19562228-Europa-I-ver30.pdf

JUŽNA EUROPA ...................................................... .............................................................................................................. ................................................................................. ......................... 1 KLIMATSKE KARAKTERISTIKE KARAKTERISTIKE JUŽNE EUROPE................. EUROPE .................................... ..................................... ..................................... .................................... ................. 3 RELJEF JUŽNE EUROPE.......................................................................................................................................9 VODE JUŽNE EUROPE ................................... ................. .................................... .................................... .................................... .................................... .................................... ............................10 ..........10 BILJNI POKROV ..................................................................................................................................................13 TLO .................................. ................. ................................... ................................... ................................... ................................... ................................... .................................... ................................... ............................14 ...........14 GOSPODARSTVO JUŽNE EUROPE… ..............................................................................................................14 RAZVOJ NASELJA U JUŽNOJ EUROPI .................................... ................. ..................................... ..................................... ..................................... ................................. .................17 ..17 ITALIJA ................................... ................. .................................... .................................... .................................... .................................... .................................... ................................... .................................. ...................19 ..19 PIRINEJSKI POLUOTOK.....................................................................................................................................50 ŠPANJOLSKA.......................................................................................................................................................53 PORTUGAL...........................................................................................................................................................64

SREDNJA EUROPA ...................................................... ................................................................................................................. ........................................................... ............... 69 ALPSKI PROSTOR ................................... ................. .................................... .................................... .................................... .................................... ................................... .................................. ...................71 ..71 ŠVICARSKA .................................... .................. .................................... .................................... .................................... .................................... ................................... .................................. ............................73 ...........73 AUSTRIJA .................................. ................ ................................... ................................... .................................... ................................... .................................... ..................................... .................................. ................ 79 SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČ NJEMAČKA .................................... .................. ................................... ................................... ................................... ................................... .......................84 .....84 MADŽARSKA.....................................................................................................................................................100 ČEŠKA I SLOVAČ SLOVAČKA........................................................................................................................................108 POLJSKA.................. POLJSKA .................................... .................................... .................................... .................................... .................................... ................................... ................................... ................................ ..............114 114

JUGOISTOČ JUGOISTO ČNA EUROPA ................................................ ....................................................... ................................................................... ............ 118 RUMUNJSKA........................................................................................................Error! Bookmark not defined. BUGARSKA................ BUGARSKA .................................. .................................... .................................... .................................... .................................... ................................... ................................... .............................125 ...........125 GR ČKA .................................. ................. .................................. .................................. .................................. ................................... ................................... ..................................... ..................................... ....................128 ...128 ALBANIJA...........................................................................................................................................................134 ZEMLJE BIVŠE JUGOSLAVIJE........................................................................................................................136 SLOVENIJA.........................................................................................................................................................136 BOSNA I HERCEGOVINA HERCEGOVINA ................................... ................. .................................... .................................... .................................... .................................... .................................... .....................138 ...138 SR JUGOSLAVIJA..............................................................................................................................................139 MAKEDONIJA....................................................................................................................................................143

ISTOČ ISTOČNA EUROPA .............................................................................................................................. 146 ESTONIJA .................................. ................ .................................... .................................... .................................... .................................... ................................... ................................... ................................ ..............146 146 LATVIJA..............................................................................................................................................................147 LITVA ................................... .................. ................................... ................................... ................................... ................................... ..................................... ..................................... .................................. ....................148 ...148 BJELORUSIJA.....................................................................................................................................................149 MOLDAVIJA.......................................................................................................................................................150 UKRAJINA ................................. ................ ................................... ................................... ................................... ................................... ..................................... ..................................... ............................... ..............151 151

JUŽNA EUROPA Južna Europa i more.   Južna Europa je geografska, kulturna i povijesna cjelina koju bi mogli promatrati i kao  jedinstven prostor i kao heterogenu regiju. Nalazi se skoro u središtu kopnene polutke i vezana je uz Sredozemlje. Južna se Europa može poistovjetiti sa Sredozemljem, ali ne u potpunosti jer Sredozemlje ima tri pro čelja: europsko, afričko i azijsko. Ta su pročelja odvojena prolazima koji Sredozemno more vežu s Atlantskim i Indijskim oceanom i Crnim morem – Gibraltar, Sueski kanal, Bospor i Dardaneli. Južna Europa je sudbinski vezana uz Sredozemno more. Ta je veza tradicionalna i praiskonska – “Ploviti se mora, živjeti se ne mora”. Sredozemlje predstavlja povijesnu ekumenu. To je najstarije naseljen prostor koji je bio upu ćen na more. Cijela prošlost južne Europe vezana je za more (Sredozemno i ostala mora). Značaj Sredozemlja kroz povijest. Sredozemlje je tisu ćljećima bilo centar civilizacije, kulture i trgovine i ta su se dostignu ća  prenijela u ostatak svijeta. Zasluge za otkriće “Novog svijeta” ima Sredozemlje. Iz južne su Europe dolazili i Bartholomeo Diaz i Kristofor Kolumbo i Amerigo Vespucci… i mnogi drugi pomorci i istraživači. Prve europske sile koje su se proširile svijetom bile su Španjolska i Portugal, a Engleska je to uspjela tek kad ih je pobijedila. Važnost mora izražena je u južnoj Europi i danas – 90% talijanskog izvoza ide preko mora, 65% španjolskog, 85%  portugalskog. Povijest Povijest Mediterana je povijest pomorstva, pomorstva, ali i povijest ratova. ratova. Značenje južne Europe i Sredozemlja se mijenjalo kroz povijest. Do otkri ća Amerike Sredozemlje je bilo centar svijeta. Otkrićem Amerike 1492. težište prometa preselilo se na Atlantski ocean. Dotada periferna zapadna Europa  postaje novo središte. središte.  Na Sredozemlju su u raznim etapama živjeli razni narodi koji su ostavili više ili manje traga – u kulturi, religiji, ideologijama i uop će civilizaciji. U davna vremena to su bili Kre ćani, Feničani, Grci, Kartažani, Rimljani, a zatim Arapi, Bizant, Turci, Venecijanci, Genovežani… U novije vrijeme velik utjecaj su imale velike sile: Velika Britanija, Francuska, SAD, Rusija. Sredozemlje je geopoliti čki važan prostor. Posebno su važni Gibraltar i Sueski kanal, a također i Bospor i Dardaneli. Važni su i otoci: Cipar, Malta, Vis, Korzika… U današnjem svijetu važnu ulogu ima nafta, a Sredozemlje je jedan od najprometnijih naftnih putova na svijetu. Južna Europa nikad u prošlosti (osim u Rimskom carstvu) nije bila jedinstveno društveno-političko područ je. Sredozemlje je i ishodište velikih religija (krš ćanstvo, islam).

Sredozemlje i čovjek.  Na prostoru južne Europe čovjek   je imao dugotrajan i sistematski utjecaj na prirodnu sredinu. Taj se utjecaj osobito o čitovao u smislu devastacije, posebno devastacije biljnog svijeta. Devastacija se vršila paljenjem, kr čenjem, ispašom.

1

Reljef. Južna Europa obuhva ća uski obalni pojas i idealno je gorjima odvojena od ostalih dijelova Europe (Pirineji i Alpe). Međutim ta gorja nikad nisu sprje čavala vezu Južne Europe s ostalim dijelovima kontinenta jer postoji niz riječnih i ledenjačkih dolina  koje presijecaju ove planine i kroz koje su se odvijale intenzivne veze. Na završecima tih dolina razvile su se velike luke (Marseille, Genova, Barcelona, Trst, Rijeka…). Te transverzalne doline omogućuju prodor sredozemnih utjecaja u unutrašnjost.  Na Sredozemlju postoje četiri velika poluotoka: Pirinejski, Apeninski, Balkanski i Mala Azija (nije dio Europe). Apeninski poluotok dijeli Sredozemlje na dva dijela. Isto čna strana Sredozemlja je razvedenija od zapadne. Bospor i Dardaneli  povezuju Sredozemno more more s Crnim morem. Reljef Južne Europe karakteriziraju brdski i  planinski prostori s manjim nizinskim enklavama. Pojedini prostori koje je reljef odvajao zasebno su se razvijali kroz prošlost i danas imaju tendenciju izdvajanja iz sadašnjih država (n pr. Baskija). Čimbenici jedinstva i suprotnosti.

Južnoeuropsko sredozemno podru č je predstavlja  jednu sintezu jedinstva i suprotnosti. Jedinstvo čini nekoliko faktora koji se dijele na prirodne i kulturne. Prirodni su: •  KLIMA – Generalno rečeno klima je mediteranska, ali južna Europa nema mediteransku klimu u svim svojim dijelovima (ima i drugih klima:  planinska, kontinentalna), a također postoje velike razlike između pojedinih regija. •  RELJEF – Dominira planinsko-brdski reljef s nizinskim oazama, dominira mladost i dinami čnost reljefa, potresi, vulkani. Pečat daju mlađe planine rubno postavljenje. • MORE – Predstavlja osnovnu vezu između država  južne Europe i ostatka svijeta (prometno značenje). Sredozemno more je zatvoreno more koje zimi grije, a ljeti hladi ovaj prostor (klimatsko zna čenje). • BILJNI SVIJET – Makija, garig, degradiran prvobitni vegetacijski pokrov (kr čenjem, ispašom). Kulturni su: • duga tradicija urbanog života, gradovi su oduvijek bili kulturni i gospodarski centri • kolijevka zapadne civilizacije i kulture: anti čka kultura → krš ćanstvo → islam → bogata kulturna baština, stara i dobro očuvana • specifičan način života baziran na tradicionalnoj poljoprivredi (ekstenzivna poljoprivreda, sto čarstvo, voćarstvo), uzgoju žitarica, maslina, vinove loze, trgovini, a u novije vrijeme na gospodarskom iskorištavanju Mediterana  putem novih grana industrije, turizmu i procesu litoralizacije (proces koji je po čeo 1960ih u Italiji i Španjolskoj i tek se onda proširio na zapadnu i sjevernu Europu). 2

Elementi razdvajanja   regije Mediterana su pojedini elementi reljefa (Alpe, Pirineji…) koji su pridonosili odvojenom razvoju pojedinih predjela što se o čitovalo u ekskluzivnosti pojedinih regija, razli čitim narječ ja, vjerskim karakteristikama. To je osobito uo čljivo na Pirinejskom poluotoku – Aragonija, Andaluzija, Granada… Posebnost se manifestira u sukobima između različitih regija. Južna Europa je u regionalnom smislu više razli čita nego jedinstvena. Jedina Jedina prava jedinstvenost jedinstvenost je prometnoprometnogeografska karakteristika koja se kroz prošlost mijenjala. Prvo unutar Sredozemlja (u smjeru sjever-jug), a od  prokopa Sueskog kanala i otkrića Novog svijeta Sredozemno more je postalo najve će tranzitno područ je na svijetu (u smjeru istok-zapad).

KLIMATSKE KARAKTERISTIKE JUŽNE EUROPE Klima je prosječno stanje atmosfere nad odre đenim prostorom u odre đenom vremenu, tj. prosječni hod vremena nad određenim prostorom, a vrijeme  je trenutačno stanje atmosfere. Klima je rezultat klimatskih elemenata i klimatskih modifikatora. Klimatski elementi   su stanja i promjene u atmosferi (tlak, temperatura, vlaga), a modifikatori su osobine Zemlje koje utje ču na klimu (geografska širina, nadmorska visina, morske struje, reljef,  biljni svijet, čovjek…).  Najvažniji klimatski faktori  koji utječu na klimu Mediterana: 1. položaj 2. Sredozemno more 3. reljef

1. Položaj.  Južna Europa se nalazi u suptropskom pojasu. Nalazi se u centru kopnene polutke 1 i jedno je od klimatski najprometnijih prostora svijeta. Zračne mase su različito zagrijani dijelovi atmosfere. Mogu biti kontinentske (obi čno hladnije i suše) i maritimne (uglavnom toplije i vlažnije). Zra čne mase možemo poistovjetiti s ciklonalnim i anticiklonalnim strujanjem – kontinentske (hladne) zračne mase imaju anticiklonalno strujanje, 2 a maritimne (tople) imaju ciklonalno strujanje 3. Zračne su mase odraz različitog zagrijavanja kopna i mora (6 °C/10°C) zbog čega dolazi do stvaranja razlike u tlaku i njihova kretanja. Mogu biti lokalnog, regionalnog i planetarnog karaktera.  Na Europu djeluju ove zračne mase: • preko cijele godine na sjevernom Atlantiku je niski tlak zraka i tu se formira islandska ili zapadnoeuropska ili atlantska ciklona  i stalno se kreće prema unutrašnjosti europskog kontinenta zbog okretanja Zemlje u smjeru zapad-istok i zbog zapadnih vjetrova. Prisutnija je ljeti nego zimi jer je ljeti tlak zraka na kopnu niži, a zimi je nad kopnom sibirska anticiklona. Isto tako ljeti će islandska ciklona dublje prodirati u europski kontinent nego zimi jer  je zimi sprečava sibirska anticiklona. •  u zimskom dijelu godine nad kopnom (isto čna Europa) se formira visoki tlak zraka – istočnoeuropska  ili sibirska anticiklona i kreće se prema jugu, jugoistoku i istoku Azije. • s juga utje ču tropske zračne mase s afričkog kontinenta i iz jugozapadne Azije. Posebno su aktivne ljeti kad sprečavaju islandsku ciklonu da utje če na Sredozemlje. • sa sjevera utječu polarne zračne mase koje stacioniraju nad Balti čkim morem. • azorska anticiklona ima poseban utjecaj na Sredozemlje. Ona se formira nad Atlantikom zbog hladne morske struje i donosi lijepo vrijeme. 2. Sredozemno more. Sredozemno more ima 2,9 mil km2 površine. To je more s velikim utjecajem na klimu. Ono zimi grije, a ljeti rashla đuje zračne mase. Ako zračne mase dolaze sa sjevera pa su hladne, nad Sredozemnim morem brzo se ugriju. Tako ono ima pozitivnu ulogu.

