Gotovo se nasmijao kad je vidio svoju ruku, ali još je ranije odlučio igrati bez milosti. Aleksa baci jednu kartu i povuče drugu. Nick položi karte. »Puna kuća.« »Dva dečka. Ti dijeliš.« Nick je morao priznati da joj ide bolje nego što je očekivao. Nije se dala omesti, dobro je skrivala emocije. Dao bi se kladiti da je to naučila od oca. Da nema toliko iskustva u pokeru, teško bi je pobijedio. Bacila je par asova i ponosno se povukla pred njegove tri četvorke. »Još jedna ruka«, upozori Nick. »Znam brojati. Ja dijelim.« Prsti su joj opet vješto prelijetali preko karata. »Gdje si naučio igrati poker?« Nick nonšalantno pogleda karte. »Imao sam prijatelja kod kojeg smo svakog tjedna imali turnire. Bio je to dobar izgovor za druženja i pijanke.« »Uvijek mi se činilo da ti više leži šah.« Nick baci kartu i zamijeni je. »Pa i to mi dobro ide.« Aleksa prezirno otpuhne. »Pokaži karte«, reče i ponosno na stol položi skalu. Pobjeda joj je svjetlucala u očima. Skoro pa bi mu bilo žao. Skoro. »Dobra ruka«, reče i samouvjereno se nasmije. »Ali ne dovoljno dobra«, nastavi i pokaže svoja četiri asa. Zatim protegne noge i nasloni se na kauč. »Dobar pokušaj, nema što.« Aleksi je od čuda gotovo nestalo daha. »Šanse da dobiješ četiri asa u pet karata su... Varao si!« Nick odmahne glavom i prijekorno cmakne usnama. »Hajde, Al, stvarno sam mislio da znaš gubiti. Zar još uvijek ne želiš priznati poraz? Dakle, što se tiče moje usluge...« Izgledala je kao da će joj para početi izlaziti na uši. »Nitko ne može dobiti četiri asa ako jednog nema u rukavu! Ne moraš mi lagati, i ja sam bila u iskušenju.« »Ne optužuj me za nešto što ne možeš dokazati.« »Varao si.« Glas joj je zvučao podjednako bijesno i začuđeno. »Lagao si mi na prvu bračnu noć.« Nick uzdahne. »Ako ne želiš platiti dug, reci. Žene i onako nikad ne znaju gubiti.« Umalo je vrisnula od bijesa. »Ti si jedna obična varalica!« »Dokaži.« 47

»I hoću.« Skočila je preko stolića i bacila mu se u naručje. Ostao je bez zraka kad ga je prilijepila uz tepih i počela mu prekopavati rukave u potrazi za skrivenim kartama. Nick zastenje pritisnut toplinom ženskog tijela koje je očito pod svaku cijenu namjerilo pronaći dokaze prijevare. Pokušao ju je odgurnuti, ali ona mu je i dalje nastavila pretraživati džepove na košulji. Morao se nasmijati. Smijeh mu je navirao duboko iz prsa. Shvatio je da se u tjedan dana s ovom ženom više smijao nego u cijelom svom odraslom životu. Kad mu je počela pretraživati džepove na hlačama, Nick prestravljeno shvati da, ako nastavi tražiti, vjerojatno neće ostati praznih ruku. Prestao se smijati i jednim je brzim pokretom prebaci na leđa, legne na nju i pritisne joj obje ruke iza glave. Kopča joj je za vrijeme naguravanja ispala iz kose. Kao ugljen crne kovrče bile su razbacane na sve strane i prekrivale joj pola lica. Iz plavih očiju, što su virile između pramenova kose, frcale su iskre i oholi prezir. Samo ona to može izvesti, i to nakon što ga izazove na hrvački meč. Slobodne grudi ubrzano su se podizale pod vunenim džemperom. Noge su joj se ispreplele s njegovima, lagano rastvorene. Nick je bio u nevolji. »Znam da skrivaš karte. Priznaj pa ćemo lijepo sve zaboraviti.« »Potpuno si poludjela«, zadihano će Nick. »Zar baš nikad unaprijed ne razmišljaš o posljedicama?« Isturila je donju usnicu i snažno puhnula. Crne kovrče poslušno se odmaknu ustranu. »Ja barem nisam varala.« U usne joj je navrla krv. Nick potisne psovku i jače je stegne oko zglobova. Prokleta bila što ga tako izaziva. Prokleta bila što toga nije svjesna. »Nismo djeca, Aleksa. Sljedeći put kad me srušiš na pod, budi spremna na posljedice.« »A tko si ti, Clint Eastwood? Sad ćeš mi još reći Hajde, uljepšaj mi dan?« Toplina u preponama poput magle mu je preplavila misli. Više nije mogao razmišljati ni o čem drugom nego o vlažnoj toplini njezinih usana i mekom tijelu ispruženom pod njegovim. Poželio je da su oboje goli, prekriveni zgužvanim plahtama, a ona ga je i dalje doživljavala kao napornog starijeg brata. Ali to nije bilo ono najgore. Aleksa je bila njegova žena. Mučila ga je ta pomisao. Tijelo mu je obuzeo neki primitivni nagon i tjerao ga da ostvari svoje pravo. Po zakonu Aleksa i onako već pripada njemu. A danas im je prva bračna noć. Pretvorila je njegovu ljutnju u strast, osjećao je kako joj bokovi podrhtavaju pod njegovima obećavajući užitak, strast i predanost bez premca. Svi popisi, planovi i poslovni brakovi netragom su nestali i rugali se sami sebi. Želio je voditi ljubav sa svojom ženom. *** Aleksa je osjećala kako se na tijelu koje ju je pritiskalo o pod napinju svi mišići. Toliko se uživjela u svađu da je skoro zaboravila da ju je prikovao za tepih. Otvorila je usta u namjeri da ga naljuti nekom šalom o vezanju, a onda se ipak zaustavi, pogleda ga u oči i zanijemi. 48

O Bože! Sirova seksualna energija kolala je među njima poput tornada i svake sekunde postajala brža i jača. U očima mu je gorjela vatra — napola želja, napola bijes — dok ju je promatrao odozgo. Osjetila je njegovo tijelo između nogu, pritisak kukova na svojima, vidjela lagano uzdignutu krivulju prsa dok se oslanjao o pod još uvijek je čvrsto držeći za ruke. Nije to bila nikakva bratska privrženost, nikakva igra starih prijatelja ni poslovnih partnera, već čista strast jedne osobe prema drugoj. Aleksa shvati kako je polako preplavljuje val žudnje. »Nick?« Glas joj je bio promukao. Oklijevala je. Pod vunenim džemperom bradavice su joj se ukrutile od želje. Njegov pogled pohotno je upijao njezino lice, njezine grudi, njezin goli trbuh. Napetost je sve više rasla. Pognuo je glavu. Na usnama je osjetila njegov dah dok je izgovarao riječi: »Ovo ništa ne znači.« Nickovo se tijelo protivilo njegovoj izjavi. Privukao ju je uz sebe i ubrzo se izgubila u užitku strastvenog poljupca. Njegov joj je jezik s lakoćom rastvorio usne i nastavio istraživati. Zamaglilo joj se pred očima. Bila je uhvaćena između boli zbog onoga što je čula i zadovoljstva koje ju je preplavilo. Stisnula mu je ruke i privila se uz njega, proždirući okus gladi i skupog Chardonnaya, podižući bokove prema Nickovom čvrstom tijelu, trljajući se o njegova prsa. U tih nekoliko trenutaka potpuno je izgubila kontrolu. Praznina svih ovih godina najednom je odisala puninom, prelijevala se od mirisa i okusa njegove kože. Ispustila je duboki, grleni uzdah. Nick joj oslobodi ruke, dlanovima prijeđe preko trbuha i primi je za grudi. U bradavicama je osjećala napetost dok joj je nastavio skidati majicu. Gledao je njezine gole grudi, mislila je da će izgorjeti od vatre u njegovim očima. Jednim joj prstom prijeđe preko bradavice. Aleksa glasno zastenje. Nick ponovo pogne glavu. Znala je da je ovo trenutak istine. Ako je opet pokuša poljubiti, prepustit će se. Tijelo joj je žudjelo za njegovim, a na pamet joj nije padao baš ni jedan dobar razlog zašto bi trebala stati. Onda je netko pozvonio na vratima. Zvuk je odjeknuo cijelom kućom. Nick skoči s nje poput političara uhvaćenog u seksualnom skandalu i promrmlja nekoliko psovki za koje Aleksa uopće nije znala da postoje. »Jesi li okej?« upita je. Aleksu je zgrozila iznenadna otuđenost čovjeka koji joj je prije nekoliko sekundi skoro strgnuo odjeću. Ležerno je zakopčao košulju i čekao odgovor. Osim nabrekle izbočine na njegovim crnim hlačama činilo se da ga cijela epizoda nije nimalo potresla. Kao ni onda kad ju je poljubio u kući njezinih roditelja. Od teške večere još uvijek je imala previranja u želucu. Morala je obuzdati mučninu. Duboko je udahnula i sjela, kao da izvodi vježbe disanja na jogi, povukla majicu preko trbuha. »Naravno. Otvori vrata.« Nekoliko ju je trenutaka promatrao, kao da pokušava prozreti njezinu masku, zatim kimne i išeta iz sobe. 49

Prislonila je prste na usta, pokušala se pribrati. Učinila je ogromnu pogrešku. Od tog celibata hormoni su joj očito podivljali pa bi odmah skočila na prvog muškarca koji je dotakne. Njegovo upozorenje odzvanjalo joj je u glavi, odlučno i ponižavajuće. Ovo ništa ne znači. Čula je razgovor u hodniku. Odjednom u sobu ležerno ušeće visoka, dugonoga brineta. Činilo se da dobro poznaje kuću. Aleksa je zurila u jednu od najljepših žena koje je ikad vidjela — i koja je očito bila Nickova bivša djevojka. Isklesane noge u crnim platformicama i svilenim hlačama. Uski bokovi opasani metalnim remenom. Pripijena metalik majica naglašavala je njezine male, ali lijepo oblikovane grudi, penjala se sve do vrata i ostavljala otkrivena ramena. Preko leđa joj je padala savršeno nakovrčana kosa. Svaki je pramen bio na svom mjestu. Oči su joj bile prodorno zelene boje s dugim, crnim trepavicama. Pune usne naglašavale su visoke jagodične kosti što su licu pridavale dojam opuštene elegancije. Ogledala se po sobi, zatim joj se pogled zaustavi na Aleksi. Aleksa je mislila da će povratiti. Pristigla se božica okrene prema Nicku i pravdajućim tonom objasni: »Jednostavno sam je morala vidjeti.« Na svoje zaprepaštenje Aleksa shvati da Gabrijela ne samo da spava s Nickom, već joj je i stalo do njega. Bol u njezinim očima jasno je optuživala Aleksu što joj je otela muškarca. Jedan dio Aleksinih misli uspio se malo udaljiti i situaciju promatrati odozgo odakle je djelovala gotovo smiješno. Nešto poput uvrnute verzije Kućanica iz visokog društva. Barem nije Jersey Shore. Misli su joj bjesomučno vrludale amo-tamo. Pokušala se uhvatiti za ostatke zdravog razuma. Aleksa ustane i pogleda vitku božicu koja se još uvijek uzdizala visoko nad njom. Pokušala se primiriti i zamisliti da nosi pristojnu odjeću, a ne nešto što liči na opremu za vježbanje. »Shvaćam«, reče mirnim glasom. »Gabby, kako si prošla osiguranje?« Gabrijela se okrene i spusti nešto Nicku u ruku. Sjajne kovrče prospu se preko jednog ramena. »Još uvijek imam ključeve i sigurnosni kod. Kad si mi rekao da se ženiš, pa, situacija se malo uzburkala.« Aleksu je svaka riječ pekla poput uboda ose na nježnoj koži. K vragu i sve ovo. Sada kad su već potpisali ugovor, neće mu dopustiti da ima vezu sa strane. Dakle mora glumiti posesivnu ženu. Progutala je knedlu i mirno se nasmiješila svojoj protivnici. »Gabrijela, razumijem da te povrijedila naša odluka. Sve se dogodilo tako brzo«, reče Aleksa i zauzme položaj između Nicka i nje. »Poznajemo se od djetinjstva i kad smo se nedavno ponovno sreli, to nas je oboje oborilo s nogu.« Trudila se uputiti zaljubljen pogled svom novom mužu. Nick je obgrli oko struka. Kroz tanki materijal njezinih tajica strujala je toplina njegova tijela. »Morat ćemo te zamoliti da odeš. Ipak nam je ovo prva bračna noć.« Gabrijela ih je pozorno promatrala. »Čudno da se niste odlučili otputovati na neko... romantičnije mjesto.« Ali Nick je već imao spreman odgovor. »Trenutno imam puno obaveza pa smo morali odgoditi putovanje na naš romantični otočić, nije li tako?« 50

Govorila je isprekidano. »U redu. Otići ću, morala sam sama vidjeti koga si odabrao umjesto mene.« Izraz na Gabrijelinom licu odavao je da još uvijek ne razumije Nickovu odluku. »Neko me vrijeme neće biti u gradu. Putujem u Haiti, moram pomoći pri obnovama.« Ajme. Meni. Još je i humanitarka. Žena je divna, ima novaca i pomaže ljudima. Aleksa se snuždi. Gabrijela se okrene i primijeti karte na stolu. »Hm, uvijek sam voljela kartati, ali možda ipak ne na prvu bračnu noć.« Nije im dala priliku da odgovore. Elegantno poput kobre provukla se kroz vrata, a da se nije ni okrenula. Čim je zvučan klik najavio zatvaranje vrata, Aleksa skoči na noge. U sobi nastane nelagodna tišina, a njezine misli opet podivljaju. »Žao mi je Aleksa, stvarno nisam mislio da će se pojaviti ovdje.« Pitanje je navrlo iz dubine njezina srca. Zaklela se da neće pitati, ali kratka i krvava bitka bila je izgubljena prije nego što je počela. Na kraju je joj ipak izletjelo: »Zašto si oženio mene, a ne nju?« U usporedbi s Gabrijelom, Aleksa je bila manjkava u svakom pogledu. Nickova je djevojka bila lijepa, vitka i elegantna. Djelovala je inteligentno, volontirala u dobrotvorne svrhe i za odbačenu ženu ponijela se izuzetno pristojno. I očito joj je stalo do Nicka. Zašto bi je onda želio povrijediti? Nick ustukne. »Nije važno«, odgovori hladno. »Moram znati.« Prošla ju je jeza kad je ugledala njegov hladan, odlučan izraz lica. Između njih dvoje opet se stvorio zid. Aleksa je gledala čovjeka bez trunke samilosti i osjećaja. »Htjela je više nego što joj ja mogu dati. Htjela se skrasiti, osnovati obitelj.« Aleksa ustukne. »A što tome fali?« »Već sam joj na početku rekao istinu. Nisam tip za stabilne veze. Ne želim djecu. Nikad se neću skrasiti na duge staze. To sam si još prije mnogo godina obećao«, odgovori Nick i zastane. »Pa sam umjesto nje oženio tebe.« Soba se počela okretati. Pravo značenje njegovih riječi udarilo ju je svom snagom i gotovo je oborilo s nogu. Njezin će muž povremeno iskusiti izljeve strasti. Istina, dodir mu je topao, usne još toplije, ali srce mu je isklesano od kamena. Nikad ni jednoj ženi neće dopustiti da uđe — u prošlosti je bio previše povrijeđen da bi se sada odlučio na rizik. Njegovi su ga roditelji nekako uvjerili da ljubav ne postoji. Čak i kad bi na površini zatitrao tračak svjetla, nije vjerovao u sretan završetak. Samo u doživotnu patnju i djecu kao kolateralne žrtve. Kako bi se ijedna žena mogla uhvatiti u koštac s takvim uvjerenjima i nadati se iz bitke izaći kao pobjednik? Brak iz interesa odjednom joj se učinio kao sasvim logičan izbor za osobu poput njega. »Jesi li okej?« Odlučila je da ova večer ipak mora završiti njezinom pobjedom. Nick Ryan opet bi joj mogao slomiti srce. Morala je ostati hladne glave da spasi svoj ponos. Uvijek će morati držati odstojanje. Zato brzo nabaci neutralan izraz lica i potisne bol u dubine tijela sve dok nije postala tek grčevit stisak u želucu. 51

»Prestani me stalno ispitivati jesam li okej. Naravno da jesam. Samo nemoj misliti da možeš uhvatiti koji brzinski seks s bivšom. Dogovor je dogovor.« Nick se uozbilji. »Pa dao sam ti riječ.« »I onda varao u pokeru.« Sjećanje na neslavni svršetak njihovog kartaškog turnira bio je novi udarac za njezin ponos. Nick se premještao s noge na nogu i rukom prošao kroz kosu. Aleksa je znala što slijedi. »Što se tiče onog što se dogodilo nakon...« Aleksin posprdni smijeh djelovao je tako uvjerljivo da bi zaradio Oscara. »Ajme meni, pa nećemo sad valjda još raspravljati i o tome?« reče i preokrene očima. »Slušaj, Nick, priznat ću ti nešto. Znam da je ovaj brak poslovni ugovor, ali danas sam ipak nosila vjenčanicu, a ovo nam je službeno prva bračna noć i...« Slegnula je ramenima i podigla dlanove kao da se predaje. »Ukratko, malo sam se zanijela. A ti si mi bio...« »Dostupan?« »Recimo da si naletio u pravom trenutku. Eto, baš to, bio si mi pri ruci. Sve skupa niti jednom od naš nije ništa značilo, tako da je bolje da zaboravimo na cijelu epizodu. Nije li tako?« Proučavao ju je stisnutih kapaka ispitujući svaki djelić njezina lica. Sat je otkucavao, a ona je strpljivo čekala. U očima mu se nazirala neobična igra emocija, mogla bi se kladiti da je u jednom trenu uspjela iščitati razočaranje. Mora da je to bio samo trik svjetla. Na kraju kimne. »Okrivit ćemo vino i pun mjesec. Ili tako nešto.« Aleksa se okrene. »Kasno je. Idem u krevet.« »Okej. Laku noć.« »Laku noć.« Popela se uz spiralne stepenice i zavukla se pod pokrivač. Nije željela oprati zube, očistiti lice ni presvući se u pidžamu. Povukla je pernati poplun sve do brade, zakopala lice u jastuk i utonula u san, mjesto gdje ne mora razmišljati ni osjećati, gdje je nitko ne može povrijediti. *** Nick je zurio u prazne stepenice. Mučio ga je osjećaj neke neobične praznine, a nije imao pojma zašto. Natočio je ostatak vina u čašu, namjestio glasnoću na liniji i udobno se smjestio na kauču. Zvuči operne glazbe razlili su se sobom i odmah primirili njegove napete živce. Pogreška koja se skoro dogodila nadvila se nad njega poput zastrašujućeg upozorenja. Da se Gabby nije pojavila, Aleksa bi završila u njegovom krevetu. I to bi bio kraj poslovnih, prijateljskih odnosa. Kraj ugovorenog braka. Glupan. Dosad nikad nije dopustio da ga neka žena odvrati od njegovih planova. Čak i kad je počeo izlaziti s Gabrijelom i kad su već započeli vezu, nikad ga nije bilo briga kako će taj odnos završiti. Njegove su namjere bile jasne, njegov životni cilj pred njim. Ali ni to ga nije moglo spriječiti kad mu se u život uplela Aleksa McKenzie. Uvukla mu se u misli, nasmijavala ga, mamila ga svojim tijelom bez ikakve naznake svjesne 52

manipulacije. Bila je drugačija od drugih žena koje je upoznao, želio je da ostanu prijatelji. Ipak je ona najbolja prijateljica njegove sestre. Želio je da se mogu smijati zajedničkoj prošlosti, udobno proživjeti godinu dana i onda se rastati kao ljudi. I onda joj je već prve noći skoro rastrgao odjeću. Iskapio je čašu vina i ugasio liniju. Popravit će to. I sama je priznala da joj je u krevetu nedostajalo drugo toplo tijelo. On sam po sebi vjerojatno joj nije nimalo privlačan. Očito je popila previše vina i dopustila da je ponese fantazija o romantičnom vjenčanju. Nije li tako rekla? Da želi novac i da joj nedostaje seks? Njegov um i dalje mu je tvrdoglavo govorio da ne može reagirati tako strastveno na svakog muškarca koji joj se približi. Brzo je odagnao tu misao, ustao s kauča i stepenicama krenuo prema spavaćoj sobi.

53

5. Aleksa je promatrala gomilu ljudi pred sobom i poželjela da je u svojoj knjižari na redovnom čitanju poezije petkom. Ova je poslovna večera trebala biti prekretnica u Nickovoj karijeri. Znala je da su hodnici puni lukavih igrača koji će učiniti sve da steknu slavu, a Nick se na neki način mora istaknuti ako želi dobiti ugovor. Pruži kaput domaćici i s Nickom pođe u krcatu plesnu dvoranu. »Vjerujem da već imaš barem okvirni plan napada?« upita ga Aleksa. »Tko su dva igrača na koje se moraš usredotočiti?« Nick pokaže prema gustom oblaku dima. Širok krug konzervativno odjevenih poslovnih ljudi okupio se oko muškarca u savršenom sivom odijelu i svilenoj kravati. »Hyoshi Komo namjerava graditi japanski restoran. Njegov glas bit će od ključne važnosti želimo li osigurati trećeg partnera u projektu.« »Pa eto, onda odšeći do njega i pokušaj ga zadiviti.« Zgrabila je kolačić od lososa s pladnja jednog konobara u besprijekornom odijelu i čašu šampanjca s drugog. »Ne ide to samo tako. Ne želim biti jedan u nizu. Imam drugačiji plan.« Pijuckala je šampanjac i zadovoljno uzdahnula. »Nemoj se napiti«, oprezno je upozori Nick. Aleksa ljutito otpuhne. »Nisam znala da su muževi tako naporni. Dobro, gdje je drugi tip kojeg moraš oboriti s nogu?« Nick je nekoliko trenutaka razmatrao svoj plan. »Grof Michael Conte. On je vlasnik uspješnog lanca pekarskih proizvoda u Italiji. Sada se odlučio okušati u SAD-u. Prvu pekaru želi otvoriti na obali.« Aleksa je s lijeve strane opazila pladanj poslastica s gamberima i pokušavala slušati što joj Nick govori. Nick uzdahne, uzme dva mini-sendviča s pladnja i spusti ih na njezin tanjur. »Jedi.« »Da.« Ovaj put se nije bunila. Uzela je jedan mini-sendvič, strpala ga u usta i uzdahnula od zadovoljstva. Nick se namršti i Aleksa shvati da ga je naljutila. Opet. Zurio joj je u usta kao da joj želi istrgnuti sendvič i pojesti ga sam. »Aleksa, molim te koncentriraj se i slušaj što ti govorim.« »Slušam. Conte. Pekara. Vjerojatno očekuješ da se ja malo podružim dok ti ugovaraš posao?« Nick se kiselo nasmije. »Ja ću najprije pokušati uhvatiti Hyoshija. Ti bi mogla potražiti grofa. Visok, crna kosa, tamne oči, talijanski naglasak. Popričaj malo s njim pa će ti vrijeme brže proći.« Aleksa je naslućivala da Nick ima neke skrivene namjere, ali bila je suviše usredotočena na primamljiv izbor predjela da bi je to pretjerano zabrinjavalo. »Želiš da razgovaram s njim?« Nick naizgled ležerno slegne ramenima. »Pa da. Budi fina i pristojna i obavijesti me ako uspiješ saznati nešto zanimljivo.« Leđima joj prođu trnci. Najednom je sve bilo kristalno jasno. »Želiš da špijuniram?« »Daj, ne budi smiješna«, odgovori Nick nestrpljivo. »Opusti se i uživaj u zabavi.«

54

»Lako tebi reći. Neće tebi sise ispasti iz haljine.« Nick pročisti grlo i premjesti se s noge na nogu. »Ako ti haljina ne odgovara, nisi je trebala obući.« »Posudila sam je od Maggie. Ja nemam tako skupe haljine«, uvrijeđeno odgovori Aleksa. »Dao bih ti novac.« »Ne treba mi tvoj novac.« »Nekako sumnjam u to. Nisi potpisala ugovor jer imaš jeftine prohtjeve. Bolje ti je da uzmeš sve što možeš izvući.« Nastala je kratka tišina. Aleksu ponovo prođe jeza. »Imaš pravo. Baš sam glupa. Sljedeći put ću otkupiti cijeli Macys i poslati ti račun.« Zatim se okrene na peti i prkosno odmahne glavom. »Na kraju krajeva, novac je jedino što ću ikad izvući iz ovog braka«, reče i odšeće dok joj je Nick iznenađeno buljio u leđa. Idiot. Aleksa je pijuckala drugu čašu šampanjca i smjestila se kraj prozora koji je gledao na balkon. Nick Ryan se u ovom svijetu — svijetu novca, manekenki i profinjenih razgovora — osjećao kao kod kuće. Mirisi skupih parfema, od Shalimara do Obsessiona, miješali su se s teškim dimom cigareta. Zaslijepio ju je niz svečanih haljina od svile i satena, većinom crnih ili u drugim neupadljivim bojama kako bi istaknule bisere, dijamante i safire. Aleksa je znala da su pravi. Sve su žene bile preplanule, ali dala bi se kladiti da se ni jednoj ne vide tragovi kupaćeg kostima. Aleksa duboko uzdahne. Pomno se uredila za večeru. Kad se spustila niz stube da čuje Nickovo mišljenje, gotovo joj je zastao dah. I sama je znala da joj Maggina haljina dobro stoji. Ljutila ju je pomisao da mu se još uvijek želi svidjeti. Odmjerio ju je od glave do pete i umjesto da joj kaže da je lijepa promrmljao nešto o neprikladnom izboru odjeće i otišao. Nije joj čak ni pridržao kaput. Dok nisu stigli na večeru, nije je se udostojao ni pogledati. Njegovo ju je ponašanje duboko povrijedilo, ali odlučila je samu sebe kazniti za tako nerazumne osjećaje. Obavila se aurom pristojne hladnoće i ponašala kao da se ovako oblači svake subote. No čim bi počeo govoriti o svom projektu, cijelo Nickovo tijelo zatitralo bi od tako živih emocija da bi njegovo uzbuđenje odmah prešlo na nju. Sirova strast u zlatno-smeđim očima. Sanjarila je o tome da bude žena koja će u njemu probuditi takve osjećaje. Ali onda se opet prisjeti da su Nickova jedina strast njegove građevine. Nikad žene. A pogotovo ne ona. Aleksa duboko uzdahne i dovrši šampanjac. Zatim kroz dvokrilna vrata samouvjereno uđe na balkon i pridruži se skupini žena koje su ondje komentirale neku skulpturu. Pristojno se predstavila i,nadovezavši se na prethodni razgovor, za nekoliko trenutaka potpuno utonula u svijet druželjubivog čavrljanja. *** Nick ju je promatrao kako odlazi i u sebi opsovao. Opet je zabrljao. Trebao joj je reći kako lijepo izgleda u toj prokletoj haljini. Ali ništa ga nije moglo pripremiti na prizor koji je ugledao kad se spustila niz stube. 55

Jarko plava haljina s dekolteom uspinjala se do ruba ramena i padala do poda u bogatim, širokim naborima. Sjajni materijal prošiven srebrnim koncem zavodljivo se prelijevao na svjetlu. Na nogama je nosila srebrne sandale na vezice. Pri hodu bi ispod haljine povremeno provirili kričavo ružičasti nokti, a onda opet nestali kao da se igraju skrivača. Podigla je kosu, pravilne crne kovrče padale su joj preko ušiju i milovale vrat. Na usnama je nosila žarko crveni ruž. Kad god bi trepnula, nad dugim trepavicama zasvjetlucalo bi srebrno sjenilo. Kladio bi se da će privući pažnju svakog muškarca u prostoriji. Skoro joj je naredio da se presvuče. Ali Aleksa nije bila neka hladna, profinjena žena kojom bi se dalo upravljati, već prava pravcata Eva koja bi svakog muškarca odvukla u pakao, a zabranjeno voće učinila slatkim poput meda. Umjesto da joj prigovori, promrmljao je nešto sebi u bradu i promijenio temu. Zapitao se nije li to trag povrijeđenosti u njezinim očima, ali kad je pogledao malo bolje, uvjerio se da je to ista ona temperamentna, sarkastična žena koju je oženio. Bio je ljut na sebe jer bi mu svaki put uspjela nametnuti grižnju savjesti. Nije ništa krivo rekao. Udala se zbog novca. I sama je to priznala. Zašto onda u cijelom ovom neredu mora izigravati nevinu žrtvu? Na kraju se primorao da prestane misliti na svoju ženu i usredotočio se na poduzetnike oko Hyoshija Koma. Znao je koji je ključni faktor kojim će privući njegovu pažnju. Uzbuđenje. Uspije li Hvoshiju Komu predstaviti nešto uzbudljivo, dobit će posao. Posljednja karika bio je Michael Conte. Grof je u poslovnom svijetu bio nadaleko poznat po svom šarmu, novcu i oštroj inteligenciji. Vjerovao je u strast, a ne proračunatost i ponašao se potpuno drugačije od ostale dvojice Nickovih partnera. Nick se nadao da će razgovor s njegovom ženom malo udobrovoljiti grofa, osobito s obzirom na to da kruže glasine da je gospodin Conte ženskar. Ugušio je osjećaj krivnje koji se iznenada pojavio pri toj pomisli i pridružio se skupini muškaraca s kojima je želio porazgovarati. *** Aleksa je odlučila da je vrijeme da potraži svog muža. Osim što su za večerom nakratko sjedili jedno kraj drugog, cijelu su večer proveli odvojeno. Tiho pjevušeći u ritmu Sinatrine pjesme I Get a Kick out of you, pogledom prođe kroz sobu, ali nije ga mogla razabrati u gomili. Stoga se širokim, raskošnim hodnikom uputi prema drugim sobama. Možda je otišao na WC. Potpetice su odzvanjale na podu od ulaštenog mramora. Zvuči glazbe polako utihnu. S užitkom je promatrala slike na zidovima, mrmljajući sebi u bradu svaki put kad bi našla neku koju prepoznaje. Skrenula je za sljedeći ugao i našla se u prostoriji koja je više podsjećala na galeriju. Prostrana soba bila je puna polica, a na njima nepregledni nizovi starih knjiga u kožnom uvezu. Gotovo je ostala bez daha dok su joj prsti milovali stari kožni hrbat, uživala je u šuštanju stranica što su i same proživjele povijest. 56

»Dakle ako želim postići da me zamijetite, moram se brzo uhvatiti knjige, je li?« Aleksa se okrene. Na vratima je stajao elegantan čovjek. U očima mu je svjetlucao onaj zaigrani, vragolasti humor koji kod njega i njemu sličnih čini samu srž karaktera. Kosa je bila duga i svezana u rep, činilo se da se pred njom našao gusar koji već stoljećima ženama krade srca. Usne su mu bile pune, nos istaknut kao u tipičnog Talijana. Nosio je crne hlače, crnu svilenu košulju i skupe cipele. Sama pojava bila je šarmantna i zavodljiva. Aleksa je odmah znala da je muškarac pred njom strastvene naravi i neodoljivog šarma, ubojit mamac za žene. Ta joj je pomisao izmamila osmijeh. Oduvijek je bila slaba na talijanske zavodnike. Podsjećali su je na napuhane paune koji u sebi priželjkuju pravu ženu koja će ih znati ukrotiti. »Primijetila sam vas«, reče, okrene mu leđa i nastavi proučavati knjige. »Ali znala sam da ćete mi i sami prići prije kraja večeri.« »A sada kad jesam, mora da vam je ipak drago, signorina?« »Neizmjerno. Dakle recite, hoćemo li iskoristiti neku od spavaćih soba ovdje ili idemo kod vas?« Uslijedila je zaprepaštena tišina. Aleksa pogleda preko ramena. Na Conteovom licu bila je ispisana mješavina znatiželje i razočaranja. Bila je sigurna da mu u cijeloj priči nedostaje užitak lova, ali ipak ne želi odbiti takvu ponudu. Njegova očita nedoumica i iznenadni gubitak samopouzdanja tako su je razveseliti da se morala glasno nasmijati. U oči mu se odmah vrati stari, znalački sjaj. »Vi me zezate, zar ne?« Aleksa se okrene. Još uvijek se vragolasto smijala. »Bit će da je tako.« Talijan odmahne glavom. »Samo zločesta žena može tako izazivati.« »Samo zločest muškarac može pomisliti da bi žena pristala na takvo što.« »Možda imate pravo. Ženu poput vas muž bi u svakom trenu trebao imati na oku. Takvo blago mnoge dovede u kušnju. Netko ga lako može ukrasti.« »Ah, ali ako sam pravo blago, onda me ipak nije tako lako ukrasti. Jedna rečenica u svakom slučaju neće biti dovoljna.« Pretvarao se da ga je uvrijedila pa odgovori: »Signorina, nikada ne bih pomislio da je vaše blago lako osvojiti. Siguran sam da to zahtijeva mnogo truda.« »Signora«, ispravi ga. »Udana sam.« Talijan se odmah snuždi. »Šteta.« »Nekako sam bila uvjerena da već znate.« »Možda. Ali da se najprije predstavim. Ja sam grof Michael Conte.« »Aleksa McKenz... ups! Aleksa Ryan.« Uočio je pogrešku. Činilo se da ju je negdje pribilježio. »Nedavno ste se udali?« »Da.« »A ipak tu sami lutate hodnicima. Cijelu vas večer nisam vidio u društvu vašeg muža.« Grof odmahne glavom. »Ti Amerikanci su stvarno izgubljen slučaj.« »Moj muž je ovdje poslovno.« »Nicholas Ryan, zar ne?«

57

Aleksa kimne. »Vjerojatno ga poznate. Njegovo se poduzeće natječe za projekte na obali.« Michael je zadržao neutralan izraz lica. Očito se iza ove šarmantne fasade krije vješt poduzetnik. Bila je sigurna da je jako dobro znao tko je ona prije nego što joj je prišao. Nick je poprilično podcijenio Contea ako misli da će ga jedan ugodan razgovor smekšati. Ovaj čovjek dobro zna da su posao i zadovoljstvo dva različita svijeta. »Još ga nisam imao čast upoznati.« Lagano se nagnuo prema njoj. Oplahnuo ju je miris mošusa. Oči su im se susrele. Neko su se vrijeme promatrali. Očekivala je nalet seksualne energije, makar tračak kemije, osjećaj gladi i tjelesne požude koji bi potvrdili da Nick Ryan nije izvor svih njezinih problema. Ništa. Ni traga. Uzdahnula je u sebi i priznala da je privlači Nick. Možda još uvijek gaji staru strast iz djevojačkih dana. Ako je ni Michael Conte ne može oboriti s nogu, mora da je u gadnoj nevolji. Aleksa uzdahne. »Mislim da će vam se moj muž svidjeti jednako kao i meni«, reče. Dostojanstveno je primio njezinu poruku. »Vidjet ćemo, vidjet ćemo. Ali nas dvoje možemo ostati prijatelji, zar ne?« Aleksa se nasmiješi. »Naravno. Prijatelji.« »Onda ću iskoristiti trenutak i otpratiti vas u blagovaonicu pa mi putem možete reći nešto više o sebi.« Prihvatila je njegovu ruku pa su tako zajedno napustili knjižnicu. »Znate, mislim da imam savršenu ženu za vas. Moja bliska prijateljica. Prilično sam sigurna da bi vam se svidjela.« »Podcjenjujete se, signora«, vragolasto se nasmije Conte i namigne joj. »Još uvijek sam suviše tužan što sam izgubio svaku nadu kod vas.« Aleksa se glasno nasmije. Iznenadila se kad se, čim su stupili u blagovaonicu, pred njima stvorio njezin muž. Nadvio se nad nju, u njegovom stavu bilo je nečeg prijetećeg. Otvorila je usta da nešto kaže, ali još se više iznenadila kad je Nick zgrabi oko struka i povuče u svoj zagrljaj. Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što je uspjela progovoriti. »Zdravo, dragi. Baš sam razgovarala s gospodinom Conteom. Mislim da se vas dvojica još niste službeno upoznali?« Dvojica muškaraca proučavala su se poput dva pijetla prije nego što ljutito skoče jedan na drugog. Prvi se predao Nick. Vjerojatno iz proračunato poslovnih razloga koji s testosteronom nemaju nikakve veze. Nick pruži ruku. »Michael, kako ste? Vidim da ste upoznali moju ženu.« Grof Conte uzvrati pozdrav. Aleksa je potpuno zabezeknuto proučavala reakcije svog muža. Ili je potpuno luda ili mu zaista nije drago što je vidi kako ležerno čavrlja s grofom. Nije li sam rekao da želi sve podatke koje uspije izvući od njega? A sada djeluje ljutito, kao da ga je na neki način izdala. Miris sapuna i limuna isparavao je s njegove kože. Prste obje ruke premrežio je oko njezina struka i dlanove položio na trbuh. Prošli su je trnci kad je zamislila kako mu ruka klizi nekoliko centimetara niže. Kako bi bilo osjetiti te prste duboko u sebi, dopustiti im da je odvedu na mjesta kamo je žudjela poći, ali se nije usudila? 58

Pokušavala se koncentrirati na razgovor. »Čestitam, Nicholase. Aleksa mi je rekla da ste se tek nedavno oženili. Mora da vam se bilo teško dovući na poslovnu večeru.« »Naravno«, reče Nick i pogne glavu. Usne mu okrznu Aleksinu ušnu resicu, a nos se mazno privije u udubinu kraj njezinoj uha. Bradavice su joj odmah reagirale. Nadala se da će njezin podstavljen grudnjak sakriti ono što je tijelo tako sramotno odavalo. Činilo se da grofa Michaela zabavlja prizor pred njim. »Richard misli da ste upravo vi savršen odabir za posao. Možda možemo ugovoriti sastanak da pogledam vaše ideje.« »Mnogo vam hvala. Javit ću se vašoj sekretarici i ugovoriti sastanak.« U tonu Nickova glasa osjetila se pomalo osorna ležernost. Aleksa je znala da je i grof Conte sigurno primjećuje. U poslovnom svijetu postojale su neke igre koje Nick nije odobravao. Na primjer ljude koji su suviše arogantni da sami podignu slušalicu kad žele zakazati sastanak. »Bit će mi drago«, reče grof Conte, primi Aleksu za ruku i elegantno je poljubi u dlan. »Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas, Aleksandra.« Pjevni, talijanski naglasak zvučno je zatitrao dok je izgovarao njezino ime. »Za dva tjedna održat ću večeru za nekoliko bliskih prijatelja. Bilo mi jako drago kad biste mogli doći.« Aleksa je primijetila da je poziv izravno upućen njoj pa se okrene mužu. »Jesmo li slobodni, dragi?« Nickovi pokreti ovog puta nisu bili nimalo diskretni. Stao je iza nje, obavio je oko struka i privukao je k sebi tako čvrsto da joj se stražnjica prilijepila uz njegovo tijelo, a čvrste, mišićave noge gotovo obuhvatile njezine. Položio je obje ruke tik ispod njezinih grudi i rekao: »Bit će nam zadovoljstvo.« »Baš lijepo. Veseli me što ćemo se ponovo vidjeti. Osam sati.« Conte kimne Nicku i nasmiješi se Aleksi. »Lijepo se zabavite večeras.« Čim je Conte nestao, Nick je oslobodi iz zagrljaja. Od naglog uzmicanja njegova toplog tijela Aleksu prođe jeza. Lice mu je izgubilo zaljubljeni sjaj i poprimilo neutralan izraz. »Idemo.« Bez riječi odlučno je odmarširao do vrata, zamolio domaćicu kapute i oprostio se. Aleksa se pozdravila s nekoliko novih prijatelja koje je te večeri upoznala i krenula za mužem prema autu. Tokom vožnje kući niti jedno dugo nije prozborilo ni riječi. Grobna tišina Aleksi je prvoj postala naporna pa je odluči prekinuti. »Jesi li se dobro proveo?« Ali Nick samo nešto promrmlja. Aleksa pretpostavi da to znači »da«. »Hrana je bila super. Iznenadilo me da su žene tako ljubazne. Pozvale su me na otvorenje izložbe za Millie Dryer. Zar to nije lijepo?« Nick nešto progunđa. »A kako su prošli tvoji poslovni razgovori ? Jesi li uspio što upecati?« Nickovim se usnama otrgne neki neobičan zvuk. »Pa vjerojatno se ne mogu mjeriti s tobom.« U krvi joj je kolao bijes. »Molim?« otrese se Aleksa s vidljivom nervozom u glasu. 59

»Ma nema veze.« Stiskao je šake. Hladne titraje u njezinom tijelu zamijenila je strastvena vrućina. »Ti si jedan obični licemjerni kreten! Sam si me zamolio da razgovaram s Conteom i prenesem ti sve što uspijem saznati. Zar stvarno misliš da sam glupa? Prvo ti iskoristiš mene i onda se još ljutiš. Učinila sam sve što si htio. Dobio si svoju uslugu.« »Samo sam te zamolio da saznaš nešto što bi mi moglo pomoći u poslu. Tražio sam te da ga malo smekšaš, ne da ga zavedeš.« Nick naglo skrene prema prilazu. Gume zaškripe, motor se ugasi. Aleksa je jedva disala od bijesa. »Jebi se, Nick! Conte je bio pristojan. Čim je saznao da sam udana, niti jednom nije prešao granicu. Dobio si krivi dojam, Milo Dijete. Michael nikad ne miješa užitak i posao. Mogla sam se skinuti gola i moliti ga da ti da ugovor. Ne bi ni prstom mrdnuo. Ne mogu ti pomoći. Ovu ćeš partiju morati odigrati sam.« Izašla je iz auta i odšetala prema kući. Nick je psovao i hodao joj za petama. »Dobro. Onda ne moramo ići na onu njegovu prokletu večeru. Samo ću ugovoriti poslovni sastanak.« Aleksa otvori vrata i zamahne glavom. »Ti ne moraš ići. Ali ja idem.« »Što?« »Ja idem. Svidio mi se i mislim da će biti zabavno.« Nick zalupi vratima, odmaršira u dnevnu sobu i strgne kravatu. »Ti si mi žena i ne ideš na nikakve zabave bez mene.« Izmigoljila se iz kaputa i spremila ga u ormar. »Ja sam samo poslovni partner koji se drži pravila. Oboje smijemo voditi odvojene živote dok god ne spavamo ni sa kim. Nije li tako?« Nick joj priđe i ošine je bijesnim pogledom. »Ja samo brinem za svoj ugled. Ne bih želio da grof stekne krivi dojam.« Aleksa oholo podigne bradu. Namjerno ga je zadirkivala. »Držat ću se pravila, ali to ne znači da neću otići na Conteovu večeru. Dugo nisam tako uživala u društvu nekog muškarca. Muškarca koji je zabavan, šarmantan i... strastven.« Njezine posljednje riječi odjeknule su poput eksplozije. Aleksa je zapanjeno promatrala kako se smiren muškarac pred njom pretvara u nešto potpuno drugačije. Njegove se jasne oči zamagle, vilica zategne, mišići napnu. Podigao je ruke i uhvatio je za nadlaktice. Izgledalo je kao da će je protresti, ili možda učiniti nešto drugo, nešto potpuno... iracionalno. Tijelo mu je podrhtavalo kao da njime prolazi struja. Aleksa lagano rastvori usne, udahne i pričeka. »Stvarno se tako teško nosiš s nestašicom, Aleksa?« dočeka je njegov posprdni ton. Nick spusti glavu tako da mu se usne zaustave tek nekoliko centimetara od njezinih. Popusti stisak i odlučno krene niže sve dok mu ruke nisu lagano milovale površinu njezina vrata. Spojivši prste na nježnoj poleđini Aleksina potiljka, palcima joj pridigne glavu. Mora da je primijetio snažno kucanje njezina srca koje čak ni haljina nije mogla prikriti. Promatrao joj je lice i nastavio je mučiti milujući je po vratu, ključnoj kosti, ramenima. I niže. Na kraju se obje ruke spuste i obuhvate njezine grudi. Svaki živac u 60

Aleksinom tijelu poigravao je od uzbuđenja. Mišići se opuste, a grudi, željne njegova dodira, nabreknu tako da ju je zaboljele. Njegovi palčevi okrznu joj bradavice i izmame duboki, grleni uzdah. Nick se zadovoljno osmjehne i nastavi je milovati i izazivati. Osjetila je njegovo uzbuđenje kad ju je privukao k sebi i kad je njegov ukrućen ud dodirnuo osjetljivo mjesto među njezinim preponama. Nutrina joj odjednom postane topla i vlažna. »Možda ti ja mogu pružiti što želiš«, reče i privije ju je na bokove. Obećanje užitka. Zadrhtala je. Zavukao joj je ruke pod haljinu, pod grudnjak, osjetio toplo, pohotno tijelo. »A ako ti sada dam što želiš, možda nećeš morati trčati Conteu.« Žmarci u želucu pozivali su je da se prepusti dok su joj njegovi vješti prsti prelazili preko bradavica i milovali grudi. Ruke su mu bile tako nježne, a riječi tako grube. Podrhtavala je pred njim pretvorivši se u klupko žudnje i osjećaja, ali njezin razum još uvijek je ostao bistar i hladan kao led. Pravi uzrok njegova ponašanja upozorio ju je da iz igre mora izaći kao pobjednica. Ako Nick dobije ovu bitku, oslabit će je. Poljubit će je. Ovdje i sada. Pružit će joj toliki užitak da se neće moći zaustaviti i na kraju ostati izgubljena ponosa pomućena uma. Znala je da je želi poljubiti samo iz jednog razloga. Njegova moć i muškost bili su ugroženi, želio je vratiti samopouzdanje. Nije želio nju. Odazvao se zovu divljine i muške dominacije, a ona mu se eto našla na putu. Aleksa skupi posljednje ostatke kontrole i izvuče asa iz rukava. Primaknula se sve dok im se usne nisu gotovo dodirivale. Osjetila njegov dah. »Ne, hvala«, šapne i oslobodi se iz Nickovog zagrljaja. »Radije bih da se držimo posla. Laku noć.« Zatim mu okrene leđa i nestane uza stube. *** Nickove ruke beživotno su visjele uz tijelo. Prazne. Prije nekoliko trenutaka bio je omamljen njezinom blizinom: njezinim oblinama, njezinim mirisom, njezinom toplinom. Sada je, baš kao i prve bračne noći, stajao usred prazne sobe, sam. Oženjen čovjek koji umire od uzbuđenja, a nikakvog olakšanja na vidiku. Cijela je situacija bila toliko apsurdna da se pokušao ponovno prisjetiti večerašnjih događaja neprestano se pitajući što je učinio krivo. Čim ju je ugledao s Conteom, osjetio je kako mu iz nutrine polako navire vreli bijes. Vatra je krenula iz stopala, popela mu se do želuca, prsa i napokon mu se poput toplog obloga omotala oko glave. Da je konj, rzao bi i udarao kopitima. Da je vuk, zavijao bi na mjesec. Ugledao je njezinu ruku lagano oslonjenu na grofovu nadlakticu. Mora da je zaista bio zabavan, jer je u jednom trenu zabacila glavu i glasno se nasmijala tako da su joj se obrazi zarumenjeli. Njezine pune usne sjale su pod svjetlima kristalnih lustera. Izgledalo je kao da su dugogodišnji prijatelji, a ne dvoje ljudi koji su se tek upoznali. Ali najgore je bilo kad mu se nasmiješila. Divan, obarajući, zavodnički osmijeh koji bi svaki muškarac protumačio kao poruku da je on sve o čemu je ikad sanjala, sve što bi ikad poželjela. Osmijeh koji bi svakog

61

muškarca potaknuo na prljave maštarije i progonio ga danju i noću. Nick je znao da se njemu nikad nije tako nasmiješila. U tom trenu kao da je nešto eksplodiralo u njemu. Plan je pošao po krivu. Očekivao je da će obaviti pristojan, u najboljem slučaju površno zabavan razgovor i prikupiti nekoliko detalja koji će mu na poslu biti od koristi, a ne da će tako otvoreno uživati u grofovom društvu. Nick opsuje i podigne kravatu, spreman da ode u krevet. Dok se penjao stubama, razmišljao je o onome što mu je Aleksa poručila. Ako Conte zaista odvaja posao od užitka, onda je sve pošlo po krivu. Možda će se na poslovnom sastanku naglasak baciti na racionalne, logističke detalje umjesto da razmišlja o emocionalnim kriterijima prodaje. Možda je Conte strastven samo kad su u pitanju žene. Možda će za provedbu svog arhitektonskog projekta uposliti nekog hladnog, proračunatog karijerista. Zaustavio se kraj njezinih vrata. Svjetlo je bilo ugašeno. Na trenutak je zastao i osluškivao da vidi čuje li njezino disanje. Pitao se što nosi u krevetu. Slike oskudne crne svile odmah su mu preplavile um, ali već i pomisao na nju u izlizanoj majici i hlačama od flanela izazvala bi reakcije kakve niti jedna druga žena nije uspjela postići. Možda sada leži u krevetu i mašta o Conteu. Ili ipak razmišlja o njihovom poljupcu i žudi za tim da ga ponove? Napokon je krenuo prema svojoj sobi. Odbila ga je. Svog vlastitog muža. A on se našao zarobljen u priči koje se cijelo vrijeme grozio. Sa ženom koja ga privlači. Otvorio je vrata spavaće sobe i ostavio misli za sobom.

62

6. Aleksa je sjedila za stolom nasuprot roditeljima. Ruke su joj - podrhtavale od olakšanja i uzbuđenja kad je na stolnjak izlizanog kuhinjskog stola oslikanog nasmijanim plastičnim suncima napokon položila ček od 150 000 dolara. »Nick i ja odlučili smo vam pokloniti nešto novca da otplatite hipoteku«, objasnila je. »Ne želim čuti nikakve izlike ni prigovore. Dugo smo razgovarali o tome i sretni smo što imamo dovoljno novca da si to možemo priuštiti. Zato ga želimo podijeliti s vama. Jako nam je stalo do vas pa se nadam da ćete prihvatiti ovaj ček kao naš poklon od srca.« Zgranuta roditeljska lica umalo su joj nagnala suze na oči. Koliko je samo neprospavanih noći provela okrećući se u krevetu i razmišljajući o tome kako da im pomogne da se izvuku iz financijske krize? Bila je najstarije dijete i mrzila osjećaj bespomoćnosti koji bi joj se u takvim trenucima poput omče stezao oko vrata. Sada je znala da se ugovor s Nickom, unatoč svim poteškoćama i uzburkanim osjećajima, ipak isplatio. Napokon je svojoj obitelji uspjela osigurati mir i financijsku sigurnost i tako ublažila oštru bol što joj je parala srce otkad je otac doživio srčani udar. »Ali kako?« uznemireno upita Maria i drhtavom rukom prekrije usta dok ju je Jim grlio oko struka. »Ne želimo vam biti na teret. Vi ste mladi bračni par, imate svoje snove. Sto je s tvojom knjižarom?Sigurno želite obitelj s puno djece? Trebate se brinuti za njih, a ne za nas. Mi smo roditelji.« Jim kimne. »Već sam odlučio da ću uzeti još jedan posao. Ne treba nam novac.« Aleksa uzdahne. Nepopravljiva tvrdoglavost njezinih roditelja bila joj je dobro poznata. »Slušajte me, Nick i ja imamo i više nego dovoljno novca, a ovo nam je zaista važno. Tata, u tvom zdravstvenom stanju drugi posao ne dolazi u obzir, osim ako ne želiš umrijeti. Čuo si što je liječnik rekao.« Aleksa se nagne prema njima. »Ovako se barem nećete morati brinuti za kuću pa se možete posvetiti drugim troškovima. Izzy i Gen će uskoro krenuti na fakultet, moći ćete pomoći Lanceu da završi medicinu. Nismo vam dali dovoljno da mirne volje odete u mirovinu, samo smo vam htjeli malo olakšati stvari.« Maria i Jim se pogledaju. Tračak nade pojavio se u majčinim očima dok je u ruci čvrsto držala ček. »Nick nije htio doći sa mnom. Postavio je samo jedan uvjet. Više ne želi čuti za taj novac.« Maria uzdahne. »Ali moramo mu nekako zahvaliti. Mora znati koliko cijenimo sve što je učinio za nas, koliko nam je promijenio živote.« Aleksa proguta knedlu. »Nick nije čovjek koji voli pokazivati osjećaje. Kad smo razgovarali o tome, izričito je naglasio da ne želi da mu se zahvaljujete.« Jim se namršti. »Pa moramo mu barem reći >hvala<. Osim toga, da nije bilo mene, danas ne bismo bili u ovoj gabuli.« »Svatko se može razboljeti, tata«, šapne Aleksa. Na Jimovom se licu pojavi bol zbog stranputica iz prošlosti. »Ali ja sam vas napustio.« »I vratio se«, reče Maria, primi ga za ruku i nasmiješi se. »Vratio si se i iskupio se. Nema smisla više raspravljati o tome.« Aleksina se majka uspravi u stolici, oči su joj bile 63

pune iskrene zahvalnosti. »Prihvatit ćemo novac, Aleksandra, i ništa nećemo spominjati Nicku. Ako nam obećaš da ćeš otići kući i reći mu da je naš anđeo«, reče već pomalo plačnim glasom. »Tako sam ponosna što si naša kći.« Aleksa je zagrli. Još su neko vrijeme razgovarali, zatim poljubi oba roditelja i napusti kuću. U knjižari se održava večer poezije. Ne smije zakasniti. Upalila je staru Volkswagen Bubu — motor je grcao, ali na kraju ipak poslušao — i krenula prema knjižari. Misli su joj se rojile u glavi. Ova novčana nagodba bila je nesretno, ali nužno rješenje. Nick nikad neće saznati kakva je stvarna financijska situacija njezinih roditelja. Zamišljala ga je kako joj nehajno dobacuje snop novčanica kao da novac može riješiti svaki problem na svijetu. Ta ju je pomisao odmah izbacila iz takta. Mora očuvati svoj ponos. I ponos svojih roditelja. Oni moraju i dalje živjeti u uvjerenju da su u stanju nositi se s vlastitim problemima. Instinktivno je znala da u Nickovom svijetu novac zauzima mjesto osjećaja, to je lekcija koju je ponio iz roditeljskog doma. Već od same pomisli prošli bi je hladni trnci. Ne, ovo može srediti i sama. Udobno se namjestila u sjedalu automobila i krenula na posao. *** Vrativši se u knjižaru BookCrazy, Aleksa se zadovoljno ogledala oko sebe. Čitanja poezije obično bi privukla veliku publiku. Svi od reda bili su njezine mušterije. Svakog petka navečer preuredila bi stražnji dio knjižare u malu pozornicu. Slabo osvijetljenim prolazima širila se tiha ambijentalna glazba. Jarko zelene stolice i izlizani stolići preseljeni su iz spremišta i poslagani u krug kako bi stvorili opuštenu, prijateljsku atmosferu. Posjetitelji su većinom bili intelektualci od kojih su neki djelovali prilično ozbiljno dok su drugi željeli provesti zabavnu večer van kuće. Postavila je mikrofon na malenu uzdignutu platformu i ponovno pogledala na sat. Još pet minuta. Gdje je Maggie? Gledala je kako se ljudi meškolje u stolicama raspitujući se kad će doći kava dok istodobno razgovaraju o strofama, pjesničkim slikama i prijenosu osjećaja. Baš u tom trenutku otvore se vrata, prostorijom prostruji val svježeg zraka i u knjižaru se kao naručena ušeta Maggie. »Je li tko za kavu?« Aleksa joj brzim korakom priđe i zgrabi dva vruća napitka. »Hvala Bogu. Da ih ne šopam kofeinom čitali bi pjesme u Starbucksu preko puta.« Maggie odloži kartonski pladanj i počne slagati čaše. Odmahnula je glavom, a kosa boje cimeta prosula joj se preko lica. »Al, ti si luda. Znaš li koliko novca trošiš na kavu samo zato da bi ovi umjetnici dolazili ovamo i čitali jedni drugima? Ako hoće kavu, neka si je kupe sami.« »Potrebni su mi. Dok ne smislim kako ću dići kredit da proširim knjižaru, moram im osigurati redovit dotok kofeina.« »Pa neka ti Nick posudi novac. Tehnički ti je ionako muž.« Aleksa joj uputi ubojit pogled. »Znaš da ne želim da se on miješa u to. Obećala si da mu nećeš ništa reći.«

64

»Ali u čemu je problem?« pomalo nervozno upita Maggie mašući rukama po zraku. »Nick zna da ćeš mu vratiti zajam.« »Želim ovo srediti sama. Prihvatila sam jedne novce. To je bio dogovor. Ne namjeravam tražiti još. To i onako nije pravi brak.« »Jesi li dala novac svojima?« Aleksa se nasmije. »Bili su tako sretni da sam skoro pomislila da se za to isplati godinu dana trpjeti tvog brata.« »Ali još uvijek ne razumijem zašto mu jednostavno ne kažeš zašto ti treba novac! Znam da je ponekad naporan, ali ima dobro srce. Zašto igraš igre, draga?« Aleksa se okrene. Bojala se suočiti s prijateljicom. Oduvijek ju je znala uhvatiti u laži. Kako da joj kaže da se pali na njezinog brata i da ga zbog toga mora držati na što većoj udaljenosti? Ako povjeruje da je hladnokrvna, proračunata kučka, možda je ostavi na miru. Maggie ju je dugo promatrala. Onda joj se najednom upali lampica a zelene se oči u čudu rašire. »Što se još dogodilo između vas dvoje? Nije valjda da ti se sviđa?« Aleksa se prezirno nasmije. »Što ti je, pa ja mrzim tvog brata.« »Lažeš. Uvijek znam kad lažeš. Želiš spavati s njim, je li tako? Ajme fuj!« Aleksa zgrabi posljednju čašu kave. »Ova rasprava je završena. Ne sviđa mi se tvoj brat. Niti se ja sviđam njemu.« Ali Maggie je i dalje nije htjela ostaviti na miru. »Okej, sada kad sam preboljela prvi šok, možemo razgovarati o tome. On ti je muž, je li tako? Tako barem imaš nekoga s kim možeš spavati u sljedećih godinu dana.« Aleksa krene prema pozornici. Sve su oči bile usmjerene prema njoj. Dobaciš nekom riječ »seks« i ljudi odmah pozorno slušaju, pomisli. Zanemarila je prijateljičin savjet i ležerno održala uvodnu riječ. Kad je prvi pjesnik stupio na pozornicu, povukla se i udobno se smjestila u jednoj od stolica. Pripremila je bilježnicu u slučaju da joj tuđe riječi posluže kao inspiracija i usredotočila se na čitanje. Maggie klekne kraj nje i šapne: »Mislim da bi trebala spavati s njim.« Aleksa bolno uzdahne. »Pusti me na miru.« »Ozbiljno. Sad sam imala nekoliko minuta da razmislim o tome. Plan je zapravo savršen. Oboje morate biti vjerni pa znaš da neće spavati ni sa kim drugim. Tako lijepo dobiješ seks i za godinu dana kažeš doviđenja. Bez slomljenih srca i ostalih komplikacija.« Aleksa se nelagodno promeškolji. Ne zato što joj je Maggin prijedlog bio odbojan. Upravo suprotno. Ta joj se mogućnost činila vrlo privlačnom. Noću bi ležala budna i zamišljala ga u sobi na kraju hodnika. Njegovo golo, mišićavo tijelo kako je čeka, ispruženo na krevetu. Hormoni bi joj podivljali svaki put kad bi joj se u misli prikrala ta slika. Ako dalje ovako nastavi, do kraja godine završit će u ludnici. Uzrok ludila: celibat. U tom trenu Maggie joj pucne prstima pred očima i probudi je iz njezinih sanjarija. »Opet me ne slušaš. Dolazi li Nick na čitanje?« »Uf, da. Tvoj brat bi sigurno uživao u ovakvoj večeri. Mislim da bi se bolje zabavio kod zubara ili na pregledu prostate.« 65

»A kako se inače slažete? Osim što se fizički privlačite?« »Dobro.« Maggie zakoluta očima. »Opet lažeš. Ne želiš mi reći?« Aleksa se uvijek povjeravala svojoj najboljoj prijateljici. Osim jednom prilikom. Kad ju je Nick prvi put poljubio. Znala je da je zaljubljena u njega. Njihovo prijateljstvo najprije je preraslo u međusobno zadirkivanje, a zatim u tinejdžersku ljubav. Taj je poljubac u njoj pobudio tako jake emocije da je pomislila da ga voli. Srce joj je lupalo kao ludo, puno sreće i nade da će biti zajedno. Tako je, u naletu osjećaja, izgovorila te dvije riječi što su odjeknule među drvećem. »Volim te.« I čekala da je opet poljubi. Umjesto toga on se odmaknuo i posprdno se nasmijao. Rekao joj je da je dijete i ostavio je samu u šumi. Tada je prvi put naučila što znači slomljeno srce. Te večeri u šumi. S Nicholasom Ryanom. Odagnala je sjećanja i odlučila da će od Maggie morati sakriti i drugu tajnu. »Ništa se nije dogodilo«, ponovi Aleksa. »Mogu li sada u miru slušati sljedeću pjesmu?« »Mislim da danas nećeš imati mira, draga«, odgovori Maggie. »Kako to misliš?« »Nick je ovdje. Tvoj muž. Znaš, onaj koji te ne privlači.« Aleksa se naglo okrene. U čudu je promatrala mušku siluetu koja se upravo pojavila na vratima. Bilo je očito da nije u svom prirodnom okruženju, ali njegova pojava odavala je takvo samopouzdanje, tako neodoljivo muževan šarm da joj je zastao dah. Shvatila je da se ovaj čovjek u stanju uklopiti u bilo koju sredinu. A čak nije odjeven u crno. Većina muškaraca koji nose dizajnersku odjeću dopuštaju da odjeća upravlja njima. Ali Nick je svoje Calvin Klein traperice nosio tako prirodno kao da su mu druga koža. Traper tkanina obavijala mu je bedra i kukove kao da se pokorava njegovoj volji. Odavao je dojam muškarca koji poznaje samog sebe i kojega nije briga što drugi misle o njemu. Dolčevita boje karamele sa širokim valovitim uzorkom naglašavala mu je prsa i protezala se preko njegovih širokih ramena. Sigurno Ralph Lauren. I Timberland čizme. Kosa mu je bila usklađena s tonom dolčevite, prošarana nešto svjetlijim pramenovima boje bijele kave, lijepa i valovita. Nesvjesno je stisnuo čeljust i nestrpljivo se ogledavao po zamračenoj knjižari. A tek njegove oči ... Vrtlog tamnosmeđe boje nalik na Hersheyev čokoladni sirup. Kapljice zlata i jantara podsjećale su je na stari, plemeniti viski. Kombinacija koja bi svaku ženu nagnala na seksualne maštarije i nimalo čedne želje. Njegov je pogled vrludao prostorijom, nehajno prešao preko nje, krenuo dalje, zaustavio se, vratio. Pogledi su im se susreli. Aleksa je oduvijek mrzila klišeje, a najviše od svega mrzila je situacije u kojima se ponašala u skladu s njima. Ali u tom trenutku srce joj počne lupati kao ludo, dlanove joj oblije znoj, a želudac zatitra i poskoči kao na vlaku smrti. Cijelo se njeno tijelo usredotočilo na njegovu prisutnost, moleći ga da joj priđe, obećavajući bezuvjetnu 66

predaju. Da joj je rekao da ode kući, uđe u krevet i ondje ga pričeka, Aleksa je znala da bi poslušala. Bila je bijesna na svoje tijelo i njegove neukrotive reakcije, ali i dovoljno iskrena da sama sebi prizna da je to ne bi spriječilo. »Da, da. Sad vidim, uopće ti se ne sviđa. Jok!« Maggine riječi naglo su prekinule čaroliju i pomogle joj da se primiri. Pozvala je Nicka na čitanje poezije jer još nije vidio njezinu knjižaru. Pristojno je odbio, rekao da ima puno posla i Aleksa nije bila nimalo iznenađena. Još se jednom podsjetila da ona i njen muž potječu iz različitih svjetova te da Nick nema želje ni volje posjetiti njezin. Dok im je sada prilazio, pitala se što ga je natjeralo da se tako naglo predomisli. *** Nick se probijao kroz uske prolaze među policama knjiga. Neki tip u crnom dahtao je u mikrofon pokušavajući predočiti vezu između smrti i cvijeća. Do nosnica mu je dopirao miris kave, a do ušiju ambijentalna glazba, nešto poput flaute i tihog zavijanja vukova. Ali svi ovi dojmovi potpuno su pali u drugi plan čim je ugledao svoju ženu. Kao ugljen crna kosa padala joj je preko ramena, raspuštena i divlja. Naočale s crnim okvirima još su više naglašavale nebesko plavu boju njezinih očiju, pomalo raširenih od iznenađenja dok ga je gledala kako prilazi. Uska crna vesta ocrtavala je oblu liniju njezinih prekrasnih grudi i na bokovima prelazila u zvono. Crna minica sezala je do sredine bedara. No čim je drugi put pogledao, Nick shvati da je pogriješio. U udobnom sjedećem položaju prionjivi materijal povukao se uz nogu tako da je sada jedva pokrivao rub stražnjice. Sliku su upotpunjavale kožne čizme do koljena. Duge noge, kao u neke Amazonke, bile su odjevene u crne tajice. Nick je znao da ne nosi ništa ispod. Sigurno nigdje ne proizvode tako oskudne gaćice. No tajna njezina seksipila bila je u tome što nije bila svjesna svog učinka na muškarce. Nervoza mu se poigravala s živcima. Svaki dan živio je na rubu emocionalnog kaosa i mrzio svaki trenutak. Smatrao je sebe mirnom osobom i sve u životu podredio izbjegavanju konflikata i nedefiniranih osjećaja. A sada ne bi mogao proći niti jedan dan u kojem ne bi prešao put od nervoze do frustracije, pa čak i bijesa. Izluđivala ga je svojim iznenadnim svađama i strastvenim monolozima. Ali bi ga u svemu tome mnogo puta i nasmijala. Činilo mu se da je, otkad se Aleksa uselila, njegov dom najednom postao pun života. Prišao joj je. »Bok.« I odmah se okrenuo sestri. »Bok, Maggie. Kako ide?« »Dobro, braco, a što je tebe dovuklo ovamo? Nećeš nam valjda pročitati onu pjesmicu koju si napisao kad ti je bilo osam godina?« Aleksa sa zanimanjem zabaci glavu i pogleda Nicka. »Kakvu pjesmu?« Nick osjeti kako mu krv navire u obraze. Znao je da su dvije žene pred njim jedine osobe na svijetu koje ga mogu izbaciti iz takta. »Nemoj je slušati.« »Mislila sam da imaš posla«, reče Aleksa. Imao je. Ni sam nije znao zašto je ovdje. Napustio je ured, ušao u praznu kuću i shvatio da mu je tišina postala neugodna. Zamišljao ju je okruženu ljudima u knjižari 67

koju je sama uredila i htio je barem na kratko biti dio tog svijeta. Naravno, ništa od toga nije smio reći Aleksi pa samo slegne ramenima. »Završio sam ranije pa sam došao vidjeti tu tvoju večer poezije. Zar baš svi umjetnici puše? Vani stoji cijela horda i svi dime.« Maggie se posprdno nasmiješi i protegne noge na podu. Leđima je bila naslonjena na rub stolice. U zelenim očima svjetlucalo je vragolasto zadovoljstvo mlađe sestre koja još uvijek uživa u zadirkivanju starijeg brata. »Što je, braco? Kriza? Mogu nažicati jednu za tebe ako hoćeš.« »Hvala. Baš lijepo kad ti barem jedan član obitelji uvijek želi uvaliti drogu.« Aleksa iznenađeno uzdahne. »Ti pušiš?« Nick odmahne glavom. »Prije jesam. Prestao sam prije sto godina.« »Da, ali posustane svaki put kad je ljut ili nervozan. Možeš li vjerovati da je uvjeren da se ne računa dok sam ne kupi kutiju?« Aleksa se nasmiješi. »Ovo je jako informativno. Moramo se više družiti u troje. Reci mi nešto Maggie. Je li te Nick koji put pokušao prevariti u kartama?« »Svaki put.« Nick se sagne i primi Aleksu za ruku pomogavši joj da ustane iz stolice. »Pokaži mi ostatak knjižare dok ovaj tip završi.« Maggie se nasmije i smjesti se na praznu stolicu. »Samo se boji što bih ti još mogla reći.« »Kako si samo pogodila?« Odvukao ju je iz gužve. Instinkt ga je odveo do mračnog kutka gdje je naglo zastao kraj natpisa ljubavne veze. Stao je tako da je Aleksa leđima bila naslonjena na policu. Zatim joj ispusti ruku. Premještao se s noge na nogu i proklinjao sam sebe zbog nelagode koja mu se najednom pojavila u želucu. Nije unaprijed isplanirao što će reći. Samo je znao da nekako mora prekinuti tu napetost između njih dvoje prije nego što potpuno poludi i odvuče je u krevet. Mora postojati način da opet postanu prijatelji. Da se opet ponašaju kao brat i mlađa sestra. Makar ga to koštalo glave. »Moramo razgovarati.« Na njezinim punim usnama zatitra osmijeh. »Okej.« »O nama.« »Okej.« »Mislim da ne bismo trebali spavati zajedno.« Zabacila je glavu i glasno se nasmijala. Nick nije znao je li ljut jer ga ne shvaća ozbiljno ili je jednostavno opčinjen njezinom prirodnom ljepotom. Ljepotom žene koja uživa u životu i glasno se smije. Nije to bio jedan od onih tihih, namještenih, proračunatih osmijeha. Mrzio ju je kad bi mu se tako nasmijala. Iako je bio stariji od nje, njezin slobodan smijeh uvijek bi ga podsjetio na vrijeme kad je pod svaku cijenu želio ispasti cool, a ona bi namjerno sabotirala i ismijavala svaki njegov pokušaj da bude u središtu pažnje. »Čudno. Ne sjećam se da sam ti se ikad ponudila. Možda sam nešto propustila?« Namrštio se kad je čuo kako se ležerno ophodi s njihovim problemom.

68

»Jako dobro znaš što želim reći. Nakon one večere stvari su malo izmakle kontroli. Spreman sam preuzeti potpunu odgovornost.« »Kako plemenito od tebe.« »Prestani se praviti pametna. Pokušavam ti reći da sam izgubio kontrolu i da se to neće ponoviti. Previše sam popio, naljutio sam se zbog Contea pa sam sve to iskalio na tebi. Namjeravam se držati smjernica, žao mi je što sam prekršio pravila.« »Isprika prihvaćena. I meni je žao što sam pridonijela incidentu. Najbolje da zaboravimo na to.« Nicku se nije svidjelo što takvu seksualnu privlačnost naziva »incidentom«, ali odlučio je ne pokazati koliko mu je njezin opušten ton zasmetao. Pitao se zašto ne osjeća olakšanje zbog njezina glatka pristanka. Zbunjeno pročisti grlo. »Pred nama je cijela godina, Aleksa. Zašto se ne pokušamo slagati kao prijatelji? To bi bilo bolje i za nas i za okolinu.« »I, što predlažeš? Da još koji put igramo poker?« Prisjetio se kako mu je te večeri ležala u krilu. Kako su njezine pune grudi bile privijene na njegova prsa. Ruke i glava bili su mu puni mekog, podatnog ženskog tijela spremnog da izgori u njegovom naručju. U tom trenu za oko mu zapne naslov knjige koji je tik kraj Aleksine siluete jasno privlačio čitateljsku pozornost. Kako ženi pružiti višestruki orgazam Sranje! »Nick?« Nick zatrese glavom da razbistri maglu požude koja mu se iznenada nadvila nad misli. Pitao se doživljava li ona višestruke orgazme. Sjećao se kako je u njegovim rukama podrhtavala od želje nakon običnog poljupca. Kako bi joj tijelo reagiralo na cjelokupni tretman? Usnama, zubima, jezikom sve dok je ne dovede do ruba? Bi li vrisnula? Bi li pokušala suzbiti reakciju ili bi žudno prigrlila svaki užitak i vratila istom mjerom? »Nick?« Čelo su mu već oblile kapljice znoja kad je napokon uspio odvratiti pogled od knjige i vratiti se u stvarnost. Kakav je samo jadnik. Nisu prošle ni dvije minute otkad ju je zamolio da budu prijatelji, a već ju je zamišljao kako svršava. »Ovaj, da, da, može. Društvene igre su u redu. Samo ne Monopol?« Aleksa posprdno otpuhne. »Da, to ti nikako nije išlo. Sjećaš se kad te Maggie rasplakala jer si završio na Ženevskom trgu2? Pokušao si se cjenkati, ali ona je htjela gotovinu. Tjedan dana nisi razgovarao s njom.« Nick se naceri. »Misliš valjda na Harolda, onog klinca koji je živio u našoj ulici. Ja nikad ne bih plakao zbog društvene igre.« »Aha.« Prekrižene ruke i sumnjičav izraz lica odavali su da mu ne vjeruje ni riječi. Nick nervozno prođe rukama preko lica pitajući se kako ga uspije izbaciti iz takta zbog obične partije Monopolyja koja se još k tome nikad nije dogodila. 2

Jedna od postaja u igri Monopoly.