1

 Seine i Loire su u središtu kopnene polutke.  Viši tlak i hladnije. 3  Niži tlak i toplije. 2

3

3. Reljef. I reljef ima pozitivnu ulogu na klimu južne Europe. Posebno Pirineji, Alpe, i Dinaridi. Ta planinska gorja sprečavaju izmjenu zraka sjever–jug. Alpe sprečavaju prodor ciklona na jug. Na njima se tako đer izlučuje velika količina padalina. Zapadna strana Alpa je vlažna, a istočna vrlo malo. Sinoptičke situacije na Sredozemljem 1. Prizemna sinopti čka situaciji zimi kad je nad Sredozemljem polje niskog tlaka

 Na lijevoj slici  prikazana je zimska situacija kad je ve ći dio Sredozemlja pod niskim tlakom. Na sjeveru Europe je duboka ciklona s centrom iznad Balti čkog mora koja se pokrenula i ide prema jugu i pred sobom tjera jaku struju kontinentskog arkti čkog zraka te dopire do Alpa. Zbog niskog tlaka nad Sredozemljem južno od Alpa nastala je zavjetrinska depresija (Genovski prostor) s tendencijom daljnjeg pada tlaka. Ona se dijeli na nekoliko celula. Jedna je nad srednjom Italijom, a druga pred alžirskom obalom. Zavjetrinske depresije obi čno nastaju nad Tirenskim morem, ali i na prostoru sve do Baleara. Ovakva situacija obično ne traje dugo4  jer hladna fronta sa sjevera naglo prijeđe preko Alpa ili ih zaobi đe. Istovremeno nestaje zavjetrinska depresija, a meteorološka pojava su jake kiše.  Na desnoj slici  prikazana je ista situacija samo što hladni zrak dolazi sa istoka Europe i ide prema jugoistoku i istoku Sredozemnog mora. Na isto čnom Mediteranu je kvazistacionarna ciklona, a u jugozapadnoj Aziji anticiklona. Tlak je nizak nad cijelim Sredozemljem. Zračna masa koja dolazi s istoka se zagrijava. Dio preko Helenida i Dinarida prodre do mora, a dio prodre preko Alpa i kroz dolinu Rhône i čak u Kataloniji do đe do mora. Zbog tog prodora zračnih masa na isto čnom Mediteranu može puhati jaka bura, a u podru č ju francuskog primorja i isto čnog primorja Pirinejskog poluotoka tako đer puše hladan kopneni vjetar koji se naziva mistral. Arkti čki zrak prelazi preko Afrike na isti način kao u prethodnoj situaciji. U ovoj situaciji manje su kiše, a vrijeme karakterizira jaki vjetar.

Dimljenje mora uzrokovano jakom burom

4

 Obično nekoliko sati, rje đe dana.

4

2. Prizemna sinopti čka situaciji zimi kad je nad Sredozemljem polje visokog tlaka

 Na lijevoj slici  prikazana je situacija kada u zapadni Mediteran (Biskajski zaljev do Libije) s Atlantika ulazi jedna  putujuća anticiklona koja ima nizak bari čki gradijent (jer se formira nad morem). Polje visokog tlaka ide preko cijele sjeverne afričke obale (čak do Sudana) i južne obale Europe (ulaz Azorske anticiklone). U ovoj situaciji  prevladava vedro, stabilno, sun čano i relativno toplo vrijeme koje može duže potrajati i nekoliko dana. To je vrlo dobro za zimski turizam.  Na desnoj slici   prikazana je situacija kada je velika anticiklona potpuno ušla u Mediteran i zahvatila cijelo Sredozemlje sve do Bliskog istoka. Nema niskog tlaka zraka, a anticiklona je i u zale đu tj. u Srednjoj Europi. Nebo  je vedro, ali djelomično pritjecanje hladnog polarnog zraka (anticiklone) što utje če na to da je na isto čnom Mediteranu nešto hladnije i tu puše anticiklonalna bura. Taj će se zrak zbog utjecaja mora relativno brzo modificirati (zagrijati) i vrijeme će duže vremena biti stabilno.

3. Prizemna sinopti čka situaciji ljeti kad je nad Sredozemljem polje niskog tlaka

 Na lijevoj slici  prikazana je situacija kada prema zapadnoj i sjevernoj Europi prodiru maritimne zra čne mase. One se nalaze iza hladne fronte koja je ciklonalnog karaktera jer se njen centar nalazi iznad sjeverne Finske. Ona  pomalo ide prema srednjoj Europi i još nije stigla do Mediterana. U toj situaciji u Genovskom zaljevu nastaje zavjetrinska depresija depresija tj. stvara se celula niskog tlaka zraka. Ona se zbog pritiska hladne hladne fronte sa sjevera pomi če  prema istoku Mediterana. U sljedećih nekoliko dana hladna će se fronta preliti preko Alpa u Mediteran. U trenutku  prelijevanja javit će se slabe lokalne kiše. No hladna će fronta brzo prije ći Mediteran te će doći do zatopljenja i razvedravanja. 5

 Na desnoj slici prikazan je prodor niskog tlaka zraka prema cijelom Mediteranu. To se obi čno događa krajem ljeta. Jači je utjecaj visokog tlaka zraka s Atlantika i djelomi čno azorske anticiklone pa to tjera niski tlak zraka prema Mediteranu. Nad srednjom Europom je ciklonalno strujanje. Ovakva raspodjela tlaka uvjetuje strujanje sjeverne zračne mase prema Sredozemlju. Taj visoki tlak zraka zastane sjeverno od Alpa jer je slabog intenziteta, a tada se u Genovskom zaljevu formira manja celula niskog tlaka zraka (zavjetrinska depresija) koja prelazi u ciklonu i dolazi do miješanja hladne i tople fronte. Dolazi do kratkotrajnih grmljavinskih nepogoda sa zna čajnijim orografskim  padalinama (više u istočnom Mediteranu). Na zapadu nema padalina ve ć  dolazi do kopnenog strujanja – bura, maestral.

4. Prizemna sinopti čka situaciji ljeti kad je nad Sredozemljem polje visokog tlaka

 Na lijevoj slici   prikazana je situacija kada ispred zapadne afri čke obale i srednjeg Mediterana nastaju jedna do dvije jezgre (celule) visokog tlaka zraka. Pri takvoj raspodjeli tlaka zraka u zapadni Mediteran prodire kontinentalna tropska zra čna masa (vrući zrak, N kod Alžira). Na Pirinejski poluotok pristiže svježi maritimni  polarni zrak s Atlantika. U sjevernom dijelu zapadnog Mediterana (sjeveroistok Španjolske) tlak pada pa se nazire  početak stvaranja slabe zavjetrinske depresije (Genovski zaljev). Kada hladna fronta sa zapada i sjevera do đe do  planina sjeverne i sjeverozapadne Španjolske i do Alpa, najčešće zastane tako da nastaju jake orografske konvekcijske padaline i to najviše na sjevernim padinama ovih planina (ali nešto i na južnim). U zavjetrini se zrak spušta i dolazi do adijabati čkog zagrijavanja te se naoblaka raspada na južnim padinama i nastaje fenski efekt (ja či kod snijega). Na ovaj način nad Sredozemljem nastaju poznate zimske vedrine s intenzivno modrim nebom.  Na desnoj slici  prikazana je situacija kad se visoki tlak nalazi na cijelom Mediteranu i spaja se s visokim tlakom iznad južnog dijela isto čne Europe i azorskom anticiklonom na zapadu. Pri takvoj raspodjeli tlaka postoji slabo  pritjecanje kontinentalnih polarnih zra čnih masa koje se potpuno transformiraju nad isto čnim Sredozemljem. Tako na istočnom dijelu Sredozemlja ima malo više vjetra nego na zapadu, a vrijeme je sun čano.

Temperatura Temperatura je toplotno stanje atmosfere izmjereno termometrom. Zagrijavanje ovisi o: • količini energije koja do đe do Zemlje (sunčeva insolacija) • količini energije koju Zemlja vrati u atmosferu (zemljina radijacija) • kutu upada sun čevih zraka. I drugi faktori utje ču na temperaturu: visina, reljef, odnos kopna i mora… Temperature su odraz položaja Južne Europe i Sredozemlja u umjerenim geografskim širinama, odraz raspodjela kopna i mora i odraz modifikatorskog utjecaja kopna.

6

 Na ovoj je slici prikazana geografska raspodjela srednje siječanjske temperature  nad zapadnim Sredozemljem. Slika pokazuje da iznad Sredozemnog mora postoji malen horizontalni gradijent temperature. Jasno se opažaju relativno manje temperaturne razlike i na većim udaljenostima (posebno u Padskovenetskoj ravnici i na  prostoru Mesete). Zbog udaljenosti od mora reljef sve više utje če na temperaturu. Lako se opaža da je najve ći temperaturni gradijent na uskim obalnim podru č jima poluotoka (izoterme su zbijenije prema obali). Temperature u  južnoj Europi zimi opadaju od zapada prema istoku jer se približavaju ve ćoj kopnenoj masi, a ljeti rastu od zapada  prema istoku. Zimi temperature temperature rastu od sjevera prema jugu, jugu, a ljeti opadaju od juga prema prema sjeveru.  Na slici desno prikazana  je geografska raspodjela srednje srpanjske nad temperature  zapadnim Sredozemljem. Ljeti more potiskuje izoterme na jug, a kopno na sjever. Kako je Sredozemno more velika homogena masa ono i ljeti utje če na prostornu raspodjelu temperature pa su male razlike između zapada i istoka. Ipak ne  postoje znatne razlike između primorja i  prostora nešto udaljenijih od mora. Ogoljena mjesta kao što su Meseta i Padsko-venetska nizina ljeti se jako zagriju pa temperatura izrazito raste od obale prema unutrašnjosti. Srednje siječanjske temperature u nekim gradovima ( °C) Lisabon 10,6 Madrid 5 Barcelona 8,3 Torino 0,3 Venecija 2,6

Srednje kolovoške temperature u nekim gradovima ( °C) Lisabon 22,2 Madrid 25 Barcelona 23,9 Verona 24,9 Venecija 24,1 Gr čka 25,8-28 7

Padaline Padaline su rezultat fronti i konvekcijsko-orografskih  procesa odnosno geografske raspodjele kopna i mora (lokalni karakter) i dinamičnog reljefa. Na ovoj je slici prikazana geografska raspodjela srednje godišnje količine padalina. Raspodjela padalina u Južnoj Europi je vrlo kompleksna. Opće je pravilo da se koli čina  padalina smanjuje se od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. Posebno do izražaja dolazi udaljenost od mora. Pružanje Srednje godišnja koli čina padalina u nekim gradovima (mm) Porto 1200 Madrid 436 Cartagena 340 Istočna Gr čka 300

Pirineja, Alpa i Apenina u odnosu na glavne zra čne mase koje donose  padaline sa zapada (islandska ciklona) uzrok je ve će vlažnosti zapadnih obala od istočnih. Padaline padaju na visokim planinama pa je unutrašnjost Pirinejskog poluotoka suha. Zbog veli čine Pirinejskog  poluotoka to je na njemu izrazitije nego na Apeninskom Apeninskom poluotoku.

 Na slici je iznad prikazan je godišnji hod padalina i granica izme đu krajeva s minimumom padalina ljeti (južno od granice, a) i zimi (sjeverno od nje, b). Godišnji raspored padalina je važan za živi svijet (biljni pokrov) i gospodarstvo. Godišnji hod je neposredna  posljedica čestine prolaza ciklona i razvoja konvekcije jer su ciklone često u kombinaciji s konvecijskim situacijama posebno jer je u najtoplijem dijelu godine voda Sredozemnog mora hladnija od zraka iznad sebe što vrši njegovu transformaciju. Uz to u toplijem su dijelu godine (kraj prolje ća, ljeto i početak jeseni) ovi krajevi više  pod utjecajem anticiklone što dovodi do smanjenja padalina u ljetnim mjesecima. To je posebno izraženo u južnim 8

dijelovima južne Europe, a manje u sjevernim dijelovima gdje se javljaju ljetne kiše (odraz prodora iz unutrašnjosti kontinenta). Zimi je situacija obrnuta. Površina mora je toplija od zraka iznad njega što dovodi do kolebanja atmosfere i stvaraju se ciklonalna strujanja na samom Mediteranu. Prijelaz ciklone uvjetuje ja ču količinu padalina zimi. Režim padalina ima nepravilan ritam – suha ljeta i vlažne zime. Ovo pravilo vrijedi za najve ći dio južne Europe. Dijelovi sjevernog Mediterana vezani za planinske lance (sjeverna Italija, sjeverozapadna Španjolska) nemaju ovakvu izmjenu i tipi čnu mediteransku klimu – suše kra će traju i ima više padalina u zimskom i ljetnom periodu.  Najsuši dijelovi južne Europe su jug Italije (Puglia, Calabria, Sicilija), južna i jugoisto čna Gr čka, istočni i  jugoistočni dijelovi Pirinejskog poluotoka gdje je prava tipi čna mediteranska klima.