69

»Dakle dogovorili smo se. Bit ćemo prijatelji.« »Dogovoreno.« »Jesi li zato došao na čitanje poezije?« Pogledao ju je u lice i protisnuo prvu laž koja mu je pala napamet. »Htio sam ti pokazati da sam spreman na kompromise.« Nije bio spreman na veseo, očaravajuć osmjeh i ozareno lice. Činilo se da joj je stvarno drago, iako je i sam priznao da je to učinio iz sebičnih razloga, kako bi se ubuduće bolje slagali. »Hvala, Nick«, reče Aleksa i nježno mu dodirne ruku u znak zahvalnosti. Bio je toliko iznenađen da se u prvi mah odmakao, a onda se posrami i promrmlja: »Ma zaboravi. Čitaš večeras?« Aleksa kinine. »Moram se vratiti. Obično sam zadnja na redu. Ako želiš, možeš još malo pogledati knjižaru.« Gledao ju je kako nestaje u publici i nastavio lutati između polica. Odsutno je slušao riječi drugog pjesnika naborana nosa čiji su se stihovi stapali s glazbom. Bože kako mrzi poeziju. Neuredan, nekontroliran izljev emocija koje svaki stranac može oskvrnuti i prisvojiti. Zamršene paralele između prirode i bijesa, svi ti beskrajni klišeji i nejasne slike. Čovjek si stvarno počne postavljati pitanja o izlagačevoj inteligenciji. Ne. Dobra biografija ili klasik poput Hemingwayja, to već da. Ili opera, gdje u svim tim uzburkanim osjećajima još uvijek postoji nekakav red. Iz mikrofona se prostorijom razliju tonovi poznatog, baršunastog glasa. Zastao je u sjeni i promatrao Aleksu na maloj pozornici. Malo se našalila s publikom, zahvalila im što su došli i najavila svoju novu pjesmu. »Malo, tamno mjesto.« Nick se pripremao za veliku dramu i unaprijed počeo izmišljati komplimente. Nije ona kriva što voli poeziju. Čvrsto je odlučio da neće ismijavati nešto što joj toliko znači. Čak će je bodriti i ohrabriti. Skrivena pod slojem glatka krzna i meka baršuna, Nogu ukočenih i svinutih pod tijelom U iščekivanju početka ili kraja. Čekam bijelo, toplo svjetlo da me vrati U svijet žarkih boja i opojnih mirisa Što mame nosnice, U svijet oštrih jezika Skrivenih iza blistavih osmijeha I leda što odzvanja u jezerima jantara. Vatra u meni, svjedok ubojstva iz daleke prošlosti, Glas tihe smrti. Koliko je prošlo? Sekunde, minute, stoljeća. Spoznaja probada želudac i odjednom znam Da sam kod kuće. Otvaram oči 70

Žudenoj slici odškrinutih vrata i pitam se hoću li zaboraviti. Aleksa presavije papir i kimne publici. U prostoriji tajac. Nekoliko ljudi žurno je zapisivalo misli u bilježnice. Maggie ganuto uzdahne. Aleksa se nasmije, siđe s pozornice i počne skupljati prazne šalice i čavrljati s ljudima dok se večer približavala kraju. Nick je stajao sam i promatrao je. Obuzeo ga je neki neobičan osjećaj. Budući da nikad prije nije iskusio nešto slično, nije ga znao opisati ni definirati. U životu je ostalo malo toga što ga može dirnuti. Nije se ustručavao otvoreno priznati da mu je tako lakše. Ali ove se večeri nešto promijenilo. Aleksa je važan dio sebe upravo podijelila sa skupinom potpunih stranaca. S njim. S Maggie. Ogolila je svoje osjećaje, izložila ih kritici i osobnim hirovima drugih ljudi, ali ih je istodobno uspjela prenijeti na njega. Nick je naslućivao koliko takva gesta iziskuje hrabrosti. Od same pomisli gotovo mu je zastao dah. Dok je razmišljao o tome koliko joj se divi, iz dubine duše, poput duha iz močvare, izmigoljila je crna slutnja koja ga je natjerala da se nakon dugo vremena upita ne krije li se ispod njegove maske racionalnog i hladnog čovjeka običan kukavica. »I, kako ti se čini?« Pogledao je Maggie i pokušao se vratiti u stvarnost. »Sviđa mi se. Još nikad nisam čuo njezine pjesme.« Maggie se nasmije od uha do uha poput ponosne majke. »Uvijek sam joj govorila da bi ih trebala objaviti, ali čini se da je to uopće ne zanima. Njezina prava strast je knjižara.« »Pa zar ne može oboje?« Maggie otpuhne. »Naravno. Ja i ti sigurno bismo odmah skočili na takvu priliku. Jer mi nikad ništa ne propuštamo. Al je drugačija. Njoj je dovoljno da svoje misli podijeli s ljudima. Ne treba joj slava. Objavila je nekoliko pjesama u časopisima, članica je skupine kritičara, ali i to je učinila više zbog drugih nego zbog sebe. To ti je naš problem, braco. To je uvijek bio naš problem.« »Što to?« »Navikli smo samo dobivati, uzimati. Valjda zbog načina na koji smo odrastali.« Oboje su promatrali Aleksu koja je, vesela i nasmijana kao i uvijek, goste pratila prema izlazu. »Aleksa je drugačija. Ona sreću nalazi u dijeljenju i darivanju. Nema toga što neće učiniti za druge.« Maggie se najednom okrene. Prepoznao je prijeteći pogled iz davnih dana. Oštro mu je uprla prst u prsa. »Samo da te upozorim, braco. Jako te volim, ali ako je povrijediš, nalemat ću te. Jesi čuo?« Umjesto da nasjedne na mamac, Nick se nasmije i gotovo iznenadi sam sebe. Sagnuo se i poljubio sestru. »Ti si divan prijatelj, Maggie. Ne bih rekao da si navikla samo uzimati. Nadam se da će to jednoga dana netko znati prepoznati.«

71

Maggie se odmakne i u čudu razjapi usta. »Jesi li pijan? Ili neki uljez? Tko mi je ukrao brata?« »Nemoj se odmah veseliti«, odgovori Nick i počne se ogledati po knjižari. »A kako ide preuređenje?« Promatrao je njezin zbunjen pogled, kako joj se zjenice šire od uzbuđenja i pokušao suzbiti smijeh. »Ne brini, više nije tajna. Aleksa mi je priznala da joj novac treba da proširi knjižaru i uredi kafić. Dao sam joj novac, ali nadao sam se da će me pitati za savjet oko uređenja.« Sestra ga je i dalje blijedo gledala. Nick se namršti. »Što je, Maggie? Maca ti popapala jezik?« »Sranje.« Nick podigne obrvu. »Što je bilo?« Maggie bjesomučno počne skupljati prazne čaše i čistiti stol. »Ništa. Ovaj, mislim da joj je malo neugodno jer je posao već ponudila nekom drugom. Nije te htjela gnjaviti.« »Ali imam joj vremena pomoći«, uvrijeđeno odgovori Nick. Maggie se nasmije, ali bio je to neobičan, gotovo očajan osmijeh. »Ja se ne bih miješala na tvom mjestu, braco. Moram ići. Vidimo se!« Nestala je u sekundi. Nick odmahne glavom. Možda Aleksa zaista ne želi da se miješa u njezine planove. Na kraju krajeva, mnogo puta je naglasila da je njihov brak samo poslovni ugovor. Baš kao što je želio. Odlučio je da će kasnije razgovarati s njom. Pomogao je zaključati i dopratio svoju ženu do auta. »Jesi li večerala?« upita. Aleksa odmahne glavom. »Nisam imala vremena. Da pokupimo pizzu zausput?« »Skuhat ću nam nešto doma«, reče i sam sebe iznenadi kad je shvatio što je upravo izrekao. Na neki čudan način svoje je privatno utočište počeo smatrati i njezinim domom. »Neće dugo trajati.« »Okej, vidimo se doma«, ležerno odgovori Aleksa, okrene se, a onda se naglo zaustavi i otvori usta. »Nick, nemoj zaboraviti ...« »Salatu.« Aleksa ga začuđeno pogleda. Činilo se da je na trenutak ostala bez riječi. Ali pribrala se tako brzo da joj je u sebi morao čestitati. Nije ga pitala kako zna. »Da, salatu.« Okrenula se i krenula prema svom autu. Nick je počeo zviždati dok je sigurnim korakom hodao prema svom BMW-u. Polako uči. Volio ju je uhvatiti na prepad. I vrijeme je da se izbori za svoj status. Veselo je pjevušio i zviždao većinu puta kući.

72

7. Nick zatvori vrata i zavali se u kožnu stolicu. Buljio je u ploču za crtanje i čvrsto stiskao šake da suzbije bijes. Želio je stvarati. Zamišljao je materijale poput cigle i vapnenca, oble linije i valovite staklene površine. Noću bi mu u snovima navirale slike. I eto ga sad. Vlasnik Dreamscapea i unatoč tome većinu vremena mora provoditi na sastancima. Opsovao je u sebi. Ljutila ga je pohlepa i proračunatost članova odbora kojima su jedino bili važni novac i pozicija. Većina ih se protivila Nickovom projektu. Smatrali su da će poduzeće bankrotirati ako se prihvati tog posla i da ga neće moći adekvatno izvršiti. I bili su u pravu. Nick je imao jednostavno rješenje. Mora uspjeti. Conteova večera je u subotu, a još uvijek nije ugovorio sastanak. Nije zvao ni Hyoshi Komo. Bio je zarobljen na početnoj točki, morao je samo čekati da netko od njih učini prvi korak i odbrojavati sate do Conteove zabave. Možda ga Conte najprije želi vidjeti u neslužbenom okruženju, iako bi se to protivilo onome što je rekao Aleksi. Aleksa. Samo njezino ime bilo je udarac ispod pojasa. Sjetio se kako je vrištala od sreće i po dnevnoj sobi plesala pobjednički ples kad ga je jučer pobijedila u šahu. Odrasla žena koja se ponaša kao dijete. I opet se nasmijao kao nikad u životu. Mada su njegove bivše djevojke bile lijepe i profinjene, njihov učeni humor uvijek bi ostao na površini. Aleksa ga je ponovo naučila kako se smijati iz trbuha, od srca. Kao kad je bio dijete. Uto zazvoni telefon. Nick se javi. »Da?« »Jesi li nahranio ribicu?« Nick zatvori oči. »Aleksa, radim.« Aleksa otpuhne. »Radim i ja, pa što onda. Ali barem se brinem za jadnog Otta. Jesi li ga nahranio?« »Tko je Otto?« »Nisi mu dao ime. To ga je povrijedilo.« »Ribe nemaju osjećaje. I da, nahranio sam ga.« »I te kako imaju. A kad smo već kod Otta, htjela sam ti reći da se brinem za njega. Zašto je akvarij u radnoj sobi? Tamo nikad nitko ne zalazi. Bilo bi bolje da ga staviš u dnevnu sobu tako da nas češće može gledati.« Nick prijeđe rukom preko lica. Pokušavao je ostati smiren. »Jer ne želim da neki glupi akvarij naruši izgled glavnih soba. Maggie mi ga je poklonila iz šale. I od tada mi samo smeta.« »A i neuredne su, zar ne?« nastavi Aleksa mnogo hladnijim tonom. »Čini se da ne voliš ni ljude ni životinje. Žao mi je što te moram obavijestiti, ali i ribe su ponekad osamljene. Zašto mu ne nabavimo društvo?« Nick se uspravi u stolici. Odlučio je ovaj besmisleni razgovor napokon privesti kraju. »Ne želim drugu ribicu i nećeš ga premjestiti. Jesam li bio dovoljno jasan?« Uvrijeđena tišina. »Kristalno«, reče. I spusti slušalicu. 73

Nick opsuje, zgrabi hrpu papira s posljednjeg sastanka i prione na posao. Žena ga zove na posao da mu prigovara zbog zlatne ribice. Što još neće doživjeti. Odagnao je njezinu sliku iz misli i bacio se na posao. *** »Bit će jako, jako ljut.« Aleksa se ugrize za donju usnicu. Pitala se zašto su joj od Magginih riječi kralježnicom prošli hladni trnci. Na kraju krajeva, Nick Ryan nije nikakav alfa mužjak. Naravno, malo će se naljutiti, ali on ipak nije čovjek koji lako gubi prisebnost. Promotrila je dnevni boravak u kojemu je sve vrvjelo od pasa. Raznih pasa. Štenaca i mješanaca, lovačkih i rasnih. Neki su se naguravali u kuhinji sudarajući se s namještajem dok su proždrljivo gutali hranu i pili vodu. Drugi su zapanjujućom brzinom proučavali svoj novi dom njuškajući po svim kutovima i trčkarajući od sobe do sobe. Kratkodlaki terijer žvakao je jastuk. Crna pudlica skočila je na kauč i udobno se namjestila za popodnevni odmor. Mješanac se upravo spremao podići nogu kraj zvučnika, ali Maggie ga strelovito zgrabi i baci u stražnje dvorište gdje nije mogao napraviti nikakvu ozbiljniju štetu. Aleksina je zabrinutost postupno prerastala u pravi napadaj panike. Maggie je u pravu. Nick će je ubiti. Okrenula se prema prijateljici. »Što da radim?« Maggie slegne ramenima. »Reci mu istinu. Ionako će biti kod tebe samo dvije ili tri noći dok u azilu ne nađu mjesta za njih. Ako ih sad vratiš, uspavat će ih.« Aleksa je i dalje bila sumnjičava. »A što ako i dalje bude htio da ih se riješim?« »Odvedi ih u svoj stan.« »Premali je.« Maggie podigne ruke u znak obrane čim je ugledala izraz na licu svoje prijateljice. »A ne! Ja ih ne vodim k sebi. Dolazi mi netko tko će me ugrijati puno bolje od hrpe štenaca. Morat ćeš se sama izvući.« »Ali Maggie...« Maggie odmahne rukom. »Moram ići. Ajme, stvarno bih mu voljela vidjeti facu kad se vrati. Nazovi me na mobitel.« Vrata se zatvore. Aleksa prouči sobu u kojoj je vladao pseći kaos i shvati da je možda ipak bila malo prenagla. Trebala im je reći da će udomiti samo nekoliko pasa i odnijeti ih u svoj stan. Ali nakon razgovora o zlatnoj ribici bila je tako ljuta na Nicka da ga je odlučila naučiti lekciju. No sad ju je uhvatio strah. Lovački pas žvakao je nogu stola. Pribrala se i pokušala razviti plan napada. Sve će ih strpati u gostinjsku sobu pa možda Nick neće primijetiti. Nikad ne zalazi onamo. Donijet će im hranu i igračke i poskrivečki ih odvesti u šetnju. Uspjela je samu sebe uvjeriti da će plan upaliti i potjerala čopor pasa niz hodnik. Zatim zatvori vrata, skupi usnule štence s kauča, ponese zdjelice s hranom i vodom te nešto starih novina. Istrčala je van, pokupila posljednjeg psića s dvorišta i uredila sobu tako da im bude ugodno.

74

Aleksa je zabrinuto promatrala lijepu stolicu za dvoje u sivo-srebrnim tonovima. Zašto Nick mora biti tako bogat? Ničija gostinjska soba ne izgleda ovako. Pločice od škriljevca, ornamenti na zidu, stol od kositra i prekrivači koji vjerojatno koštaju više od sve njezine posteljine zajedno. Prošla je prstima po mekim, preciznim šavovima narančastog tepiha. Trebaju joj neki stari pokrivači. Dala bi se kladiti da njezin muž ne posjeduje baš ni jedan. Baš ih je odlučila potražiti na katu kad začuje kako netko otključava vrata. U strahu prebaci tepih preko stolice i zaključa vrata. Zatim pojuri niz hodnik i naglo se zaustavi pred njim. »Hej!« Već je djelovao sumnjičavo. Plavi pramenovi padali su mu preko očiju, a čelo se namrštilo. Činilo se da mu je neobično što je odjednom tako ljubazna. Mučila ju je grižnja savjesti, ali odlučila ju je zanemariti. Sad više nema povratka. »Hej!« reče Nick i počne se ogledati po kući. Aleksi zastane dah. »Što se događa?« »Ništa. Baš sam mislila skuhati večeru. Osim ako nisi umoran pa odmah želiš poći u krevet«, reče Aleksa kao da se nada da će učiniti upravo to. Nick podigne jednu obrvu. »Ali tek je šest sati.« »Da. Ah, kladim se da imaš puno posla. Donijet ću ti hranu u radnu sobu.« Sada je već bio nervozan. »Odradio sam svoje za danas. Želim se opustiti uz čašu vina i gledati utakmicu.« »Igraju i Metsi?« »Ne znam. Nisu u doigravanjima, a nisu upali ni na divlju kartu. Yankeeji još imaju šanse.« Aleksa se nelagodno vrpoljila. Njegove primjedbe na očigled su je ljutile. »Nisu dovoljno visoko na ljestvici. Nema šanse da New York ove godine uđe u finale.« Nick nestrpljivo uzdahne. »Zar ne možeš gledati Metse na katu?« »Hoću veliki TV.« »Hoću i ja.« Aleksa se prihvati inata kako bi odagnala strah. Okrenula se i odšetala u kuhinju. »U redu. Onda ću iskoristiti svoju uslugu.« Nick objesi vuneni ogrtač u ormar i zastane na vratima. Aleksa izvadi sastojke za salatu koju i onako neće pojesti i počne sjeckati povrće da ga prepeče u tavi. Nick iz hladnjaka uzme bocu vina i natoči joj čašu. »Što si rekla?« »Želim iskoristiti svoju uslugu. Hoću gledati Metse dolje na velikom TV-u. Ti gledaš Yankeeje na katu i ne smiješ ni zucnuti. Nema navijanja, uzvikivanja, nikakvog >naprijed Yankeeji< i sličnih gluposti. Razumiješ?« Kad se okrenula, Nick je zapanjeno buljio u nju. Kao da su joj narasli rogovi. Pokušala je zanemariti njegovu slatku facu dok je stajao pred njom poluotvorenih usta u svijetlosivoj košulji koja se privlačno rastezala preko njegovih mišićavih ramena. Zašto mora biti tako prokleto zgodan? Rukavi i ovratnik košulje još uvijek su bili savršeno opeglani unatoč satima provedenim na poslu, crta na hlačama boje ugljena jasno vidljiva. Otkopčao je dugmad oko zglobova i po običaju zasukao rukave. Podlaktice su mu bile prekrivene svijetlim dlačicama, snažni prsti stezali su se oko čaše za vino puni skrivene snage. Aleksa je nehotice pomislila na druge stvari koje bi mogao doticati tim 75

vještim prstima. Bezuspješno je pokušavala ne zuriti u njega poput tinejdžerice i usredotočila se na povrće. »Ti si luda«, reče Nick. Potrajalo je nekoliko sekundi prije nego što je nastavio. »Ne možeš koristiti usluge za tako nevažne stvari.« »Moja usluga. Moj izbor.« Nick priđe bliže. Toplina njegova tijela izluđivala ju je, mučila i privlačila. Željela je nasloniti glavu na njegova prsa, pa da je rukama obavije oko struka. Željela je osjetiti njegovu snagu, pretvarati se da su pravi bračni par. Prvo bi se malo ljubakali u kuhinji, a onda vodili ljubav na stolu od teške hrastovine, pokraj vina i tjestenine. Zatim bi zajedno večerali, ugodno razgovarali i zajedno gledali Metse. Aleksa proguta knedlu pokušavajući potisnuti fantaziju. »Iskoristit ćeš uslugu da gledaš šugavu utakmicu na TV-u?« »Da.« Bacila je češnjak i papriku u tavu, a Nick joj se primakne još malo bliže. Njegov joj remen okrzne stražnjicu. Unatoč debelom sloju trapera, ruka u kojoj je držala nož podrhtavala je pri pomisli na obećanje intimnijeg dodira. Na poleđini vrata osjetila je njegov topao dah. Položio je oba dlana na pult za rezanje tako da je bila zarobljena između njegovih ruku. »Usluge su rijetke. Zašto je želiš potrošiti na glupu utakmicu koja i onako ništa ne znači?« »Meni je stalo do svake utakmice koju Metsi igraju. Ti, s druge strane, ništa ne shvaćaš ozbiljno jer si siguran u pobjedu. Uzimaš je zdravo za gotovo.« »Ne pobjeđujem baš uvijek«, šapne joj Nick u uho. No Aleksa se i dalje držala bejzbola. »Čak i kad zbog utakmice sa Soxima niste ušli u finale, zadržali ste tu bezobraznu umišljenost. Nikad niste naučili poštovati drugu momčad.« »Nisam znao da jadni Yankeeji mogu dići toliku strku.« »Više se radi o navijačima nego o samoj momčadi. Mi znamo kako je to gubiti i zato nam je svaka pobjeda malo blago koje nikad ne uzimamo zdravo za gotovo. I odani smo.« »Tko to? Metsi ili navijači?« »Vidiš, tebi je to smiješno. Da češće gubiš, naučio bi biti skroman. Ali zato bi ti pobjeda bila još slađa.« »Možda imaš pravo«, odgovori Nick, položi joj ruke na bokove i privuče je k sebi tako da je jasno osjetila njegovo uzbuđenje. Nož joj ispadne iz ruke. Naglo se okrene, ali njegova prsa prepriječila su joj put. Nick je uhvati za ramena i lagano joj pridigne bradu. Napetost među njima rasla je do granica boli, Aleksi se činilo da se soba počela okretati.Usnice joj se rastvore kao da mu nesvjesno upućuju poziv. »Što?« U dubini njegovih smeđih očiju zaiskri neki neobičan, divlji sjaj. »Možda počinjem cijeniti ono što ne mogu imati«, reče i jednim joj prstom prijeđe preko obraza i donje usnice. Tamo se zaustavi i lagano je pritisne. »Možda sada učim što znači stvarno željeti.«

76

Usta su joj se osušila. Prešla je jezikom preko usana da ih navlaži. Napetost u zraku poprimala je nepodnošljive razmjere. Oklijevala je na rubu spoznaje koja će zauvijek promijeniti njihov odnos. Borila se s porivom da skoči s litice i razum pošalje k vragu. Umjesto toga odlučila je mirno nastaviti ovaj neobičan razgovor. »Dakle slažeš se? Shvaćaš zašto su Metsi bolja momčad?« Red snježnobijelih zubi posprdno joj se narugao. »Ne. Yankeeji su bolja momčad. Pobjeđuju iz jednog razloga«, šapne Nick tako da su im se usne gotovo dodirivale. »Njima je više stalo do pobjede. A kad ti je do nečega toliko stalo, Aleksa, onda to na kraju i dobiješ.« Odgurnula ga je od sebe, okrenula mu leđa i nastavila sjeckati povrće, iako bi taj nož radije bila upotrijebila na njemu. Tipični, arogantni navijač Yankeeja. »Zvat ću te kad večera bude gotova. Očekujem da ćeš do tada biti na katu.« Nick prasne u glasan smijeh. Čim se okrenuo, leđima joj prođu hladni trnci. Kad se počeo uspinjati uza stube, na trenutak je prestala disati, ali psi su još uvijek bili mirni. Odjurila je u dnevnu sobu, upalila televizor, pojačala do daske i otrčala u gostinjsku sobu da provjeri pse. Tepih je bio razderan na komadiće. Uspjela ga je oteti crnom labradoru i strpati ga u donju ladicu radnog stola. Novine su već bile iskorištene. Počistila ih je, rasprostrla nove i za svaki slučaj njima prekrila kauč i stolicu. Napunila je posudice s vodom i zaključila da će ih prije spavanja još jednom morati izvesti u šetnju. Zatvorila je vrata, poletjela prema kuhinji i završila večeru glasno bodreći svoju momčad. Nick se spustio na večeru i brzo se vratio na kat. Premorena od smicalica zaklela se da će ubuduće biti iskrena i uputiti Nicka u svoj dobrotvorni rad u azilu. Ostatak večeri provela je iskradajući se na dvorište s manjim skupinama pasa. Kad je utakmica završila, a Metsi pobijedili Marline 4:3, Aleksa brzo pospremi kuhinju, provjeri je li sve u redu sa životinjama i pođe gore u krevet. Mišići su je boljeli, u glavi joj se vrtjelo, ali plan je uspio. Morat će ustati prije pet ujutro da prošeće i nahrani životinje te očisti sobu prije nego što Nick ode na posao. Još uvijek s dozom nelagode, uspjela se brzo otuširati i srušila se u krevet. Nije se potrudila ni obući spavaćicu. Zavukla se pod poplun i istog trena zaspala. *** Netko je u kući. Nick se uspravio u krevetu i osluškivao. Iz prizemlja je dopiralo tiho šuškanje. Kao da netko ključem grebe po bravi pokušavajući provaliti ulazna vrata. Brzim, odmjerenim pokretima odšuljao se do vrata sobe i lagano ih odškrinuo. Tišina. A onda opet taj zvuk. Tiho mrmljanje, gotovo režanje. Prošla ga je jeza dok je razmišljao o tome što se moglo dogoditi. Kome je samo uspjelo provaliti u kuću? Alarm se nije upalio, znači da ga je provalnik isključio. Nema 77

pištolj ni palicu. Kakva se ono oružja još koriste u Cluedu? Revolver, nož, svijećnjak, uže ili olovna šipka. Bolje da odmah nazove policiju. Polako izađe iz sobe i došulja se do Aleksinih zatvorenih vrata. Zastao je i odlučio da je neće buditi. Mogla bi početi paničariti. Laka meta za provalnika. A to nikako ne bi bilo dobro. Važno da je ona na sigurnom. Izvukao je bejzbol palicu iz ormara u hodniku, zgrabio bežični telefon, utipkao broj i prijavio kradu. Zatim krene niz stube da pokaže tom prokletom provalniku. Zaustavio se u podnožju stepenica i neko vrijeme osluškivao u sjeni. Nije se čulo ni glasa osim ravnomjernog zujanja hladnjaka. Promatrao je zamračene sobe. Ulazna vrata bila su uredno zaključana, lanac zakačen, alarm namješten. Čudno. Da je provalnik isključio alarm, crvena lampica morala bi biti ugašena. A možda je ušao na stražnja vrata. Ali morao bi čuti da je netko razbio staklo. Osim ako... U tom trenu netko zatrese vratima gostinske sobe. Nick polako krene naprijed s bejzbol palicom u ruci, priljubljen uz zid, odbrojavajući sekunde do trenutka kad bi trebala stići policija. Možda nije Clint Eastwood, ali jedan muški udarac palicom trebao bi riješiti problem. Teško disanje. Poput zadihane životinje. Grebanje. Koji vrag? Nick zastane i posegne za kvakom. Srce mu je lupalo, žilama kolao adrenalin. Obuzdao je strah i pripremio se za napad. Napokon podigne palicu, okrene kvaku i svom snagom otvori vrata. »Aaaaaa!« Čopor svakojakih pasa sumanuto pojuri kroz vrata. Dva, četiri, šest, osam — dlakave loptice naguravale su se oko njegovih nogu. Maleni psi, šareni psi, veliki psi — svi su lajali, dahtali i mahali repom. Nick je još uvijek držao uzdignutu palicu, ali dobroćudne životinje nisu pokazivale ni najmanju naznaku straha. Van sebe od uzbuđenja što u sitnim noćnim satima vide ljudsko biće, okupili su se oko njega, zaigrani i željni pažnje. Nekoliko se sekundi pokušavao uvjeriti da sanja i da će se uskoro probuditi u svom krevetu. A onda je shvatio da je scena stvarna. I da će uskoro počiniti jedno stvarno ubojstvo. Koje uključuje njegovu ženu. Soba je bila u potpunom kaosu. Poderani papirići letjeli su u svim smjerovima. Raskošan tepih bio je nakvašen lokvicama tekućine koja nije izgledala kao voda. Iz jastuka na kauču virila je podstava. Biljka u tegli pijano se izvalila ustranu, a jedan psić kopao je po rasutoj zemlji. Novi broj Kratkih arhitektonskih prikaza sažvakan i ispljunut ležao je na podu. Nick zatvori oči. Nabroji do tri. I opet ih otvori. Onda iz petnih žila zazove ženino ime. Aleksa u tren oka u panici sjuri niz stepenice. Kad je ugledala problem pred sobom, pokuša se zaustaviti, ali uzela je prevelik zalet. Bosim nogama poskliznula se o glatku površinu poda i svom se snagom zabila u svog muža. Od uzbuđenja je ostala bez daha i primila se za njegova ramena da uhvati ravnotežu. A onda je vidjela njegovo lice. 78

Mora da je odmah postala svjesna opasnosti. Nebesko plave oči raširile su se od straha, ispružila je ruke kao da se želi obraniti od napadača. Nick jedva da je primijetio promjenu. Bio je suviše usredotočen na crvenu maglicu pred vlastitim očima. Jedna dlakava šapa pogodila ga je ravno u medunožje. Nick je bijesno odmakne i protisne kroz zube. »Što je ovo?« Aleksa ga uplašeno pogleda. »Nick, užasno mi je žao. Nisam znala što da radim. Nazvali su iz azila, rekli da su puni i pitali hoću li primiti nekoliko pasa. Samo na par dana. Nisam mogla odbiti. Inače bi ih uspavali. Azil uvijek ima problema s prostorom i financijama. Znam da mrziš životinje, ali mislila sam da mogu prenoćiti ovdje i ujutro se vratiti kući.« »Mislila si da možeš sakriti sobu punu pasa?« Pokušavao je suzbiti bijes, stvarno se trudio, ali glas mu je sam od sebe poprimao sve više tonove. Činilo mu se da shvaća zašto špiljski ljudi žene vuku okolo za kosu. Gledao je njezin izraz dok je promatrala njegovu reakciju. Ugrizla se za donju usnicu i poskakivala s noge na nogu kao da se svojski trudi pronaći objašnjenje koje ga neće još više naljutiti. Uto mu na bosu nogu sleti neka kost. Nick je bijesno promatrao veselo mahanje repom i obješeni jezik kraj svojih nogu. »Želi da mu je baciš.« Nick je bijesno pogleda. »Znam što hoće jebeni pas, nisam idiot. Iako ti očito misliš da jesam. Iskoristila si uslugu samo da me zadržiš na katu tako da ne saznam za ovo.« Pročitao je krivnju na njezinom licu. »Stvarno si dobar lažljivac, Aleksa. Vjerojatno nisam znao koliko dobar.« Aleksa se prestane vrpoljiti i odlučno se uspravi na bose noge. »A što sam drugo mogla! Živim s čovjekom koji mrzi životinje i radije bi da nevini štenci završe u plinskoj komori nego da mu unerede kuću!« Nick je psovao i škripao zubima. »Sad sam ja kriv! Nisi me ni pitala. Samo si dovukla brdo pasa i nagurala ih u moju gostinsku sobu. Jesi li vidjela što su mi napravili od kuće? Gdje je moj narančasti tepih?« Aleksa zabaci glavu i ljutito uzdahne. »I mislila sam da ti je više stalo do tvoje glupe imovine nego do nečijeg života! Isti si kao onaj lik iz filma Chitty Chitty Bang Bang! Onaj koji je dao zatvoriti svu djecu tako da grad bude lijep i čist i uredan. Bože sačuvaj da nešto ne ispadne po planu! Samo da nam' život bude sterilan! Zamisli što bi se dogodilo da se slučajno uništi moj narančasti tepih!« Nick je bio na rubu živčanog sloma. Stisnuo je šake i vrisnuo od jada. Mora da se psima svidjelo jer su i oni počeli zavijati i skakutati mu oko nogu pa se na kraju mogla vidjeti još samo nejasna gomila nogu, repica i šapica. »Chitty Chitty Bang Bangl Ti si potpuno luda! Majke mi, tebe netko treba strpati u ludnicu! Lažeš mi, demoliraš mi kuću i onda me još uspoređuješ sa zlostavljačem djece i to sve zato što ne možeš preuzeti odgovornost i ispričati se kao svaka normalna osoba!« Aleksa se podigne na prste i unese mu se u lice. »Pa pokušala sam, ali nikako da se prestaneš ponašati kao nerazumni idiot!« 79

Ispružio je ruke i zgrabio je za nadlaktice. Osjetio je svilenkasti materijal pod prstima i lagano je pretresao. »Ja sam nerazuman?! Ja? Tko još u sitne sate stoji u sobi punoj pasa i razgovara o nekom glupom filmu?« »Nije glup! Zašto ne možeš biti kao Ralph Kramden iz Honeymoonersa? On je bio glasan i naporan, ali spasio je cijeli azil za pse kad je saznao da bi ih mogli ubiti. Zašto ne možeš biti bar malo humaniji?« »Sad još i Honejmooners?E sad mi je stvarno dosta! Izvoli iz ovih stopa pokupiti te pse i vratiti ih u azil ili ću ih se riješiti sam.« »Neću.« »Hoćeš.« »Natjeraj me.« »Da te natjeram? Da te natjeram?« Prsti su mu se omotali oko komada svilenkaste tkanine dok se pokušavao pribrati. Kad mu se od bijesa napokon prestalo magliti pred očima, pogledao je prema dolje. I shvatio da je njegova žena gola. Ogrtač boje limete skliznuo joj je preko ramena i potpuno je razotkrio. Pojas joj je neprimjetno skliznuo na pod. Očekivao je prizor čipkastog donjeg rublja koje će mu zagolicati maštu. A dobio je mnogo više. Bila je savršena. Nikakva tkanina više nije narušavala zanosne obline njezina preplanulog tijela. Grudi su bile pune i kao stvorene za njegove ruke, bradavice poput zrelih jagoda koje svaki jezik žudi okusiti. Bokovi u obliku pješčanog sata na kojima su maštu pasli stari umjetnici, divne oble linije, za razliku od koščatih diva koje diktiraju suvremenu modnu scenu. Duge, vitke noge. Žarko crvene gaćice bile su jedina stvar koja mu se prepriječila na putu. Ostao je bez riječi. Na kratko mu zastane dah, a onda naglo izdahne kao da ga je netko udario u podnožje trbuha. Odlučno se propela da nastavi vikati, a onda primijeti izraz na njegovu licu. Nick je jasno prozreo trenutak kad je shvatila da joj je skliznuo ogrtač. Trenutak u kojem je postala svjesna da je gola. Usne su joj od šoka poprimile oblik kruga, ali iz njih nije dopiralo ni glasa sve dok joj razum nije naložio da podigne ogrtač. Ali Nick je u te dvije sekunde već donio odluku. Tek što je primila ogrtač u ruke, on je zaustavi, pogne glavu i pritisne usne na njezine. Bila je nepomična od iznenađenja pa je tu priliku iskoristio u svoju korist. Usne su joj se rastvorile. Želio je okusiti svaki meki, topao kutak njezinih usta. Bio je opijen njezinim okusom, kružio jezikom željnim, odvažnim pokretima i isto tražio zauzvrat. A to je i dobio. I više od toga. Kao kad se teška vrata sruše pod silovitim udarcem, Nick osjeti kako se njihova samokontrola razbila u sitne komadiće. Upijala je njegove poljupce, dubok, promukli uzdah oteo joj se usnama. Pritisnuo ju je uza zid strastveno uzvraćajući svaki njezin poljubac. Obgrlila ga je oko vrata, izvijala se od užitka. Grudi su joj nabrekle od želje. Njezin okus i miris preplavio mu je sva osjetila. Dlanovima je prekrio teške grudi i prstima počeo kružiti po tvrdim bradavicama. Izluđivao ga je njezin miris, svaki 80

komadić njezina tijela. Čopor pasa gurao im se oko nogu, ali pseći lavež nije bio ništa u usporedbi sa zovom divljine u njegovoj krvi. Usne im se odvoje. Počeo ju je ljubiti u vrat, zario joj zube u kožu. Zadrhtala je. Ugledavši njezinu reakciju, Nick zadovoljno uzdahne i krene prema grudima. Jezik je nježno dodirivao vrh bradavice, grickao dok se ona izvijala i uzdisala potičući ga da ide dalje. Upijao je i sisao bradavice, lijepe i meke poput svježih jagoda, milovao joj leđa, primio je za stražnjicu i lagano je pridigao da osjeti njegovu pulsirajuću ukrućenu muževnost, njegovu žudnju za njezinim tijelom. »Nick, ja...« »Samo mi nemoj reći da stanem.« Podigao je pogled. Grudi su joj još bile vlažne od poljubaca, bradavice tvrde od njegovih dodira. Želudac joj je podrhtavalo. Crvene, natečene usne bile su rastvorene, plitko je disala. Dok ga je promatrala, oči su joj poprimile duboku plavu boju u kojoj se Nick poželio utopiti. Čekao je sekundu. Minutu. Stoljeće. »Nemoj stati.« Povukla mu je glavu prema sebi i poljubila ga. Proždirao ju je kao da je zatočen, kao da je ovo posljednji gudjaj slobode koji će ikada okusiti. Utapao se u dubinama njezina tijela sve dok... »Policija!« Zvuk sirena nasilno je provalio u svijet njihovih osjeta. Na vratima se čulo lupanje — svjetla sirena sjala su poput šarenog vrtloga na prozorima i u hodniku. Uslijed svog tog komešanja psi su počeli još glasnije lajati. Odmaknuo se od nje, omamljen kao da se upravo probudio iz dubokog sna. Aleksa ga pogleda i mehanički podigne ogrtač. Nick se okrene, krene prema vratima, isključi alarm, položi ruku na kvaku i najednom zastane. »Jesi li okej?« Iako ju je od tog pitanja prošla jeza, uspjela je odgovoriti. »Da.« Otvorio je vrata. Policajac u uniformi, koji je sigurno očekivao nevolje, sumnjičavo ga pogleda. Mora da je Nickov zamagljen pogled i očigledna uzbudenost djelovala sumnjivo jer je policajac odmah zirnuo u hodnik gdje je ugledao ženu u zelenom ogrtaču okruženu hrpom pasa. Zataknuo je pištolj u korice. »Gospodine, prijavili ste krađu.« Nick se pitao nadmašuje li ovaj trenutak najveću sramotu u njegovom životu. Prošao je rukom kroz razbarušenu kosu i odlučio se braniti svojim uobičajenim oružjem, logikom. »Da, znam. Žao mi je. Oprostite, došlo je do zabune. Izvolite ući.« Znao je da će, ako ne pusti policiju u kuću, cijela scena izgledati još sumnjivije. Policajac odmjeri situaciju. Činilo se da nad ženom nije provedeno nikakvo nasilje. Ni psi je nisu pokušavali zaštititi od manijaka. Stoga se samo kratko nakloni. »Dobra večer, gospođo.« Aleksa proguta knedlu. »Molim vas, oprostite zbog ovog.« Budući da je znala da je i Nick još uvijek malo omamljen, pokuša sama objasniti. »Moj muž je mislio da je netko u kući, ali za sve sam ja kriva. Sakrila sam pse u gostinjsku sobu i nadala se da ništa neće primijetiti. Mora da su usred noći počeli raditi buku pa je mislio da je provalnik.« 81

Nick sklopi oči od srama. Ovo mu je definitivno najveća sramota u životu. Pokušao ju je zaustaviti. »Aleksa, mislim da zaista ne moraš...« »Ne, Nick, čekaj da završim. Shvaćate, moj muž ne voli životinje, a ja tu i tamo pomažem azilu za pse tako da udomim nekoliko pasa dok oni nemaju mjesta. Nisam htjela da moj muž sazna, pa sam pse pokušala sakriti na mjesto gdje ih neće primijetiti.« Policajac se pristojno okrene Nicku. »Niste primijetili da u kući imate sobu punu pasa, gospodine?« Nick bi od bijesa najradije škripao zubima. »Natjerala me da ostanem na katu.« »Aha.« »Da, znači moj muž je čuo pse i nazvao policiju. A kad je sam krenuo istražiti situaciju, pronašao ih je, naljutio se i počeo vikati. Onda sam sišla i ja pa smo se malo posvađali. Vi ste stigli ubrzo nakon toga.« Policajac ugleda bejzbol palicu na podu. »Htjeli ste iznenaditi provalnika? Bejzbol palicom?« Nick se pitao zašto se najednom on mora osjećati kao optužena stranka. Slegne ramenima. »Nazvao sam policiju, ali mislio sam da ću ga možda i sam uhvatiti.« »A nemate pištolj?« »Ne.« »Onda bih vam preporučio da, kada sljedeći put pomislite da netko pokušava provaliti, nazovete policiju, zaključate sebe i svoju ženu u neku od soba i pričekate nas.« Nicku je skoro para izlazila na uši, ali ipak kimne. »Naravno.« Policajac nešto zapiše u blokić i okrene se Aleksi. »Gospođo, hoćete li uspjeti izaći na kraj s psima?« »Da, sve će biti u redu.« »Onda bolje da pođem. Samo još moram prikupiti nekoliko informacija za izvještaj.« Zabilježio je osnovne stvari i nakratko zastao da pogladi crnog labradora. Na usnama mu zatitra osmijeh. »Baš lijepi psi. Učinili ste vrlo plemenitu stvar, gospođo Ryan. Bila bi tragedija da se ove jedne životinje daju uspavati.« Aleksa se — još uvijek u zelenom ogrtaču i raščupane kose — zahvalno nasmiješi od uha do uha. »Hvala vam.« Policajac pristojno kimne i izađe. »Laku noć.« Nick zatvori vrata za sobom i okrene se svojoj ženi. *** Nije mogla čekati njegova izvlačenja i pristojna objašnjenja. Mogla se kladiti da mu je kilometarski niz izlika već navrh jezika. Bio je ljut i izgubio kontrolu. Nedostatak sna nagnao ga je da posegne za njom bez obzira na posljedice. Sada, nakon što mu je policija priredila hladan tuš, imao je vremena razmisliti i zaključio da ne bi bilo dobro da spavaju zajedno. Tako na kraju krajeva stoji u ugovoru. Ovo je na kraju krajeva ipak brak iz interesa. Ovo na kraju krajeva nikad nije bila stvarnost.

82

Uzbuđenje je prošlo i za sobom ostavilo samo tvrdoglavu, tupu bol. Policajac je bio produžena ruka sudbine. Majka Zemlja napokon se umiješala da joj pomogne. »Aleksa...« »Ne«, reče ona i ispruži ruku u znak upozorenja. Nick je šutio i čekao. To je bio trenutak kad je Aleksa shvatila da prema Nicholasu Ryanu gaji veoma opasne osjećaje. Stvarne, neobuzdane osjećaje. Prihvatila je činjenicu poput doze gorkog lijeka i izravno se suočila sa stvarnošću. Bude li spavala s njim, stvari će se promijeniti za nju dok će za njega ostati iste. Ona će se zaljubiti, a on samo dobro zabaviti. Na kraju godine njoj će srce biti slomljeno, a on će otići ne okrenuvši se. Danas je prvi put saznala još nešto. Da je tražio, sigurno bi otišla u krevet s njim. Umalo se stresla od srama. Dovoljno je da je dotakne i više nije u stanju obuzdati vlastite hormone. Ne može si čak ni obećati da se to više neće ponoviti. Ali znala je jednu stvar — spavat će s njim jedino ako bude preklinjao. Htjela je da bude lud za njom, strastven, eksplozivan, toliko uzbuđen da će ga jedan njezin dodir gurnuti preko ruba. Kao danas. Više ne želi slušati glupe izlike. Ne želi čuti za promjene raspoloženja, alkohol ili manjak sna. Želi pravi, divlji, strastveni seks dok mu je glava bistra i dok je usredotočen na nju. Ne smije misliti na Gabrijelu. Ni na to kako da si olakša celibat. Morao bi željeti samo nju. I to je bila kap koja je prelila čašu. Jer čak ni danas nije mogla biti uvjerena da Nick Ryan zaista želi svoju ženu. Stoga je čestitala sama sebi što je napokon uspjela primijeniti njegovu taktiku. A ako već ne smije spavati s njim, morat će ga i dalje odgurivati od sebe i održavati krhku ravnotežu između žudnje i prijateljstva. Bilo joj je dosta svađa. Pa se odlučila za iskrenost s dozom lukavštine. Malo alkohola uvijek pomaže da se proguta gorki lijek. »Nick, stvarno mi je žao«, ustala je i obavila se nevidljivim oblakom dostojanstva. »Nisam trebala skrivati pse. Odmah ću sve počistiti i ujutro ih vratiti u azil. Ako me opet budu trebali, sigurna sam da ćemo uspjeti nešto dogovoriti.« »Aleksa...« Ali Aleksa paničnom brzinom nastavi. »I što se tiče onoga što se dogodilo. U redu je. Oboje nas je ponio trenutak. A ljudi kažu da je tanka linija između bijesa i strasti. Nema smisla poricati da smo oboje seksualno frustrirani. Nije čudno da se takve stvari povremeno dogode. Ne želim razgovarati o tome — dosta mi je beskrajnih rasprava o našem odnosu. Sve je to na kraju pitanje novca. Zato bolje da se držimo ugovora, zar ne?« *** Nick se borio da tokom ženinog monologa ostane koliko-toliko pribran. Nervoza nakupljena između lopatica upozoravala ga je da potiskuje mnogo više nego što želi priznati. Znao je da bi se u ovom trenu krhka ravnoteža njihovog odnosa mogla nepovratno narušiti odstupi li i milimetra od svog pomno razrađenog plana. Odagnao je ovu uznemirujuću pomisao i pogledao je. Shvatio je da mu je, kako su dani prolazili, postajala sve ljepša. Neki neobičan sjaj dopirao je iz njezinih očiju, njezina osmjeha, njezina srca. Njihovi razgovori uspjeli su otvoriti vrata za koja je mislio da su 83

zauvijek zaključana. Ali rezultat je bila samo navala osjećaja s kojima se nije niti znao niti želio nositi — i nikad neće. Ona je žena koja treba stabilnu vezu. Koja je zaslužuje. A on joj može ponuditi samo seks i prijateljstvo. Nikada ljubav. Tu je odluku donio prije mnogo godina. Platio je previsoku cijenu. I tako je Nick morao gledati kako tanka nit povezanosti među njima ponovno puca. Gledao je to s mješavinom osjećaja i mnogo, mnogo žaljenja. Stoga se usiljeno osmjehne i kimne.

84

8. Nick je stajao na doku i promatrao niz brodova kako se ljuljuškaju na vodi. Valovi su silovito i energično zapljuskivali obalu. Vidi se da dolazi zima. Narančasti zalazak sunca još uvijek je rastjerivao tamne oblake i bacao tračak svjetla na rasvjetu mosta Newburgh Beacon Bridge. Stavio je ruke u džepove Armani sakoa i duboko udisao čist, svjež zrak. Prizor njegovih dragih planina uvijek ga je činio tako smirenim. Znao je da je ondje gdje pripada. Prije deset godina šetalište uz rijeku postalo je okupljalište dilera i ovisnika. Prekrasne obale bile su prepune smeća, elegantne ciglene zgrade osamljeno su se nizale uz njih, razbijenih prozora nalik na tihi krik ili poziv upomoć. Ulagači su na kraju ipak prepoznali potencijal ovog područja i počeli bezglavo bacati novac u različite verzije restauracijskih snova. Nick i njegov ujak mirno su promatrali razvoj situacije i čekali pravi trenutak. Nekako su oboje znali da će doći vrijeme kada će se Dreamscape napokon moći dokazati na lokalnoj sceni. Prvi poduzetnik koji je bio dovoljno hrabar da na obali otvori kafić počeo je imati sve veći promet. Ljudi bi rado dolazili popiti koje pivo, pojesti pileća krilca i gledati galebove. Policija se vratila u centar grada, a neprofitne organizacije počele su organizirati akcije čišćenja. U posljednjih pet godina ulaganja na obali pokazala su se itekako unosnima. Restorani I toplice koje je Nick želio sagraditi zauvijek bi promijenili dolinu rijeke Hudson. Nick je znao da je stvoren za taj posao. Prisjetio se sastanka s Hyoshijem Komom. Napokon je uspio sklopiti posao. Samo je još jedan čovjek stajao između njega i njegova životnog sna. Michael Conte. Nick tiho opsuje dok je sunce polako nestajalo iza planina. Hyoshi mu je pristao dati ugovor samo ako dobije Conteovu podršku. Ako ne uspije uvjeriti Contea da je baš on prava osoba za posao, Hyoshi će izabrati drugog arhitekta i Dreamscape više neće imati nikakve šanse. Ne smije dopustiti da se to dogodi. Proputovao je pola svijeta u potrazi za novim iskustvima i boljim arhitektonskim obrazovanjem. Proučio je veličanstvene zlatne kupole u Firenci i visoke, elegantne tornjeve u Parizu, boravio na egzotičnim otocima i u živopisnim švicarskim Alpama, ugledao grubo, izbrazdano lice Grand Canyona. Ali ništa što je vidio ili iskusio nije moglo nadmašiti njegove planine. Njihova mu je slika bila duboko urezana u srce. Ni jedan krajolik niti građevina nisu je mogli zamijeniti. Nasmijao se sam sebi kad je shvatio kakve ga sentimentalne misli obuzimaju. Dugo je promatrao krajolik, a misli su mu neprestano lutale od problema sa ženom do ugovora i Contea. Toliko problema, a ni jedno rješenje. Iz misli ga trgne zvonjava mobitela. Javio se, a da nije ni pogledao tko zove. »Halo?« »Niki?« Opsovao je u sebi. »Što trebaš, Gabrijela?«

85

Zastala je. »Želim se naći s tobom. Moram s tobom popričati o nečem važnom, a ne mogu preko telefona.« »Trenutno sam tu kraj rijeke. Možeš li sutra svratiti do mog ureda?« »Tamo kod marine?« »Da, ali...« »Super, to mi je usput. Doći ću za deset minuta.« Spustila je slušalicu prije nego što je uspio odgovoriti. »K vragu!« promrmlja Nick. Brzo je razmotrio mogućnosti i podsjetio se da ima svako pravo otići. Onda ga je zapekla savjest. Gabrijela je vjerojatno još uvijek uzrujana jer je tako naglo prekinuo vezu. Možda se samo mora izvikati. Znao je da žene vjeruju u to da moraju raščistiti s prošlošću, da prekid percipiraju kao neku vratu natjecanja. Vjerojatno je opsjednuta mišlju da ju je Aleksa »pobijedila« i preotela ga. Tako je odlučio da će pričekati i mirno odslušati njezinu prodiku, a nakon toga otići kući i nastaviti sa svojim životom. Stigla je za petnaest minuta. Gledao je kako izlazi iz svog srebrnog Mercedesa. Hodala je elegantno, zračeći mirno samopouzdanje koje mami muške poglede. Ravnodušno je primijetio kratku crnu majicu koja je otkrivala pupak i savršeno ravan trbuh. Niske traperice opasane tankim crnim remenom. Niske, crne čizme zveckale su na šljunčanoj stazi sve dok se nije zaustavila pred njim. Usne boje crvenog vina razvučene u profesionalni smiješak. »Nick.« Pogled vatren, ali ton glasa potpuno hladan. Kao i obično. »Drago mi je što te vidim.« Nick kimne. »Što se događa?« »Treba mi savjet. Potpisala sam ugovor za Lace Cosmetics.« »Pa to je divna prilika, Gabby. Čestitam. A gdje je onda problem?« Nagnula se prema njemu. U zraku se osjetio skup miris Chanela. »Ugovor je na dvije godine. Morat ću se preseliti u Kaliforniju.« U tamnozelenim očima najednom zasja točno odmjerena kombinacija želje i nevinosti. »Ovo je moj dom. Mrzim mentalitet Spasilačke službe. Oduvijek sam bila okorjeli Njujorčanin, baš kao i ti.« Negdje u Nickovom mozgu zasvijetli crvena lampica. »To moraš sama odlučiti, Gabby. Među nama je gotovo. Ja sam oženjen.« »Mi smo imali nešto više. Mislim da si se uplašio i skočio na prvu ženu kojom možeš upravljati.« Odmahnuo je glavom i tužno joj odgovorio. »Žao mi je, ali to nije istina. Moram ići.« »Čekaj!« Još prije nekoliko sekundi stajala je na pristojnoj udaljenosti od njega, a sad ga je rukama obgrlila oko vrata i privila se uz njega. Priljubila se uz njegova prsa, bokovi su joj doticali njegove. Isuse... »Fali mi ovo«, šapne. »I ti znaš kako nam je lijepo zajedno. S brakom ili bez njega, još uvijek te želim. A znam da i ti želiš mene.« »Gabrijela...« »Dokazat ću ti.« Povukla mu je glavu prema sebi i Nick shvati da ima točno sekundu da odluči što će učiniti. Da se drži ugovora i odgurne je? Ili da iskoristi priliku i provjeri koliko su njegovi osjećaji prema Aleksi zapravo snažni. 86

Čim se sjetio Alekse, ramena mu se ukoče i poželi se odmaknuti, ali zavodljivi unutarnji demon šapne mu je riječ upozorenja. Njegova žena uopće nije stvarna, tek prolazna slika koja će se prije ili kasnije razbiti u krhotine boli i slomljena srca, podsjetiti ga da ništa na svijetu nije trajno. Gabrijela će mu pomoći da zaboravi. Gabrijela će mu pomoći da se prisjeti. Da se suoči s pravom istinom o svom braku. Ugrabio je priliku i upijao njezine usne kao nekad. Osjetio je okus njezina tijela, strastvene dodire njezinih ruku na leđima, kao da želi da je odnese do auta i uzme je ovdje i sad. Tako će se barem na trenutak riješiti frustracije i žudnje za drugom ženom. Umalo je pristao, ali onda se pojavila još jedna spoznaja. Sve je činio automatski. Nekad je prema ovoj ženi osjećao strast, sada je to bila tek mlaka ugoda koja se nikako nije mogla mjeriti s burnom reakcijom koju bi Aleksa uspjela pobuditi samo jednim dodirom. Više mu nije godio okus Gabrijeline kože, njezine mu se grudi nisu prelijevale u rukama, njezini bokovi bili su grubi i oštri. Ona nije Aleksa, nikad neće biti Aleksa. I Nick najednom shvati da više ne želi pristati na ništa manje od toga. Nick se odmakne. Trebalo joj je neko vrijeme da shvati da je odbijena. Licem joj prođu titraji bijesa, ali uspjela se pribrati. Pokušao je smisliti neku ispriku, ali Gabrijela ga prekine. »Nešto se čudno događa, Nick. Jednostavno ne mogu posložiti kockice«, reče i dostojanstveno se uspravi. Nick je znao da je svaka njezina radnja proračunata tako da izazove što teatralniji učinak. To je bila još jedna razlika između nje i Alekse. »Reći ću ti svoju teoriju. Morao si se oženiti zbog nekog poslovnog plana, a ona je odgovarala opisu.« Kad opazi njegovo zapanjeno lice, Gabrijela se glasno nasmije. »Samo te želi izigrati, Nick. Kladim se da se iz tog braka nećeš izvući bez djeteta ili ćeš morati platiti ogromnu cijenu. Bez obzira na to što ti rekla. Sve tvoje noćne more najednom će se ostvariti.« Usne joj se razvuku u izraz gađenja. »Samo me se sjeti kad ti jednom dođe s 'Ups, mislim da smo pogriješili!'.« Gabrijela se okrene i krene prema autu. A onda se još jednom zaustavi držeći ruku na vratima. »Sretno, prihvatit ću posao u Kaliforniji. Ali ako me budeš trebao, nazovi me.« Ušla je u auto i otišla. Leđima mu prođu hladni trnci. Bio je siguran da ga Aleksa ne želi prevariti radi novca. Koja bi se udala za milijunaša i tražio samo sto pedeset tisuća? Gabrijela je samo ljuta jer ga nije uspjela zadržati. Nick se prisjeti poljupca i obuzme ga neugoda. Prvi nagon bio mu je da se jednostavno pravi da se ništa nije dogodilo. Ali želio je biti iskren prema svojoj ženi. Objasnit će joj da su se on i Gabrijela sastali kraj rijeke, u javnosti, da je ona inicirala poljubac i da se seli u Kaliforniju. Kraj priče. Bit će miran i racionalan. Aleksa nema razloga biti ljubomorna. Možda će biti malo ljuta, ali jedan je poljubac sasvim lako zanemariti. Barem ovaj poljubac. Neke druge je malo teže zaboraviti. S tom mišlju u glavi, zatvorio je auto i odvezao se kući. 87

*** Aleksa sklopi oči, bila je na rubu očaja. Sjedila je u svom starom, žutom Volkswagenu. Prozori su bili podignuti, na radiju je treštao Prince. Parkiralište ispred banke postupno se praznilo, pet minuta otegnulo se u sat vremena, vrijeme je i dalje prolazilo. Buljila je kroz prednje staklo i pokušavala potisnuti gorak osjećaj poraza i razočaranja koji joj je poput kiseline nagrizao utrobu. Ništa od kredita. Opet. Da, knjižara dobro posluje i nedavno je ostvarila profit. Ali budući da je ona sama čak i sada u kroničnoj besparici, bez ušteđevine i bez pokrića koji bi mogli jamčiti za nju, banka nije bila oduševljena mogućnošću ulaganja u njezino poduzeće. Sjetila se svoje najdraže epizode iz serije Seks i grad i zapitala se koliko pari cipela posjeduje. I shvatila da ih baš i nema tako mnogo. Naravno, njezin Mr. Big joj je zaista muž. Da je u dokumentaciji bio naveden samo malo veći iznos, sigurno bi uspjela dobiti zajam. Pitala se je li bila suviše tvrdoglava i ponosna kada je odbila Nickovu pomoć. Skoro je izašla iz auta. Skoro. A onda se predomislila i još jednom duboko, bolno uzdahnula. Dogovor je dogovor, a ona je svoj novac ionako već dobila. I sada je opet na točki A, osim što je godinu dana zaglavila s mužem koji je ne voli — ali bi svejedno povremeno želio spavati s njom dok mu se sve kockice ne poslože u glavi. A ona bez prebijene pare. Baš joj se posrećilo! Psujući, Aleksa napokon upali motor i gurne službenu odbijenicu u pretinac za rukavice. Na kraju sve ostaje isto. Ne želi se okoristiti Nickovim novcem za napredovanje u karijeri dok je njihova veza samo privremena. Morat će nekako sama osigurati taj kredit. Ako bude kupljen Nickovim novcem, taj kafić nikad neće stvarno pripadati njoj. Pričekat će još godinu dana, ostvariti veći profit, pokušati ponovo. Nema potrebe da zbog tako male prepreke odmah ima samoubilačke porive. Mučio ju je osjećaj krivnje. Kako bi opravdala svoje odluke, već je dosad bliskim ljudima morala servirati pozamašnu količinu laži. Najprije svojim roditeljima. A onda i Nicku. Kako će mu objasniti da se knjižara neće proširiti ako joj je upravo za to dao novac? Mama i tata vjerojatno misle da se valja u novcu. Počet će ispitivati Nicka o arhitektonskim planovima za BookCrazy. Ne bi li bilo logično da vlastitoj ženi pomogne s preuređenjem? Aleksina kula od karata polako se njihala na vjetru i prijetila da će pasti. Dovezla se kući u tmurnom raspoloženju i parkirala kraj Nickovog auta. Nadala se da je barem skuhao večeru, a onda se sjetila da smije pojesti samo salatu jer je za ručak već pojela veliki, sočni čizburger i gigantski pommes frittes. To joj je samo dodatno pokvarilo raspoloženje. Kad je ušla, cijela je kuća odisala mirisom rajčica, začina i češnjaka. Aleksa šutne torbicu na kauč, naglim trzajem noge sa stopala zbaci cipele i podigne suknju da skine najlonke prije nego što ude u kuhinju. 88

»Što to radiš?« Nick se okrene. »Večeru.« Aleksa se namršti. »Ja ću samo salatu.« »Već je narezana. Hladi se u hladnjaku. Kako je bilo na poslu?« Njegov uljudan glas neopisivo joj je išao na živce. »Ma divno.« »Tako dobro, ha?« Odlučila ga je ignorirati i natočila si veliku čašu vode. Voda i salata se uvijek dobro slažu. »Jesi li nahranio ribicu?« Nick promiješa umak koji je umalo prekipio. Od samog joj mirisa počne navirati slina. Da joj je samo znati gdje je naučio kuhati kao talijanska nona. Sve je to skupa postajalo pomalo iritantno. Koji još muž dode kući s posla i onda skuha gurmanski obrok? Jednostavno nije normalan. Nick ubaci špagete. »Ah, dobro da si me podsjetila. Bio sam prilično iznenađen kad sam u radnoj sobi našao ne jednu ribicu u malenoj staklenoj kugli, već cijeli akvarij.« Aleksa je već neko vrijeme žudjela za svađom, a sad joj se napokon ukazala prilika. »Otto je bio usamljen. A ti vršiš nasilje nad životinjama. Bio je previše izoliran. Sad ima prijatelje i mjesta za plivanje.« »Da, i lijepe tuneliće, kamenčiće i algice da se može igrati skrivača s drugim ribicama.« »Sarkastičan si.« »A ti si živčana.« Aleksa podigne čašu vode i udari njome o stol. Voda se prolije preko ruba. Zatim se odlučno okrene na peti, baci vodu, odšeće do ormarića s pićima i natoči si dva prsta viskija. Spasonosna tekućina ugrijala joj je grlo i primirila živce. Činilo se da mu ramena lagano podrhtavaju, ali kad ga je sumnjičavo pogledala zaključila je da joj se ipak ne smije. »Imala sam loš dan.« »Želiš razgovarati?« »Ne, a neću ni jesti špagete.« »Okej.« Ostavio ju je na miru. Natočila je još jedno piće i polako se primirila. Sjedila je u udobnoj kuhinji okružena zveckanjem posuđa i blaženom tišinom. Večeras je preko izblijedjelih traperica i majice čak navukao pregaču. Umjesto da umanji njegovu muškost, jednostavna je pregača dodatno naglasila uske bokove, široka ramena i prekrasnu, čvrstu stražnjicu. Od njegovih opuštenih, elegantnih pokreta u ovom domaćem okruženju Aleksa bi svaki put ostala bez daha. Postavio je stol, rasporedio hranu i njezinu salatu i počeo jesti. Odjednom ju je zanimalo kako je on proveo dan. »A kako ide tvoj projekt?« Nick vješto namota špagete na vilicu i ubaci ih u usta. »Bio sam na piću s Hyoshijem. Čini se da je na mojoj strani.« Duboki osjećaj zadovoljstva uspio je unijeti malo vedrine u njezine tmurne misli. »Nick, pa to je divno! Znači sada ostaje samo Michael.« 89

Nick se namršti. »Da, Conte će biti problem.« »S njim možeš razgovarati u subotu.« Bore na Nickovom licu na taj su se prijedlog usjekle još dublje u površinu čela i između obrva. »Radije ne bih išao na tu večeru.« »Okej, onda ću ići sama.« »Ma ne, zaboravi, ići ću i ja.« »Bit će zabavno. A ti ćeš ga napokon imati prilike uhvatiti u opuštenom okruženju.« Salatu pred sobom ostavila je netaknutu i gladno promatrala zdjelu sa špagetima. A možda ipak uzme jedan zalogaj. Ipak mora probati umak. »Ako Conte ne pristane, sve će propasti.« »Pristat će.« »Kako znaš da hoće?« »Jer si ti najbolji.« Usredotočila se na tjesteninu. Kad je napokon podigla pogled, primijeti kako mu je licem proletio neobičan izraz. Kao da mu je neugodno. »Kako ti to znaš?« Aleksa se nasmiješi. »Vidjela sam tvoje radove. Promatrala sam te dok smo još bili djeca, uvijek si nešto slagao i prdjao u garaži. Tada sam mislila da ćeš biti stolar, ali čim sam vidjela restoran Vezuv znala sam koji je tvoj pravi poziv. Cijela građevina odiše nečim posebnim. Svi oni mali potočići, cvijeće, bambus i cjelokupni dojam stare japanske kolibe negdje u planinama. Ti si izvrstan arhitekt.« Nick je djelovao potpuno zaprepašteno. Zar ne zna da mu se oduvijek divila, čak i kad su se kao djeca nemilosrdno zadirkivali? Čak i nakon svih ovih godina. »Što te tako iznenadilo?« Kao da ga je trgnula iz dubokog sna. »Ne znam. Nikad nisam upoznao ženu koju zanima moj posao. Nitko ga zapravo ne shvaća.« »Onda su glupe. Mogu li pojesti ostatak tjestenine ili si još gladan?« Nick zadovoljno tržne usnama i preda joj zdjelu. »Samo izvoli.« Aleksa se trudila da ne zastenje kad je na jeziku osjetila okus ljutkastog umaka od rajčice. »Aleksa, kako napreduje proširenje tvoje knjižare?« Komadić špageta zapeo joj je u grlu. Počela se gušiti. Nick skoči sa stolice i počne je udarati po leđima, ali ona ga odgurne i popije nekoliko gutljaja vode. U glavi su joj posprdno odzvanjali stihovi: Zamršenu mrežu tka tko želi da zavara... »Jesi li okej?« »Jesam, krivi kanal«, odgovori Aleksa i pokuša promijeniti temu. »Morat ćemo svratiti do mojih roditelja za Dan zahvalnosti.« »Nema šanse. Mrzim blagdane. Nisi mi odgovorila na pitanje. Dobila si novac pa sam mislio da odmah želiš početi s preuređenjem. Imam nekoliko ideja koje bi ti se mogle svidjeti.« Srce joj je lupalo tako brzo da joj je krv udarila u glavu. Ovo je loše. Jako loše. »Ovaj, Nick, ne očekujem da ćeš mi pomoći oko preuređenja. Imaš sasvim dovoljno posla s projektom i odborom koji te koči na svakom koraku. Osim toga već sam našla nekoga.« »Koga?« Sranje. 90

Aleksa nehajno odmahne rukom. »Ime nije važno. Preporučio ga je jedan od mojih kupaca. Trenutno radi na nacrtima, uskoro bismo trebali početi. A možda ću ipak morati pričekati do proljeća.« Nick se namršti. »Nema razloga za čekanje. Već mi se ne sviđa taj tip. Daj mi njegov broj pa ću porazgovarati s njim.« »Ne.« »Ali zašto?« »Jer ne želim da se miješaš u to.« Kao da su ga njezine riječi nokautirale. Na trenutak ju je zatečeno promatrao, ali ubrzo se oporavio. Mrzila je samu sebe što mu mora tako lagati, ali onda se prisjeti da je njihov odnos ipak strogo poslovne prirode. Unatoč tome na neki čudan način znala je da ga je povrijedila. Nick je već djelovao potpuno nezainteresirano. »U redu, ako tako želiš.« Tišina je polako postajala neugodna. Aleksa pročisti grlo. »Dakle Dan zahvalnosti. Moramo ići. Nema drugog izbora.« »Reci im da imam posla.« »Ići ćeš i točka. To je važan dan za moju obitelj. Ako ne dođeš, posumnjat će da nešto nije u redu.« »Mrzim Dan zahvalnosti.« »To si već rekao. I dalje me nije briga.« »Obiteljski blagdani nisu bili u ugovoru. Nismo se tako dogovorili.« »Ponekad se ne možemo slijepo držati dogovora.« Nick naglo podigne pogled s tanjura kao da je najednom zaokupila svu njegovu pažnju. »Mislim da si u pravu. Moramo biti fleksibilni i spremni na to da će nam se putem sigurno omaknuti i koja pogreška.« Aleksa kimne i strpa posljednji zalogaj tjestenine u usta. »Baš tako. Znači doći ćeš?« »Naravno.« Njegov nagli preokret bio joj je pomalo neobičan, ali odlučila ga je zanemariti. Na kuhinjskom stolu rugala joj se prazna zdjela. K vragu, zašto joj se to baš svaki put mora dogoditi? »Kad smo već kod našeg dogovora, iskrsnuo je jedan problemčić, ali sad je riješen.« Mogla bi povećati normu na stazi za trčanje. Ili dizati utege. Možda čak ponovno krenuti na satove joge ? »Najprije sam ti cijelu stvar namjeravao prešutjeti, ali želio bih biti iskren.« Sutra će nazvati Maggie pa zajedno mogu otići na boks. To sagorijeva više kalorija, a i dobro je za samoobranu. »Gabrijela me poljubila.« Aleksa naglo podigne glavu. »Što si rekao?« Nick slegne ramenima. »Nazvala me i rekla da želi da se nađemo. Seli se u Kaliforniju. Ja nisam ništa započeo. Možda me htjela poljubiti za rastanak. I to je to.« Aleksa ga sumnjičavo pogleda. Iza tako opuštenog tona sigurno se krije neka dublja istina. A znala je i kako doći do nje. Uz malo lukavštine.

91

»Poljubac za rastanak, je li? Pa dobro, to ne zvuči tako strašno.« Gotovo je skliznuo sa stolice od olakšanja. Pravila se zaokupljena ostacima salate kako bi se sasvim opustio. »U obraz ili u usta?« »Usta. Ali kratko.« »Okej, znači bez jezika?« Nick se tržne tako da je stolica zaškripala. Sada je nadrapao. »Pa ne baš.« »Sigurno?« »Možda malo. Sve se dogodilo tako brzo da se ni ne sjećam.« Laganje mu nikad nije bilo jača stvara. Kad su bili djeca, uvijek bi upao u nevolje, a njegova bi sestra redovito izbjegla kaznu jer je za razliku od njega znala glumiti. Nicku bi svaki puta skoro narastao nos kao da cijelom svijetu želi reći što je skrivio. »Okej, glavno da si mi rekao istinu. Gdje se to dogodilo?« »Kraj rijeke.« »Nakon tvog sastanka?« »Da.« »Nazvala te na mobitel.« »Rekao sam joj da ne dolazi, ali inzistirala je. Mislio sam da je nešto važno pa sam je odlučio pričekati. Rekao sam joj da više ne želim imati veze s njom.« »Onda te poljubila, a ti si je odgurnuo.« »Pa da.« »Gdje su joj bile ruke?« Nick je zbunjeno pogleda. Činilo se da razmišlja. Ovo je sigurno neka kvaka. »Kako to misliš?« »Njezine ruke. Gdje su bile? Oko tvog vrata? Oko struka? Gdje?« »Oko vrata.« »A tvoje?« »Kad sam je odgurnuo ili prije toga?« Bingo. »Prije.« »Oko struka.« »Okej, izgleda da je ipak prošlo prilično vremena prije nego što si se odlučio odgurnuti je. Jezik je bio u igri, a njezino je tijelo bilo prilijepljeno za tvoje koliko dugo?« Nick je žedno zurio u praznu čašu u njezinoj ruci. Možda bi i njemu dobro došlo malo viskija. A onda ipak odgovori na pitanje. »Pa ne dugo.« »Minutu? Sekundu?« »Nekoliko minuta. I onda sam je odgurnuo.« »Da, to si već rekao.« Ustala je od stola i počela pospremati posuđe. Nick je oklijevao, kao da ne zna što bi trebao učiniti pa na kraju ipak ostane sjediti. Nastala je nelagodna tišina. Aleksa je bez riječi završila posao, napetost je i dalje rasla. Kad je njegov glas napokon probio tišinu, činilo se da se neka nevidljiva nit raspukla napola. »Nemaš se razloga uzrujavati.«

92

Aleksa poslaže sude u perilicu, zatvori vrata, pritisne tipku za početak pranja i ponovno preusmjeri pažnju na hladnjak. Odmjerenim pokretima izvadila je sladoled, čokoladni preljev, tučeno vrhnje i koju trešnju. »Zašto bih se ja uzrujavala? Poljubac ne znači baš puno, iako je istina da si prekršio dogovor.« »Nismo li upravo rekli da se ne možemo uvijek slijepo držati dogovora? Što to radiš?« »Desert. I, što je Gabrijela rekla kad si je odgurnuo?« Aleksa se i dalje trudila složiti savršeni sundae i pustila ga da se koprca u nelagodi. »Bila je uzrujana.« »A zašto si je uopće odbio, Nick?« Bilo mu je neopisivo neugodno. »Jer smo se tako dogovorili. Obećao sam da neću varati. Iako ne spavamo zajedno.« »Da, logično. Čudi me da si nakon takvog poljupca bio sposoban za racionalne zaključke. Ja sam druga stvar. Ali Gabrijela očito pobuđuje mnogo strastvenije osjećaje od mene.« Nick u čudu otvori usta. Aleksa je miješala i nanosila vrhnje, na vrh stavila nekoliko trešanja pa se na kratko odmaknula da se divi svom djelu. »Misliš da još uvijek osjećam strast prema Gabrijeli?« Aleksa podigne jedno rame. »One večeri kad smo se upoznale bilo je očito da su pod vama škripali kreveti. Srećom, nas dvoje nemamo taj problem. Mene se obično odlučiš poljubiti kad si ljut ili kad ti je dosadno.« »Dosadno?« začuđeno upita Nick, nervozno prođe dlanovima preko lica i kroz kosu pa se ironično se nasmije. »Ja ovo ne vjerujem. Uopće nemaš pojma kako sam se osjećao kad me Gabrijela poljubila.« Ledena oštrica probola joj je srce, oštra poput skalpela. Ali ovaj put nije bilo krvi, samo tupa bol i spoznaja da će muškarac za kojeg se udala uvijek čeznuti za manekenkom, a ne za njom. Uvijek će biti slabić kojeg će ponijeti strast prije nego što mu se u prikrajku mozga probudi osjećaj poštenja i odgovornosti. Službeno će joj ostati vjeran, ali u mislima će je tisuću puta prevariti. Ona će uvijek biti drugi izbor, Nick je nikad neće željeti kao svoju bivšu djevojku. Barem ne fizički. Oslobađajući, vatreni bijes obuzeo ju je dok je promatrala savršeni čokoladni sundae. Nicholas Ryan bio je veliki štovatelj razuma i logike pa je unaprijed morala razmisliti kako će reagirati. Znala je da je prema njoj bio iskren jer je u suštini pošten čovjek. Ono što ju je beskrajno ljutilo bila je činjenica da je Nick očito ne doživljava kao ženu kojoj je muž upravo priznao da je poljubio bivšu ljubavnicu i koja stoga ima svako pravo biti bijesna. Imao je obraza očekivati da će biti fina, pristojna, hladnokrvno zanemariti njegovu pogrešku i nastaviti dalje. E pa neće. Jednim gracioznim pokretom podigla je tešku zdjelicu iz koje se cijedio sladoled i spustila je ravno na njegovu glavu.