RELJEF JUŽNE EUROPE

 Na slici iznad prikazana je shema geološke gra đe zapadnog Sredozemlja (1. Mezozojsko i tercijarno borano gorje, 2. Depresije s tercijarnim i kvartarnim sedimentima, 3. Mezozojska plo ča, 4. Hercinski masivi sa smjerovima  paleozojskog boranja boranja i 5. Vulkanske stijene). Južna Europa ima jako raznolik reljef. U njenoj strukturi izdvajaju se tri razli čite strukture: 1. Mlađa nabrana gorja Južnu Europu i Mediteran pretežno okružuje mla đe nabrano gorje, ali i unutar same regije postoje dijelovi mla đe nabranih gorja (npr. Apenini, Betijski kordiljeri). Ta nabrana mlada gorja uglavnom su nastala alpskom orogenezom u tercijaru. Nastajanje je trajalo od kraja paleozoika preko mezozoika do po četka kenozoika. Sastoje se od vapnenca (CaCO3) i dolomita (MgCO3). Stijene su sedimentne i kemijske. Ova gorja su izašla iz Tethys geosinklinale koja se od paleozoika do kenozoika prostirala od današnjeg Meksi čkog zaljeva do Pacifika. Ve ć  u paleozoiku dolazi do izdizanja odre đenih gorja iz te geosinklinale – kaledonska i hercinska orogeneza. Krajem mezozoika Tethys se usitnio u manje bazene jer su se iz njega izdizala gorja. Tako su nastali: Kaspijsko more, Panonska nizina, Vlaška nizina, Sredozemno more, Crno more. Mlada nabrana gorja su različito uslojena, razli čita su po tvrdoći, kakvoći… i to zbog vanjskih i unutrašnjih utjecaja. 2. Stara masa  Najstariji reljefni oblici nastali su u paleozoiku kaledonskom orogenezom (ordovicij-silur). Za Južnu Europu je važna hercinska orogeneza jer se tada izdigla Meseta (zaravnjeno gorje), a formiralo se i Rodopsko gorje (ostaci 9

starog gorja). Građeni su od manje propusnih stijena – kristalaste i metamorfne (gnajs, rioliti, dioriti) stijene ispunjene magmatskim stijenama. 3. Najmlađi dijelovi – bazeni i depresije Između starih i mladih gorja nastale su prostrane nizine (bazeni). Nastale su u tercijaru i kvartaru. Neke su nastale i aluvijalnim ili fluvio-aluvijalnim procesima (Padsko-venetska nizina, Tejo, jugoisto čna Italija, istočna Gr čka,  jugozapadna Španjolska). To su najrjeđi dijelovi. U njima prevladava crvenica, fliš, aluvijalna tla…

Etna

Geološka mladost ovog prostor ogleda se i u vulkanizmu i seizmizmu do čega dovode  pokreti litosfernih ploča. Afrička ploča se  približava europskoj pa dolazi do tektonskih promjena. Potresi su česti na Mediteranu, osobito u Gr čkoj, Italiji i obalnom dijelu Turske. Alpsko-dinarsko  područ je je vrlo trustan prostor. Javljaju se i vulkani (Etna, Vezuv, Stromboli). Značajne su i popratne pojave vulkanizma i potresa: izvori tople vode, mineralni izvori, solfatare, fumarole, mofete.

VODE JUŽNE EUROPE Voda zauzima najveći dio planete – 360 mil km 2 ili 2/3 površine. Voda, tlo, zrak i biljni pokrov su elementi bez kojih život ne bi bio moguć. Vodu na Zemlji možemo podijeliti na: 1. oceane i mora 2. kopnene vode (tekućice, stajačice i voda temeljnica) 3. led (na kopnu – ledenjaci i ledeni pokrovi pokrovi – i moru). Mora obično dijelimo na: 1. zatvorena (sredozemna) 2. rubna.

SREDOZEMNO MORE Površina i položaj.  Sredozemno more ima površinu od 2 965 000 km 2 ili 2,8% Atlantskog oceana. Nalazi se u umjerenim i suptropskim geografskim širinama. Ono je jedino pravo zatvoreno more. Okružuju ga tri kontinenta. S Atlantikom je povezano Gibraltarskim prolazom (11 km širok, 125 m dubok), a s Indijskim oceanom umjetnim Sueskim kanalom i Crvenim morem. Pruža se od Heraklovih stupova (Gibraltar) uz obalu Pirinejskog i Apeninskog poluotoka, Dinarskog, Helenskog i Maloazijskog gorja na sjeveru, Atlas i staru Libijsku ploču na jugu, do jugozapadne obale Azije na istoku. Rubna mora. Sredozemno more ima svoja rubna mora – Jadransko, Jonsko, Egejsko, Crno, Ligursko i Tirensko. Rubna mora su mora koja se nalaze uz kopno određene zemlje i naširoko su spojena s velikim vodenim površinama i obično imaju naziv po okolnom kopnu ili toponimima s kopna. Sredozemno more možemo podijeliti na dvije zavale : 1. Zapadna Sredozemna zavala – od rta Trafalgar na Pirinejskom poluotoku i rta Ašagar u Africi preko isto čne obale Pirinejskog poluotoka, zapadne obale apeninskog poluotoka, Sicilije do rta Bon u Africi. Zauzima površinu od 821 600 km2. 2. Istočna Sredozemna zavala – od rta Bon do azijske obale. Obuhva ća Jadransko, Jonsko, Egejsko i Crno more. Ima površinu od 2 143 300 km2. Ime je dobilo zbog položaja u središnjem interkontinentalnom prostoru, a tijekom vremena imalo je mnogo naziva: Herakleon Steon Talasa, Mare Magnum, Mare Interum … Dužina Sredozemnog mora u smjeru zapad – istok je 3 860 km (Gibraltar–Suez), a prosječna širina oko 700 km. 10

Razvedenost.  Sredozemno more spada u razvedenije obalne prostore na Zemlji (iako ne na čitavom dijelu obale). Dužina obale iznosi oko 38 549 km, a od toga je 25 238 km kopnene obale (glavna obalna crta) i 13 311 km obale otoka. Trećina obale pripada otocima → puno je otoka, zaljeva… Najvažniji zaljevi su: Genovski, Lyonski te Sidra i Gabes u Africi. Zapadni bazen nema mnogo otočnog prostora (Sicilija, Sardinija, Korzika, Baleari). Istočna obala je mnogo razvedenija posebno podru č je istočne obale Jadrana i obje obale Egejskog mora. Neki od otoka imaju važno strateško zna čenje – Malta, Cipar, Kreta, Rodos jer tko je gospodario njima i  pojedinim prolazima kontrolirao je Sredozemno Gibraltar more. Najslabije je razvedena obala Levantskog  primorja, obala Libije i Egipta. Egipta. Postoji i nekoliko delti – Neretva, Po, Nil i rijasa (potopljena rije čna ušća, Krka). Veliku važnost imaju prolazi i tjesnaci. Najvažniji su Gibraltar i Sueski kanal. Tako đer važan je Sicilijanski  prolaz. Bospor (širok 105 m) i Dardaneli (96 m) spajaju Crno more sa Sredozemnim. Jadransko more je spojeno s Sredozemnim preko Otrantskih vrata.  Najveća dubina Sredozemnog mora je 4 594 m, a prosječna 1 429 m. Postoji nekoliko Do 200 m 22,2% dubljih zona – izme đu Baleara i Sardinije 3 372 m, u Tirenskom moru 3 730 m, 200-1000 21,5% isto čno od Malte (Matapanski jarak) 4 590 m, Ciparski jarak 2 633 m, Rodoski 1000-2000 17,5% 3 590 m. Jadranska kotlina je duboka 1 081 m. 29,7%  Najveći dio površine dna pripada dubinama do 200 m (22,2%) – šelf. Šelfa ima dosta, 2000-3000 8,7% ali je nejednako raspoređen oko Ligurskog i južnog Tirenskog mora, istočnog Jadrana i 3000 i više obale Gr čke. Šelf je važan u gospodarskom smislu. Važan je zbog ribolova, ali i zbog nalazišta plina i nafte. Oko Sredozemnog mora nalazi se prirodni planinski okvir  – Sierra Nevada, Pirineji, Alpe, Dinaridi, Helenidi, maloazijsko gorje, Toros. Uglavnom je to mlađe nabrano gorje iz tercijara. To je još uvijek aktivno podru č je – seizmizam i vulkanizam (Etna, Vezuv, Stromboli). Južni okvir čini gorje Atlas koje sa sjevernim dijelom povezuje Gibraltar, a s Apeninima Sicilska vrata. Postanak. Sredozemno more je jedna geosinklinala, ostatak velikog Tethys mora. Ono je postojalo kroz prekambrij i paleozoik. U permu su se dogodile promjene. Tethys se protezao od Meksi čkog zaljeva do Indijskog oceana. Kroz mezozoik dolazi do nabiranja koje razbija Tethys bazen u više manjih. Današnja obala Sredozemlja datira iz holocena – mlada je. Posljedica je flandrijske transgresije koja je uzrokovana otapanjem leda za würmskog glacijala i holocena. Posebno se obala promijenila u holocenu kad se morska razina  podigla za oko 100 m. Zbog izostatičkih pokreta neki dijelovi se spuštaju, a neki izdižu (naša obala Jadrana se spušta, talijanska se izdiže). Boja i prozirnost.  Sredozemno more ima modru boju zbog sastava vode (zbog malo planktona i hranjivih tvari) i odraza okolnih planina. Tako đer ima malo riječnih nanosa, a i velika koli čina modre boje dolazi iz Atlantika. Uz obalu Libije i Egipta more je malo žućkaste boje kao i uz uš će velikih rijeka – Po, Rhôna, Nil. Sredozemno more spada u red prozirnih mora. Centralni i istočni dio su prozirniji (50-60 m) od zapadnog i sjevernog. U prosjeku prozirnost je 51 m. U Tirenskom moru prozirnost je 42 m, uz uš će Nila 40 m, a uz uš će rijeke Po 30-40 m. Temperatura.  Pošto je Sredozemno more zatvoreno, prosječna temperatura vode je nešto veća od prosječne temperature zraka. Temperatura koleba sezonski od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. Ljeti je toplija na istoku, a zimi niža. Sjeverna obala Afrike ima prosje čnu temperaturu iznad 10°C, a Crno more iznad 20°C. Zimska  prosječna temperatura Sredozemnog mora je na površini oko 17°C, a ljetna 25-28°C. Slanoća. Pošto je Sredozemlje u umjerenom pojasu, okruženo kopnom, zbog velikog isparavanja, malog dotoka kopnenih voda i relativno slabog atmosferskog pritjecanja, ono spada u red slanijih mora. Slano ća raste od zapada  prema istoku i sjevera prema jugu. Uz Gibraltar iznosi 36-37‰, u Egejskom moru 38‰, u Jadranu 36-38‰, oko Cipra 39,5‰. 11

Dotjecanje vode iz okolnih oceana je slabo pa treba 70-100 godina da bi se sva voda Sredozemnog mora potpuno izmijenila. Zbog toga ima slabiju arijaciju (prozra čnost – malo kisika u odnosu na druga mora), ima malo nitrata i fosfata, biološki je siromašno i ima manje riba. Struje.  Struje Sredozemnog mora su u stvari struje Atlantika koje ulaze kroz Gibraltar, idu južnom obalom Sredozemlja zatim jedan dio kod rta Bon skre će, odbija se od Siciliju, ide zapadnom obalom Apeninskog  poluotoka, istočnom obalom Pirinejskog poluotoka i čini krug strujanja zapadnomediteranske obale. Drugi dio kod rta Bon produži uz libijsku i egipatsku obalu, Levant, obalu Gr čke, ulazi u Jadran, ide isto čnom obalom prema Tršćansko-venecijanskoj zavali, zatim zapadnom obalom Jadrana i vra ća se kroz Otrantska vrata. Jedan dio te struje se odvaja i kroz Dardanele i Bospor ulazi u Crno more.  Njena brzina je 2,5 čvora u prostoru Gibraltara, a na ostalim prostorima 0,5 čvorova. Ove su morske struje nekad imale veliko značenje za plovidbu, a danas nemaju neko veliko zna čenje, osim što djeluje na raspored zaga đivanja. Morske mijene.  U 24h postoje dvije plime i dvije oseke. Morske mijene nemaju veliko zna čenje jer su neznatne. U zaljevu Gabes plimna amplituda iznosi 1 m, kod Venecije nešto manje, kod Livorna 50 cm, uz sirijsku obalu 3040 cm, kod Genove 40 cm, Trsta 85 cm, Napulja 43 cm. U Jadranu plimna amplituda iznosi 30-40 cm (Zadar 1530 cm). Život u sredozemnom moru.   Sredozemno more je dosta siromašno. Uzrok je reliktni karakter ovog mora. Tu obitava oko 180 ekonomskih vrsta ribe. Zapadni dio je bogatiji od isto čnog. Glavno riblje bogatstvo se nalazi uz šelf (Baleari, Sardinija, Korzika, obala Tunisa, Maroka i Alžira). Sredozemno more ima budućnost u marikulturi - uzgoju riba, rakova i školjki. Uglavnom se uzgajaju pastrve i  jegulje. Onečišćavanje.  Sredozemno more spada u red najonečišćenijih mora svijeta uz Balti čko i Sjeverno more zbog zatvorenosti. Najve ći onečišćivač je nafta koja se vozi kroz Suez ili tankeri koji ukrcavaju naftu na obali Levanta i  prevoze je do naftnih terminala (Napulj, Trst, Marseille, Genova, Barcelona, Rijeka). 1m 3 nafte ispuštene u more iscrpljuje kisik iz 400 000 m 3 kisika. Kroz Sredozemno more godišnje se preveze 4 mrd tona nafte, a u more u đe oko 300 000 tona balastne vode. (?800 000) Drugi veliki one čišćivač su kopnene otpadne vode  koje donose rijeke. To su fekalne i industrijske vode. Posebno su opasne velike rijeke: Po, Rhôna, Guadalquivir, Tejo, Nil... Oko rijeke Po živi oko 15 mil stanovnika i svake sekunde ona u more donese 3000 m3  vode koja je onečišćena, odnosno oko 300 000 tona raznih otpadnih voda tjedno.

KOPNENE VODE Kopnene vode u Južnoj Europi zbog reljefa i petrografskog sastava (propusne stijene) nisu ni razvijene ni zna čajne. To su često alogeni tokovi. Lokalne rijeke su malobrojne i kratkog toka. Plovidba je nemogu ća. Malog su značenja za plodnost, ali imaju veliko hidroenergetsko zna čenje. Da bi se to iskoristilo bilo je potrebno stvoriti akumulacije. Korita rijeka su uska i duboka, gra đena od vapnenac i dolomita. Imaju profil slova V. Rijeke su često brze. Na ušćima često stvaraju aluvijalne oblike, nanose, močvare. Rijeke Južne Europe su vezane i uz nepravilne režime padalina (kiše padaju u kasnu jesen i rano  proljeće, a ljeti su rijeke suše) i stoga nepovoljne. Idući prema jugu razlike se povećavaju. Velik se broj rijeka snabdijeva vodom iz planina (Apenini, Alpe, Pirineji). Na kratkim alpskim i  pirinejskim rijekama česte su bujice koje sa sobom odnose tlo. Veliki problem u južnoj Europi je opskrba vodom.  Najznačajnije rijeke su: Po, Rhôna, Guadalquivir, Guadiana, a kod nas Neretva, Cetina, Krka…

Po JEZERA Jezera u Južnoj Europi ima malo zbog reljefa i sastava tla. Mogu se na ći samo u Alpama (u Italiji) i na Pirinejima. 12

BILJNI POKROV Biljni pokrov ovisi o biotskim ( čovjek) i abiotskim (prirodnim) činiteljima. Biljni pokrov je usko povezan s reljefom, klimom, tlom i čovjekom. U južnoj Europi uglavnom prevladava kamenito, brdsko i planinsko podru č je s malim mogućnostima za rasprostiranje neke intenzivne i višebrojne vegetacije. Tla su nastala kao produkt mati čnog supstrata (uglavnom dolomitnih i vapnena čkih stijena). Propusna su. Širenje biljnog pokrova je i horizontalno i vertikalno. U visinskom rasporedu bjelogorica je na manjim visinama, a crnogorica na višim visinama. Mediteranska klima dopire na sjever do onog prostora gdje ima maslina (“klima masline”). Biljke su se prilagodile klimatskim prilikama: suhom i toplom, te vlažnom i relativno hladnom periodu. Tako se na Mediteranu stvorila posebna vrsta vegetacije koju karakterizira: • duboko korijenje (da bi se došlo do podzemne vode) – maslina, vinova loza, smreka • debela kora (radi manjeg isparavanja) – maslina, hrast Submediteranski suhi i kamenjarski travnjak na  plutnjak Velebitu i moj cimer, a s kim s takav si • debeli list – zimzelene vrste • igličasti list – crnogorica •  plodovi s debelom korom – limun, naranče, bademi, maslina • maleno kožnato liš će. Trave nisu prisutne na Mediteranu tijekom cijele godine. Ljeti se osuše, a njihovo optimalno razdoblje je rano  proljeće. Zbog suhe trave česti su požari. Čovjek ima veliki utjecaj na vegetaciju. Kroz povijest je uništio prvobitni vegetacijski pokrov na Mediteranu (kr čenjem, dobivanjem novih površina, ispašom – ovce i koze). U Gr čkoj se na  primjer površina prodaje kad se šuma uništi pa se često podmeću požari.

Tipovi vegetacije na Mediteranu : 1. Visoka i gusta šuma  – svedena je na male oaze, uglavnom u višim planinama gdje ima dosta padalina, gdje je tlo aluvijalno, rahlije i što je najvažnije daleko od čovjeka. U ovoj šumi nalazimo bor, jele, smreku, čempres, a ima i nešto listopadne šume – kesten, hrast, bukva. Ova vegetacija se nalazi na Pirinejima, Betijskim kordiljerima, Biskajskom podru č ju, južnim obroncima Alpa, zapadnim obroncima Apenina i višim dijelovima Dinarskog  područ ja. 2. Područ je rijetke šume – svijetla šuma i zauzima veće prostore nego visoke i guste šume. U njima nalazimo zimzeleni hrast (najvažniji predstavnik), divlju maslinu, smokvu, mirtu, roga č, smrdljiku, oleandar. 3. Šikara – najrasprostranjenija vrsta na Mediteranu. Nastala je degradacijom šume. Može biti vrlo gusta i u novije vrijeme je sve gušća i neprohodnija jer se sve manje koristi kao ogrjev i ispaša za ovce i koze. Karakteriziraju je česmina, planika, crnika, smreka, lovor, ružmarin, brnistra. Može biti 1,5-2 m visine. Tu ima i dosta kserofitne vegetacije. Naziva se još i makija. 4. Grmlje i vrištine  – biljke vapnena čkog terena ili izrazito kiselih tala u nizinama (tanko, siromašno i suho tlo).  Na Mediteranu se još naziva i garig.5  Predstavnici kserofitne vegetacije su lavanda, kadulja, maj čina dušica,  borovnica, agava i kaktus (doneseni (doneseni iz Latinske Amerike). Amerike). 5. Prirodne travne zajednice  – prevladavaju u malenim prostorima jer im ne odgovara suha ljetna klima. Povećavaju se s visinom zbog ve će količine padalina. Optimalan im je rast u proljeće.

5

 Makija je razvijena na silikatnoj, a garig na karbonatnoj podlozi.

13

TLO Tlo je produkt matri čnog supstrata (nastaje otapanjem i raspadom stijena). Voda je važna za nastajanje svih tala. Južna Europa predstavlja pravi mozaik tala. Vrste tla u južnoj Europi: • Uz rijeke i potoke nalaze se aluvijalna tla  koja su negdje došla i do obale. To tlo je sprano s viših podru č ja i taloži se uz riječne obale. Ima dosta i antropogenog tla (nastalo melioracijama). Ova su tla gospodarski najvažnija, ali su rijetka. • Tla koja su nastala na dolomitnim i vapnena čkim podlogama. Najvažnija je crvenica. Ta tla imaju razne sastojke, a oskudna su mineralima. • Vulkanska tla  su vrlo plodna, ali ih je malo (nešto u Italiji ispod Vezuva i Etne i u Gr čkoj). Jedan od najvećih problema oskudnog tla južne Europe je erozija, koja se događa zbog: a) brzog otjecanja vode niz strme padine  b) intenzivnih kiša u kratkim kratkim periodima c) uništenja šumskog pokrova d) preseljenja nekih tokova zbog gradnje hidroelektrana e) intenzivnih ispaša i destruktivnog utjecaja odre đenih životinja. Zbog ovoga se u novije vrijeme u gotovo svim zemljama južne Europe vodi ra čuna o sanaciji terena, pa se grade terase koje zadržavaju bujice, tokovi rijeka se šire, prave se tuneli za odvodnju, osobito u krškim podru č jima, vrši se pošumljavanje (reforestacija). Ovi zahvati su skupi.

GOSPODARSTVO JUŽNE EUROPE… …I SUVREMENE PROMJENE I PRESTRUKTURIRANJE PRESTRUKTURIRANJE GOSPODARSTVA U ZADNJIH 50ak GODINA Gospodarske karakteristike na kraju 20.st. su apsolutno druga čije od karakteristika bilo kojeg drugog razdoblja u  prošlosti. Gospodarstvo Gospodarstvo se odvija na način i u takvom intenzitetu kakav dosad nije bio poznat. Prestrukturiranje podrazumijeva ukidanje onog što ne valja odnosno ne donosi profit. Zadnjih 50ak godina zapravo  pripada postindustrijskom postindustrijskom dobu. U postindustrijskom postindustrijskom razdoblju industrija je i dalje glavna dohodovna grana gospodarstva, ali se smanjuje udio zaposlenih u industriji. Do prije 50 godina snaga neke države se mjerila  proizvodnjom željeza, čelika i ugljena. Zemlje južne Europe su kasnije ušle u moderno gospodarstvo od zemalja zapadne Europe. Suvremeno gospodarstvo po činje u Italiji 1950ih godina, a u Španjolskoj, Portugalu i Gr čkoj 1960ih, ali bez obzira na to  postale su razvijenije od nekih zemalja koje su ranije ušle u prestrukturiranje. Iako su kasno po čele s gospodarskim razvojem one su brzo iskoristile dostignu ća svjetske industrije. Karakteristike postindustrijskog doba: • Integracija znanosti i proizvodnje  koja se očituje tako da odre đenu ideju o proizvodnji njeni inovatori prate, kontroliraju i prodaju tu robu. Na bazi toga su se razvile nove tehnologije, novi materijali, novi izvori energije (atomska energija, termoelektrane na naftu), nova struktura industrije, čista industrija… Danas se moderna industrija razvija unutar gradova i gradovima se razvijaju tehnološki parkovi. Japanska se industrija sastoji od mnoštva tehnoloških parkova. • Disperzija industrije. U početku, u doba I. i II. industrijske revolucije razvoj je ovisio o sirovinama, radnoj snazi, energiji, lokaciji i prometu. Naselja su se razvijala uz industrijske zone. Razvijale su se opasne, zaga đivačke industrije. Danas se industrija razvija svugdje u svijetu jer su važni drugi faktori. Na prvom mjestu je pravna regulativa ekonomije, slijedi promet, tehnologije, radna snaga i tek onda lokacija. • Tercijarizacija i kvartarizacija.   U doba I. i II. ind. revolucije odvijali su se sljede ći procesi: deagrarizacija (napuštanje zemlje), s njom se javlja deruralizacija (napuštanje sela) i urbanizacija. Sada u postindustrijskom dobu  javlja se deindustrijalizacija deindustrijalizacija – smanjuje se broj zaposlenih u industriji. To radništvo prelazi u tercijarni i kvartarni sektor. Po podacima s kraja 20.st. u primarnim je djelatnostima zaposleno 18% stanovništva, u sekundarnim 32% stanovništva, a u tercijarnim polovica svjetskog stanovništva. stanovništva. Još 1800. bilo je obrnuto – polovica stanovništva bila  je zaposlena u primarnom sektoru. U SAD-u 70% stanovništva radi u tercijarnom, a samo 1% u primarnom sektoru. 14

Sve su ovo izvanredni uspjesi, ali oni imaju i negativne u činke. Produbio se  jaz između razvijenih i nerazvijenih .  Nerazvijenije se sve manje i sve slabije razvijaju, a u isto vrijeme razvijeni se razvijaju sve brže. Dolazi do velike nezaposlenosti. Mnoge zemlje se zadužuju, a ne mogu vraćati kredite. Razvija se protekcionizam  (tipična situacija današnjeg gospodarstva). Tako zemlje Europske unije moraju me đusobno jedna od druge kupovati robu iako na svjetskom tržištu postoji jeftinija roba. • Debalans vanjske trgovine.  Uvoz je ve ći izvoza pa zemlje proizvode, izvoze i prodaju, ali nemaju ništa jer time  plaćaju ono što uvoze. Postoji veliki trgovinski debalans u trgovinskoj razmjeni svijeta. Razvijene zemlje iskorištavaju nerazvijene jer razvijene zemlje robu proizvode brže, jeftinije i kvalitetnije od nerazvijenih zemalja. • Ekološki egzodus, moderne bolesti, izgaranje fosilnih goriva, opasnih energenata, zaga đuju se vode, tlo, zrak…  Nakon II. svjetskog rata svijet svijet se počeo regionalno povezivati. Prva europska zajednica – Europska zajednica za ugljen i čelik   stvorena je 18. travnja 1951. Nju su stvorile zemlje Beneluksa te Francuska, Njemačka i Italija kako bi zaštitile svoju proizvodnju čelika i ugljena, a ona je 1957. preimenovana u Europsku ekonomsku zajednicu  (EEZ, 1965.) zatim u Europsku zajednicu  (EZ) pa Europsku uniju  (EU, 1992.). Europsku uniju danas čini 15 zemalja – Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Gr čka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Članovi mogu stalni (15), gosti, privremeni i promatra či. Tri su uvjeta za primanje u EU: tržište, višestranački sistem, ljudska prava. European Free Trade Association (EFTA)   je osnovana 1960. Danas ima četiri članice: Island, Lihtenštajn,  Norveška i Švicarska. SEV  – Savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć  – zajednica koju su činile bivše socijalisti čke zemlje (Istočna  Njemačka, Poljska, Čehoslovačka, Madžarska, Rumunjska, Bugarska i SSSR). NATO i Varšavski ugovor  su vojne organizacije s tim što Varšavski ugovor više ne postoji. Članice NATO-a su: Belgija, Češka, Danska, Francuska, Gr čka, Island, Italija, Kanada, Luksemburg, Madžarska, Nizozemska,  Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, SAD, Španjolska, Turska i Ujedinjeno Kraljevstvo. OPEC  je organizacija država izvoznica nafte (Alžir, Indonezija, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, UAE, Venezuela). U Latinskoj Americi stvorene su LAFTA, Andski pakt i Pakt ABC. Colombo Plan (CP)   je osnovan 1950. da bi promovirao ekonomski i socijalni razvitak u Aziji i na Pacifiku. Članice su: Afganistan, Australija, Bangladeš, Butan, Burma, Kambodža, Fiji, Indija, Indonezija, Iran, Japan, Južna Koreja, Laos, Malezija, Maldivi, Nepal, Novi Zeland, Pakistan, Papua Nova Gvineja, Filipini, SAD, Singapur, Šri Lanka, Tajland. Organizacija Afri čkog Jedinstva (OAU)  osnovana je 1963. i ima 53 članice. NAFTA (North America Free Trade Organization) – čine je SAD, Kanada i Meksiko. Danas se ide za tim da se razbiju regionalne asocijacije, ide se ka globalizaciji svjetskog tržišta. Zbog promjena u gospodarstvu dolazi i do  promjene općeg standarda i promjene na čina života što je u početku dovelo do nagle eksplozije stanovništva. Me đutim u zadnje vrijeme taj rast opada. Smanjuje se i pomor dojenčadi. Nakon II. svjetskog rata pomor u Španjolskoj je bio do 300‰, u Italiji 200‰, a danas je smanjen smanjen na manje od 10‰. Povećanjem standarda smanjuje se broj članova  porodice i dolazi do emancipacije ženskog stanovništva. Prije rata je u Južnoj Europi bilo do 20% zaposlenog ženskog aktivnog stanovništva, a danas ih je i do 80%.