93

Nick vrisne i skoči sa stolice tako naglo da ju je srušio. U čudu i nevjerici pokušavao je shvatiti što se upravo dogodilo dok su mu sladoled od čokolade, sirup i šlag kapali s glave, slijevali se niz lice i klizili u uši. »Koji vrag?« Njegov uzvik bio je istodobno ljutit, zbunjen i pun nekog iskrenog osjećaja od kojeg se odmah osjećala bolje. Zadovoljno je obrisala ljepljive ruke u kuhinjsku krpu i odmaknula se. Čak se uspjela i ljubazno nasmiješiti. »Ako si već tako razuman i racionalan kao što obično tvrdiš, očekivala bih da ćeš odgurnuti Gabrijelu prije nego što nasrne na tebe i držati se dogovora. Umjesno toga ti si se s njom žvaljakao u javnosti, na obali rijeke, dobrano je ispipao i gurnuo joj jezik u usta. Ovo je moj racionalni odgovor na tvoju prijevaru, lažljivče jedan! Uživaj u desertu«, reče Aleksa. Okrene se na peti, napusti kuhinju i stubama se uspne na kat. *** Tjedan dana kasnije Nick je promatrao svoju ženu kako se elegantno kreće dvoranom i sam sebi morao priznati da je pogriješio. I to grdno. Da nije tipičan muškarac, poželio bi da može vratiti vrijeme i ponovno odigrati scenu s poljupcem i Gabrijelom. Tada bi je sigurno odgurnuo, ponosno prepričao ženi svoju reakciju i uživao u drugačijem ishodu. Ali budući da je prezirao takve besmislene tlapnje, preostalo mu je samo jedno. Da pati u tišini. Aleksa se među gostima isticala poput svjetlucavog pauna. Umjesto elegantne crne odore kakvu su obično nosile žene iz visokog društva, odjenula je upadljivu grimiznu haljinu. Podigla je kosu. Samo je nekoliko slobodnih pramenova padalo niz vrat i preko ramena. Iako je polako pristizala zima, a dolinu šibao ledeni vjetar, Aleksa je odlučila prkositi majci prirodi i ogrnula se svilenkastim, skliskim platnom s dubokim dekolteom koji su pridržavale samo uske bretele. Ako ništa drugo, haljina je barem bila dovoljno duga da pada do poda i potpuno joj prekrije noge. No pri svakom koraku oko gležnjeva bi joj svjeducale srebrne vezice, a ispod ruba haljine provirile visoke crvene potpetice koje se nikako ne bi složile sa skliskim pločnikom. Kad se te večeri spustila niz stepenice, činilo se da ga izaziva da nešto kaže, da joj prigovori, no Nick je ovaj put znao da mora šutjeti pa je samo pristojno primijetio da lijepo izgleda i otpratio je do auta. Cijeli je prizor bio popraćen ledenom tišinom koja se sad već bila otegnula tjedan dana. Nicka je polako počeo hvatati bijes. Nije li ona njemu bacila zdjelu sladoleda na glavu? Je li se ikad ispričala? Naravno da ne. Od tog trenutka odnosila se prema njemu s neutralnom ljubaznošću koja ga je izluđivala. Izbjegavala ga je, držala se svoje sobe, a za večerom većinom šutjela. Nicku nije bilo jasno zašto ga je to naglo otuđenje toliko razljutilo. Toliko da ju je ponekad imao poriv zgrabiti u ruke i tresti dok ne pokaže bar nekakav znak iskrenih osjećaja. Nije želio analizirati osamljenost koja mu je nagrizala utrobu niti zašto mu toliko nedostaju njihove partije šaha, njihove prepirke i večernji razgovori. Nedostajali 94

su mu njezini dosadni pozivi da mu prigovori zbog Otta ili da ga zamoli da posvoje neko štene iz azila. Umjesto toga dobio je točno ono što je želio u početku. Ženu na papiru. Poslovnu partnericu koja se držala po strani i vodila vlastiti život. Bilo je grozno. Prisjetio se njihovog prvog poljupca. Njezine su ga riječi još uvijek zbunjivale. Zar joj zaista nije jasno koliko žudi za njom? Trebalo joj je biti jasno još od one noći kad je došla policija. Umjesto toga ona je Gabrijelu navela kao razlog zbog kojeg se nikad neće moći zaljubiti u nju. A Gabrijela mu nije bila ni približno toliko privlačna kao njegova žena. Nikad nije sanjario o Gabrijeli, žudio da je dotakne, da se smije s njom. Što mu se to događa? Nick iskapi čašu i odlučno krene prema drugom kraju prostorije. Možda je vrijeme da sazna. *** »Muž na vidiku.« Aleksa podigne glavu i ugleda Nicka kako odmiče iz gužve. Odlučila ga je ignorirati i svu pažnju preusmjeriti na Michaela. Oči su mu zasvjeducale. Bilo je očito da se dobro zabavlja. Aleksa mahne kažiprstom prema svom novom prijatelju u znak upozorenja. »Budite pristojni.« »Nisam li uvijek pristojan, cara?« »Ovo je već drugi put večeras da vam je uspjelo odvući me od mog muža.« Potpetice su im odzvanjale na lakiranim drvenim podovima dok ju je vodio prema radnoj sobi. U Conteovoj vili prevladavali su zemljani i grimizni tonovi, nijanse crnog vina. Pozlaćena ogledala, tapiserije, skulpture od glatkog mramora povremeno bi prekidali skladni tok uglađene elegancije kojom su odisale sve prostorije. Sa središnjih zvučnika cijelim su se prostorom širili zvuči opere. Cijela je vila bila uređena s naglašenim osjećajem za senzualno koji je Aleksa izrazito cijenila. »Onda dobro radim svoj posao, signora. Danas ste nekako tužni. Pretpostavljam da je on kriv.« Aleksa zastane i pogleda ga. Nakon Nickova priznanja tek danas je prvi put dopustila pravim osjećajima da izbiju na površinu. Ovih tjedan dana hinjene bezbrižnosti tako joj je teško palo. »Posvadili smo se.« »Smijem li znati zbog čega?« »Muškarci su glupi.« Conte se osmjehne i kimne. »Ponekad, da. Ponekad, kada nosimo srce na dlanu, znamo biti dobri kao kruh. Ali ipak nas je većinom strah otvoriti se drugoj osobi.« »A neki to nikad ne nauče.« »Tako je. Neki ne nauče, ali morate se i dalje truditi.« Aleksa mu se nasmiješi. »Dat ću vam broj svoje prijateljice Maggie. Obećajte mi da ćete je nazvati.« Grof duboko uzdahne. »Ako će vas to usrećiti, nazvat ću je i pozvati je na večeru.« 95

» Grazie. Jednostavno imam osjećaj da ste stvoreni jedno za drugo.« »Pa vi ste rođena spletkarica, cara.« Kako je večer odmicala, pila je sve više šampanjca, u razgovoru postajala sve otvorenija i plesala sa sve više ljudi. Naravno, uvijek je pazila da se drži na granici pristojnog ponašanja i dobre zabave. Nick je ubrzo prestao pokušavati nasamo razgovarati s njom. Stajao je kraj šanka, pio viski i zurio. Osjetila je njegov pogled s druge strane sobe, čak i kad bi bio zaklonjen gomilom ljudi. Kao da joj je, bez i jedne riječi ili dodira, želio poručiti da ipak pripada njemu. Od te su je pomisli gotovo prošli trnci. A onda shvati da zapravo cijelo vrijeme mašta o tome kako će Nick napraviti scenu i odvući je nekamo da je zavede. Kao u ljubavnim romanima koje je čitala. Naravno. Gospodin Razumni. Mogla bi čitati znanstvenu fantastiku i vjerovati da će doći vanzemaljci i zavladati svijetom. To bi još bilo mnogo vjerojatnije. *** Sad mu je dosta. Više je nije mogao gledati kako paradira naokolo s ostalim muškarcima. Istina, samo je plesala s njima. Ali gotovo je cijelu večer provela s Conteom. Opušteno su čavrljali i smijali se. Ležeran prizor njihovog ugodnog razgovora neopisivo ga je ljutio. Njihov bi brak vanjskim promatračima trebao djelovati postojano. Što ako se nakon ove večere počnu širiti tračevi o Aleksi i talijanskom grofu? Situacija oko projekta još će se više zakomplicirati, a on će biti prisiljen pregovarati s čovjekom kojem bi najradije šakama razbio tu uglađenu facu. Da, stvarno je racionalan. Nick dovrši piće i položi čašu na šank. Alkohol mu je ugrijao krv, vratio mu odlučnost i otklonio sve prepreke koje je tokom proteklih tjedana stvorio. Ostala je samo gola istina. Želio je voditi ljubav sa svojom ženom. Želio je da njihov brak barem na kratko postane stvaran. Bez obzira na posljedice. Odagnao je racionalnog muškarca koji mu je i dalje govorio da se ne prenagli, da pričeka do jutra i da još nekoliko mjeseci s Aleksom proživi u distanciranoj uljudnosti. Prešao je sobu i uhvatio je za rame. Okrenula se. Nick je namjerno zgrabi za ruku. Licem joj proleti tračak iznenađenja, ali ubrzo se pribrala. »Jesi li spreman?« pristojno ga upita. »Da, mislim da sam spreman za mnogo toga.« Aleksa se ugrize za donju usnicu, vjerojatno se pitala je li pijan. On je pak odlučio stvari uzeti u svoje ruke i što prije je ukloniti iz Michaelovog društva. »Michael, biste li bili tako ljubazni da nam pozovete taksi ? Ne bih želio riskirati. Sutra ću poslati nekoga da dođe po auto.« Grof ljubazno kimne. »Naravno, odmah ću se vratiti.«

96

Nick je i dalje čvrsto stiskao Aleksinu ruku i odveo je do garderobe. Više je nije želio ispuštati iz vida. Za nekoliko sati bit će na jedinom mjestu gdje neće moći upasti u nevolje. Ne s one strane duge. Već u njegovom krevetu. Činilo se da Aleksa ne primjećuje naglu promjenu u njegovom ponašanju. Navukla je kaput i pozdravila se s novim prijateljima. Nije mogao vjerovati da ni ne sluti da će večeras zaista proživjeti prvu bračnu noć, onako kako treba. Postajao je sve nestrpljiviji da je izvuče iz Conteove kuće i odvede je nekamo gdje će biti sami i gdje će je moći zavesti. Zašto je uopće tako dugo čekao? Trebao bi znati da je seks najbrži i najefikasniji način da se učvrsti veza. Stigao je taksi. Brzo su se vozili prema kući. Aleksa je u tišini sjedila kraj njega, zamišljeno zurila kroz prozor i ignorirala ga. Platio je vozaču i za njom ušao u kuću. Uredno je objesila kaput u ormar i krenula uza stube. »Laku noć.« Znao je da će joj najbrže zaokupiti pažnju ako kaže nešto što će je naljutiti. »Aleksa?« »Što je?« »Jesi li spavala s njim?« Aleksa naglo okrene glavu. Njezino lice iz profila podsjetilo ga je na djevojčicu iz Egzorcista. U čudu je otvorila usta i od bijesa gotovo ostala bez daha. Kad je ugledao njezinu reakciju, Nicka preplavi val zadovoljstva. Među njima je ponovno tinjao plamen strasti. »Što si rekao?« Nick jednim potezom skine jaknu i prebaci je preko naslona kauča. Opušteno je stajao pred njom ruku oslonjenih o bokove i prikupljao snagu kako bi u njoj ponovno probudio onaj neobuzdani bijes. Znao je da je ljutnja put do iskrenosti — da će tako doprijeti do strastvene žene koja se od njega skrivala zbog smiješnog uvjerenja da je ne želi. »Dobro si čula. Pitam se jeste li imali vremena stići do spavaće sobe ili te Conte prije deserta pritisnuo uza zid?« Usisala je zrak, stisnula šake. »Ja se, za razliku od nekih ovdje prisutnih, ne ševim i ne žvaljakam s drugim ljudima u javnosti. I to samo zato što ovaj brak više poštujem od tebe. Kao i Michael.« Njezin obrambeni stav prema Conteu izazvao je grč ljubomore u podnožju Nickova trbuha, kao da se u njemu udobno nastanilo čitavo gnijezdo otrovnih zmija. »Osim što si mu dopustila da te prepipa pred mojim poslovnim partnerima.« »Ti si lud! Michael se ponio kao džentlmen. Osim toga, ti si plazio po Gabrijeli nasred javnog parkirališta.« »To je drugo. Ja sam je barem odgurnuo.« »Da, nakon što si joj gurnuo jezik u usta. Dosta mi je ovih gluposti. Idem.« Nick je zavodljivo pogleda napola zatvorenih očiju. »Ne ideš ti nikamo.«

97

Aleksa ga pogleda i ustukne. Gledala ga je ravno u oči i ispalila posljednji hitac. »Idem u krevet. Zasad me možeš spriječiti da spavam s drugima, ali moje maštarije još uvijek su ti van dosega.« Njezin ledeni ton proturječio je zadirkivanju i napetosti koja je između njih lebdjela u zraku. Slomio se. Krenuo je prema njoj, polako, tako da bi svakim njegovim korakom unaprijed Aleksa jednakim tempom uzmicala. Kad joj je napokon prišao, bila je leđima priljubljena uza zid. Nick polako ispruži ruke i položi dlanove na zid s obje strane njezine glave. Bila je zarobljena. Stajao je raširenih nogu i tijelom joj prepriječio put. Sagnuo se, zaustavio se tik do njezinih usana i šapnuo joj: »Ako stvarno toliko želiš seks, trebala si samo pitati.« Aleksa protrne. »Ti me ne zanimaš.« Ali pulsirajuća žila kucavica na njezinom vratu kao da se rugala njezinim prozirnim lažima. »Pokušaj opet.« »Ako se hoćeš igrati pogađanja, pozovi si svoju Gabrijelu.« »Želiš me. Zašto to napokon ne priznaš?« Aleksa je podrhtavala od bijesa. »Ne želim tebe. Želim samo tvoj novac.« U nekom drugom trenutku, ovaj bi udarac možda i upalio, ali večeras ga nije bilo briga. Pa priđe još bliže. Sve dok njegova prsa nisu pritiskala njezine grudi, a ukrućene se bradavice nazirale kroz svilenkasto, grimizno platno kao da mole da ih se oslobodi. Plitko je disala. Miris njezina parfema preplavio mu je osjetila. Raširenih zjenica na preponama je osjetila njegovo kruto, pulsirajuće uzbuđenje. Poput poziva ili naredbe. »Blefiraš, draga.« Potpuno zgranuto promatrala je kako jednu ruku opušteno odmiče od zida i počinje otkopčavati košulju. Skinuo je kravatu i čvrsto je primio za bradu. »Dokaži.« Pritisnuo je usta na njezina, tako naglo da nije imala vremena razmisliti ni odgurnuti ga. Jezikom je istraživao svilenkastu špilju skrivenu iza njezinih usana. Žedno upijao njezinu vlažnu putenost. Zgrabila ga je za ramena i tiho zastenjala. A onda je eksplodirala. *** Zarila mu je ruke u kosu, mrsila je, primila ga za potiljak i strastveno uzvratila poljubac. Jedna se želja stopila s drugom. Pridigla je bokove i priljubila ih uz njegove. Njegov miris i okus dražili su je i omamljivali poput droge. Koža joj je gorjela, sva potisnuta strast najednom je navrla prema površini i tijelo joj oblila valom topline. Željela ga je okusiti, željela je da joj strgne odjeću i uzme je ovako pritisnutu uza zid. Uživala je u njegovoj neobuzdanoj strasti, tako drugačijoj od uobičajene staloženosti i samokontrole. Samokontrola. 98

U glavi joj se najednom oglasi alarm. Uspio se probiti kroz gustu maglu senzualnosti i uzbuđenja. Pijan je. Ako ih netko omete, vjerojatno će se opet smireno povući i ponuditi razumno objašnjenje zašto seks ipak ne bi bio dobra ideja. Prisjetila se da je već dvaput učinio upravo to pa, skupivši svu snagu, odlijepi usne od njegovih i povuče ga za kosu na potiljku da ga spriječi ako ponovno pokuša nasrnuti na nju. Podigao je pogled. Kao da ga je probudila iz dubokog sna. Promatrao ju je očekujući objašnjenje i Aleksa se napokon prisili da kaže jedinu stvar koju nije željela reći. »Mislim da ovo nije dobra ideja.« Zadržala je dah, čekala da se odmakne, da se onaj maglovit pogled u trenu razbistri, da se složi s njom. No te je večeri doživjela drugo iznenađenje. Nick se nasmije. Opasan, muževan osmjeh koji obećava neslućena zadovoljstva, sirovu, gladnu strast. »Baš me briga.« Prebacio ju je preko ramena kao da je porculanska lutka, a ne Amazonka. Opušteno i ležerno odnio ju je uza stube i krenuo ravno prema njezinoj sobi. Aleksine grudi pritiskale su mu leđa, njezin trbuh bio mu je oslonjen na ključnu kost. Nije se uspjela pobuniti niti pronaći prikladne riječi, objasniti mu da se ponaša kao pračovjek i da se takvi ispadi danas više ne mogu tolerirati. Uživala je u svakom trenutku. Spustio ju je na krevet i nastavio striptiz. Raskopčao je košulju, bacio je na pod. Izvukao remen i otkopčao patent. Jednim brzim pokretom strgnuo je hlače. Aleksa je za to vrijeme udobno sjedila nasred kreveta i zurila u njega kao da je njezin osobni plesač. Ne, bio je i bolji od toga. Okretni, savidjivi mišići mjestimice posuti sagom plavih dlačica. Isklesani kukovi, čvrsta bedra. Crne bokserice tek su neuspješno prikrivale ono što se krije iza njih. Kad joj se muškarac njezinih snova napokon pridružio u krevetu, šake joj se nesvjesno stisnu od iščekivanja. »Sad si ti na redu.« Nickov glas podsjetio ju je na brusni papir. Jedna strana gruba i hrapava, druga glatka. Obgriio ju je i nježno povukao patent. Ruke su mu se neko vrijeme zadržale na labavim bretelama otkopčane haljine. Podrhtavala je. Aleksa zadrži dah. Sekunde su prolazile, težina njegova dlana polako je klizila prema vrhu njezinih grudi. Srce joj je udaralo kao da će iskočiti. Iščekivanje je raslo sve dok nije poželjela vrisnuti. Nick je čekao. A onda jednim prstom povuče bretele i skine joj haljinu. O Bože. Oplahnuo ju je hladan zrak, ali njegov pogled žario je poput vatre i upijao svaki centimetar otkrivene kože. Na dodir svile, koja je nakratko zapela, a potom skliznula s njih, bradavice joj postanu još kruće. Bretele joj padnu niz ruke, a Nick ih nježnim pokretima oslobodi. Zatim povuče haljinu još niže, preko trbuha i bokova. Neprestano bi zastajkivao i proučavao svaki komadić njezina golog tijela. Tiha glad u njegovim očima na trenutke bi je uznemiravala. Tad bi pokušala nešto reći, ali riječi bi joj svaki put zamrle u grlu. Nick joj položi ruke na bokove. Uhvatio je nježnu tkaninu s obje strane i počeo je povlačiti preko Aleksinih bedra, listova, strgnuo je preko sandala i bacio na pod. 99

Disali su zajedno, u ritmu. Glasno, kratko i isprekidano. Među preponama joj navre vlažna toplina, još uvijek prekrivena tek oskudnim crvenim gaćicama koje je te večeri navukla ne pomišljajući da će ih vidjeti itko osim nje. Sada su međutim zaokupile Nickovu pažnju. Šutke je promatrao točku gdje bedra prelaze u prepone, lagano palcem prolazio rubom crvenih gaćica dok joj je od iščekivanja zastajao dah. Kao da mu na raspolaganju stoji sve vrijeme svijeta počeo se poigravati elastičnom trakicom na rubu gaćica. Činilo se da želi procijeniti njezinu izdržljivost. Sva Aleksina pažnja usredotočila se na tih pet prstiju i njihovo polagano mučenje. Prošao je prstima preko prepona, iscrtao nevidljivu liniju središtem njezina tijela. Šutke je promatrao svaku reakciju kao da je njegova robinja, a on kralj navikao na poslušnost. Mislila je da će se raspuknuti od nestrpljenja. »I što sad? Planiraš sjediti kao drvena Marija cijelu noć ili ćeš se ipak pokrenuti?« Nick se tiho osmjehne. Puna donja usnica zadovoljno tržne. Isprepleo je noge s njezinima i u jednom se hitrom potezu našao nad njom. Tako su ležali priljubljeni, bedro uz bedro, bok uz bok. Osjećala je pritisak svakog njegovog mišića, svakog pokreta. I svaki centimetar njegova uzbuđenja među preponama. Jednu po jednu, skidao joj je ukosnice i prstima prolazio kroz njezinu dugu crnu kosu koja joj se u valovima rasula po ramenima. Pognuo je glavu, grickao joj usnu resicu, jezikom prolazio osjetljivim rubom usne školjke tako da je čula njegov šapat i uživala u toplini njegova daha. Trznula je, umalo skočila s kreveta. Nick se nasmije i šapne. »I te kako se planiram pokrenuti. Toliko sam maštao o tebi da se moram nagledati kad te napokon vidim uživo. Ali izgleda da si i u krevetu nagle naravi pa više neću zavlačiti.« »Nick...« »Ne mogu sad, Aleksa. Imam posla«, reče Nick, pritisne usne na njezine i strastveno je poljubi. Preplavila ju je neobuzdana energija, izvijala se poput luka. Zarila je prste u njegovu kožu, čvrsto se privila uz njega i uzvratila mu poljubac. Utapala se u mirisu viskija i topline muškog tijela. Raširio joj je noge i mučio je obećanjima ruku i penisa dok nije poludjela od uzbuđenja, dok ponos i logika nisu potpuno isparili. Ostala je samo gola potreba da ga napokon osjeti u sebi. Ljubio joj je grudi, sisao i grickao bradavice, milovao joj trbuh i bokove, zavukao ruku pod čipku da osjeti njezinu toplinu, poigravao se kažiprstom prolazeći vlažnom površinom dok ga je ona molila da nastavi, da nikad ne stane. Skinuo joj je gaćice i zario prst duboko u njezinu unutrašnjost,prvo jedan, zatim i drugi, lagano masirajući pupoljak skriven pod crnim sagom sve dok... Aleksa vrisne i pridigne bokove. Orgazmički trnci strujali su joj cijelim tijelom dok ga je promatrala kako ustaje i skida bokserice. Namjestio je kondom, vratio se, cijelim se tijelom priljubio uz nju, isprepleo svih deset prstiju s njezinima i obje stisnute šake zario duboko u jastuk. Aleksa podigne pogled. Bila je omamljena dubinom njegovih očiju, tamnosmeđim vrtlogom punim neizrečenih tajni, topline i nježnosti koje još nikad prije nije vidjela. 100

Stisnuo se uz nju, spreman da uđe. Unutrašnjost joj ispuni val vlažne topline, pridigla je bokove da ga primi u sebe. Ulazio je polako, centimetar po centimetar. Njezino se tijelo obavilo oko njegovog, a onda je najednom uhvati panika. Znala je da sada više nema povratka, da će mu se predati iako je nikad neće željeti onako kako bi ona htjela. Kao da je nekako uspio naslutiti njezine misli, Nick zastane. »Prebrzo? Što je? Reci mi.« Trnci razočaranja prošli su joj tijelom kad je osjetila kako se povlači. »Ma ne, samo hoću...« »Reci mi.« Oči joj se zacakle od neprolivenih suza, svi njezini osjećaji najednom su izbili na površinu, a on ih je čitao kao otvorenu knjigu. »Hoću da me želiš. Samo mene. A ne...« »O, Isuse!« Nick zatvori oči, lagano se namršti, a lice mu poprimi izraz čistog očaja. Zaustavio se pred njezinim otvorom i sagnuo se da je poljubi. Obasuo ju je nježnim poljupcima, milovao je, dodirivao njezine pune usne, iz svakog je pokreta navirala nježnost i poniznost. Kad je otvorio oči i pogledao je, gotovo je ostala bez daha. Napokon joj je dopustio da prodre do njegovih osjećaja, da vidi sve. Ono što je htjela. Istinu. »Za mene si uvijek postojala samo ti. Ne želim niti jednu drugu. Ne sanjarim ni o jednoj drugoj. Samo o tebi.« Tim riječima tijela su im se potpuno spojila. Aleksa uzdahne. Njezino se tijelo otvorilo i primilo njegovo, zarobilo ga duboko u sebi i tražilo još. Nickovi prsti, još uvijek isprepleteni s njezinima, sve su jače pritiskali jastuk. Počeo se kretati, najprije polagano, sve dok se ritam njihovih tijela nije potpuno uskladio. Penjala se i spuštala s njim, spiralna putanja njihovih kretnji napinjala joj je mišiće, oduzimala dah i izazivala je sve dok se nije našla nadomak vrhunca. Bilo je to sirovo stapanje potreba, divlje i pomalo primitivno, no uživala je u potpunoj iskrenosti njihovog čina dok se Nicku niz čelo cijedio znoj, a ona zarivala nokte u njegovu kožu sve dok nije eksplodirala. Preplavio ju je val užitka kojemu su se ubrzo pridružili njegovi uzdasi. U tom trenu bili su jedno. Osjetila je kako napetost u njegovim mišićima naglo popušta. Okrenuo se, još uvijek je držeći u naručju, tako da je sada ležala na njemu, obraza naslonjenih na njegova mišićava prsa, kose prosute preko lica, ruku obavijenih oko njegova struka. Ni o čemu nije razmišljala. Po prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci obuzeo ju je duboki spokoj pa je tako i zaspala, sigurna u njegovom zagrljaju. *** Nick se izvukao iz kreveta, pazeći da ne probudi ženu. Potpuno gol išetao se iz njezine sobe da potraži nešto za odjenuti. Najprije je bez razmišljanja navukao majicu Yankeeja, ali onda se prisjeti njihovog dogovora pa je brzo zamijeni jednobojnom crnom majicom i hlačama trenirke. Sjetio se kako je likovala kad Yankeeji nisu ušli u finale i

101

nesvjesno se nasmiješio. Spustio se stepenicama i postavio vodu za kavu promatrajući sunce kako izlazi iza planina. I zaključio da ovaj brak napokon može smatrati službeno konzumiranim. Nick se pogladi rukom po potiljku i pokuša hladne glave razmisliti o svemu. Jučer za to očigledno nije bio u stanju. Ali nije mu žao. Nimalo. I sam je sebe iznenadio tim zaključkom. Već je tako dugo žudio za Aleksom, a jučer su mu se sva očekivanja obilato ostvarila. S njom je sve bilo drugačije. Godilo mu je kako njezino tijelo savršeno odgovara njegovom, kako ga njezin užitak uzbuđuje. Volio je način na koji ga gleda u oči, na koji mu zarije nokte u leđa i svrši nekoliko puta za redom. Trenutke kad zaziva njegovo ime. Tokom noći nekoliko su puta posegnuli jedno za drugim. Njihova je glad bila neutaživa. Ali ono što je prošlu noć činilo tako nezaboravnom nije bio tek tjelesni doživljaj. Bile su to i sve druge veze, duboka povezanost na emotivnoj razini. Dopustila mu je da vidi njezinu ranjivost, bez riječi i bez ikakvih obećanja. A istovremeno ga je i strašila. Nalio je vruću tekućinu u šalicu i na trenutak zastao u kuhinji da pribere misli. Moraju razgovarati. Njihov se odnos našao pred raskrižjem, a nakon posljednjih nekoliko sati provedenih u njezinom društvu Nick nije bio siguran da se može okrenuti i nastaviti po starom. Njegova prvotna namjera da sa svojom ženom izbjegava fizički kontakt zapravo se svodila na izbjegavanje emocija, strah od vezanja. Ali to je i onako gotovo. Shvatio je da prema Aleksi gaji duboke osjećaje. Želju, prijateljstvo i niz drugih komponenata koje nije mogao nazvati jednim imenom. Na kraju godine još uvijek se namjeravao povući. Zapravo nije imao izbora. Pravi brak i obitelj jednostavno nisu za njega. Ali to ne znači da sada ne mogu uživati jedno u drugom umjesto da negiraju međusobnu privlačnost ili joj se bezuspješno pokušavaju odupirati. Bio je uvjeren da će se Aleksa složiti. Sigurno zna da nije tip za ozbiljne veze. Iako je u ovom slučaju dopustio da se u njihov odnos umiješaju emocije mnogo kompliciranije od fizičke privlačnosti. Nick zadovoljno kimne, primiren s ishodom svojih razmišljanja. Da, bit će najbolje da tokom sljedećih nekoliko mjeseci do kraja istraže ovu neobičnu privlačnost. Ustvari bi bili ludi da ne iskoriste takvu priliku. Ponosan na svoje sposobnosti logičnog zaključivanja, nalio je ženi šalicu kave i krenuo natrag uza stube. *** Aleksa zakopa lice duboko u jastuk. Novo stanje njezina ionako nezavidnog položaja srušilo se na nju poput teretnog vlaka. Spavala je sa svojim mužem. I to ne jednom. Ne dvaput. Nego barem tri puta. To je svakako previše da bi se sinoćnje iskustvo moglo nazvati nezgodnom, nesmotrenom pogreškom. A nakon tolike obostrane strasti nije ga bilo lako ni otpisati ni kao jednonoćnu zabavu. Sad se više neće moći odvojiti od njega. Zastenjala je i pokušala smirenije sagledati situaciju. Što je, s obzirom na to da su je miris posteljine i bol u preponama živo podsjećali na prethodnu noć, bilo prilično teško.

102

Na usnama je još uvijek osjećala okus njegove kože, na tijelu njegove dodire. Kako će krenuti dalje i pretvarati se da se sve to nikad nije dogodilo? Nema šanse. Dakle treba joj novi plan. A zašto jednostavno ne bi nastavili gdje su stali? Aleksa duboko uzdahne i krene analizirati svoje osjećaje, hladno i precizno poput kirurga koji se sprema na prvi operativni zahvat. Da, ugovor je doduše eksplicitno zabranio da tokom godine dana spavaju s bilo kim, ali to je ih je i onako samo trebalo spriječiti da pribjegnu drugim partnerima. Ako nastave ovako? Hoće li to moći podnijeti? Privlačnost je neporeciva. Nakon svega što je jučer iskusila više nije sumnjala da je Nick zaista želi. Njegovo tijelo jasno je govorilo ono što je njezin um uporno odbijao. Ono što se jučer dogodilo bilo je mnogo više od seksa, neka neobična kombinacija želje, poštovanja i prijateljstva. I... Odmah je odagnala tu zastrašujuću pomisao i nastavila secirati. Okej, što bi se moglo dogoditi ako predloži da do kraja godine nastave spavati zajedno? I dalje će biti prijatelji, samo što će napokon stati na kraj toj nesnosnoj napetosti i uživati jedno u drugom sljedećih nekoliko mjeseci. Istina, sve jači osjećaji koje je gajila prema njemu bili su neprekidan izvor straha. Istina, vjerojatno će, jednom kad sve završi, ona biti ta koja će ostati slomljena srca. Predobro ga poznaje. Njegovo nesretno djetinjstvo i odgoj toliko su mu naštetili da niti jedna žena nikad neće moći uživati njegovo potpuno povjerenje. Nije imala nikakvih lažnih očekivanja. Aleksa je žudjela za time da prihvati rizik. Željela ga je u krevetu. Željela ga je imati bar na ovo kratko vrijeme što im je preostalo. Nakon godine dana barem će joj ostati sjećanja. Zna što može očekivati, nema nikakvih iluzija. Na posljednju joj se pomisao pojavio grč u želucu, ali odlučila je zanemariti upozorenje. Vrata se otvore. Nick je oklijevao, sa šalicom kave u ruci. Njegov prodoran pogled prizvao joj je crvenilo na lice pa ležerno zavuče jednu nogu u sigurnost pokrivača i prebaci se na bok. »Hej.« »Hej«, odzdravi Aleksa. Nastane neugodna tišina. Bili su uhvaćeni usred tipične epizode poznate od nazivom »jutro nakon«. Aleksa pokaže na kavu. »Za mene?« »Aha, ovaj, da.« Nick joj priđe i sjedne na rub kreveta. Madrac podlegne njegovoj težini. Predao joj je šalicu i promatrao kako zahvalno udiše ugodan miris pržene kolumbijske kave. Aleksa je okusi i zadovoljno uzdahne.« »Dobro?« »Savršeno. Mrzim slabu kavu.« Nickova donja usnica tržne i preraste u osmijeh. »Pretpostavio sam.« Neko je vrijeme šutio dok je Aleksa i dalje pijuckala kavu. Mora da traži uvodnu rečenicu. Vjerojatno je neće pitati kako je spavala. Jedva da su oka sklopili.