Torcida

15

GRANE GOSPODARSTVA POLJOPRIVREDA Sve do 1950ih poljoprivreda je bila glavna djelatnost zemalja južne Europe, a danas je, iako na oskudnim  prostorima i usprkos prirodnoj osnovi, među najrazvijenijima na svijetu. Gr čka ima 20%, a Italija samo 9%  poljoprivrednih površina. Poljoprivredu Južne Europe Gottman je nazvao tradicionalnom poljoprivredom  baziranom na tri zajednička elementa: 1. Tradicionalno ekstenzivno ratarstvo odnosno uzgoj žitarica (ovisi o godišnjim dobima odnosno padalinama) 2. Intenzivno voćarstvo (masline, vinova loza, agrumi) 3. Ekstenzivno stočarstvo – transhumanca (ljeti u planine, zimi u nizinu). Tradicionalna poljoprivreda koja je prevladavala u Južnoj Europi je prestrukturirana i ustupa mjesto modernoj poljoprivredi  (upotreba umjetnih gnojiva, selekcija vrsta, intenzivna mehanizacija, velika kemizacija, navodnjavanje, plastenici, staklenici, podizanje terasa). Moderna poljoprivreda je visoko komercijalizirana – uzgajaju se one kulture koje se traže na tržištu – vo ćarstvo, uzgoj povr ća, veće navodnjavanje i utjecaj države u  poljoprivredi (nastoji se da poljoprivrednici proizvode ono što će država izvoziti, daju se krediti  poljoprivrednicima,  poljoprivrednicima, potiče se uzgoj nekih kultura). Veliki problem je rascjepkanost posjeda pa se teži okrupnjavanju posjeda. U pojedinim prostorima otežavaju ća okolnost je i vlasni čka struktura (veleposjednici). Voćarstvo  je oduvijek bilo zna čajno u Južnoj Europi, posebno proizvodnja agruma, tradicionalna proizvodnja maslina, vinova loza, smokva. Osim ovih tradicionalnih biljaka danas ima i “mutanata” nastalih križanjem zbog većeg prinosa i plodova u raznim sezonama, ali i drugog vo ća (jabuke, kruške, breskve). Zbog oskudice obradivog tla na Mediteranu je poznat međuredni uzgoj biljaka  – više kultura se uzgaja na malom  prostoru, ali se vodilo računa o utjecaju jedne biljke na drugu (sadnja biljaka dubokog i plitkog korijena zajedno). Važna karakteristika je orijentiranost prema izvozu . Tradicionalno navodnjavanje je još jedna karakteristika Mediterana, iako je prisutna oskudica vode. Mauri su u Španjolskoj razvili poseban na čin navodnjavanja. Problem je i erozija, pa se podižu terase, akumulaciona područ ja. Tlo je siromašno mineralima, ali uz gnojenje mogu se dobiti dobri prinosi. Ima i flišnih tala (sa sitnim kamen čićima koji odbijaju sunce i zadržavaju vodu ispod sebe). Stočarstvo je također tradicija Mediterana i jedna od glavnih djelatnosti za prehranu, izradu odje će i ponešto za komercijalni uzgoj. Uglavnom je to bilo transhumantno, otvoreno sto čarstvo. Uzgajala se sitna stoka (ovce i koze). Danas je to smanjeno na minimum – nešto na Meseti, Abruzzi, dinarski prostor, Gr čka, dok je u jugozapadnoj Aziji i u sjevernoj Africi još uvijek dosta prisutno. U novije vrijeme sto čarstvo nije nestalo, ali se javlja kao stajsko stočarstvo oko velikih gradova (mlijeko, meso). INDUSTRIJA Južna Europa je u cijelosti ušla u suvremeni gospodarski razvoj dosta kasno – nakon 1950ih. Kako su ovo tradicionalne poljoprivredne zemlje gospodarski razvoj sekundarnog i tercijarnog sektora bio je druga čiji. Južna Europa ima jedan ogroman problem, a to su tradicionalni mali razvijeni prostori i ogromni nerazvijeni  prostori (Meseta, Italija južno od Rima, veliki dio Portugala). Kad su ove zemlje krenule u gospodarski razvoj  pravile su velike pogreške   – htjele su nivelirati razvijena i nerazvijena podru č ja kako bi spriječili unutrašnje i vanjske migracije i stvaranje aglomeracija. Podizali su skupe i moderne pogone koji su zapošljavali malo ljudi, npr. • velika rafinerija nafte kraj Ancone 1970. je imala kapacitet 40 mil tona nafte, a zapošljavala je 900 ljudi • na Sardiniji je potrošeno 40 mrd lira da bi se zaposlilo 1000 ljudi • u Španjolskoj je dosta investirano u tekstilnu industriju, 1970ih je uloženo 13,5 mrd peseta, a zaposleno je oko 19 000 radnika. Otvaranje tih novih radnih mjesta je bilo skupo (650 000 peseta za jedno radno mjesto) stoga su ti pothvati nazvani “katedrale u pustinjama”. Nakon toga se uvidjelo da je bolje ulagati u ve ć  postojeće industrije kako bi se osuvremenila proizvodnja . Počele su se graditi ceste preko cijele zemlje (npr. od sjevera do juga Italije) za razvoj turizma, ali ni to nije donijelo velike rezultate. Industrija je revolucionirala i život i gospodarstvo južne Europe te je promijenila prethodnu strukturu industrije. Počela se razvijati kad je u svijetu ve ć počela III. industrijska revolucija, pa se uklju čila u nove industrije. Daljnja karakteristika industrije ovog podru č ja je da je ona odmah na početku podržavljena. Stoga se i danas u ovim zemljama strateške industrije nalaze u rukama države, npr. danas je u Italiji gotovo 100% energetskih pogona u rukama države, te do 80% banaka. 16

Razlozi za kasno uklju čivanje su društveni i politi čki – ove zemlje su dugo bile u središtu politi čkih zbivanja s totalitarnim sustavima i puno su ulagale u kolonije. Faktori koji su doprinijeli razvoju industrije : • gubitkom kolonija zemlje više nisu toliko ulagale u kolonije te su smanjile su vojne izdatke i pove ćale ulaganja u razvoj • ove zemlje su se uklju čile u proizvodnju kad su u svijetu postignuta velika znanstvena dostignu ća tj. nisu morale ulagati u znanost • sve ove zemlje južne Europe su dobile veliku pomo ć nakon II. svjetskog rata Marshallovim planom (investiranje velike svote novca u obnovu Europe) • kooperacija s velikim svjetskim stranim firmama •  vlade ovih zemalja su se intenzivno uklju čile u gospodarski razvoj tako što su dizale zajmove od odre đenih  banaka i zemalja i investirale investirale u industrijske pogone. pogone. Italija je poslije rata dobila dobila 3 mrd $ za obnovu. •  za razvoj svake industrije potrebne su sirovine, a ove zemlje su siromašne sirovinama (osobito baznim sirovinama). U Španjolskoj (Baskiji) ima nešto ugljena, ali u Italiji su te zalihe nestale prije industrijskog razvoja. Zbog toga su se ove zemlje morale osloniti na prirodne izvore energije (ili ih uvoziti, hidroenergija, nafta, plin). •  prostori ovih zemalja su zahvaljuju ći naglom razvoju industrije po čeli razvijati gra đevinarstvo koje je zapošljavalo dosta radnika • pošto su morale uvoziti niz sirovina razvile su i prometnu strukturu i lu čka postrojenja na obali. Zbog toga je došlo do promjena u pomorskom prometu, izgra đivali su se veliki tankeri, brodovi-hladnja če… Obalni prostor dobiva na važnosti, pa su ove zemlje me đu najrazvijenijima u litoralizaciji. Litoralizacija je potekla iz Japana, pa se proširila na Južnu Europu, La Manche i švedskonorveški prostor. Litoralizacija je u po četku značila izgradnju lu čkih  postrojenja (rafinerije, petrokemijski kombinati) i širenja naselja. Danas litoralizacija zna či da se uz ove djelatnosti razvijaju i druge (turizam, bankarstvo, trgovina, ugostiteljstvo). ugostiteljstvo). •  ove zemlje su u svom gospodarstvu postigle velike razmjere u turističkim djelatnostima. Sredstva dobivena turizmom se investiraju u sekundarne djelatnosti. Ove zemlje su me đu najvećim turističkim zemljama svijeta. •  napuštanjem disperzije industrije došlo je do koncentracije u određenim regijama što može biti opasno (npr. Genova, Milano, Torino) • otvoreni su ogromni industrijski kompleksi ( čeličane i rafinerije) jer mali kompleksi nisu produktivni, npr. optimalna čeličana je davala 500 000 tona sirovog željeza nakon rata, 1950. 1-2 mil tona, 1960. 45 mil tona, 1970. 8-9 mil tona. Uz svu modernizaciju industrije, ove zemlje nisu zapostavile i stare industrije (osuvremenjivanje ribarske flote). Značajan je i oceanski ribolov. U Italiji su razvijeni zanatski  pogoni da bi se riješila riješila nezaposlenost (siva ekonomija). ekonomija). • dolazi do uklju čivanja znanosti u industriju. Izgra đuju se tehnološki  parkovi (tehnopolisi (tehnopolisi – industrijsko-znanstvene industrijsko-znanstvene zone).

RAZVOJ NASELJA U JUŽNOJ EUROPI Gradovi na Sredozemlju su među najstarijima na svijetu (Jerihon…). Gradovi su nastali zbog okupljanja stanovništva, bilo zbog vojnih potreba, trgovine, politi čkih razloga ili proizvodnje. Gradovi su tijekom povijesti bili i uništavani – bolesti, požari, ratovi, prirodne nepogode, vulkanske erupcije,  potresi (Lisabon, Messina)… Italija je najtrusnija zemlja Europe, a na drugom mjestu je Gr čka. Pojedine gradove zatrpali su nanosi rijeke – Aquilea, Adria, Spina…

17

Gradovi južne Europe su se razvijali u pet faza: 1. Antički gradovi  – gradili su ih Grci, Etruščani, Rimljani, Feničani, Kartažani. Bili su to centri ondašnjeg gospodarstva. 2. Slijedilo je vrijeme stagnacije   u urbanizaciji Južne Europe. Mnogi gradovi su nestali zbog plja čke, ratova, seobe naroda i prirodnih nepogoda. 3. Nakon toga počinje polagano smirivanje i oživljavanje gradova . Osobito na Pirinejskom poluotoku gdje nova urbanizacija počinje dolaskom Maura. Počeli su nicati ja či trgovački centri i u ostalim dijelovima Mediterana (Firenza, Venecija, Milano, Genova, Barcelona). Vrhunac razvoja ova je faza dostigla u 14.st., a traje do 15.st. 4. Slijedi faza slabljenja rasta postoje ćih i stvaranja novih gradova   zbog prebacivanja prometa na Atlantik. Gradovi na Apeninskom poluotoku stagniraju, ali razvijaju se gradovi na Pirinejskom poluotoku. 5. Suvremeno doba počinje od poč.20.st. i povezano je s op ćim rastom gospodarske aktivnosti, osobito nakon izgradnje Sueskog kanala i litoralizacije. Sela su također karakteristična na Mediteranu. Uglavnom prevladavaju dvije vrste sela: • okupljena • raštrkana. Razlozi za gradnju sela s okupljenim kućama su: 1. reljef (topografija) 2. voda (izvori plitke vode) 3. veleposjedovni odnosi 4. obrambeni.

Beli na Cresu

Karakteristika sela i gradova na Mediteranu je da su se isto gradili: centralni trg, glavna ulica s obje strane, ulice su uglavnom bile nepravilne i uske.