103

Do nosnica joj je poput poziva dopirao njegov miris. Još se nije otuširao. Tanka crna majica otkrivala mu je ruke i gornji dio prsa. Hlače su se ležerno ovjesile oko bokova otkrivajući komadić preplanule kože i ravnog, mišićavog trbuha. Medu preponama ponovno osjeti naviranje sirove strasti i topline. Lagano se promeškolji u krevetu. K vragu, ovaj će je muškarac zaista pretvoriti u nimfomanku. Još jednom i trebat će joj štap da dođe do knjižare, ali njezino tijelo kao da nikad nije čulo za umor. »Kako si?« upita Nick. Aleksa ga pogleda i podigne glavu. Pramen plave kose padao mu je preko čela, lice mu je prekrivala tamna dvodnevna brada. Primijetila je da se pokušava usredotočiti na njezino lice, iako bi mu pogled povremeno pobjegao do skliskog pokrivača koji je neprestano padao i otkrivao joj grudi. Iako je inače bila prilično sramežljive prirode, odjednom joj sine vragolasta ideja pa odluči iskušati njegovu izdržljivost. Protegnula se da odloži šalicu na noćni ormarić. Pokrivač se napeo otkrivajući konture njezina tijela, a potom skliznuo kad je olabavila stisak. Osjetila je strujanje zraka na golim grudima, hladnoća joj se poigravala s bradavicama dok se nisu potpuno ukrutile. Pravila se da ništa ne primjećuje i odgovorila na njegovo pitanje. »Dobro. Samo me malo bole mišići. Treba mi topli tuš.« »Da, tuš.« »Hoćeš da spremim nešto za doručak?« »Doručak?« »Skuhat ću nešto kad se obučem. Danas ne moram u ured, a ti?« »Ne, mislim da ne.« »Okej, dakle što želiš?« »Što želim?« »Da, za doručak.« Podbočila je glavu rukom i proučavala ga. Teško je gutao, stisnute čeljusti, kao da se očajnički pokušava usredotočiti na njezine riječi umjesto njezina polugola tijela. Aleksa suzbije osmijeh i nastavi izazivati. Jedna noga izvukla se ispod pokrivača i protegnula se. Istezala je nožne prste i poigravala se njima u zraku. Zatim savine nogu u koljenu i prebaci je preko pokrivača. Nick pročisti grlo. »Nisam gladan. Moram na posao.« »Ali rekao si da ne radiš.« »Aha, da.« Koža joj je gorjela pod njegovim pohotnim pogledom. Uzbuđenje joj je kolalo venama pri pomisli da bi se mogao zavući u krevet i ponovno voditi ljubav s njom, ali nije imala pojma kako ga nagovoriti. Skupila je sve svoje snage i odlučila pucati ravno u srž. »I, želiš li razgovarati o onome što se dogodilo jučer?« Nick najprije tržne od nelagode, a zatim kimne. Budući da je Aleksa i dalje uporno šutjela, napokon je bio prisiljen da nešto zucne. »Jučer je bilo dobro.« Aleksa se uspravi. Pokrivač potpuno padne i omota joj se oko struka. Otkrivenih grudi, osloni se na lakat, podboči glavu i jednim trzajem otkloni kosu koja joj je padala

104

u oči prebacivši je preko ramena. Zanemarila je neobičan zvuk koji je dopro iz smjera gdje je stajao Nick i ležerno nastavi razgovor. »Samo dobro?« »Ne, bilo je super«, reče Nick i zastane. »Stvarno super.« Neće trebati dugo da se slomi. Aleksa nastavi. »Drago mi je. Malo sam razmišljala o nama i kako bismo trebali nastaviti. Možemo sve zaboraviti i odlučiti da više ne spavamo zajedno. Tako će stvari biti manje komplicirane, zar ne?« Nickova se glava uskladila s njegovim pogledom pa je neprestano putovala goredolje, od Aleksinog lica prema grudima i natrag. »Da, da.« »Ili možemo nastaviti.« »Nastaviti?« »Spavati zajedno.« »Aha.« »Što misliš o tome?« »O čemu?« Aleksa se na trenutke pitala je li mu pamet potpuno isparila ili je zaista istina da u trenucima uzbuđenja sva krv napusti muški mozak da bi se preselila negdje drugdje. Jedan brzi pogled potvrdio je sve njezine sumnje. Plan će sigurno upaliti. »Nick?« »Da?« »Nećeš mi odgovoriti na pitanje?« »Oprosti, što si ono pitala?« »Hoćemo li spavati zajedno do kraja godine ili ćemo sve zaboraviti i nastaviti biti prijatelji?« »Aleksa?« »Da?« »Ja glasam za seks.« U jednom trenu još uvijek je uživala u ovoj napetoj igri mučenja, a u drugom se Nick već našao nad njom, popeo se na njezino golo tijelo i sagnuo se da je poljubi. Vruć jutarnji poljubac. Njegove su usne proždirale njezine, njegov se jezik čas poigravao i zadirkivao, čas gladno upijao unutrašnjost njezinih usana. Povremeno bi osjetila škakljanje njegova neobrijana lica. Strgnuo je pokrivač s njezina tijela i počeo je milovati i izazivati. Brzim, ciljanim kretnjama povećavao je napetost sve dok nije zastenjala i raširila noge. Posegnuo je prema noćnom ormariću, ali Aleksa ga zaustavi. »Uzimam tablete. Za redovitu mjesečnicu.« To je bilo sve što je morala reći. Skinuo je gaće, pritisnuo dlanove na unutrašnjost njezinih bedara i navalio na nju. Aleksa uzdahne, zarije mu nokte u ramena i čvrsto se obavije oko njega. Upamtio je kako ga je zadirkivala i odlučio joj vratiti istom mjerom. Doveo bi je do samog ruba, a zatim zastao dok je ona podrhtavala od želje nadomak orgazma. Pognuo je glavu i ljubio joj grudi, lizao bradavice, ponovno se popeo na nju pa opet zastao. Okretala je glavu amo-tamo na jastuku, ispružila ruke i primila mu lice među dlanove da bude sigurna da je gleda. Osjećala škakljanje i lagano bockanje njegova neobrijana lica. »Sad.« 105

Ali on ju je i dalje držao na rubu neumoljivom snagom volje kojoj se istovremeno divila i prezirala je. Na usnama mu se pojavi zavodnički osmijeh. »Reci molim te.« Aleksa protisne psovku. Mislila je da će poludjeti od iščekivanja i zaklela se da se sa svojim mužem više nikad neće upuštati u igre kontrole. Ova je osveta preokrutna. U žaru strasti pridigla je bokove i izustila: »Molim te.« Nadvio se nad nju i nastavio sve dok je nije stigla do vrhunca. Tijelo joj je podrhtavalo od orgazmičkih trzaja, čvrsto se držala dok i njega nije preplavio val užitka. Mišići mu se opuste. Iako je još uvijek bio u njoj, polako se okrene na bok i položi glavu na jastuk. Tišinu su prekidali samo njihovi isprekidani uzdasi. Aleksa na trenutak sklopi oči. Mošusni miris seksa i njihovih tijela pomiješao se s mirisom kave i u naletima joj dopirao do nosnica. Dok je tako ležala u njegovom naručju u mislima joj se, najprije nečujno, pojavi tračak straha. Već nakon jedne noći njezino bi tijelo dočekalo njegovo kao svoju drugu polovicu. Aleksa se inače nije olako upuštala u seksualne pustolovine. Bila je tip žene koja se zaljubi do ušiju i sanjari o doživotnoj ljubavi i sretnoj budućnosti. Ali za Nicka Ryana život nikad nije bio bajka. To je i sam od početka govorio. Svakog bi se dana ponovno trebala prisjetiti postavljenih granica, osobito nakon seksa. Odvojiti tjelesni užitak od emocija. Ograditi srce, sakriti ga u toranj tako visok i tako neprobojan da iz njega ni Matovilka ne bi uspjela pobjeći. Uživat će u svojim orgazmima i njihovom prijateljstvu i nakon toga se povući. Bez žaljenja, bez problema. Može ona to. »Lažeš!« govorilo je njezino srce, ali Aleksa se odlučila oglušiti na upozorenja. »Čini se da smo se dogovorili«, reče. Nick se nasmije i zagrli je. Aleksa se privuče bliže i priljubi se uz njega. »Mislim da je naš izbor sasvim logičan. Sad ćemo barem na repertoaru imati nešto zanimljivije od šaha i pokera«, reče i vragolasto ga ugrize za rame. »Ali to ne znači da ćeš se izvući. Samo ćemo malo začiniti stvari.« »Da, a kako to?« »Poker na skidanje?« »Aleksa, ti si idealna žena.« »Znam.«

106

9. »Ali ne želim ići.« »Čula sam te i prvi put. I drugi i treći. A sad molim te stani ovdje, polako da ne proliješ vino.« »Mrzim obiteljska okupljanja.« Aleksa se svim snagama trudila zadržati strpljenje. Nick ju je ponekad podsjećao na tvrdoglavo dijete koje želi ostati kod kuće sa svojim igračkama umjesto da s mamom i tatom ide u posjet rodbini. Prošla dva tjedna protekla su relativno bezbolno osim njegovih povremenih prigovora oko blagdana i obiteljskih proslava. Maggie ju je podsjetila da je u kući Ryanovih Dan zahvalnosti više nalikovao noćnoj mori ili Noći vještica. Zato je svom mužu dopustila da kuka do mile volje, ali mu unatoč tome nije htjela dozvoliti da se samo tako izvuče. »Nema drugog izbora. Kao bračni par moramo se pojaviti na večeri. A i onako neće biti previše ljudi.« Nick uzdahne. »Ali bit će mi dosadno.« »Onda se druži s bocom.« Nick nezadovoljno progunđa nešto sebi u bradu i skrene na šljunčani prilaz kući Aleksinih roditelja. Brdo vina i kolača na stražnjem sjedalu zvučno je podrhtavalo, ali je ipak sve ostalo na svom mjestu. Aleksa posegne za kvakom na ulaznim vratima i protegne noge. Ledeni zimski vjetar nagrizao joj je kožu unatoč gustim tajicama koje je obukla ispod minice. Stresla se i zabrinuto pogledala niz vozila poređanih na travnjaku ispred kuće. »Znala sam da ćemo zakasniti.« Nickove crte lica najednom su se promijenile, postale mekše i intimnije. Duboke, tamnosmede oči ispunila je toplina sjećanja na to jutro, na tople pokrivače, uzdahe i duge, vlažne poljupce. Aleksino je tijelo odmah pružilo odgovor. Osjetila je kako joj se bradavice taru o ljubičastu vestu i kako joj među nogama navire val topline. Sagnuo se prema njoj i jednim joj prstom nježno prešao preko obraza i donje usnice. »Pa pitao sam te želiš li nastaviti, sjećaš se?« Krv joj navre u obraze. »Nisi trebao ni započeti. Znao si da ćemo zakasniti.« »A mogli smo i preskočiti cijelu ovu paradu i Dan zahvalnosti provesti u krevetu.« Od same su joj se pomisli pojavili leptirići u trbuhu. »Ha, što misliš o tome?« »Mislim da me pokušavaš podmititi.« »Jesam li uspio?« »Nisi. Idemo!« Iza leđa čula je njegov smijeh. Znao je da laže. Prošla su već dva tjedna otkad su prvi put spavali zajedno, a još uvijek ga se nije mogla zasititi. Provesti cijeli dan s njim u krevetu zvučalo je kao raj. Zgrabila je vino i kolače sa stražnjeg sjedala. Vrata su bila otvorena pa su se odmah našli usred obiteljskog kaosa: glasnih pozdrava, rukovanja, bučnih zdravica, pića koje ti se nenadano nadu u ruci i tisuću razgovora što se međusobno preklapaju. »Bok, mama.« Poljubila je Mariju i zadovoljno udahnula miris pečene purice punjene kobasicama. Obavio ju je oblak mirisne pare i prisne topline. »Divno miriše. Lijepo izgledaš.« 107

»Hvala. Nevjerojatno kako stres odmah nestane čim otplatiš hipoteku.« Aleksu obuzme strah. Diskretno se nagne prema majci. »Mama, molim te nemoj to više spominjati. Sjeti se našeg dogovora.« Maria uzdahne. »Dobro, draga. Ali toliko sam vam zahvalna da ne mogu tek tako šutjeti.« »Mama.« »Dobro, dobro. Neću ni zucnuti«, odgovori Maria, brzo je poljubi i posveti se pladnjevima s predjelom. Aleksa ukrade zelenu maslinu s pladnja. »Ja ću ih odnijeti na stol.« »Samo nemoj sve pojesti putom. A gdje je Nick?« »Razgovara s tatom u dnevnoj sobi.« »Bog nam pomogao.« Aleksa se nasmije i pridruži se svom mužu. Nick posegne za crnom maslinom i strpa je u usta. Kako tipično, pomisli. On voli crne masline, ona zelene. U nekim su stvarima zaista dijametralne suprotnosti. U drugima pak savršeno usklađeni. Uto niz hodnik dotrči njezina mala nećakinja. Kovrče boje meda u trku su joj poskakivale oko ramena, nožice i ručice bile su gole ispod zelene haljinice od mekog baršuna pa je zaista izgledala poput princeze iz bajke. Mala Taylor jednim joj se skokom nađe u naručju. Aleksa je s lakoćom uhvati i okrene je tako da joj se oslanjala o bok. »Zdravo, derište.« »Teta Al, ja bih sladoleda.« »Dobit ćeš sladoled, ali malo kasnije.« »Okej, onda hoću maslinu.« »Crne ili zelene?« Maleno lice poprimi izraz gađenja svojstven djeci. »Zelene su fuj.« Aleksa preokrene očima ugledavši mužev pobjedonosni pogled. Nick uzme veliku crnu maslinu i postavi je na vrh prsta. »Vidi se da dijete ima ukusa. Izvoli«, reče i doda joj maslinu. Ganuto je promatrao malu Taylor kako oduševljeno žvače svoj posljednji ulov. »Fino?« »Aha. A mogu sada dobiti sladoled?« Aleksa se nasmije. »Poslije večere, dobro? Odi reci mami da te obuče.« »Okej.« Taylor otrči i ostavi skupinu odraslih zaokupljenih pićem, žvakanjem i čestim provalama smijeha. Aleksa primijeti da je njezin muž odlučio poslušati savjet i odmah počeo listiti jedno piće za drugim. U ruci je čvrsto držao čašu stock-cole. Zainteresirano je kimao glavom i sudjelovao u brojnim razgovorima, ali je i dalje zadržao onu pristojnu distancu koja ju je već toliko puta povrijedila. A onda najednom podigne pogled i pogleda je. Vatra. Zrak oko njih odisao je strastvenom napetošću. Nick zavodnički podigne obrvu i u polušali glavom pokaže prema jednoj od spavaonica. Aleksa odmahne i nasmije se. Nick se šaljivo okrene na peti i ode potražiti njezine rođake.

108

*** Nick je promatrao svoju ženu kako uživa u prisnosti obiteljske atmosfere. Prisjetio se blagdana iz djetinjstva. Majka je pila dok se tata nabacivao svim mladim, zgodnim gošćama. Prisjetio se kako mu je često uspjelo ugrabiti neko alkoholno piće ili kutiju cigareta jer nitko nije mario za njega i sestru. Sjećao se punjene purice i kako je cijeli blagdanski ugođaj bio tek puko glumatanje jer bi puricu bez iznimke pripremila sluškinja, a majka i otac s djecom ne bi proveli dovoljno vremena ni da otvore božične poklone. Ali kod McKenzijevih je sve bilo drugačije. Usred uobičajenog kaosa prevladavao je osjećaj iskrene prisnosti i topline. Čak se i Jim ponovno uklopio, iako su Marijinoj sestri bile potrebne godine da mu oprosti. Aleksina je obitelj prošla teške krize, ali sada kad su ih prebrodili, djelovali su jače i složnije nego ikad prije. Nick se svim snagama trudio igrati ulogu mladog bračnog para, a ipak ne posustati i dopustiti da ga prevari ova prividna idila. Tinjajući osjećaj pripadnosti razvio se u plamen žudnje. Uočivši opasnost, jednim odlučnim potezom volje zamahnuo je i utrnuo svaki njegov vidljivi trag. Ovo nije njegova obitelj, jasno je da ga svi trpe samo zato što je oženio Aleksu. Mora to imati na umu. Prsa mu je pritiskala neka neobična bol, ali nije obraćao pažnju na nju. Naravno da ga sada prihvaćaju. Ali to je samo zato što ne znaju da je njegov brak s Aleksom obična prijevara. I ta će hinjena pripadnost ubrzo nestati. Kao i sve ostalo. Bolje da se odmah navikne na to. Jim ga potapša po ramenima i pozove svog brata. »Charlie, jesi li čuo što Nick smjera tamo na obali rijeke?« Ujak Charlie odmahne glavom. »Njegova tvrtka je jedna od malobrojnih kandidata koji se natječu za renovaciju svih prostora i građevinskih objekata uz rijeku. Bogme, veliki posao.« Jim se sav napuhao od ponosa. »Sad već u obitelji imam liječnika i arhitekta. Nije loše, ha?« Ujak Cahrlie se spremno složi i zaspe ga pitanjima u vezi posla. U Nickovim mislima najednom se dogodio preokret. I dalje je pristojno odgovarao na sva pitanja, ali čvrst zid koji je sagradio oko pomno skrivenih osjećaja polako je počeo popuštati. Jim je o njemu govorio ne kao o zetu, već o rođenom sinu, neprestano ga uspoređujući s Lanceom. Maria je odmah upamtila njegova omiljena jela i stalno ga nutkala smiješeći se kad bi se od silne pažnje zacrvenio. Ujak Eddie pozvao ga je k sebi da na njegovom novom TV-u s LCD ekranom pogledaju koju utakmicu Giantsa. Bilo mu je neobično drago što je upoznao još jednog muškog člana obitelji. Nakon nekog vremena morao se na trenutak odmaknuti da sredi misli pa se ispriča i krene hodnikom u potrazi za kupaonicom. Na putu je naišao na malenu sobicu punu žena koje su se veselo smijale i razgovarale. Aleksa je u rukama držala dijete. Vjerojatno je pripadalo nekoj od njezinih rođakinja. Zibala ga je u naručju, opušteno i prirodno poput majke. Djevojke su šaputale, a kad je Nick zastao kraj vrata od prigušenog razgovora uspio je čuti samo »super seks«. Najednom razgovor zamre i svi se pogledi u tišini upere u njega.

109

Nick se premjesti s noge na nogu. Tako izloženom sudu svih pripadnica Aleksine šire rodbine koje su ga netremice promatrale bilo mu je pomalo neugodno. »Zdravo. Ovoga, samo sam htio pitati gdje je slobodna kupaonica.« Zbor žena složno kinine i nastavi prikupljati vizualni materijal za stručnu procjenu. Napokon mu odgovori Aleksa. »Odmah iza spavaće sobe, dušo. I zatvori vrata, može?« »Okej.« Čim je zatvorio vrata, Nick najprije začuje prigušeno hihotanje, a zatim se iz svih grla zaori gromoglasan smijeh. Nick odmahne glavom i krene prema stražnjem dijelu kuće. Nasred stepenica zaustavio ga je trogodišnji glasić. »Bok.« »Bok«, odzdravi Nick. Trogodišnje dijete promatralo ga je velikim, ozbiljnim očima. Nick proguta knedlu. Pitao se očekuje li se od njega da zastane i porazgovara s njom ili je u redu da je samo zaobiđe i nastavi svojim putem. »Ja, ovaj, samo tražim kupaonicu.« »I ja moram piškiti«, ponosno izjavi trogodišnjakinja. »Okej, onda idi nađi mamu da te odvede.« »Mama nije tu, jako mi je sila. Vodi me ti.« Dijete pruži ručicu, a Nicka uhvati panika. Nema šanse da će još i neku klinku voditi piškiti. Ionako ne zna kako se to radi. A što ako bude problema? Nick ustukne nekoliko koraka i odmahne glavom. »Ne, ne, Taylor, evo tu je teta Aleksa. Ona će te odvesti na WC.« Djevojčica složi mučenički izraz lica. »Ali jako mi je sila. Jako jako.« »Pričekaj ovdje.« Okrenuo se i pokucao na vrata sobe u kojoj se i dalje čuo žamor ženskih glasova. Iza vrata ponovno nastane tišina. »Tko je?« »Nick. Hm, Aleksa, tvoja mala nećakinja hoće da je odvedeš na WC.« Stanka. »Ne mogu sada, dragi. Odvedi je ti, okej? Neću dugo.« Opet se začuje žamor i hihotanje. Nick se povuče. Pred skupinom žena koje su ga i onako tako osuđivalački promatrale nije mogao priznati da ne može izaći na kraj s malim djetetom. Zato se ponovno okrene djevojčici. »Čekaj još samo sekundu. Idem po baku.« Taylor odmahne plavim kovrčama i počne poskakivati gore-dolje. »Moram ići odmah. Molim te.« »Samo sekundu«, odvrati Nick i otrči do kuhinje gdje je Maria bila zaposlena punjenom puricom. »Maria?« »Reci, Nicholas?« »Taylor mora na WC i želi da je vi odvedete.« Maria podlakticom obriše znoj sa čela i nastavi s poslom. »Ne mogu sada. Pa odvedi je ti. Neće ona dugo.« Nick se pitao što bi se dogodilo da se jednostavno rasplače. Našao se u potpuno bezizlaznoj situaciji. Shvatio je da nema izbora. Inače će se Taylor još upiškiti u gaće i svima reći što se dogodilo. A onda će tek biti u nevolji.

110

Dotrčao je natrag. Djevojčica je već poskakivala na jednoj nozi. »Okej, idemo. Nemoj da ti pobjegne. Evo još malo, još malo, još malo.« Ponavljao je tu rečenicu sve dok nisu stigli do kupaonice. Brzo spusti dasku i zalupi vratima. Djevojčica je podigla haljinicu i čekala. Pretpostavio je da joj mora pomoći da skine gaćice. Zažmirio je, skinuo ih i podigao je na školjku. Začuo je uzdah olakšanja i lagani mlaz. Čini se da je zasad sve u redu. Vratilo mu se samopouzdanje. Pa naravno, kako se ne bi mogao pobrinuti za obično dijete. Nije to ništa strašno. »Hoću sladoled.« Sranje. Nick spremno ponovi Aleksine riječi koje su ranije tako dobro upalile. »Dobit ćeš sladoled nakon večere.« »Ne, hoću sad.« Nick proguta knedlu i pokuša ponovo. »Sigurno ćeš dobiti sladoled. Samo još malo pričekaj, okej?« Donja usnica već joj je podrhtavala. »Ali ja hoću sad. Svi uvijek kažu da čekam. Obećajem da ću pojesti cijelu večeru ako mi daš malo sad. Molim te. Molim te.« Nick je zgranuto slušao njezine usrdne molbe. Što da radi? Još se jednom podsjetio da je uspješan poslovni čovjek. Kako ne bi mogao izaći na kraj s djevojčicom? Trudio se zvučati strogo. »Prvo pojedi večeru, onda ćeš dobiti sladoled. Moraš slušati mamu i tetu.« Donja usnica sve je jače podrhtavala. Nebesko plave oči napune se suzama. »Ali mama, teta Al i baka me nikad ne slušaju. Hoću sad! Pojest ću sve što mi stave u tanjur. Obećajem. Samo uzmi jedan sladoled i donesi mi ga. Neću nikom reći. I onda ćeš mi uvijek biti najbolji prijatelj. Molim te, molim te, molim te.« Gotovo je pocrvenio od straha i nelagode, ali i dalje je ostao neumoljiv. »Ne smijem.« Mala Taylor brižne u plač. Nick najprije zaključi da će se i to već riješiti. Prolit će nekoliko suzica, potom će je smiriti i odvesti majci te u cijeloj situaciji zadržati dostojanstvo odrasle osobe. No mala Taylor širom je razjapila usta i ridala dok su joj suze u potocima tekle niz rumene obraščiće. Usnice su joj podrhtavale, izgledala je tako beskrajno tužno da Nick na kraju više nije mogao promatrati taj prizor. Pokušao ju je primiriti, tješio je, molio da stane. Kad ništa od navedenog nije pomoglo, pribjegao je jedinom preostalom sredstvu. »Dobro, dobro, dobit ćeš sladoled.« Taylor zahvalno šmrcne. Nježni obrazi i svijede trepavice bili su slijepljeni od suza. »Ja te čekam ovdje.« Ostavio ju je na WC-školjci i vratio se u hodnik. Bio je siguran da će putem naići na nekog roditelja, tetu ili baku koja će ga spriječiti u njegovom tajnom pothvatu, ali ipak se bez problema uspio ušuljati u bučnu kuhinju. U strahu da će svakog časa biti otkriven, bojažljivo otvori zamrzivač i odmah pronađe sladoled na štapiću. Nakratko zastane još uvijek očekujući neki prigovor ili barem preziran pogled. Ništa. Skinuo je omot sa sladoleda, nabrzinu zgrabio neki ubrus i vratio se u kupaonicu. 111

Taylor je još uvijek sjedila na WC-školjci. Nick joj pruži sladoled, ona ispruži bucmastu ručicu, a lice joj obasja jedan od najslađih osmijeha koje je ikad vidio u životu. Rastapao se od dragosti. Taylor ga je zahvalno gledala i govorila mu da je njezin najbolji prijatelj na cijelom svijetu. »Hvala, ti si moj novi najbolji prijatelj!« Dok je tako zadovoljno jela sladoled, Nicka preplavi val ponosa. Djeca su ionako uvijek gladna. Bio je siguran da će bez problema pojesti večeru, ali je za svaki slučaj mora upozoriti da će ova epizoda ostati njihova mala tajna. »Hm, Taylor?« »Da?« »Ne smiješ zaboraviti da je ovaj sladoled tajna. To znamo samo ti i ja.« Djevojčica ozbiljno kimne. »Emily i ja imamo puni tajni. Ali ne smijem reći koje.« »Baš tako, tajnu ne smiješ nikome odati«, potvrdi Nick s vidljivim olakšanjem. Uto netko pokuca na vrata. »Nick, jesi li još unutra?« »Sve je u redu, Aleksa. Vani smo za minutu.« »Teta Al, znaš što?« spremno poviče Taylor. »Dobila sam sladoled.« Nick od očaja sklopi oči. Tako je to kad vjeruješ ženskim obećanjima. Aleksa naglo otvori vrata. Mogao je zamisliti prizor koji ju je dočekao. Taylor sjedi na WC-u umrljana sladoledom dok on čuči na malom stolčiću ispred nje s rolom toalet papira u ruci. »Sranje.« »Sranje, sranje, sranje«, veselo je ponavljalo trogodišnje dijete. »Vidi, teta Al, imam sladoled. Dobila sam ga od njega. On mi je novi najbolji prijatelj.« Nick je pokunjeno čekao eksploziju. Ili smijeh. Bilo što da prekine neugodnu tišinu koja je dopirala s vrata kupaonice. Kad se napokon usudio podići pogled, Aleksin izraz lica odavao je mješavinu šoka, nevjerice i još jednog osjećaja koji nije znao definirati. Gotovo nježnosti. Pročistila je grlo i bacila se na posao. »Sad si stvarno zabrljala, derište. Uzmi još jedan liz i daj mi taj sladoled.« »Okej.« Nick se pitao zašto se mala Taylor s Aleksom ne upušta u rasprave, a onda zaključio da bi trebao biti zahvalan. Njegova žena bez riječi zamota ostatak sladoleda u snop maramica i pospremi ga na dno kante za smeće. Odgurne zbunjenog Nicka ustranu, uzme toalet-papir iz njegovih ruku i podigne Taylor sa školjke da je obriše. Obukla joj je gaćice, poravnala haljinicu, oprala ruke i jednim brzim pokretom obrisala usta kako bi uklonila sve tragove zločina. Aleksa je napustila kupaonicu u društvu vrlo sretnog djeteta i vrlo smetenog muža. Pred ulazom u jednu od soba čučne da nešto šapne maloj Taylor. Djevojčica kimne i ode se pridružiti ostalim gostima. »Što si joj rekla?« upita Nick. Aleksa se mudro nasmiješi. »Rekla sam joj da od nas više nikad neće dobiti sladoled ako pisne o ovome što se dogodilo. Vjeruj mi, to je jezik koji djeca razumiju.« »Nisi ljuta?« 112

»Mora da se šališ. Zašto bih se ljutila? Nemaš pojma koliko je mene puta tako nasamarila. Plakala je, zar ne?« Nick u čudu otvori usta. »Kako znaš?« »Iz iskustva. Nisi imao šanse. Uvijek joj upali. Ah da i još nešto.« »Što?« »Užasno sam uzbuđena, a kad dođemo kući pokazat ću ti koliko.« Nick se nije mogao načuditi. »Kakve su to sad igre?« Aleksa mu odgovori dugim, vatrenim, strastvenim poljupcem. Potom se odmakne s vragolastim osmjehom na usnama. »Nikakve, s tobom ću se poigrati kod kuće.« Tim riječima zavodljivo se iskrala iz sobe i ostavila ga zbunjenog i uzbuđenog. Žene. *** Dva tjedna kasnije Nick se pitao je li moguće da je, otkad je prvi put spavao s Aleksom, sva njegova snaga i čvrstoća netragom nestala. Nakon posljednje prezentacije, Conte mu je obećao da će konačnu odluku donijeti do Nove Godine. Tokom cijelog razgovora imao je vidljivu tremu, a grof se odmah počeo raspitivati o njegovoj supruzi. Unatoč tome smatrao je da je svoju ulogu dobro odigrao. Ulagači su uži izbor ograničili na Nicka i StarPrises — veliku tvrtku sa sjedištem na Manhattanu. Prije Božića mora održati još jednu konferenciju gdje će predstaviti svoj konačni model i projekt. Hvala Bogu da Drysell čvrsto stoji uz njega. Odlučujuća bitka već je na domaku. Nažalost, Nick je sam sebi morao priznati da nema pojma kome pripada grofova naklonost. To ga je uznemiravalo. Želio je doći kući, pojesti toplu, oblinu večeru, pogledati utakmicu Giantsa i zavući se u krevet sa svojom ženom. Gdje sasvim sigurno neće odmah zaspati. S tim mislima u glavi Nick naglo otvori ulazna vrata, strese snijeg s cipela. Pitao se koliko će mu vremena trebati da pojede večeru, baci oko na rezultat utakmice prije nego što prijeđe na najbolji dio. U tom trenu shvati da je nagazio pseći izmet. Bijesno opsuje iz sveg glasa i podigne cipelu. Šivana talijanska koža bila je nešto tamnije boje nego obično. Prekrasni drveni podovi potpuno umrljani. Umjesto mirisa hrane dočekao ga je nepodnošljiv smrad. Ubit će je. »Aleksa!« Dojurila je iz kuhinje obraza rumenih od krivnje ili srama i zaustavila se pred njim. Neka duga, mršava sjenka došuljala se za njom. Nick je bijesno zurio u otrcanog lovačkog psa koji ga je već godinama pratio u snovima. Spavali oni zajedno ili ne, ova žena napokon mora naučiti gdje joj je mjesto. »Miči tog psa odavde. Odmah.« »Ali...« »Uopće se ne šalim, Aleksa. Ne želim tog psa u kući. Kakav je ovo nered?« Munjevito je nestala i istom se brzinom vratila noseći vrećicu za smeće i pregršt papirnatih ručnika. Nick oprezno skine cipelu i zaobiđe hrpicu psećeg izmeta dok se Aleksa jednakim žarom bacila na čišćenje i objašnjavanje.

113

»Samo me prvo saslušaj. Znam da ga ne možemo zadržati, neću te ni pokušati nagovarati, ali zvali su iz azila i rekli da su njegovi dani odbrajani i da će ga uspavati. Ne znam zašto ga nitko ne želi uzeti — tako lijep pas — sigurna sam da ću mu naći dom ako mu dopustiš da ostane dan ili dva.« Pseća sjenka još uvijek je stajala u kuhinji i očekivala presudu. Žute oči bile su potpuno prazne, nisu odavale ni tračak osjećaja. Nick ga pogleda s gađenjem. »Nitko ga ne želi jer je najružniji pas kojeg sam ikad vidio. A možda je i opasan«, vikao je. »Užasno je drag, ne zna ni režati. U azilu su mi rekli da su ga našli pokraj ceste sa slomljenom nogom. Vjerojatno ga je netko izbacio iz auta.« Sranje. »Znam da je neuredan, ali mislim da je pametan, samo što ga nitko nije naučio kako se to radi. Spavat će u jednoj od stražnjih soba, počistit ću sav nered i obećajem da će otići za par dana. Molim te, Nick! Samo dan ili dva.« Ljutit zbog njezine molbe i svoje reakcije, Nick skine i drugu cipelu i došeta do mješanca. Kao da ga želi izazvati, stao je pred njega očekujući bilo kakav znak nasilja, agresivnog ponašanja pasa lutalica koji bi mu mogao poslužiti kao izgovor da ga izbaci iz kuće. Ali nije dobio baš nikakav odgovor. Mješanac nije počeo mahati repom. Nije poslušno pognuo glavu, ali nije ni režao. Jednostavno... ništa... u njega su gledala samo dva prazna žuta oka. Kralježnicom mu prođe jeza pa se ubrzo okrenuo od psa, odlučan da ga takvo što neće pokolebati. »Dobro, ali samo nekoliko dana.« Aleksi je na očigled pao kamen sa srca. Djelovala je tako sretno da se počeo pitati nije li mu možda ipak ostala trunčica autoriteta. Odlučio je iskoristiti priliku. »Jesi li skuhala večeru?« »Samo što nije gotova: filei od lososa, rižoto i svježe povrće. Vino se hladi. Salata je gotova. Imat ćeš sasvim dovoljno vremena da pogledaš utakmicu nakon večere.« Nick začuđeno nagne glavu ustranu, iznenađen Aleksinim znanjem o tome što muškarac želi dobiti zauzvrat kad nekome učini uslugu. Odlučio je provjeriti točan opseg njezinih stručnih kvalifikacija. »Mislim da ću se otuširati prije večere.« »Onda ću ti donijeti čašu vina. Jesti možeš pred televizorom.« »Možda i hoću.« Njegova mu žena žurno uzme jaknu iz ruku i potjera ga na kat. Nick zaključi da će tjedan dana s psom biti vrlo isplativa cijena za njezinu zahvalnost. Tako zadovoljno uđe u spavaću sobu i svuče odjeću. *** Aleksa otprati svog novog privremenog psa u jednu od stražnjih prostorija, prekrivenu starim poderanim plahtama koje je pronašla u stanu. Opskrbila ga je hranom i vodom i poljubila ga. Srce ju je zaboljelo kad je shvatila da nikad ne maše repom. Ni jedan jedini put. Nešto na tom iscrpljenom, mršavom psu neobično ju je privlačilo, ali trenutno je bila sretna što joj je Nick dao malo vremena da mu pronađe topli dom. Sada je vrijeme da tetoši svog muža. 114

Natočila je čašu vina i krenula uza stube. U hodniku začuje šuštanje vode. Od nestrpljivosti joj se odmah pojave leptirići u trbuhu. Svaki put kad bi zamišljala da vodi ljubav s Nickom, među nogama bi joj navirao val vlažne topline. Bradavice bi joj se ukrutile. Aleksa otvori vrata kupaonice, položi čašu na lavabo. I počne se skidati. »Vino je na lavabou, dragi.« Iz tuš-kabine začuje njegov prigušen glas. »Hvala.« Aleksa povuče zastor, uđe u prostranu mramornu kabinu i nasmiješi se. »I drugi put.« Nick je izgledao kao da ga je netko čekićem odalamio po glavi. Iskoristila je priliku da ga obgrli oko vrata. Glatki, mokri mišići privili su se na njezine obline. Već dobro poznata karta oštrih rubova i zlatnim tepihom prekrivene kože svaki bi je put uspjela izludjeti. Nije se mogla zasititi njegova tijela. Sjetila se da se još nikad nisu zajedno tuširali. Još nisu dosegli taj stadij intimnosti, ali činilo se da će se Nick bez poteškoća uzdići na novu razinu. Nikad nije imao problema s uzdizanjem. Pa ni doslovno. Za dvije sekunde već je doživio potpunu erekciju, zgrabio je, privukao k sebi i počeo je ljubiti proždirući i uživajući u njezinoj blizini, mirisu, okusu. Baratao je jezikom bez imalo elegancije, kao da njime upravlja čista glad, a ona se noktima prihvatila za njegovu glatku kožu i potpuno se prilijepila za mokro, nasapunano tijelo. Iz tuša je navirala voda i tekla po njima poput vodopada. S kose su joj se cijedili slapovi dok je rukama divlje ispipavala svaki djelić njegova tijela. Uzvratila je poljubac, njezin se jezik ispreplitao s njegovim, sve dok se nije odmaknula i kleknula pred njega. »Aleksa.« »Začepi.« Obavila ga je usnama, potpuno i duboko. Voda joj je i dalje padala po vratu i leđima dok je jezikom prolazila po nabrekloj površini njegova penisa. Uživala je u okusu i teksturi njegove kože, u prigušenim psovkama kojima je odavao užitak. Najednom je prekine i divlje je povuče gore k sebi tako da se gornji dio njezina tijela našao u ravnini s njegovim prsima. Zastao je da joj pogleda u oči, a zatim je spusti tako da mu se nogama omota oko bokova i uđe u nju. Aleksa uzdahne. Osjetila je kako podrhtava u njoj i kako se njezini mišići stišću da ga prime. Tijelom joj je ovladala divlja požuda, a on je čvrsto uhvati za bokove i počne je ritmično pomicati gore-dolje. Nickovi pokreti postupno su postajali sve brži i žustriji. Aleksa zastenje, ugrize ga za rame, zabaci glavu, otrese vodu s kose i vrisne kad se, nogu isprepletenih oko njegova tijela, približila vrhuncu. Svršio je tek nekoliko sekundi nakon nje, a ona je opušteno ležala oslonjena o njegova prsa. Noge i koljena još uvijek su joj podrhtavali. Obasula ga je poljupcima i mislila da će presti od ugode. Dugo ju je tako držao, pod toplim mlazom vode i pare, sve dok napokon nije podigla glavu, a on joj uklonio kosu s lica. »Pas može ostati tjedan dana.« Aleksa se nasmije i prijeđe mu dlanom preko obraza. Voljela je taj topli, ležerni izraz kad bi je zadirkivao, voljela je njegovu tvrdoglavost i svaki djelić ovog čovjeka koji joj je bio i muž i poslovni partner i još toliko toga. 115

»Nisam to učinila zbog psa. Ovo je bilo iz potpuno sebičnih razloga.« »Takve žene volim.« »Donijela sam ti vino. Večera je spremna.« Ništa nije govorio, samo ju je nastavio promatrati. I to je bilo dovoljno da joj srce počne brže lupati, a bradavice se ukrute. Pomalo posramljeno, okrenula se da ode, ali on je zaustavi. Pohotno se osmjehnuo, krenuo rukom prema dolje, nježno je počeo zadirkivati gurnuo prst u nju. Disala je ubrzano i isprekidano, nježni pupoljak među preponama rascvjetao se pod njegovim dodirima. Primila ga je za ramena i odmahnula glavom pokušavajući umanjiti moć njegove pojave nad njezinim tijelom. »Ne mogu...« »Možeš, Aleksa. Još jednom.« Gurnuo je prst još dublje, povlačeći ga naprijed-nazad po njezinim nabreklim usnama sve dok nije pridigla bokove da ga primi u sebe. Rastvorio joj je noge i ponovno se privio uz nju. Jahala ga je prepustivši se divljoj želji kakvu još nikad nije pokazala niti jednom ljubavniku. Kasnije, dok su joj tijelom prolazili trnci užitka, zatvorio je vodu i nježno je brisao ručnikom. Pokreti su mu bili meki, a pogled prekriven tajanstvenim velom, kao da se iza njega kriju osjećaji koje joj još uvijek ne želi pokazati. Prepustila mu je njegove tajne i upijala ono što može lakomošću kojom je sama sebe iznenadila. Ali on nikad neće znati. Nikad ne mora naslutiti dubinu njezinih osjećaja, otkriti ono u što je već dugo sumnjala i što si je napokon odlučila priznati. Zaljubljena je. Preko ušiju. Voljela je sve što pripada njemu, vrline i mane. Prijatelja, ljubavnika, partnera i protivnika. Željela je s njim provesti ostatak života, iako je znala da on sam nikad na to ne bi pristao. Pohranila je tu misao u tajnom zakutku uma, pomirila se s činjenicom da će uzeti sve što joj može pružiti, iako to nikad neće biti dovoljno. Poljubi ga, nasmiješi se, pokuša prikriti tugu. »Idemo večerati?« Na trenutak je djelovao zbunjeno, kao da naslućuje da od njega skriva nešto važno. A onda joj ipak uzvrati osmijeh i odgovori: »Da.« Primio ju je za ruku i izveo je iz mramorne kabine. *** »Makni se.« Pas ga je i dalje bezizražajno promatrao. Nick baci pogled kroz prozor. Vani je padao snijeg. Nervozno pogleda na sat. Knjižara BookCrazy trebala je zatvoriti prije nekoliko sati, a Aleksa još uvijek nije bila kod kuće. Ceste su već bile zaleđene, a vremenska prognoza upozoravala je da im predstoji još jedna blagdanska oluja. Svi su bili presretni što će ove godine napokon imati bijeli Božić. Samo je Nicku bilo potpuno svejedno. Pod uvjetom da očiste ceste i da ne nestane struje. Kiselo se nasmiješio kad se prisjetio kako ga je Aleksa prozvala Grinčem. Izluđivala ga je blagdanskim ugođajem, kićenjem kuće, nagovaranjem da nabave pravo drvce, čak i pripremom božičnih kolača. Koji su izgledali sjajno, premda im okus nije bio ni približno toliko dobar. Kad joj je to rekao, bacila mu je kolačić u glavu. Barem je pas počistio mrvice. 116

Nick ponovno pogleda prema vratima. Mršavi pas skrivao se u kutu i zurio u njega tupim žutim očima. Još malo pa će proći tjedan dana, a onda će ga se napokon morati riješiti. Nikako mu se nije sviđao taj mješanac. Pratio bi ga u stopu i neprestano promatrao svaki njegov pokret. Nije se ponašao kao normalni psi: njuškao, lajao, mahao repom, lickao vodu. Pomalo ga je podsjećao na duha. Aleksa ga je silila da jede i pije, naučila ga da ide u šetnju. Mješanac bi uredno obavio sve zadatke, ali pogled mu je i dalje ostao odsutan. Kao da čeka da na vidjelo napokon izađe prava istina. I da opet završi nasred ceste. Potpuno sam. Nick odmahne glavom i strese se. Uznemiravali su ga osjećaji koje je u njemu budio Aleksin pas. Već je nekoliko dana sanjao mješanca kojeg mu je u djetinjstvu oduzeo Jed Ryan. Ti su ga snovi opsjedali sve dok usred noći ne bi posegnuo za ženom da iz misli odagna te tužne slike. To mu se u posljednje vrijeme često događalo. Poželio bi se izgubiti u njezinom tijelu, njezinoj vatri i toplini, sve dok ledeni obruč u unutrašnjosti ne bi popustio, a bolne oštrice otupjele. Žuti Volkswagen zaustavio se pred vratima. Nick odmah osjeti olakšanje. Aleksa naglo otvori vrata i strese snijeg sa čizama. Dvorištem je odzvanjao njezin smijeh dok je iz kose vadila pahuljice. »Zar ovo nije super? Sljedeći tjedan će još padati pa ćemo imati bijeli Božić!« »Zašto kasniš?« »Brinuo si se?« reče uputivši mu nestašan pogled i skine kaput. »Ne, ali već sam ti prošli tjedan rekao da ti trebaju zimske gume. Jesi li ih promijenila?« »Nisam još.« »Ne možeš voziti po snijegu s takvim gumama. Rekao sam ti da uzmeš BMW i zamijeniš gume na svom autu.« Aleksa se namršti. »Ali mrzim BMW. Uvijek me čini nervoznom. Osim toga, vozila sam se u gorim autima po gorem vremenu. Uh, ova vatra baš paše.« Pružila je dlanove prema kaminu da ih ugrije i kihnula. »K vragu i ta prehlada, nikako da prođe. Je li nam ostalo blagdanskog vina? Mislim da je na devetki Divan život.« Bilo je očito da se oglušila na njegov savjet. »Neću gledati takve sladunjave filmove«, odgovori Nick pomalo uvrijeđeno. »Već si nekoliko dana bolesna. Moraš ići liječniku.« »Nemam vremena. Za vrijeme blagdana uvijek ima najviše posla.« »Sutra ću te odvesti liječniku. Onda te mogu odbaciti do knjižare i usput promijeniti gume. Taj auto je ionako već star. Zašto ne kupiš novi?« Aleksa se posprdno nasmije. »Razumijem vašu zabrinutost, gospodine Mlatipariću. Ali trenutno nemam novaca za novi auto, a osim toga volim svoju Bubu.« »Ja ću ti ga kupiti.« »Ne, hvala.« Nicka je sve više obuzimala nervoza. I sama je rekla da se udala za njega zbog novca. Pa zašto onda ne želi uzeti novac koji joj nudi? Uporno je odbijala njegove besplatne savjete za preuređenje knjižare, novi auto, čak i novu garderobu. Iako bi s tim tijelom izgledala savršeno i u staroj vreći. Svi su se ostali grebali za njegov novac. A 117

njemu je to bio najlakši način da nekom pruži znak pažnje. Ali ne i ona, ne. Ona nije željela uzeti ni novčića osim onog što su dogovorili na početku. I samim mu time uspijevala izazvati osjećaj krivnje. Njezina ga je tvrdoglavost izluđivala. »Ti si mi žena i valjda ti smijem kupiti novi auto.« »U ugovoru nije bilo auta.« »Nije ni seksa.« Čekao je da počne vikati, ali ona se samo nasmijala. I još jednom kihnula. »Istina. Ali ipak bih radije zadržala seks i odbila auto.« Domarširao je do nje. Pas zacvili. »Onda gledaj na to kao poklon.« »Možeš mi kupiti cvijeće ako želiš, ali neću se riješiti auta. Vidim da si dobre volje.« »Nisam loše volje«, branio se Nick, ali to ga je samo još više razljutilo. Jer je samim poricanjem neizravno priznao da je Aleksa u pravu. »Zašto mi ne želiš dopustiti da učinim nešto lijepo za tebe?« Aleksa stupi na tepih ispred vatre, zbaci cipele i pogleda ga. »Onda mu dopusti da ostane.« Nick se pravio glup. »Kome?« »Psu.« »Dao sam ti vremena, Aleksa. Obećala si da ćeš mu naći smještaj do petka. Ne želim psa. Jednostavno ga ne želim.« Očekivao je protunapad i već u rukavu imao nekoliko racionalnih argumenata. Ali umjesto toga Aleksa samo tiho kimne i pomalo tužna pogleda reče: »Okej. Vratit ću ga sutra.« Nicka zapeče savjest. Najradije bi uzeo tog prokletog psa i sam ga odnio u šinteraj. Umjesto toga gledao je svoju ženu kako pruža ruke i tepa oronulom mješancu. Ružni žuti pas polako se i oprezno dovuče do nje. Nježnim pokretima položila mu je ruku pod čeljust, gladila ga po vratu i šaputala gluposti. Nakon nekog vremena napeti mišići polako se opuste, a uši se prijateljski spuste unatrag. Prošlo je još nekoliko minuta i žuti pas najednom se našao u Aleksinom krilu dok ga je ona i dalje milovala po leđima. Otkad ga je okupala, krzno mu je postalo malo mekše. I tijelo se popunilo otkad ga je svakodnevno silila da jede. Nick je promatrao scenu pred sobom. U tom trenu prošlost i sadašnjost stopile su se u jedno. Odjednom mu se učinilo da se svi usponi i padovi svode na vječnu bitku između osamljenosti i straha da nas netko ne povrijedi. Po prvi put u nekoliko tjedana, samo na trenutak, stari se pas prepustio, slobodno uživajući u pažnji osobe koja je tvrdila da ga voli. I Nick ugleda oronulog psa kako gotovo neprimjetno i pomalo bojažljivo maše repom. Aleksa nije primijetila promjenu. Mirno je sjedila i grijala se kraj vatre u društvu dvije slomljene, izgubljene duše. Nije davala sebe iz sebičnih razloga niti da postigne neki unaprijed određeni cilj. Za nju ljubav nije bila nagrada, već nepresušan izvor u srcu, dar koji je slobodno dijelila kome god bi poželjela. Svake noći otvorila bi mu vrata svog tijela, potpuno, bez zadrške. Njegova je žena bila snažno, strastveno stvorenje

118

prema kojem je u isto vrijeme osjećao divljenje i poniznost. I tako je u odsjaju vatre Nick te večeri shvatio da je voli. Zaljubljen je u svoju ženu. Spoznaja ga je osupnula poput plimnog vala, podigla ga, oborila s nogu i ostavila bespomoćnog na žalu vlastitih osjećaja. Pun masnica, Nick je, još uvijek u šoku, kašljući odmahivao glavom i pokušavao shvatiti što se upravo dogodilo. Stajao je posred sobe — Aleksa nije obraćala pažnju na njega — i shvatio da je njegov život upravo skrenuo s pravocrtne glavne ceste na puteljak pun rupa, kamenja i šikara. Omamljen, Nick ustukne pred cijelim tim neredom kao da se želi povući. Vrag ga odnio. Zaljubljen je u svoju ženu. »Nick?« Nick otvori usta da joj odgovori, ali nije mogao pronaći prave riječi. Proguta, pokuša ponovo. »Da?« »Ako ne želiš gledati film, predloži nešto drugo. Mislila sam da ćemo se napiti kraj vatre i gledati kako vani pada snijeg. Ali ako si nervozan, otvorena sam za druge opcije.« Ona tu priča o filmovima, a on je upravo prošao najgoru emotivnu krizu u svom životu. Nick sklopi oči pokušavajući primiriti bujicu osjećaja što je nasrnula na posljednji zid njegove obrambene utvrde i za sobom ostavila samo ruševine. Kao da prepoznaje srodnu dušu, stari je pas pridigao glavu i pozorno promatrao. Nick je najednom znao što mora učiniti. Ono što je u tom trenutku osjećao još uvijek je bilo presvježe da bi se moglo izraziti riječima, bio je prezbunjen da bi znao na koju kartu valja igrati. Ti prevrdjivi, neuredni osjećaji preplavili su ga i bjesnjeli u njemu sve dok nije ostao samo jedan način da im pusti maha. Prešao je sobu i kleknuo pred nju. Pas tiho zastenje, side s Alek-sinog krila i povuče se u kuhinju. Aleksa ga upitno i pomalo začuđeno pogleda. Nick joj položi dlan na lice. Neko ju je vrijeme gledao u oči. Kao da je tek sada vidi prvi put, upijao je svaku crtu lica, dopustio si da skoči u bezdan. »Želim voditi ljubav s tobom.« *** Kad je izgovorio te riječi, Aleksino srce na sekundu stane, a zatim nastavi kucati neujednačenim ritmom. Nije znala što se točno promijenilo, ali osjećala je da se njihov odnos našao pred raskrižjem i da je Nick upravo odabrao teži put. Od Conteove večere vodili su ljubav svake noći, ponekad nježno i polako, ponekad strastveno i divlje. Šaptao bi joj lijepe riječi, govorio joj da je prekrasna i koliko je želi. Ali nikad joj nije gledao u oči kao da poznaje svaki kutak njezina bića. Kao da su svi vanjski slojevi nestali i otkrili čisti plod što se cijelo to vrijeme skrivao pod njima, Aleksa se osjećala izloženo. Zadržala je dah i čekala da se odmakne.

119

Umjesto toga on joj dlanovima obuhvati lice i primakne usne njezinima. »Ti si moja žena i želim voditi ljubav s tobom.« Onda ju je poljubio. Obasuli su je nježni, polagani, topli poljupci, poput sirupa što se prelijeva po vrućim palačinkama, sve dok joj tijelo nije postalo podatno, usne se rastvorile i jezici im se isprepleli u drevnom ritmu kojim zaljubljeni plešu već stoljećima. Pritisnuo ju je na tepih i počeo joj skidati odjeću. Neprestano bi zastajao kao da želi upiti i osjetiti svaki komadić otkrivene kože, pokretima mu je ovladala neka svečana poniznost koja ju je istovremeno uzbuđivala, smirivala i poticala je da traži još više. Tihom odlučnošću raširio joj je noge i kleknuo pred nju, nježno rastvorivši usne što joj skrivaju otvor u tijelo. Poljubio ju je, služeći se prstima i jezikom da je dovede do ruba, zanemarujući njezine pokušaje da ga povuče gore prema sebi. Izvijala se pod njegovim tijelom sve dok nije dosegla vrhunac. Primio ju je za bokove i nastavio je ljubiti do trenutka kad je počela stenjati i moliti ga. »Pogledaj me, Aleksa.« Aleksa omamljeno otvori oči i ugleda čovjeka kojeg je voljela svakim dijelom svojega bića. Čekala je da mu se preda, da uzme sve što joj bude spreman dati. »Za mene si uvijek postojala samo ti«, reče i zastane kao da želi biti siguran da ga je čula. Jantarne dubine Nickovih očiju prelijevale su se od uzburkanih emocija. Aleksi se činilo da će uskoro probiti branu i preplaviti je. Primio ju je za ruku, kao da joj pritiskom želi reći nešto što se ne da izraziti riječima. »I uvijek ćeš postojati samo ti«, reče i uđe u nju. Aleksa duboko uzdahne. Ne skidajući joj pogled s lica, još je uvijek čvrsto držeći za ruke, prodro je u njezinu unutrašnjost i počeo se ritmično pomicati. Pri svakom pokretu znao je da mu pripada više od njezina tijela. Ulozi su se promijenili. Sad je u igri bilo i srce. Poklanjao joj je cijelog sebe sve dok se oboje nisu našli na rubu visoke litice. Ovoga puta skočio je s njom, držeći je za ruku tokom cijelog zajedničkog putovanja. A kad su se oboje vratili u stvarnost, primio ju je u naručje i grlio je ispred vatre. Poljubio ju je u sljepoočnicu i ležao kraj nje u udobnoj tišini što se nadvila nad njih poput pahulja snijega što lijeno klize prema tlu. Znala je da se te večeri nešto promijenilo, nešto što joj još nije spreman reći. Grčevito se uhvatila za taj tračak nade i proklinjala samu sebe zbog pomisli da bi Nick Ryan ikada mogao pripadati samo njoj. Malo kasnije, kad je, omamljena toplinom njegova tijela, gotovo utonula u san, njezin joj muž mazno privije lice na uho i šapne: »Pas može ostati.« Aleksa se pridigne pitajući se je li dobro čula. »Što?« »Neka to bude moj poklon. Pas može ostati.« Van sebe od sreće, tražila je riječi da mu pokaže svoju zahvalnost. Ali ih, poput njega, nije uspjela naći. Pa je umjesto toga ispružila ruke, privukla mu glavu prema sebi i pokazala mu na drugi način. *** Sljedećeg jutra Nick je promatrao svoju bolesnu ženu i odmahujući glavom pobjedonosno izjavio: »Rekao sam ti.«

120

Aleksa zastenje, okrene se na trbuh, zakopa lice u jastuk i hroptavo zakašlje. »Šuti. Treba mi još Nyquila.« Nick na krevet položi pladanj s različitim tekućinama, uključujući pileću juhu, vodu i voćni sok. »Ne može. Nema više antibiotika ni sirupa za kašalj koji sadrže kodein. Liječnik me upozorio. Ni kapi za nos. Negdje sam pročitao da mogu biti štetne.« »Hoću svoju mamu.« Nick se nasmije i poljubi je u razbarušenu kosu. »Imaš kutiju maramica, TV, daljinski, ljubavni roman i telefon. Lijepo se odmori, brzo ću se vratiti.« »Ali moram u knjižaru. Maggie ne zna s mušterijama.« »U jednom danu ne može ništa pokvariti. Zamisli samo koliko će muškaraca, šarmirati i nagovoriti da kupe knjige. Pojedi tu juhu.« Aleksa nešto progunđa sebi u bradu, a Nick nježno zatvori vrata za sobom. Zadovoljno uskoči u Volkswagen. Dok mu je žena prikovana za krevet, napokon ima priliku promijeniti gume i ulje na ovoj krntiji. Sam ju je otpratio liječniku, dobio recept, svratio u apoteku da kupi lijekove i ušuškao je u krevet. Jedan dio njega promatrao je scenu odozgo i upozorio ga da se ponaša kao muž. I to pravi, ne lažni. Najgore je bilo što mu je ta nova uloga pričinjavala veliko zadovoljstvo. Odbacio je auto na popravak, izvukao bunt papira iz pretinca za rukavice i smjestio se da pričeka. Nadao se da će negdje u ovom neredu pronaći stare račune mehaničara i počeo pregledavati papire. Kad je stigao do službenog pisma iz banke, naglo zastane. Pročitao je pismo i provjerio datum. Prije nešto više od mjesec dana. Dakle debelo nakon vjenčanja. Nakon što je dobila novac. Kakva li se tu spletka kuha? Uto zazvoni njegov novi Blackberry mobitel. Nick se odsutno javi. »Halo?« »Već bi i bilo vrijeme da odgovoriš na moj poziv.« Sjećanja iz prošlosti sama od sebe su počela navirati. Poučeno godinama iskustva, srce mu se istog trena sledilo, baš kao i glas. »Jed, što hoćeš?« Nickov otac se nasmije. »Zar se tako pozdravlja vlastitog oca? Kako si?« Nick spusti pismo u krilo i nezainteresirano odgovori: »Dobro. Već si se vratio iz Meksika?« »Da, oženio sam se.« Četvrta žena. Sad će se vjerojatno negdje iz zasjede pojaviti i majka da mu stvara probleme — oduvijek su bili savršeno usklađeni. Maggie i on bili su samo pijuni koji su im igru trebali učiniti što zanimljivijom. Obuzela gaje mučnina. »Čestitam. Slušaj, moram ići. Nemam vremena za brbljanje.« »Moram ti nešto reći, sine. Mogli bismo se naći na ručku.« »Žao mi je, imam previše posla.« »Treba mi samo jedan sat, ako ne i manje. Nađi vremena.« Primijetio je prizvuk prijetnje u Jedovu glasu. Nick uznemireno sklopi oči i othrva se porivu da ga odbije. Bolje da sasluša što ima za reći u slučaju da se Jed polakomio za dionicama u Dreamscapeu pa se odlučio usprotiviti oporuci. Kakav kaos. »Dobro. Možemo se naći danas u tri. Restoran Planet Diner.« Prekinuo je poziv i ponovno se posvetio pismu. 121

Zašto bi Aleksa lagala o tome na što planira potrošiti 150 000 dolara? Možda je upletena u neke mutne poslove na koje nikad ne bi posumnjao? Ako je ža proširenje zatražila najam od banke i ako joj je zahtjev odbijen, kamo je otišao njegov novac? Pitanja su mu se rojila u glavi i najednom više ništa nije imalo smisla. Iz nekog razloga Aleksa ipak ne želi da sazna istinu. Da joj zaista treba novac, mogla ga je zamoliti da joj bude jamac i zahtjev bi sigurno bio prihvaćen. Što se dovraga događa? Pričekao je Aleksin auto i odvezao se do ureda da prikrati vrijeme. Jednim kratkim pozivom uvjerio se da mu je žena dobro i da će ga čekati dok ne obavi razgovor s Jedom. Kopkalo ga je da joj postavi i neka ozbiljnija pitanja, ali jedan dio njega bojao se saznati istinu. Uostalom, iako se zaljubio u nju, to ne mijenja mnogo na situaciji. On joj nikad neće moći pružiti sigurnost, obitelj i djecu. Ako i ostane s njim, na kraju će ga samo zamrziti. A to ne bi mogao podnijeti. Jed ga je čekao u separeu u kutu restorana. Nick promotri čovjeka za kojeg ga je vezala krv. Bogatstvo i lijenost bili su mu dio prirode. Kosa mu je posvijetlila na meksičkom suncu, a preplanula koža odavala je dojam karakterne osobe kakav ustvari nije bio. Bio je visok, dizajnerska odjeća koju je nosio dobro mu je stajala. Crvena Ralph Lauren vesta, crne hlače i crne kožne cipele. Tamne oči imale su odsjaj onog specifičnog humora koji u pravilu dolazi s povećanom količinom alkohola. Vjerojatno je morao popiti koji koktelčić prije nego što se suoči s otuđenim sinom. Nick sjedne u separe, pokušavajući ne primijetiti sličnosti u crtama lica i strukturi kostiju. Prošli su ga trnci. Ono čega se u životu najviše grozio sjedilo je nasuprot njega i smiješilo mu se. Mogućnost da će jednog dana postati poput svog oca. »Zdravo, Nick. Lijepo te je opet vidjeti«, reče Jed, pruži mu ruku, a zatim provede nekoliko minuta očijukajući s konobaricom. Nick naruči kavu. »I, kako to da si se vratio u New York?« »Ovo je rodni grad moje nove žene Amber. Pa sam došao u posjet, vjerojatno ću se na neko vrijeme skrasiti u New Yorku. Možda ćemo se onda češće viđati.« Nick prodrma lokot čvrsto zaključanih osjećaja iz mladosti i djetinjstva, ali nasreću nije popustio. Jedove riječi u njemu nisu izazvale baš nikakve osjećaje. »Zašto?« Jed slegne ramenima. »Poželio sam se svog jedinog sina. Dugo se nismo vidjeli. Kako posao?« »Dobro«, reče Nick pijuckajući kavu. »O čemu si htio razgovarati?« »Čujem da si se i ti oženio. Čestitam. Ljubav, novac ili seks?« Nick ga zgranuto pogleda. »Molim?« Njegov otac se glasno nasmije. »Pa zašto si se oženio za nju? Ja sam se primjerice za tvoju majku oženio iz ljubavi i to je ispala čista katastrofa. Drugu i treću ženu odabrao sam zbog seksa. I to je propalo. Ali kod Amber je u pitanju isključivo novac. Novac i nešto poštovanja. Zato imam osjećaj da će ovaj brak potrajati.« »Zanimljiva teorija.« »I? Da čujem razlog?« »Ljubav«, protisne Nick kroz zube. Jed glasno zazviždi i krene rezati palačinke. »Gotov si. Ali barem si od ujaka Earlea dobio najveći dio kolača. Čuo sam sve o tome.« 122

»Da ti nije palo napamet opozvati oporuku. Već je sve gotovo.« »Sad si još i bezobrazan, je li ? Znaš, mislim da smo nas dvojica ustvari mnogo sličniji nego što bi ti želio priznati. Obojica volimo novac i žene. Nema tu ništa loše«, reče Jed i uperi vilicu u njega. »Ali nisam došao da ti stvaram probleme. Svoje bogatstvo već imam, ne treba mi tvoje. Amber inzistira na tome da bih se trebao zbližiti s djecom. Možda bismo ovih dana svi zajedno mogli na ručak? Ja, ti, Maggie, Amber i njezina djeca.« Nick na trenutak zanijemi, ne vjerujući onome što čuje. Koliko je samo puta molio Jeda da mu posveti malo vremena, a on nikad nije pronalazio priliku ni za razgovor, a kamoli zajednički obrok. A sada, čim mu je njegova žena bacila bubu u uho, Jed se najednom odlučio igrati oca i sina. Mala doza gorčine probila se iz škrinje zakračunatih osjećaja. Premalo. Prekasno. Da stvar bude gora, činilo se da samom Jedu uopće nije stalo. Nick iskapi kavu. »Cijenim tvoju ponudu Jed, ali morat ću odbiti. Nisi mi trebao ranije. Ne trebaš mi ni sad.« Otac mu uputi zloban pogled. »Uvijek si mislio da si bolji od mene, je li? Zlatni dečko. E pa slušaj me dobro, sine, krv nije voda. Uskoro ćeš shvatiti da ti je suđeno da učiniš iste pogreške kao ja.« Stari Jed sad je već režao. »Želiš znati istinu? Oženio sam se za tvoju majku iz ljubavi, a ona je samo htjela moj novac. Kad sam nanjušio istinu, pokušao sam prekinuti, ali već je bilo prekasno. Bila je trudna. I tako me uspjela zadržati. Ti si bio mamac.« Nick proguta knedlu naslutivši noćnu moru što se u trenu otvorila pred njim. »Što?« Jed se podrugljivo nasmije. »Tako je. Ti si bio njezin očajnički pokušaj da me zadrži. I upalilo je. Doživotna alimentacija, nije to baš malo. Odlučio sam ostati i pokušati voditi normalan život, ali nikad joj nisam oprostio.« Odjednom je sve imalo smisla, dijelovi slagalice spojili su se u cjelovitu sliku. Jed nikad nije želio ni njega ni Maggie. »Zašto mi to sad govoriš?« Nickov otac se hladno nasmije. »Da te upozorim. Pazi na tu novu ženu. Ako se udala za tebe zbog novca i osjeti da joj izmičeš, jednog će se dana sigurno desiti »nezgoda«. Sjeti se što sam ti rekao. A onda ćeš biti zarobljen, baš kao i ja«, reče Jed i zastane. »Ti si ipak moja krv, Nick.« Nick je dugo promatrao svog oca. Iz škrinje osjećaja probilo se još nešto straha. Shvatio je da njegov biološki otac nema nikakvog poštovanja prema vlastitoj obitelji. A što ako je Jed Ryan u pravu? Što ako je sve ove godine bježao od svojih gena i sada je došlo vrijeme da plati ceh? Što ako će se na kraju ipak pretvoriti u svog oca, bez obzira na to je li u prošlosti izabrao kraći put ili zaobilaznicu? Tokom proteklih nekoliko tjedana počeo je vjerovati u stvari koje ne postoje. Ljubav. Istinu. Obitelj. Aleksa je već utajila novac, tko zna kakve još tajne skriva od njega? Leđima mu prođe jeza. A što ako je sve ovo vrijeme glumila samo da ga nasamari i da se zaljubi u nju? Što ako je cijela ta idila tek dio većeg plana? Napad sumnje nagrizao mu je utrobu, ali se ipak nekako uspio pribrati i djelovati staloženo. »Mi nemamo ništa zajedničko. Sretno, Jed.«

123

Nick baci nekoliko novčanica na stol i pobjegne glavom bez obzira, ali riječi koje je izgovorio rugale su mu se pri svakom koraku. U dubini duše još uvijek se pitao je li zaista iskren. Ili je ipak više nalik Jedu Ryanu nego što naslućuje.

124

10. Trudna je. Aleksa je zurila u zatvorena vrata iza kojih je nestao ginekolog. Istina, u posljednjih nekoliko dana često joj je bilo mučno. Istina, mjesečnica joj je kasnila, ali olako je okrivila stres. Ludo blagdansko raspoloženje, obitelj, posao i Nicka. Kako bi joj to uopće palo na pamet kad uzima kontracepcijske pilule ? Liječnikove riječi još uvijek su joj odzvanjale u glavi. »Jeste li u proteklih mjesec dana uzimali još kakve lijekove?« »Ne, samo Tylenol kad me boljela glava. Ili? Ne, čekajte! Jesam. Imala sam bronhitis i morala sam uzimati...«, zastala je kao da probavlja misao koja ju je upravo osupnula. Ginekolog kimne. »Antibiotike. Vaš obiteljski liječnik trebao vas je upozoriti da antibiotici smanjuju djelotvornost kontracepcijskih pilula. Taj se propust često događa. Nadam se da ipak nisu tako loše vijesti?« Neka neobična žudnja navrla je iz dubine Aleksinog srca i preplavila je poput lavine osjećaja. Ne, nisu. To su divne vijesti. Barem za nju. Popela se za volan starog Volkswagena i položila oba dlana na trbuh. Dijete. Nosi Nickovo dijete. Prisjetila se proteklih nekoliko tjedana. Zbližili su se. Sve dok im prirodni ritam muža i žene nije prerastao u drugu prirodu. Božić kod njene obitelji prošao je još ljepše i opuštenije od dosadašnjih blagdana. Činilo joj se da se Nick iskreno zabavlja. Kada bi vodili ljubav, njegova bi joj strast dopirala do najskrovitijih dijelova srca. Vjerovala je da zidovi i prepreke među njima polako, ali sigurno popuštaju. Ponekad bi ga uhvatila kako je promatra s toliko golih, sirovih osjećaja da bi ostala bez daha. Ali svaki put kad bi poželjela prozboriti da mu kaže da ga voli, cijelo bi mu se tijelo ukočilo, a strastvene se emocije povukle u strahu. Kao da zna da, jednom kad izgovori te riječi, više neće biti povratka. I tako je nastavila čekati savršen trenutak. Ali sada je vrijeme isteklo. Voli ga. Želi pravi brak, bez ikakvih ugovora. I mora mu reći što je učinila s novcem. Aleksa osjeti grč u želucu. Napustio je Gabrijelu jer je željela dijete. Nick se sigurno boji da će počiniti iste pogreške kao i njegov otac. I tko ga može kriviti zbog toga? Ali Aleksa se ipak nadala da će se Nick, kada shvati da je dijete stvarno i dio njega, napokon otvoriti i dopustiti si ljubav bez zadrške. Vozila je kući. Bila je uzbuđena i puna iščekivanja. Nije joj ni palo na pamet da mu zataji istinu. Očekivala je šok, nešto straha. Ali znala je da će Nicka ove vijesti na kraju razveseliti koliko i nju. Ipak ništa od ovoga nije bilo planirano. Ako im je sudbina već podarila ovo dijete, mora da za to postoji dobar razlog. Aleksa je čvrsto vjerovala da će usrećiti muža. Sad će barem napokon biti prisiljen zucnuti i priznati svoje osjećaje. Znala je da je voli. Zaustavila je auto na kraju prilaza i odlučno krenula prema vratima. Stari Žućko prvi joj je izašao ususret. Dugo mu je gladila uši i ljubila lice dok nije počeo zdravo 125

mahati repom. Nasmiješila se. Kad bi bar s njezinim mužem bilo tako lako. Malo ljubavi i pažnje i pas je odmah živnuo. Ušla je u kuću i pronašla ga u kuhinji kako priprema večeru. Oko struka je nosio pregaču koja ga je proglašavala »kuharom godine«,božični poklon njezine majke. Došuljala se na vršcima prstiju, čvrsto za zagrlila i mazno mu privila lice uz vrat. Okrenuo se i poljubio je. »Bok.« »Bok.« Oboje se nasmiješe. »Što to kuhaš?« upita Aleksa. »Lososa na žaru, špinat i pečeni krumpir. I salatu naravno.« »Naravno.« »Imam vijesti«, reče Nick. Aleksa ga je promatrala. Lice mu je obasjao pobjedonosni sjaj, usne se izvile u ponosni smiješak. »O Bože. Dobio si ugovor.« »Dobio sam ugovor.« Aleksa vrisne od sreće i skoči mu u naručje. Nick se smijao, podigao je u zrak i vrtio u krug. Sagnuo se da je poljubi. Preplavio ju je onaj poznati val topline, čvrsto se primila za njegova ramena. Još su se malo ljubili. Zatim se Nick odmahne i nastavi je promatrati, ozarena lica. Srce joj je lupalo kao ludo. Mislila je da će se rasprsnuti od sreće. »Danas slavimo, dušo. Ostala nam je boca šampanjca od Nove godine. Već sam je spremio u hladnjak. Napit ćemo se i bit će nam ludo.« Aleksa zastane pitajući se je li sad prikladan trenutak da objavi svoje novosti. Svaka druga žena najprije bi pričekala večeru i pustila ga da neko vrijeme bezbrižno uživa u svom uspjehu. Svaka druga žena najprije bi polako dala naslutiti o čemu je riječ. Ali Aleksa nikad nije bila kao druge žene. Njegov ju je ugovor dodatno ohrabrio, smatrala ga je dobrim znakom da kaže svoje vijesti. »Više ne smijem piti.« Nick se nasmiješi i posveti se začinima i lososu. »Opet skidaš kile? Nije valjda ona glupa dijeta? Vino je dobro za krv.« »Ne, nisam na dijeti. Bila sam kod liječnika i on mi je rekao da ne smijem piti.« Nick je pogleda i namršti se. »Jesi li okej? Opet si bolesna? Rekao sam ti da odeš mom liječniku. Tvoj je onaj holistički guru koji ti stalno pokušava prepisati nekakve ljekovite trave. Morao sam ga nagovarati da ti da poštene lijekove kad si imala bronhitis.« Nick baci krumpire u tavu i posipa ih maslinovim uljem. »Ne, nisam bolesna. Rekao mi je nešto drugo.« »Hm«, reče Nick, spusti žlicu i okrene se pomalo panično. »To mi ne zvuči dobro. Što se događa? Sto ti je?« Njegova ju je zabrinutost duboko dirnula. Primila ga je za ruke i čvrsto ih stisnula. I nespretno izlanula novosti. »Nick, trudna sam.«

126

Lice mu naglo poprimi izraz šoka, ali Aleksa je bila spremna. Čekala je da najprije probavi informaciju da mogu razgovarati. Znala je da Nick neće dopustiti da ga ponese strah. Ostat će miran i racionalan. Nick oprezno povuče ruke iz njezinih i ustukne prema štednjaku. »Što si rekla?« Aleksa duboko udahne. »Trudna sam. Nosim tvoje dijete.« Činilo se da pokušava pronaći riječi. »Ali to je nemoguće. Rekla si da uzimaš pilule«, reče i zastane. »Ili ne uzimaš?« »Naravno. Ali takve se stvari ponekad događaju. Ustvari, ginekolog mi je rekao...« »Kako praktično.« Aleksa ga preneraženo pogleda. Gledao ju je kao da je najednom postala čudovište s dvije glave. Obuzela ju je nelagoda. Udaljila se od njega i sjela za kuhinjski stol. »Shvaćam da si iznenađen. I meni je bio šok. Ali sada kad je dijete već na putu, moramo razgovarati o tome.« Nick je i dalje šutio pa Aleksa nešto nježnijim tonom nastavi. »Ni ja to nisam planirala. Nisam mislila da će ovaj brak postati stvaran. Ali volim te, Nick. Samo sam čekala pravi trenutak da ti to kažem. I žao mi je što je sve ispalo ovako s neba pa u rebra. Ali nisam mogla izdržati. Molim te, reci nešto. Bilo što.« Aleksa je zgroženo promatrala metamorfozu koja se odvijala pred njom. Čovjek kojeg je voljela, s kojim se netom smijala povukao se u drugi plan. Udaljenost među njima rasla je brzinom od koje su joj kralježnicom prošli hladni trnci. Lice mu se pretvorilo u kamen. I dok je čekala njegove riječi, Aleksa najednom shvati da se njihov odnos ponovno našao pred raskrižjem. I da je Nick odabrao put koji joj se neće svidjeti. *** Nick je zurio u svoju ženu. »Ne želim to dijete.« Onaj stari ledeni zid odjednom se obnovio i punom snagom uzvratio udarac. Jedine emocije koje su procurile kroz pukotine bile su ljutnja i gorčina. Kako je samo vješta. Naivno je nasjeo na njezinu igru i sada će platiti. Ustuknula je. Odmahnula glavom. »Okej. Ne želiš dijete. Razumijem da se bojiš, ali možda će se ti osjećaji s vremenom promijeniti.« Riječi koje mu je prije nekoliko mjeseci izgovorila Gabrijela kao da su mu se obile o glavu. Obećanje njegova oca odzvanjalo mu je u ušima. Upozorili su ga da Aleksa neće birati sredstva da ga ulovi u zamku, ali nije vjerovao. Prvo je pao na njezinu nevinost, a na kraju se još i zaljubio u nju. Od početka ju je jasno upozorio i slijepo vjerovao da će ga dovoljno poštovati da ga ne pokuša prevariti. A sada još kaže da ga voli. Ogorčeno se nasmijao i gotovo zagrcnuo. Od trenutka kada je otkrio te papire o zajmu i kada se sastao s ocem, sumnja je počela nagrizati njegovu želju da joj slijepo vjeruje. Stoga je pustio neka stvari idu svojim tokom i odlučio imati povjerenja u nju. Imati povjerenja da će mu jednog dana reći na što je tako na svoju ruku potrošila njegov novac.

127

Ali sada je napokon razotkrila svoju prijevaru, ozarena lica i pobjedonosnog pogleda. Dijete. Rodit će njegovo dijete. Vrtlog gnjeva obavio ga je poput crnog oblaka i odzvanjao mu u ušima. »U čemu je problem, Aleksa? Zar ti onih sto pedeset tisuća nije bilo dovoljno? Ili si se putem malo više polakomila?« Vidio je kako joj je bol izobličila lice, ali sada je prozreo njezinu predstavu i više se nije dao zavaravati. Odgovorila je, vidno potresenim glasom. »O čemu to govoriš?« »Gotova je igra. Ti si lukava cura. Kraj ugovora se bliži. Dovraga, već je prošlo pet mjeseci. Nisi bila sigurna što će se dogoditi, pa si malom nezgodom zacementirala ugovor. Problem je u tome što ja ne želim to dijete. Tako da si sada opet na početku.« Nagnula se naprijed i rukama obavila trbuh. »Zar to misliš?« Isprekidano je disala, tijelom joj je prošla jeza. »Misliš da sam to učinila namjerno, da te ulovim u zamku?« »Zašto bi mi inače rekla da si na pilulama tako da prestanem koristiti kondome? Od početka si priznala da želiš novac i onda me nasamarila glumeći da si neovisna. Zbunila si me.« Kiselo se nasmije. »Bilo je lukavo što si odbila novi auto. To sam stvarno popušio. Ali zapravo si sve čuvala za glavnu točku.« »O Bože.« Savila se u struku kao da trpi fizičke bolove, ali on se nije ni pomaknuo. Više nije osjećao ništa. Veoma polagano ustala je sa stolice. Ozarenost je nestala. Lice joj je poharala tuga koja ga je samo na sekundu pokolebala. Potom je opet očvrsnuo i prisilio se da se suoči s istinom o svojoj ženi. Bila je lažljivica. Bila je spremna iskoristiti nevino dijete da dobije ono što hoće, a jedina bi žrtva u cijeloj priči bilo upravo to dijete. Protrnuo je od gađenja dok je gledao kako još uvijek izigravala žrtvu. Uhvatila se za zid i užasnuto zurila u njega s druge strane sobe. »Nisam znala,« reče promuklo. »Nisam znala da to misliš o meni. Mislila sam ...« Duboko je udahnula i podigla bradu. »Pretpostavljam da nije važno što sam mislila, zar ne?« Okrenula se da ode, a on joj u lice saspe ono posljednje što joj je nakon svega još mogao reći. »Ovo ti je bila velika pogreška, Aleksa.« »Da, imaš pravo,« šapne ona. I ode. Vrata su se zatvorila. Dugo je stajao u kuhinji dok nije čuo tiho tapkanje nogu. Stari Zućko sjeo je pokraj njega, u njegovim se žutim očima mogla očitati spoznaja da je Aleksa zauvijek otišla. Gorko je zacvilio. Kuća je odzvanjala jezivom tišinom. Opet su ostali sami, ali Nick nije imao snage da zaplače. Bilo mu je drago da pas žaluje za obojicu.