18

ITALIJA Površina – 294 000 km2 Broj stanovnika – 58 mil (1992.) Gustoća naseljenosti – 197 st/km 2 Glavni grad – Rim

GEOGRAFSKI POLOŽAJ Italija je poluoto čna zemlja koja se nalazi u sredini Sredozemnog mora. Pruža se od sjeverozapada prema  jugoistoku. Po obliku je slična izduženom morskom grebenu s uskim obalnim zonama, slabo razvedenih obala. Ima nekoliko velikih otoka (Sardinija, Sicilija). Italija ima veliko strateško zna čenje, veže se s Europom i blizu je Afrike. Prirodnu barijeru prema Europi čine Alpe koje se protežu od Trš ćanskog zaljeva do Ligurskog mora, ali one nisu bile prepreka za povezivanje s Europom jer su najhumaniziranije gorje u svijetu. Alpe su zna čajne za Italiju u gospodarskom smislu (vode, turizam). Italija graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom, Slovenijom, San Marinom (39 km) i Vatikanom (3,2 km). Italiju možemo podijeliti na dva dijela: 1. Padsko-venetska nizina s Alpama 2. Apenini s otocima To su dva vrlo različita područ ja, osobito gospodarski. gospodarski. Kroz cjelokupnu povijest Apeninski je poluotok imao središnji položaj na Mediteranu. Pojedini prostori Italije su u  pojedinim razdobljima imali različito značenje. U prošlosti Italije izdvajaju se tri velika razdoblja u kojima se očituje utjecaj njenog centraliteta: • Od punskih ratova do seobe naroda Italija je bila središte velikog Rimskog carstva. •  U ranom srednjem vijeku Italija nazaduje, a od križarskih ratova do velikih geografskih otkri ća traje ponovni  procvat s tim što važnost dobiva južna Italija, a zatim ponovno nazadovanje nakon prelaska pomorskog težišta na Atlantik. • Prokopom Sueskog kanala ponovno se vra ća važnost Italije u cjelini. Regionalno se Italija dijeli na: • Sjeverna Italija • Srednja Italija • Južna Italija. Ove su regije tijekom vremena mijenjale važnost. Južna je Italija uvijek bila više orijentirana na jug (Afrika) i istok Europe (Gr čka, Turska). Srednja je Italija orijentirana prema zapadu (Tirensko more). U početnoj fazi razvoja najvažniji je bio južni dio (Velika Gr čka). U doba Rimskog carstva sve su regije bile važne, ali najvažnije su bile sjeverna i srednja Italija. Još  potpuniju važnost dobiva srednja Italija u srednjem vijeku (1115.st., Pisa, Firenza, Rim). No Italija je sve od pada Zapadnog Rimskog carstva do ujedinjenja 1861. bila u sjeni tu đih  političkih utjecaja. Preko 1500 godina bila je rascjepkana na nekoliko manjih državica i sfera. Poslije ujedinjenja dolazi do utjecaja Italije na okolna podru č ja (želja za osvajanjem obližnjih prostora: isto čne obale Jadrana, Albanije, Gr čke, sjeverne Afrike). Današnje granice Italije podudaraju se s njenim prirodnim i etničkim prostorom. GRAĐA I RELJEF Geološki gledano Italija je mlado kopno, a dio se još uvijek formira. Alpe i Pirineji su nastali u alpskom nabiranju (tercijar), a obala i neki vanjski reljefni oblici su aluvijalni (postglacijal).  Na slici iznad prikazana je raspodjela kopna i mora krajem pliocena . Krajem pliocena oblik Italije se jako razlikovao od današnjeg oblika. S današnjom obalom podudarala se tada obala sjeverne Sicilije, oko Sardinije koja 19

 je bila spojenu s Korzikom i Apenina, uz ligursku obalu te uz dio južne Italije (sjeverna Calabria). Ve ći dio Padskovenetske nizine je bio pod morem kao zaljev Paleojadranskog mora.  Na slici desno prikazana je raspodjela kopna i mora u doba najnižeg položaja morske razine u posljednjem, würmskom glacijalu . U toku tri ili četiri glacijala morska se razina spuštala za oko 100 m, a na kraju bi se ponovno dizala. Ovdje je prikazana razina u würmskom glacijalu kada je bila niža za oko 100 m od današnje. Tada je sjeverni dio Jadrana bio kopno, svi naši otoci bili su spojeni, a spojeni su bili i Sardinija s Korzikom i Elba s kopnom. Od maksimuma würma i u holocenu po čelo je izdizanje morske razine pa je more potopilo niže dijelove kopna i tako je nastala današnja raspodjela kopna i mora.

Reljefni i tektonski uvjeti u srednjoj Italiji bili su  povoljni za nastanak brojnih kvartarnih (pleistocenskih)  jezera  u tzv. intermontanim  bazenima. Ta su jezera prikazana na lijevoj slici. Do danas ih je malo ostalo (Trazimensko jezero) jer su  presušila u različitim razdobljima. Današnji reljef posljedica je djelovanja geomorfoloških sila u sadašnjosti i prošlosti. Za genezu reljefa bitna je klima i petrografska osnova. U morfološkom obliku na podru č ju Apeninskog  poluotoka susrećemo sve oblike reljefa: ledenjački, fluvijalni, nivalni, krški, marinski, vulkanski. Mehaničko raspadanje stijena zbog zamrzavanja i odmrzavanja i mehaničkog utjecaja padalina važan je proces u visokim planinama. Taj je  proces osobito jak na dolomitima. Tipičan  primjer je Cortina d’Ampezzo na na desnoj slici. Taj reljef je nastao mehaničkim raspadanjem stijena na velikim visinama, denudacijom, spiranjem u kombinaciji s ledom. S visokih dolomitnih masiva odronjavala se sipina koju su bujice prenosile prema dnu doline  pa je ono zatrpano i zaravnjeno. Tu je naseljena zona s površinama koje su omogućile poljoprivredu i sto čarstvo. Niže su padine (do 2000 m) postale blaže i to je skijaška zona (danas stanovništvo uglavnom živi od turizma, a u prošlosti je ovo bila zona sto čarstva i šuma). Strme dolomitne litice odli čne su za razvoj alpinizma. Na ogoljenim strmim padinama utjecajem egzogenih procesa (sile teže, padalina) po činje razaranje podloge. Tu se nalaze lapori, pijesci i gline koji nisu dobro vezani za podlogu  pa su česta klizanja te nastaje “bad lands” (“r đava zemlja”) – ogoljeli, erodirani pejsaž. Ovakve doline imaju bitnu ulogu u izgradnji željeznica, cesta i naselja. 20

Vertikalnom erozijom nastaju golema klizišta. Klizanja su najčešća na podlozi od gline i pijeska. Naj češće se javljaju za jakih kiša, naglog topljenja snijega i za potresa.  Na lijevoj slici prikazana su podru č ja s čestim klizanjima. Klizišta su na kontaktu obalnih zona i padina Apeninima. Pokrajine Marche, Basilicata i Abruzzo su vrlo ugrožene. U pokrajini Marche klizišta  prekrivaju 46,4% površine, površine, a u Basilicati 30,3%.  Na slici ispod prikazan je reljef nastao klizanjima u pliocenskim glinama u Basilicati.

Italija i Španjolska imaju velikih problema s klizištima koja je teško sprije čiti. Dobri rezultati postignuti su pošumljavanjem, gradnjom terasa i zaštitnih zidova.  Na slici desno prikazano je selo Fabrizia u Calabriji koje gotovo uništeno klizanjima, ali i jakom riječnom erozijom. U Italiji su najrazvijeniji oblici nastali djelovanjem teku ćica.  Na prvo mjestu treba spomenuti  bujice – vodotoke kratkog toka, strmog pada s promjenjivom količinom vode. Bujice su češće na istočnoj obali. Zbog njih dolazi do poplava i velike akumulacije materijala, uglavnom u obalnoj ravnici.  Na slici lijevo prikazan je primjer dviju bujica na sjeveroistočnoj obali Sicilije. U tim brdskim i planinskim krajevima u ranijim fazama naseljavanja naselja su nastala na nešto višim  prostorima. Obalni dio bio je središte gr čke i rimske kolonizacije, no naselja su se premjestila u unutrašnjost zbog zamočvarivanja tog prostora i gusara. Danas je to melioriran i poljoprivredno iskorišten  prostor. Tu se grade ceste i željeznice i podižu obalna naselja koja imaju sve izraženiju turisti čku ulogu. Bujice su uz obalu stvarale lida – plitki dijelovi mora koji su rezultat akumulacije materijala nošenog  bujicama.

21

 Na ovoj slici vidi se primjer jednog takvog dvojnog naselja u Calabriji. Calabriji. To je akropolsko naselje Gerace u unutrašnjosti i njegova marina Locri na obali. Slika ispod pokazuje nam da u poluoto čnom dijelu Italije postoji niz takvih dvojnih naselja. Akropolska naselja su nastala na  brežuljcima u unutrašnjosti, a u 19.st. počinje razvoj već  postojećih ribarskih i novih naselja na obali.

 Nova naselja nastala su na željezničkim stanicama, ali na njihov nastanak utjecali su i drugi elementi: isušivanje mo čvarnih obalnih ravnica, jaka erozija i nedostatak obradivih poljoprivrednih  površina u unutrašnjosti unutrašnjosti (populacijski pritisak). pritisak). Velike visinske razlike izvora i uš ća na malim udaljenostima, obilje padalina, destrukcija utjecajem leda i snijega i uništavanje šuma bili su optimalni uvjeti za akumulaciju golemih koli čina šljunka, pijaska i gline. Koli činom je najveća masa akumuliranog materijala u Padsko-venetskoj nizini, a najaktivnija je akumulacija na ušću rijeke Po koje je po morfologiji delta.

Lago di Como u Alpama Padsko-venetska ravnica  nije u potpunosti ravna. Njena vertikalna raščlanjenost posljedica je smjenjivanja razdoblja erozija i akumulacija. Mnogo materijala donose one rijeke koje teku s Alpa, a ne protje ču kroz jezera jer se tada materijal akumulira u jezerima (Lago di Como, Lago di Garda…). Neo čekivano mnogo materijala donose i rijeke s Apenina jer teku podlogom koja se lako erodira. 22

Znatan dio Italije gra đen je od vapnenca. Rasprostranjenost krškog reljefa prikazana je na slici desno. Taj je vapnenac  pretežno mezozojske, a manje manje tercijarne starosti.   je reljef nastao u topivim stijenama . Vapnenačke Krški reljef  je se stijene korozijom otapaju i stvaraju crvenicu. Zbog pukotina nastaju različiti specifični podzemni i nadzemni oblici reljefa –  jame, špilje, ponikve, krške zavale, rijeke ponornice, polja u kršu… U višim planinskim dijelovima dijelovima Italije vrlo su razvijeni nivalni i glacijalni reljefni oblici. Današnji glacijalni oblici najviše su  posljedica glacijacija. Danas u Italiji ima 20 ledenjaka, i od toga je samo jedan u Apeninima, a ostali su u Alpama.

Ledenjaci imaju veliku destrukcijsku energiju pa ledenjak pri svom kretanju nosi sa sobom i destruirani materijal – morene  (sav materijal koji ledenjak nosi). Morene su osnovni akumulativni oblici, a izgrađene su od tila (nevezani i nesortirani morenski materijal). Morene su se očuvale do danas u obliku lukova u riječnim dolinama na mjestima gdje se ledenjaci topili. Takvi su morenski lukovi iz doline rijeke Mincio prikazani na slici lijevo. Kao što se vidi na slici lukovi mogu pregraditi teren pa iza njih nastaju bazeni koji se ispune vodom i formiraju ledenja čka jezera. Na slici to  je jezero Lago di Garda. Italija je jedina zemlja u Europi (osim Islanda) u kojoj se u većoj mjeri javlja vulkanski reljef . Vulkanski reljef je nastao izbijanjem vulkana. U Italiji se nalaze četiri aktivna vulkana: Etna, Vezuv, Stromboli i Vulcano. Ima i ugaslih vulkana, kao i ostalih pojava vezanih uz vulkanizam – solfatare, mofete, termalni i mineralni izvori. Geološka mladost Italije o čituje se i u seizmi čnosti. Na slici desno vide se podru č ja s jakom i slabom seizmi seizmičnošću. Potresi se javljaju na cijelom podru č ju Italije, ali su najčešći od Sicilije do srednjih Apenina. Najmanje su seizmi čni prostor Sardinija, najveći dio Padsko-venetske nizine i sjeverne i zapadne Alpe.

R UDNO BOGATSTVO Italija spada među rudama najsiromašnije razvijene zemlje. To dugo nije bio problem jer je proizvodnja bila mala, ali problemi su nastali kad je po čela industrijalizacija i jedini izlaz bio je uvoz ruda i goriva zbog čega je talijansko gospodarstvo postalo  jako ovisno o uvozu. 23

KLIMA  Na slici lijevo prikazana je klimatska regionalizacija Italije. U Italiji postoje E, D i C klime po Köppenovoj klasifikaciji. Klima E je snježna klima kod koje je srednja srpnjska temperatura najviše 10 °C. Ona zahvaća najviše dijelove Alpa i mali dio Apenina na podru č ju Gran Sasso. To je  prostor “vječnog” snijega i leda.  Na nižim nadmorskim visinama su D  klime. To su borealne  ili snježno-šumske klime. Kako taj prostor u Italiji ima dovoljno  padalina tijekom cijele godine to je Df  klima.  klima. Ona prevladava u višim planinskim dijelovima Alpa, ali na nižoj nadmorskoj visini od klime E, i u centralnom dijelu Apenina. Srednja sije čanjska temperatura je do –3°C, a srpanjska je iznad 10 °C. Ljeta su svježa, zime hladne, snježne i duge. U svim ostalim dijelovima Italije prevladava C klima. To su umjereno tople kišne klime sa srednjom temperaturom siječnja iznad –3°C. U klimi C mogu se izdvojiti dva klimatska tipa: Cs i Cf. Cs je sredozemna ili  mediteranska  klima kod koje na jsušniji mjesec ima prosječno manje od 40 mm kiše. Cf  je umjereno topla kišna klima  kod koje najsuši mjesec ima prek o 40 mm kiše. Kod oba tipa mogu se još izdvojiti podtipovi jer ljeto može biti v ruće (oznaka a, srednja srpanjska temperatura  jednaka ili viša od 22°C) ili toplo (oznaka b, niža od 22°C). Tako imamo: •  Cfa →  umjereno topla klima s vrućim ljetima. Prevladava u  prostorima malo dalje dalje od obale. •  Cfb →  umjereno topla klima s toplim ljetima •  Csb →  sredozemna klima sa suhim i toplim ljetim a •  Csa →  sredozemna klima sa suhim i vrućim ljetima. Naziva se  još i klima masline. masline. Veći dio Italije nema  sredozemnu klimu. Pravu sredozemnu klimu imaju samo Sardinija, Sicilija, niži dio Italije od Apulije do Pescare na sjever i Calabrije na jug, te od Calabrije do Ligurije, manji otoci i izolirani prostor u pokrajini EmiliaRomagna. Veći dio Italije ima Cf klimu.

Berba maslina južno od Rima

24

VODE Rijeke Hidrografska mreža je dobro razvijena u većem dijelu Italije. Na slici desno  prikazana je hidrografska mreža, slivovi i riječni režimi u Italiji. Lučno pružanje Alpa i centralno pružanje Apenina, okomito na Alpe, utje ču na to da najviše talijanskih rijeka s najviše vode otječe u Jadransko more. Tu  posebno treba istaknuti najve najveću talijansku rijeku Po s brojnim pritocima (Adige, Savio, Chienti, Pescara). Manji dio rijeka  pripada jonskom (krajnji jug, isto čna Sicilija), te ligurskom i tirenskom slivu (Sele, Arno, Tiber, Volturno). Osim rijeke Po, rijeke su kratke, s velikim padom, brze su, s jakom, erozijom, transportom transportom i akumulacijom. akumulacijom. Riječni režimi Rijeke u Alpama imaju jedan maksimum (u proljeće i ljeto) i jedan minimum (zimi). Režim rijeke Po je neujednačen. U donjem toku ima kiše, a kasnije se otapa snijeg. Režim ostalih rijeka je različit, uglavnom imaju jedan minimum (ljeti) i dva maksimuma (u prolje će i  jesen). Rijeke Italije nisu plovne jer su kratke i  brze. Imaju veliko hidroenergetsko značenje stoga jer je na njima izgra đeno dosta hidrocentrala. To posebno vrijedi za alpske rijeke. Tu su se uglavnom gradile male elektrane jer bi za velike trebalo stvoriti velika akum ulacijska jezera, a to je nemogu će jer su doline gusto naseljene, i važne u prometnom i poljoprivrednom sm islu. Zbog uništene vegetacije kod gradnje elektrana, javljaju se bujice. Hidroelektrane su se po čele graditi već  na početku industrijalizacije pa je razvoj industrije usko vezan uz razmještaj hidroenergetskih postrojenja. Jezera U Italiji ima preko 500 jezera. To su uglavnom glacijalna jezera u alpskom dijelu (Lago di Garda, Lago di Como, Lago Maggiore…). Ima i preko 1 500 manjih jezera u cirkovima koji opskrbljuju rijeke vodom. Ima i nešto kraterskih jezera (Bracciano, Albano, Brasena). Jezera se koriste u turisti čke i hidroenergetske svrhe.

Mjesto Malcesine na obali jezera Garda

25

BILJNI POKROV  Na slici je prikazan prirodni biljni  pokrov Italije. Taj prvobitni biljni  pokrov je gotovo potpuno uništen radom čovjeka, posebno u 19.st. Samo 22% Italije je pod šumom i to uglavnom u višim dijelovima Alpa i Apenina. U okolici velikih turisti čkih centara provodi se reforestacija. Šume su posebno iskr čene početkom I. ind. revolucije. Pirodni se biljni pokrov Italije može  podijeliti na nekoliko vegetacijskih zona: •  Mediteranska vegetacija – topliji dijelovi Sicilije, Sardinije i obalni dijelovi poluoto čne Italije. To je  prostor makije. • Zona hrasta i kestena – viši dijelovi otoka, Apeninskog polutoka i u  predalpskom pojasu (do 1 000 000 m). • Zona bukve (1 000-1 700 m u Alpama) i crnogorice (1 700-2 000 m). • Šume topole i vrbe – najniži dijelovi sjeverne Italije, uz rijeke i močvare. •  Subalpske vrištine – šljunkoviti ocjediti subalpski prostor. • Planinski pašnjaci – 2 000-2 800 m nadmorske visine. Iznad je kamenita  pustoš bez vegetacije vegetacije i ledenjaci. STANOVNIŠTVO Broj stanovnika – 58 mil (1992.)  Na početku naše ere prema  procjenama u Italiji je bilo 7 mil ljudi. Od tada pa do I. industrijske revolucije stanovništvo je sporo raslo (ratovi, bolesti, epidemije, malarija, glad, pomor dojenčadi). Početkom 18.st. i još više krajem 19. i poč.20.st. dogodile su se velike migracije. Iz Italije je otišlo oko 11 mil Talijana. Trend pravog  porasta broja stanovnika počeo je 1861. Tada je proveden prvi popis prema kojem je Italija imala 2 6,3 mil stanovnika. Italija je provodila i  populacijsku politiku, politiku, osobito prije oba rata. I danas Italija spada u red e migrantskih zemalja s tim da se danas ljudi više sele u europske zemlje. Posebno su važne promjene u prostornoj diferencijaciji u promjeni bro ja stanovnika. Prvo ćemo to promotriti na razini najviših administrativnih jedinica – regija. To se vidi na gorn joj slici. Kako je Italija kasno krenula u moderno gospodarstvo i stanovništvo je kasno krenulo u razvoj. U perio du 1961-1971. stanovništvo sjeverne Italije  je poraslo za 10%, srednje za 9,6%, a južne 1,2%. Srednja Italija je nerazvijena i ne raste intenzivno zbog gospodarskog razvoja. Dio srednje Italije ima zna čajan porast stanovnika, ali to nije zbog gospodarskog razvoja ve ć z bog toga što je to prostor prostor glavnog grada. Ta regija raste kao administrativni administrativni centar. 26

U razdoblju 1951-61 . regije u kojima se stanovništvo smanjivalo bile su: Friuli-Venezia Giulia, Veneto, Marche, Umbria, Abruzzi i Molise. Kod regija na sjeveru razlog je što je pogranični prostor, a kod regija srednje Italije razlog leži u planinskom sto čarskom prostoru. Danas i u tim prostorima postoji odre đeni porast. U regiji Molise i u dijelu regije Abruzzi došlo je do oživljav anja zbog intenzivnog turizma na isto čnoj talijanskoj obali. No proces diferencijacije po regijama je i da nas prisutan.  Najdinamičniji prostor u oba razdoblja  je Lombardia, Piemonte, Liguria i Lazio. Kretanje broja stanovnika Calabrie, Basilicate, Sicilije i Sardinije u kazuju na demografski regres (prije su bili bolje naseljeni). To je odraz napuštanja sela i ekonomskog razvoja pa time i mogućnosti zapošljavanja na sjeveru. U periodu 1961-71. došlo je do pove ćan ja broja stanovnika u regiji Friuli-Venezia Giulia i to zbog stabiliziranja granice i forsiranja razvoja (doseljavanje).  Na slici lijevo vidimo također kretanje relativnog  broja stanovnika, ali u manjim aministrativnim  jedinicama - provincijama. provincijama. Situacija je slična, ali sada vidimo da i u najdinamičnijim regijama  postoje provincije s  populacijskim regresom (gdje broj stanovnika opada). U regiji Lazio to su  provincije Rieti, Frosinone i Viterbo. U regiji Lombardia regres imaju Cremona i Mantova. One se nalaze u  poljoprivrednom područ ju i do 1951. su napredovale po  broju stanovnika, ali agrarne promjene promjene su dovele do depopulacije obje provincije. Me đutim glavni centri Cremone i Mantove su povećali broj stanovnika. Ovo vrijedi i za cijelu Italiju – populacijski regres mnogih provincija pra ćen  je istovremeno demografskim progresom glavnih centara (sekundarni i tercijarni sektor su privla čili stanovništvo u grad). Pošto glavni c entar ne može primiti sve stanovni ke jedan dio tih stanovnika ili migrira prema nekom ve ćem gradu ili u inozemnstvo. Populacijska kriza u nastaje u agr arnim i planinskim provincijam a 1950ih, a nastavlja se 1960ih i 1970ih. Najve ća  je depopulacija na Siciliji, S iciliji, Sardiniji, u  južnoj i središnjoj Italiji (većinom u unutrašnjosti, od provincija na obali u središnjoj Italiji depopulaciju imaju G rosseto i Viterbo) i u alpskim prostorima. Kod alpskih provincija Bolzano je izuz etak. Taj je prostor do 1919. bio pod Austro-Ugarskom (Ju žni Tirol). Stoga je do 1910. bilo oko 93% germanskog s tanovništva i 2,6% Talijana. Talijanska je država obilno  potpomagala razvoj industrije u ovoj provinciji kako bi se doseljavali Talijani i tako oslabio germanski utjecaj (1 971. bilo je 62% Austrijanaca i 33,3% Talijana; 1 991. udio Talijana iznosio je 26,7%, a Austrijanaca 65,6% ).  Na slici desno prikazano je kretanje relativnog broja stanovnika u op ćinama regije Friuli-Venezia Giulia (bez  provincije Trieste). Po općinama diferencijacija je još veća. Regres je zahvatio najveći dio općina u pokrajini Friuli-Venezia Giulia (zbog društvenih faktora (granica) i nepovoljnog planinskog krškog prostora). Time su  posebno zahvaćena sela. Demografski je regres najprije zahvatio planinske op ćine i to se pravilo može primijeniti na sve planinske regije Italije. Općine koje nisu opustjele 27

su one koje su bile blizu ve ćih gradova ili  blizu željeznice ili u riječnim nizinama. Ima općina i u nizinskim prostorima koje ne  pokazuju porast stanovništva. To su bila močvarna područ ja, a nakon melioracije stanovništvu nije dopušteno naseljavanje kako bi se očuvalo tlo. Danas se vrši revitalizacija op ćina uz more zahvaljuju ći turizmu pa one zadržavaju i čak povećavaju  broj stanovnika.

Relativne promjene u geografskoj raspodjeli stanovništva izmeđ u 1881. i 1936. Današnja situacija je sli čna kao i u  prethodnim vremenima. vremenima. Planinski prostori imaju depopulaciju, a otočni prostor je slabo naseljen. Najbolje je naseljen zapadni dio – Torino, Milano, Genova – i oko Lazia i Campagna. Diferencijacija gusto će i dalje postoji, a samo se gustoća povećava. Gustoća naseljenosti 1951. 158 st/km2 Postoje ekstremni slučajevi. Prema 1971. 180 st/km2 1991. 192 st/km2 najnovijim  podacima najslabije je naseljena provincija Valle d’Aosta s 36 st/km 2 (nerazvijen zimski turizam), a najnapu čenija je napuljska regija s 2 614 st/km 2. Poljoprivreda je diktirala raspored stanovništva jer je to tradicionalna grana, stoga su nizine gusto naseljene. Tu se nalaze i najve ći gradovi. Međutim od 1950ih poljoprivreda je sve manje značajna.

Gustoća naseljenosti 1971.

Muški mozak

28

Hipsometrijska raspodjela stanovništva Italije Latinska Amerika je jedini kontinent gdje odnos naseljenosti raste s visinom. U Italiji najveći dio stanovništva živi do 200 m nadmorske visine. Do 500 m nadmorske visine živi 89,5% stanovništva, a iznad 500 m 10,5%. I danas, u doba sve naglašenijeg geografskog posibilizma visine su bitne. Jedino je zadnjih desetak godina to izmijenio  planinski turizam, ali to je oazna naseljenost oko alpskih jezera i u dolinama gdje su se razvile prometnice i industrija. U po četku je stanovništvo bilo nastanjeno i u višim  predjelima, no zbog procesa litoralizacije razmještaj se mijenjao. Gusto ća stanovništva se povećava prema obali zbog litoralizacije i m elioracije (Sicilija, Campania, Puglia). Najguš ća naseljenost je oko velikih gradova.