128

11. Dva tjedna. Nick je zurio kroz prozor u kuhinji. Stari Žućko ležao mu je pod nogama. Šalica vruće kave pokraj lakta. Dani su mu prolazili kao da je duh. Okupirao ga je posao, svu energiju ulagao je u svoje projekte, nakon toga bi se pola noći vrpoljio i okretao u krevetu. Razmišljao je o Aleksi i svom nerođenom djetetu. Netko je zazvonio. Odmahnuo je glavom i uputio se prema vratima. Vani su stajali Jim i Maria McKenzie. Ugledavši njihova poznata lica obuzela ga je tuga, ali zatomio je taj osjećaj i otvorio vrata. »Jim, Maria, što vi radite ovdje?« Pretpostavio je da su došli samo iz jednog razloga — da ga potpuno unište. Pripremio se na Marijine suze i moljakanja. Od Jima je očekivao da ga udari šakom i opsuje zato što je povrijedio njegovu djevojčicu. Nick se uspravi, spreman na sve to. Iznenadio se što su tako dugo čekali. Dovraga, možda bi mu pomogao bijes njezinih roditelja. Trebalo mu je nešto što će ga prodrmati — čak bi i bol bila dobro došla. Prije ili kasnije morat će je kontaktirati u vezi ostatka ugovora da vidi što se može učiniti da si potpuno ne naruše ugled. Zanimalo ga je kakvu je priču izmislila za roditelje. »Smijemo li ući?« upita Maria. »Naravno.« Dopratio ih je do kuhinje. Stari Žućko pobjegao je iza zavjesa, još uvijek se nije navikao na nepoznate ljude. Nick ga odsutno potapša po glavi pa izvadi dvije šalice. »Imam kavu ili čaj.« »Kavu, molim,« reče Jim. Maria odgovori da neće ništa pa oboje sjednu. Nick se užurbano trsio oko vrhnja i šećera i pokušao ignorirati grč u želucu. »Pretpostavljam da ste ovdje da razgovaramo o Aleksi«, započne. Jim i Maria izmijene začuđene poglede. »Da. Izbjegava nas u zadnje vrijeme, Nicholase. Mislimo da nešto nije u redu. Ne javlja nam se na telefon. Posjetili smo je u knjižari da vidimo je li sve u redu, ali se ispričala i poslala nas van.« Jim kimne. »Nije razgovarala ni s bratom ni s Izzy i Gen. Odlučili smo sami doći ovamo da porazgovaramo s njom. Reci nam, Nick. Imate li vas dvoje problema? Gdje je ona?« Od neobičnog osjećaja koji je pobudio prizor pred njim zavrtjelo mu se u glavi. Nick se osjećao kao da se najednom našao usred scene iz Zone sumraka. Promatrao je stari bračni par za svojim kuhinjskim stolom i razmišljao što da dovraga kaže. Aleksa im očito nije rekla za dijete. Niti da su prekinuli. Vjerojatno se ne zna nositi sa situacijom. Nick poželi zaurlati od očaja. Nema šanse da prizna što se dogodilo. Oni nisu njegova obitelj. Nisu njegova odgovornost. »Hm, mislim da je možda na nekom događanju u BookCrazyju. Večer poezije, tako nešto.«

129

Maria mu dlanovima obuhvati ruke. Mješavina snage i nježnosti gotovo ga je nagnala u plač. Njezine zabrinute oči. »Dosta je bilo laži. Sada si dio obitelji. Reci nam istinu.« Njezine su ga riječi štrecnule. Obitelj. Ona još uvijek misli da je on dio obitelji. Da je to barem istina. Da ga barem žena nije izdala. Nick pogne glavu. Riječi su mu izletjele iz usta prije nego što se uspio sabrati. »Prekinuli smo.« Maria duboko udahne. Zamišljao je kako gajim promatra pogledom punim mržnje. Prepustio se neizbježnom. Vrijeme je da ispovijedi svoje grijehe. Svaki do zadnjega. Pomno isplanirana podvala pred njegovim je očima pala u vodu. Shvatio je da mora riskirati. Vrijeme je da njezina obitelj sazna istinu. »Što se dogodilo?« nježno upita Maria. Nick ispusti njezinu ruku i ustane, hodajući gore-dolje dok se naprezao da pronađe prave riječi. »Aleksa mi je rekla da je trudna.« Zatvorio je oči čim je ugledao njihova ozarena lica. »Ali ja sam joj rekao da ne želim dijete.« Podigao je bradu i odolijevao njihovim pogledima. Dobro poznati ledeni zid zaštitnički ga je obavijao. »Na početku sam je upozorio da ne mogu biti otac.« Maria ga je gledala očima punim razumijevanja. »Nicky, zašto govoriš takve stvari? Bit ćeš divan otac. Ti si osoba puna ljubavi i snage i imaš toliko toga za pokloniti drugima.« Nick odmahne glavom. »Ne, nemam. U krivu ste.« Riječi o Aleksinoj izdaji bile su mu navrh jezika, ali suzdržao se. Nije im htio slomiti srce, podijeliti tužnu priču o njihovom braku bez ljubavi. »Postoje i drugi osobni razlozi, Maria. Razlozi o kojima ne mogu govoriti. Stvari koje možda nikad neću moći oprostiti.« »U krivu si, Nicholase«, nježno reče Jim. »Uvijek postoji vrijeme za oprost. Ako se volite. Ja sam izdao povjerenje svoje djece. Svoje žene. Pobjegao sam i okrenuo leđa svima kojima sam dao obećanje da ću ih voljeti i cijeniti. Ali oni su mi oprostili i sada smo ponovno obitelj.« Maria kimne. »Brak je prljava stvar. Ljudi griješe. Ponekad činimo grozne stvari. Ali zavjet koji ste položili uključivao je i dobra i teška vremena.« Nicka je gušila knedla u grlu. »Ja nemam snage ostati. Ja sam kao moj otac. On je sada s četvrtom ženom i stalo mu je samo do njega samog. Ne želim povrijediti nedužno dijete. Najgore na svijetu je kada shvatiš da si nepoželjan.« Pripremio se na prezir i šok. Umjesto toga Maria se nasmijala i potrčala na drugu stranu sobe da ga čvrsto zagrli. »O, Nicholase, kako to možeš reći? Zar se ne sjećaš koliko si se često znao ušuljati u moju kuću da ukradeš koji kolačić i pripaziš na svoju sestru? Ti si čovjek pun ljubavi, nimalo nalik svom ocu. Ja to vidim svaki put kad pogledaš moju kćer i kada ti ljubav prema njoj isijava iz očiju.« Jim pročisti grlo. »Ti si sam svoj čovjek, Nick. Sam činiš svoje pogreške i sam biraš. Nemoj koristiti gene kao izliku niti se skrivati iza isprika. Ti možeš puno bolje.« Maria dlanovima obuhvati Nickovo lice. Umjesto ljutnje, u njezinim su ga očima dočekali ljubav, humor i razumijevanje. »Čovjek poput tvog oca nikada nam ne bi poklonio takav dar. Novcem koji ste nam dali ti i Aleksa uspjeli smo zbrinuti djecu i zadržati dom.« 130

Nick se namršti. »Kojim novcem?« Maria odmahne glavom. »Znam da je Aleksa rekla da je uvjet da to nikada ne spominjem, ali stvarno, dušo, moraš znati koliko smo ti zahvalni.« Nick se odlučio na igru. Nešto mu je govorilo da ovdje leži posljednji komadić koji mu je nedostajao da upotpuni sliku svoje žene. »Da, naravno, bilo nam je drago. A novac vam je trebao da...« Maria nakrivi glavu. »Da spasimo svoj dom, naravno. Sada se Jim i ja možemo pobrinuti za račune i održavanje kuće. Napokon imamo novu priliku. A sve to zahvaljujući tebi.« Mozaik se rasprostro pred njim. U punom sjaju. Potpun. Novac zbog kojeg ju je izvrgnuo ruglu nije potrošila na posao. Lagala je i spasila kuću svoje obitelji. Zato se udala za njega. Prvo je pokušala sama dići kredit za kafić, ali odbili su je. Sada mu je bilo jasno zašto mu Aleksa nije rekla istinu. Kako bi i mogla? Nikada joj nije ponudio utočište gdje bi se osjećala dovoljno sigurnom za takvo priznanje. Nije mu htjela dopustiti da sažalijeva nju ili njezinu obitelj. Ili da je čak drži u šaci. Sama se pobrinula za njih jer se Aleksa spremna boriti do smrti za one koje voli. Ona je najodanija, najmilostivija, najupornija, najstrastvenija žena koju je ikada upoznao i ludo je zaljubljen u nju. Istina je pulsirala u svakom mišiću njegova tijela. Nije lagala u vezi djeteta. Nije pokušavala zatrudnjeti. Nekako se to ipak dogodilo, ali bila je glupa što mu je dovoljno vjerovala da mu kaže istinu i pokuša je objasniti. Zapravo mu je dovoljno vjerovala da misli da će zbog djeteta biti sretan. A on ju je izdao. Tako što je radije slušao otrovne primjedbe Gabrijele i svog oca nego ženu koja ga je voljela. Prvi put od kada mu je sve postalo jasno, razmišljao je o tome hoće li mu Aleksa oprostiti. Zurio je u Mariju. Ta žena svojoj kćeri nije podarila samo snagu da se bori za ono u što vjeruje nego i srce koje bezuvjetno voli. Srce koje je sada molio da mu pruži drugu priliku. Sjetio se svog oca i njegovih brojnih žena. Pomislio na to koliko se trudio da izbjegne duboke osjećaje tako da ne bude povrijeđen onako kako su ga već povrijedili njegovi roditelji. Onako kako je njihov odnos povrijedio sve ljude u njihovoj okolini. Grom je udario u sobu i pretresao ga do srži. Shvatio je da će, nastavi li slijediti isti put, završiti točno kao otac. Stisnuo je prste u čvrstu pesnicu. Njegujući distancu u odnosima kako bi izbjegao patnju, stvorio je čovjeka koji je bio ljuštura. Ali ti su postupci ženu koju voli povrijedili više nego što to itko zaslužuje. Bio je obična kukavica koja je u stanju drugima nanositi bol jer mu je stalo jedino do njega samog. U njemu je još uvijek bujao godinama njegovan strah koji ga je držao u kandžama i pokušavao ga spriječiti da pobjegne. Ali sada je prvi put želio pokušati. Želio joj je dati što je trebala. Želio je biti otac, muž, prijatelj. Želio ju je štititi i brinuti se za nju i provesti s njom ostatak života. Možda, ako joj da sve što ima, sve što on jest, možda će joj onda biti dovoljan. 131

Posljednji zid koji mu je obavijao srce zatresao se. Napuknuo. I srušio se. Aleksandra očito smatra da joj je on dovoljan. Zato što ga voli. Nick čvrsto primi Marijinu ruku. Tijelo mu je podrhtavalo. »Moram razgovarati s njom.« Maria kinine. »Odi, ispravi to.« Uspravio se i pogledao tasta na drugoj strani sobe. »I ja sam pogriješio. Mogu se samo nadati da će mi oprostiti. Ali idem pokušati.« Jim se nasmiješi. »Hoće, sine.« Nick pogleda ružnog lovačkog psa kojeg je tokom proteklih dana ipak nekako zavolio. »Mislim da imam ideju.« *** Maggie odloži vruću šalicu biljnog čaja i oblizne cappuccino kojemu se Aleksa podsmjehivala zadnjih nekoliko minuta. »Bez kofeina. Čaj ima antioksidanse.« Aleksa se tiho nasmije. »Da, mama. Ali sumnjam da će mi, kad sam ovako iscrpljena, naškoditi jedan mochaccino.« »Kofein usporava rast djeteta.« »Isto vrijedi i za stres i situaciju u kojoj nemaš dovoljno novaca da ga uzdržavaš.« »Hm, mora da su to hormoni. Definitivno si zlovoljna.« »Maggie!« Njezina se prijateljica naceri i skine poklopac s čaja. »Samo te volim bockati. Pazi da ne postaneš jedna od onih zatelebanih tragičnih junakinja o kojima toliko voliš čitati.« »Odjebi.« »To je već bolje.« Aleksin pogled bio je pun iskrene topline. Bit će okej. Nakon dva tjedna daleko od Nicholasa, svaki dan postao je ispit čvrstine i snage, ali bila je pretvrdoglava da ga ne položi. Zatajila je vijest od obitelji, ali namjeravala je razotkriti istinu ovaj vikend. Maggie će joj pomoći. I unatoč tome što još nije osigurala zajam za knjižaru, BookCrazy je sada imao stalnija primanja. Preživjet će. Aleksa je ponavljala tu mantru iz sata u sat, iz dana u dan, sve vrijeme koje je provodila daleko od muškarca kojega je voljela dok joj je njihovo dijete raslo u trbuhu. Ali on je odlučio. Mora se suočiti sa stvarnošću. »Grof me izveo na večeru neki dan.« Željna dobrih tračeva, Aleksa se nasmiješi. Proučavala je svoju prijateljicu. »I nisi mi rekla?« Maggie slegne ramenima. »Nismo si sjeli. Pričao je samo o tebi. Zaljubljen je u tebe, Al.« Aleksa se nasmije. »Vjeruj mi. Nema tu one iskre niti će je ikad biti.« Vragolasto je škljocnula jezikom. »Svađali ste se, ha? Možda si napokon našla odgovarajućeg protivnika.« Maggie frkne nosom. »Ne budi smiješna.« Alexa sa zanimanjem napuči usne. »On je možda jedini muškarac koji zna izaći na kraj s tobom, Maggie.« »Trudnoća ti je izvitoperila mozak.« 132

Aleksa je na trenutak ulovila tračak žaljenja u Magginim očima. Otvorila je usta da nešto kaže, ali pjesnici su već izašli na pozornicu i sjeli. Melankolična glazba zasvirala je kroz zvučnike i najavila početak. Svjetla su bila prigušena, vani je pao mrak. Sobu je ispunio žamor kreativne energije dok su iz mikrofona odzvanjali mašta i nečiji snovi. Zgrabila je notes i privila ga na grudi dok je odsutno promatrala sve te ljude i dopustila si da utone u utješni prijevoj slika. Sklopila je oči i prepustila se svojim izoštrenim osjetilima, odmjeravala slike što su joj prolazile kroz um kao kad uljene boje iscure i stope se s platnom. Kada su se pjesnici izmijenili, nastala je kratka stanka. A onda začuje taj glas. U prvi mah u ušima joj je odzvanjao tek dubok, hrapav glas muškarca koji je govorio na mikrofon. No čim joj je srce shvatilo o kome se radi protrnula je od straha koji nema imena. Zastao joj je dah. Polako se prisilila da pogleda pjesnika koji je stajao na pozornici. Njezin muž. Prvo je pomislila da ju je izdao vid. Nick Ryan kojeg ona poznaje nikad se ne bi pojavio na pozornici. Umjesto njega pred njom je stajao stranac. Bio je od glave do pete odjeven u opremu Metsa. Plavo-narančasta šilterica okrenuta unazad ispod koje su nestašno provirivale nepočešljane plave kovrče. Pulover, traperice i tenisice u odgovarajućim bojama. U ruci je držao narančastu lajnu. Vidjela je starog Zućka kako sjedi pokraj njega, mirno i dostojanstveno kao da je rasni pas, a ne mješanac. Pas je oko vrata nosio maramu Metsa. Jedno mu je uho bilo slomljeno i lagano se nakrivilo. Nije mahao repom. No njegove oči više nisu imale onaj shrvani pogled koji je obično povezivala s napuštenim psima iz azila. Ispred dvije prednje šape bio je postavljen karton s natpisom: dođi kući. Trepnula je jednom, drugi put, a potom shvatila da je prizor pred njom stvaran. Nick je u ruci držao komad poderanog papira iz bilježnice. Pročistio je grlo. Ostala je bez daha kada se u mikrofon prosuo njegov glas i dopro joj do ušiju. »Ja nisam pjesnik. Ali moja žena jest. Ona me naučila tražiti ono posebno u malim stvarima. Naučila me nešto o osjećajima, o istini i o drugim prilikama. Znate, ja nikad nisam shvaćao da osoba može dati sve i ne očekivati ništa zauzvrat. Aleksa, ti si mi promijenila život, ali previše sam se bojao da se s njim uhvatim u koštac. Mislio sam da nisam dovoljno dobar. Sada vidim kako stvari uistinu stoje.« Aleksa očajnički sklopi oči. Potekle su joj suze. Maggie je zgrabi za ruku. Njezin je muž htio da mu se vrati. No odabrati taj put bilo je kao u poznatoj pjesmi, nepoznat faktor. Sada je bolje razumjela tamu njegova srca, znala je da će biti sigurna ako mu okrene leđa. Uspjet će sama. Nickova ju je tama dozivala poput starog prijatelja. U tom trenutku morala je odlučiti. A nije znala ima li snage ponovno pokušati. Otvorila je oči. Prigušena mrmljanja i komentari doprli su joj do ušiju. Zurila je u muškarca kojeg voli i čekala da progovori. »Volim te, Aleksa. Želim tebe i želim naše dijete. Želim ovog smiješnog psa jer sam i njega zavolio. Shvatio sam i što ne želim. Ne želim život bez tebe. Ne želim više biti 133

sam. I ne želim vjerovati da zaslužujem ostati bez tebe. I, kunem ti se, provest ću ostatak života iskupljujući se za ovo.« Donja joj je usna zatreperila. Maggie joj čvršće stisne ruku. »Još uvijek ga voliš?« Jedva je protisnula odgovor. »Bojim se da više ne mogu.« Iz Magginih su očiju frcale iskre. »Naravno da možeš. Možeš i sad. I opet. I uvijek. Ako ga dovoljno voliš.« Njezin je muž sišao s pozornice i krenuo prema njoj. Pomno sagrađen zid poljuljao se i podrhtavao do temelja. »Za mene si uvijek postojala samo ti. Ti si mi pomogla da zacijelim, da ponovno postanem čovjek.« Kleknuo je pred nju i položio ruke na njezin trbuh. »Moje dijete,« šapne. »Bojao sam se da ti nemam što dati. Ali imam. I želim sve to dati samo tebi.« Zid je još jednom podrhtao, smrskao se i srušio oko nje. Aleksa je odabrala. Povukla ga je prema sebi i pala mu u zagrljaj. Privio se uz nju, položio joj usne na uho, čvrsto je zagrlio i šaptao joj da je više nikad neće povrijediti. Val pljeska prolomio se kroz tišinu, uz glasne poklike i znakove odobravanja. Maggie se naceri. »Bilo je i vrijeme da se opametiš, braco.« Nicholas zgrabi sestru i zagrli je. Licem mu se prolije spokoj i mir čije je naznake Aleksa uočila i ranije, ali ga nikada nije vidjela u punom sjaju. »Nadam se da znaš da ću ja biti kuma.« Aleksa se nasmije. »Bog nam pomogao ako bude djevojčica. Nosit će kožne jakne i dolaziti na snimanja donjeg rublja.« »A ako bude dečko, ja ću ga naučiti kako usrećiti ženu.« Nick poljubi Aleksu u usta. »Bez brige, Maggie. Bit će i jedno i drugo. Mislim da odmah idemo kući raditi na drugoj prinovi.« Aleksa razrogači oči. »Na drugoj? Prvo trebam proći jutarnje mučnine i trudove i višak kilograma.« »Ništa lakše od toga. Bit ću uz tebe cijelo vrijeme.« »Samo ako ćeš i dalje nositi taj pulover.« Nick se nasmiješi. »Zapravo, kad smo već kod toga, razmislio sam o tvojim argumentima. Možda si u pravu. Možda Metsi zaslužuju još jednog obožavatelja.« Aleksa podigne pogled prema nebu. »Hvala ti, Majko Zemljo«, šapne. Mora Maggie vratiti knjigu uroka, pomisli. Nešto joj je govorilo da će se život njezine prijateljice svaki čas promijeniti. I da će joj trebati njezina podrška. Kao da joj je uspio pročitati misli, Nick je poljubi. »Idemo kući.« Aleksa ga zagrli i dopusti mu da je povede natrag na svjetlo.

134

EPILOG Maggie Aleksa zastenje i položi tanjurić navrh velikog trbuha. Njezino očito nezadovoljstvo činjenicom da po dijelovima svog nabujalog tijela odjednom može naslagati čitav niz ovećih predmeta njezinoj je prijateljici izmamilo osmijeh na usne. Aleksa se namršti. »Šuti, Maggie. Očajna sam. Zašto već jednom ne izađe? Kasni skoro dva tjedna, a liječnik mi i dalje govori da moram biti strpljiva. Hoću da napokon bude vani. Vani!« Maggie uzme tanjurić - komad torte već je bio uredno počišćen - i doda joj čašu mlijeka. Željela je prijateljici olakšati muke, ali sve što je mogla učiniti jest obasipati je slatkišima i drugim poslasticama. Čak joj je pokušala kupiti jarko ružičaste japanke u obliku nosoroga, ali Aleksina stopala bila su toliko otečena da ih nije mogla obući. Ljubazno se nasmiješila i naslonila se na rub sivog kauča. »Znam, draga. Grozno je. Ali još samo nekoliko dana i onda ćeš je držati u naručju i priželjkivati malo odmora. Čujem da plaču dan i noć.« Aleksa protegne otečena stopala i reče: »I onako ne spavam.« »Jadna moja mamica. Vidi, kupila sam ti poklon.« Maggie podigne ukrasnu vrećicu i pruži je Aleksi. »Iz Milana. Od jednog od najboljih dizajnera za dječju odjeću.« »Moraš joj prestati kupovati odjeću, Maggie. Garderoba joj je već sada veća od moje.« Maggie je promatrala prijateljicu kako uklanja ukrasni papir i iz vrećice vadi sićušne crne traperice, ružičastu majicu i kožnu jaknicu. Kožne čizmice bile su ukrašene ružičastim dijamantićima. »Sviđa ti se?« »Ajme, kako slatko! Ne vjerujem da imaju tako nešto za novorođenčad!« Maggie se ponosno nasmiješi. »Moje kumče neće biti ljubomorno na drugu djecu na igralištu. Od malena ćemo je odgajati tako da bude pravi mali vražićak.« Aleksa se glasno nasmije. »Nick, dođi vidjeti što ti je sestra donijela.« Iz kuhinje ležerno došeće njezin brat i podigne dječju robicu. Nick zaprepašteno pogleda svoju ženu. »Nema šanse. Moja kći neće izgledati kao motorist čim dođe na svijet.« Aleksa je gotovo eksplodirala od bijesa. »Dok sam ja ovdje, nećeš vrijeđati sestru niti njezine lijepe poklone. Mislim da će to biti super robica za izlazak iz rodilišta.« Maggie se naslonila i sa zanimanjem promatrala predstavu. Njezina inače mirna prijateljica patila je od takvih promjena raspoloženja da bi ponekad uplašila čak i nju. Ti hormoni su stvarno grozna stvar, ali činilo se da se njezin brat sasvim dobro nosi sa situacijom. Djelovao je kao da ga ženin bijes pomalo zabavlja. Njihove prepirke podsjetile su je na Nickove i Aleksine svađe dok su još bili djeca. Tko bi rekao da su cijelo to vrijeme zapravo bili srodne duše? Da ih sudbina nije natjerala da se ožene, možda nikad ne bi završili zajedno. Naravno, Aleksa je još uvijek smatrala da je za cijelu priču odgovoran onaj smiješni ljubavni urok. Maggie se nije protivila. Neka vjeruje ako želi. »Preko mene mrtvog«, opušteno odgovori Nick. »Nosit će onu slatku robicu koju smo odabrali prošli tjedan.« 135

Aleksa inadjivo napuči donju usnicu. »Ako je ja moram roditi, ja biram što će nositi.« »Nekako mi se čini da sam to već negdje čuo. Da je ja mogu roditi, znaš da bih to učinio za tebe.« Aleksa se nakostriješi. »Lažeš. Svi muškarci govore takve stvari.« Nick slegne ramenima kao da se predaje. »Zar nitko neće stati na moju stranu? Po mogućnosti netko s malo testosterona?« Kao da je Zeus bacio munju, u hodniku se začuju odlučni koraci. Prošli su kraj kuhinje i zaustavili se tik iza njega. Maggie polako okrene glavu. »Ah, cara, mislim da Nicholas ovaj put ne laže. Tko ne bi želio podnijeti malo boli samo da ugodi takvoj ženi?« Maggie se naježi od nervoze i nečeg drugog... nečeg što nije željela priznati. Grof Michael Conte priđe još bliže i dobroćudno potapša Nicka po ramenu. Trudila se ne zakolutati očima ugledavši njegovu uglađenu gestu i namješten osmijeh. Nick i Conte izmijenili su pogled pun razumijevanja - kao da jedan muškarac pokušava spasiti drugog iz ralja poludjele žene. Iako Nicku nije bila potrebna pomoć. Već je priskočio ženi da joj pomogne ustati mrmljajući neke gluposti i nježno je gladeći po trbuhu. Njegovi nježni pokreti i razdragan izraz lica ošinuli su je poput biča. Stari je Nick netragom nestao. Na njegovom mjestu stajao je muškarac pun ljubavi prema svojoj ženi i njihovom nerođenom djetetu. Bio je druga osoba. Napokon je shvatio da na svijetu postoje ljudi koja će ga voljeti onakvog kakav jest, u dobru i u zlu. Od nadirućih emocija nešto ju je stisnulo u grlu, ali odmah se uspjela sabrati. Bože, odakle joj pravo da bude ljubomorna? Nick i Aleksa zaslužuju svu sreću na svijetu. Morat će se naučiti kontrolirati. »Čini se da se uvijek nađeš usred paljbe, zar ne, draga?« Pjevni talijanski naglasak odzvanjao joj je u ušima i cijelom tijelu, ali nije odgovorila na njegovo zajedljivo pitanje. Zašto je uopće došao? Njihova druženja petkom postala su ugodna tradicija kojoj se Maggie od srca veselila. Pizza, tjestenina, boca Chiantija. Svakog tjedna sastali bi se u nečijoj kući. Ove zajedničke večere bile su jedina stabilna točka u njezinom burnom životu. Sve dok se ne bi pojavio Michael Conte. Svakoga petka došao bi s pladnjem kolača i svakojakih vrsta tjestenine, uglađenim i dotjeranim poput njegovog opuštenog koraka i dubokih crnih očiju. Ponašao se kao da nikad nisu bili na spoju, kao da je u cijeloj priči potpuno nedužan. Ali Maggie je znala istinu. Znala je da je zaljubljen u njezinu najbolju prijateljicu. Istina, bio je dobar glumac. Ali nisu joj promakli raznježeni pogledi koje je neprestano upućivao Aleksi. Njegove talijanske šale i glasan, odobravajući smijeh na svaku njezinu riječ. Nervoza joj se poigravala sa živcima. Nitko nije posumnjao, čak ni njezin brat. Odlučio je prevladati staru ljubomoru i primiti grofa u kuću kao starog prijatelja. Otkad se zaljubio u Aleksu, ponovno je počeo vjerovati ljudima. Sva sreća da Maggie nije bila tako slijepa. 136

Nick je sumnjičavo pogleda. »Maggie je uvijek bila vrag u obitelji.« Na usnama mu zatitra smiješak. »Sjećam se kad je jedne večeri mama došla kući sa svojim novim dečkom. Bio je pijan i zloban.« Aleksa se namršti. »Samo mi reci da nije bilo mrtvih.« »Skoro. Tip me volio natezati i gnjaviti. Maggie se bojala da će ući u našu sobu kad mama zaspe. Pa mu je pripremila zamku. I onda je jedne večeri zaista otvorio vrata.« »I?« znatiželjno upita Aleksa. »Ništa, upalilo je. Stao je na mokru krpu pred vratima, poskliznuo se i pao na dupe. Probudili smo se, digli strku, sve dok ga mama na kraju nije izbacila iz kuće.« Maggie se nasmije i odmahne rukom. »Nije to ništa. Bilo mi je dosadno pa sam tražila malo zabave.« Michael ju je promatrao. Podigao je jednu obrvu kao da želi dokučiti što se krije iza njezine nehajne maske. Preplavio ju je val topline, koža joj je gorjela. A ne, neće opet nasjesti na njegove trikove. Jednom je bilo dovoljno. »Mislim da je za danas bilo dovoljno uzbuđenja. Moram ići«,reče. Aleksa uzdahne. »Da, i ja moram u krevet. Ili barem podići noge i gledati glupe serije dok me ne uhvati mučnina.« A onda najednom protrne. Aleksa u šoku otvori usta i vrisne. »O, bože, mokra sam!« Nick je pogleda. »Prolila si mlijeko, draga. Ništa strašno. Donijet ću ti drugu šalicu.« Samo je Maggie odmah shvatila zaprepašten izraz na Aleksinu licu. Srce joj je lupalo kao ludo. »Nije mlijeko, Nick.« »Je li?« Nick je zbunjeno pogledavao od jedne prema drugoj. »A što je onda?« »Vrijeme je«, nervozno objasni Aleksa. »Vrijeme za što?« Maggie nestrpljivo vrisne. »Vrijeme za dijete, idiote jedan! Pukao joj je vodenjak! Rodit će.« Kao u lošoj komediji, na nekoliko sekunda cijela se soba skamenila od čuda dok je Aleksa duboko disala s velikom mrljom na hlačama. Zatim je uslijedila eksplozija. Maggie i Aleksa u čudu su promatrale kako dvojica muškaraca unezvijereno trče uokolo kao da je Pilić Milić upravo najavio da će im se nebo srušiti na glavu. Nick odjuri u spavaću sobu i spusti se sa spakiranim torbama, iz kuhinje zgrabi nekoliko boca vode i pokrivače za slučaj da se dijete rodi na putu do bolnice. Michael je panično ukucavao brojeve u mobitel i javio Aleksinoj majci da dođe u bolnicu. Nick mu odmah dobaci ključeve auta kao da su zarobljeni usred snježne mećave pa se boji da motor neće upaliti, makar se radilo o potpuno novom BMW-u. Michael nestane u tren oka, Nick se sjuri niz hodnik i zalupi garažnim vratima. Maggie zbunjeno pogleda svoju najbolju prijateljicu. »Što im je? Pa nismo u pedesetima. Ima vremena.« Aleksa uzdahne i protrlja bolna leđa. »Kad su uzbuđeni, krv im na neko vrijeme napusti mozak. Nisu oni krivi.« »A valjda nisu. Želiš li se presvući prije nego što kreneš u bolnicu?« »Dobra ideja. Ostani tu da Nick ne poludi kad se vrati.« »Okej.« 137

Maggie počne pospremati stol. A onda ugleda brata kako panično juri hodnikom. Zjenice su mu se proširile od straha. »Maggie, molim te nahrani Žućka i izvedi ga u šetnju. Zvao sam liječnika i rekao mu da smo na putu. Vidimo se u bolnici.« Nick zgrabi torbu i zalupi vratima. Maggie je buljila u zatvorena vrata pijuckajući zadnji gutljaj vina i pitajući se kad će primijetiti da mu žena nije u autu. Nekoliko minuta kasnije, Aleksa se dogegala niz hodnik u tajicama i majici. »Gdje je Nick?« »Otišao je.« Aleksa promrmlja nešto sebi u bradu. »Šališ se. Osjećam se kao u onoj seriji, I Love Lucy. Sjećaš se kad je Ricky sam odjurio u bolnicu i zaboravio ženu?« »Ah, obožavam tu epizodu. Sjećaš se one s čokoladom?« »Da, one u kojoj je pojela pola slatkiša jer ih nije stigla dovoljno brzo zamotati. Jednostavno je moraš voljeti.« »Tako je.« Vrata se zvučno otvore. Nick i Michael ulete u sobu prestašeno zvjerajući naokolo kao da su izgubili nešto važno. Na primjer ženu u trudovima. »Što radiš ovdje?« poviče Nick. »Mislio sam da si u autu!« Aleksa šmrcne. »Morala sam se presvući. A onda smo još malo popričale o I Love Lucy. I ne deri se na mene. Inače me Maggie vozi u bolnicu.« Nick je zabezeknuto pogleda. »Ma ne možete sada razgovarati o serijama! Dijete je već na putu. Idemo!« A onda najednom shvati da viče na svoju trudnu ženu i sabere se. Duboko udahne i nešto mirnijim tonom reče: »Žao mi je, draga. Uhvatila me panika. Jesi li spremna?« Aleksa se dirnuto nasmiješi. »Jesam.« Zatim se nagne prema Maggie, zagrli je i poljubi. U njihovim očima ogledala se neka duboka, vječna ženska snaga. »Dijete dolazi«, uzbuđeno šapne Aleksa. Maggie se trudila suzbiti suze pa joj samo čvrsto stisne ruku. »Sredi ih, draga. Odmah ću doći.« »Volim te.« »I ja tebe.« »Aleksa, moramo ići! Odmah!« Aleksa polako krene za njim. Maggie je još dugo slušala živahan žamor njihovih smiješnih prepirki sve dok glasovi nisu potpuno zamrli. Dijete. Maggie pritisne dlan na usta. Sada će sve biti drugačije. U zraku je vladala neka neobična napetost, od uzbuđenja joj je zastajao dah. Od opasnosti. I straha. »Više neće biti isti.« Podigla je glavu poput vučice koja je upravo nanjušila pripadnika svog čopora. Elegantnim, dostojanstvenim koracima prilazio joj je Michael. Kao da se poigrava s plijenom. Ovoga je puta odlučila odgovoriti. »Neće. Sada će biti još jači.« U kutu grofovih usana zatitra smiješak. »Zašto mi prijetiš, cara? Već tjednima zajedno večeramo, a ti jedva da progovoriš. Proučavaš me kao da sam došao ukrasti 138

obiteljske dragulje. Rugaš se mojim darovima za Aleksu i Nicholasa, ismijavaš moje komplimente. Sada kad smo napokon sami, zašto mi ne kažeš što te muči?« Preplavio ju je val ljutnje i Maggie ga zdušno prigrli. »Znam istinu, grofe. Dobro glumite, nema što, ali prozrela sam vašu taktiku. Koristite svaku priliku da ostanete nasamo s Aleksom. Družite se s Nickom kao da ste dio obitelji. Sve znam, ali neće vam proći.« Ponio se dostojanstveno, to mu je morala priznati. Nije glumio iznenađenje, nije preneraženo ustuknuo. Oči mu se na tren zaiskre, a onda ponovno poprime stari, smireni izraz. Zabacio je glavu i proučavao je, pogled mu je slobodno lutao svakim dijelom njezina tijela. »Stvarno to vjeruješ?« Pobjedonosno je primila na znanje da ne poriče njezine optužbe. »Da.« »U redu. Onda neće pomoći ni da te pokušam uvjeriti u suprotno. Već si odlučila.« »Dobar ste vi igrač, grofe. Ali ja sam bolja. I imam više razloga za oprez.« »Da, uvijek braniš one koje voliš, zar ne?« pomalo oholo odgovori Conte. Nije joj dao vremena da reagira. Naklonio se i okrenuo. »Bella note, cara. Vidimo se u bolnici. A ostalo će još pričekati«, reče i ode. Maggie je neko vrijeme zurila u zatvorena vrata. U sobi se začuje tiho tapkanje šapa. Kao da je shvatio da joj je potrebna utjeha, stari joj Zućko priđe i smjesti se kraj nje. Maggie ga pogladi po glavi i namjesti mu maramu Metsa koju je još uvijek nosio oko vrata. Njegovo spokojno disanje polako joj je primirilo živce. Michael Conte želi podle igre. Pa dobro. U svakom slučaju, ona će poduzeti sve samo da on ne uspije povrijediti Nicka i Aleksu. Baš sve. »Dođi, maleni. Moramo te nahraniti, a onda ću počistiti kuću i posjetiti novog člana obitelji.« Na neki neobičan način Conte joj se zavukao u misli, uznemiravao joj tijelo i um, krao joj spokoj i mir. Ali Maggie je uporno odbijala razmotriti tu mogućnost. Dugi niz godina i neugodnih iskustava pretvorili su je u ženu od čelika. Više nema što dati. No negdje u dubini srca sjećanje na Mary Poppins, jedan od njezinih najdražih filmova, govorilo joj je da je možda ipak u krivu. Kao da će vjetar najednom promijeniti smjer i nakon toga više ništa neće biti isto. Gluposti. Maggie potisne snove i baci se na posao.

139

ZAHVALE Pisanje zna biti prilično samotno zanimanje. Srećom, zajednicu autora ljubavnih romana čine požrtvovni, predani profesionalci koji su uvijek voljni ohrabriti svoje kolege i natjerati ih da zagriju stolicu kada rok kuca na vrata. Hvala mojim prijateljima s Twittera koji me uvijek znaju nasmijati i koji mi pomažu da očuvam kontakt sa svijetom. Veliko hvala svim prekrasnim ljudima upućenima u tajne spisateljskog zanata koji su mi u svakom trenutku bili spremni priskočiti u pomoć. Voljela bih posebno zahvaliti grupi 4BadMommies. Svi mi ponekad trebamo utočište, a ta se grupa mama pokazala najboljom podrškom na svijetu. Wendy S. Marcus, Regina Richards i Aimee Carson — cure, vi ste zvijezde. A prošlogodišnjim cimericama na Skupu autora suvremenih američkih ljubavnih romana u New Yorku želim poručiti: Abbi Cantrell, Maggie Marr, Maisey Yates, bilo mi je divno s vama. Ponovimo to ove godine.

chiarissima & avada

140