Prirodno kretanje stanovništva  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infa Infant ntil ilni mort mortal alit itet et

9,8‰ 9,3‰ 0,5‰ 5,8‰

9,4‰ 9,5‰ –0,1‰ 7,3‰

Prirodno kretanje stanovništva Italije

Tijekom cijelog razdoblja prikazanog na slici natalitet je u Italiji bio ve ći od mortaliteta osim u razdoblju I.sv.rata. stopa nataliteta varirala je oko maksimuma 35-40‰ do oko 1885. To je predtranzicijski proces. Od 1885. do danas natalitet postepeno opada. U razdoblju 1920-29. natalitet je u padu, ali iznosi 28,6‰ što je više nego u ostalim europskim zemljama (osim Njemačke). To je vrijeme kada se Italija priprema za osvajanje Afrike. Poslije II.sv.rata, 1945-1965., natalitet je padao u apsolutnom smislu, ali je u relativnom ostao na 17-18‰ (opet veći nego u drugim europskim zemljama, osim Ujedinjenog Kraljevstva i skandinavskih zemalja koje nisu  pretrpjele veće demografske gubitke). Od 1965. natalitet se smanjio na 12-13‰ 1991-92., a po najnovijim  podacima natalitet je oko oko 10‰. Mortalitet je prošao slične stope kao i kod ostalih europskih zemalja. Najve ći je bio 1880-90. kad se kretao oko 30‰, a od tada opada. Izuzetak je bilo vrijeme I. i II.sv.rata. Danas se mortalitet kre će oko 8-9‰. Italija se nalazi na rubu pozitivnog prirodnog prirasta. Stanovništvo stari. Muškarci prosje čno žive 74, a žene 81 godinu. Prirodni prirast je sukladan onom ostalih europskih zemalja.

29

Stope nataliteta i mortaliteta nisu regionalno iste što se može vidjeti n a sljedećim slikama.

Geografska raspodjela stope nataliteta po provincijama 1961. i 1975. godine

Geografska raspodjela stope mortaliteta po provincijama 1961. i 1975. godine 30

 Ni stope prirodnog prirasta nisu regionalno iste. Najve ći  prirodni prirast imaju nerazvijena podru č ja. Razvijene sredine imaju manji prirodni prirast.

Geografska raspodjela stope prirodnog prirasta 1961. Prirodni prirast se naglo smanjuje i približava se najurbaniziranijim provincijama. Neke, kao Asti, Alessandria, Pavia, Vercelli, imaju negativan negativan prirodni prirast (po novijim  podacima ima ga i Italija u cjelini cjelini → 1993. –0,1‰). Veći dio juga ima veći prirodni prirast što je vezano uz smanjeni infantilni mortalitet. To je vezano uz poboljšanje  prehrambenih i zdravstvenih zdravstvenih uvjeta i uz to se vezuje pritjecanje pritjecanje radne snge s juga prema Napulju gdje se stanovništvo  privremeno naseljava. Promotrimo stanje na sjeveru Italije na primjeru Torina. Poslije 1961. došlo je do nagle industrijalizacije i urbanizacije općina oko samog grada (satelitski gradovi). Naglo se smanjuje broj stanovnika koji žive na selu i u manjim gradovima provincije (i planinski prostori i agrarni prostori u nizini).  Najdinamičniji prirodni prirast bio je u satelitskim gradovima oko Torina (zapadne i južne op ćine, kod istočnih stopa opada jer se tu grad više ne može širiti). U tim perifernim op ćinama prirodni prirast je velik jer je stanovništvo zbog doseljavan ja relativno mlado. Udaljavanjem od Torina prirodni prirast se naglo smanjuje. Tako  postoje provincije u kojima se u jednom dijelu događa demografska regresija (pad broja stanovnika), a u drugom dijelu progresija (tamo gdje je m lado stanovništvo).

Dobna struktura Prema popisu iz 1931. god. Italija ima uravnotežen razvoj i spada u tip zemlje s mladim stanovništvom.  Na toj se “piramidi” vidi da od pravilnosti odstupa samo smanjen udio stanovništva od 10-15 godina, a to je posljedica I.sv.rata. Dobna “piramida” iz 1976. godine je stacionarna  piramida (sredina joj je razvijenija). Povećava se standard stanovništva,  pojavljuje se veći broj i mladog i starog stanovništva. Kod stanovništva do 55 godina starosti piramida je izjedna čena.

31

Dobna struktura stanovništva Italije 1931. i 1976. godine

Danas u Italiji prevladava konstriktivna piramida (najviše ima zrelog stanovništva, a baza se skuplja). Mali je broj djece. Danas Ital ija spada u kategoriju društva sa starim stanovništvom, stoga tr eba ići u obnoviteljski postupak i provesti pronatalisti čku politiku.

0-14 15-59 60 i više

1991. 16,2%, 63,2% 20,6%

Dobna struktura stanovništva Italije u usporedbi s prosječnom dobnom strukturom zemalja članica Vijeća Europe 1997. godine

Jezična struktura stanovniš tva Službeni  jezik   u Italiji je ta lijanski. U pokrajini Trentino-Alto Adige (Južni Tirol) govori se njema čki (30% stanovništva pokrajine čine Nijemci) i ladino (retoromanski jezik). Francuski se govori u pokrajini Valle d’Aosta uz granicu s Francuskom i Švicarskom. Slovenski se govori u Julijskoj krajini. Vjerska struktura stanovniš tva Rimokatolici čine gotovo 100%. Gospodarska struktura stan ovništva 6

I. sektor  II. sektor 7 III. sektor 8 

1971. 19% 42,5% 38,5%

1991. 7,5% 28,6% 63,9%

U Italiji se, kao i u cijelom svijetu, situacija mijenjala tijekom vremena, a to se vidi i iz gornje tablice. Udio ljudi zaposlenih u sekundarnim djelatnostima ukazuje da je Italija duboko ušla u postindustrijsko postindustrijsko doba. 6

 Primarne djelatnosti su poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo i primitivno rudarstvo.  Sekundarne djelatnosti su industrija i rudarstvo te gra đevinarstvo i proizvodni obrti. 8  U novije vrijeme se ne izdvaja samo tercijarni sektor ve ć i kvartarni. Tercijarni sektor čine trgovina, promet, turizam, financija, a kvartarni policija, vojska, prosvjeta, kultura i znanost. 7

32

 Na prvom su mjestu s najvećim udjelom tercijarne i kvartarne djelatnosti, na drugom su sekundarne, a na trećem primarne. Početkom 20.st. situacija je bila obrnuta.

Udio aktivnog stanovništva zaposlenog u I. sektoru 1971. godine Udio primarnog sektora je najmanji na sjeveru iako se na sjeveru Italije nalazi najviše poljoprivrednih površina. Uzrok tome je moderna poljoprivreda. Što se više ide na  jug primarne su djelatnosti zastupljenije. To se vidi iz slike desno. Sekundarne su djelatnosti zastupljenije na sjeveru,  posebno u trokutu Torino-Milano-Genova. Torino-Milano-Genova. Važan je i  prostor Ligurske obale i cesta od središnje Italije prema  jugu i uz Jadransko more od Riminija Riminija do Ancone. Tercijarne su djelatnosti posebno zastupljene u Liguriji i u Alpama zbog turizma, u Laziu zbog administracije, duž isto čne obale od Venezie do Ancone (turizam) i oko trgovačkih centara (Firenza, Trst, Venezia).

Mehaničko kretanje (migracije) Za Italiju su karakteristi čne i unutrašnje i vanjske migracije. U novije vrijeme se javlja i imigracijski pr oces (povratak Talijana iz ostalih dijelova svijeta). Tradicionalne emigracijske regije  su: Sicilia, Sardinia, Calabria, Cam pania, Puglia, Abruzzi, Molise, Marche, Umbria, Friuli-Venezia Giulia, Veneto, Trentino-Alto Ad ige. Sa Sicilije se 1951-61. odselilo preko 380 000 ljudi, a 1961-71. čak 612 000 ljudi. Imigracijske regije  su: Lazio, Lombardia, Piemonte, Liguria i Toscana. Posebno je karakteristi čna Lombardia. Između 1951. i 1961. tu se doselilo preko 500 000 ljudi, a 1961-71. 580 000 ljudi. U trokutu Milano-TorinoGenova 1951-61. prosje čni godišnji pozitivni migracijski saldo iz nosio je 113 000, a u Laziu 31 000 ljudi. Talijansko tržište radne snage nije moglo apsorbirati sve m igrante tako da su Talijani bili prisiljeni na vanjske migracije. Vanjske migracije ja če su od unutrašnjih. Broj mi granata prikazan je na slici ispod. U razdoblju 1876-1973. iz Italije se iselilo 15,1 mil Talijana. Najve ći val prekomorskih migracija je bio od 18711915. i to prema Novom svijetu (SAD, Brazil, Argentina). U tom periodu se iselilo 7,7 mil stanovnika.

Broj emigranata u prekomorske zemlje  Najviši val bio je 1913. kada se iselilo 560 000 ljudi. Prvi svjetski rat je smanjio migracije (zabrana talijanske države za iseljavanje i američki akt o imigracijama). Oko 1920. ponovno dolazi do oživljavanja iseljavanja (410 000 iseljenika u Latinsku Ameriku i Australiju). Do 1924. uglavnom su se useljavali u SAD, a nakon toga u Argentinu, Čile i južni Brazil. Također počinje i intenzivnije iseljavanje u europske zemlje. Drugi svjetski rat posve prekida prekomorsko iseljavanje. Ono nakon rata ponovno ja ča, ali nikad nije doseglo  prijašnju veličinu. Nakon II.sv.rata javlja se intenzivna emigracija u ostale europske zemlje (Francuska, Švicarska, Austrija, Njemačka, skandinavske zemlje, zemlje Beneluxa). Migracija je u početku bila stihijska, me đutim danas  je to plansko iseljavanje, iseljavanje, država se brine za njihova prava prava u emigraciji. 33

Osim što dosta izvozi svoju radnu snagu, u Italiju dolazi i 70-80 mil turista od kojih jedan manji dio nastoji ostati u Italiji. Danas u Italiji postoji oko 1 mil stranih radnika. Dosta radnika dolazi iz Afrike i isto čne Europe (Marokanci, Tunižani, Grci, Alžirci, Srbi, Crnogorci, Hrvati…). Ti ljudi obi čno rade najgore poslove koje Talijani ne žele raditi.

NASELJA Talijani dijele naselja u tri skupine: •  Centri ili okupljena centralna naselja  – ako imaju do 20 000 stanovnika to su sela, a ako imaju više stanovnika to su gradovi. U ovim naseljima 1971. živjelo je 87% stanovništva Italije. • Zaseoci ili nuclei – imaju nekoliko ku ća s barem  pet obitelji i nemaju centralnih funkcija. U njima je 1971. živjelo 4% stanovništva Italije. • Case sparse  ili osamljene kuće (raštrkane uz  prometnice). U njima je 1971. živjelo 9% stanovništva Italije. Od 10.st. gradovi u Italiji rastu i dobivaju na Najveći talijanski važnosti (Bologna, Pisa, Padova). Važan je bio i gradovi 1971. uspon trgovačkih gradova u kasnom srednjem vijeku (Venezia, Genova, Milano, Rim, Napoli, Palermo). U vrijeme izgradnje prometnica mnogi su gradovi nastajali na prometnim pravcima, uš ćima rijeka, na obali. Posebno je važna bila uloga gradova na križištu križištu longitudinalnih longitudinalnih i transverzalnih putova. Uz cestu Via Aemilia na  jugu Padsko-venetske nizine nastao je niz gradova: Piacenza, Parma, Reggio, Modena, Bologna, Imola, Rimini… Slično je i na sjevernoj strani nizine gdje je važnost grada rasla ako se od njega odvajao put preko Alpa: Bergamo, Brescia, Verona, Vicenza, Padova, Venezia. Područ je velikih industrijskih centara centara je trokut Genova-Milano-Torino Genova-Milano-Torino koji se nalazi na prijelazu iz Alpa u Apenine (to je viši, ocjeditiji dio Padske nizine). U doba litoralizacije još više su se po čeli razvijati lu čki gradovi: Genova, Trieste, Napoli, La Spezia, Fiumicino… Rim je najveći gradski centar, oaza u nerazvijenom dijelu srednje Italije. GOSPODARSTVO Opće karakteristike i struktura gospodarstva Italije  Nacionalni dohodak – 17 000 000 $ (1992.) Italija je članica G7 – spada među sedam najrazvijenijih zemalja svijeta. 1950. godina je prekretnica u razvoju talijanskog gospodarstva – dolazi do prestrukturiranja i naglog razvoja. To se očitovalo u: 1. porastu proizvodnje najvažnijih grana gospodarstva  (poljoprivreda, industrija, trgovina, turizam) 2. strukturnim promjenama  (prelazak sa stare u novu industriju) Ovaj razvoj u Italiji po činje u trenutku kad su ostale razvijene zemlje ve ć ušle u prestrukturiranje svoje industrije. One su napustile staru industriju (metalurgija, tekstilna industrija, rudarstvo) i razvijale su novu industriju (elektrotehnička, kemijska, farmaceutska, vojna, astronauti čka, industrija prometnih sredstava). Nova industrija  počiva na novim energentima (nuklearna energija). U Italiji je poslije 1950ih bila najja ča metalna industrija na bazi uvoza. Prestrukturiranje je zahvatilo i poljoprivredu – nova tehnologija, novi sadni materijali, komercijalizacija. Danas je Italija jedna od jačih zemalja po poljoprivredi. Italija pu no ulaže u poljoprivredu (krediti, poticaji za izvoz…). 3. novoj geografskoj raspodjeli industrije . Promjene u suvremenoj industriji dovele su i do nove geografske raspodjele industrije. Kona čno se u Italiji razmišlja o polarizaciji gospodarstva (razvijena je sjeverna Italija i dje lomično srednja – Rim) kako bi se po čeli 34

industrijski razvijati i drugi dijelovi, i smanjio pritis ak stanovništva na sjever i iseljavanje u inozemstvo. Taj je regionalni razvoj imao i zabluda. U želji da se u nerazvijenim dijelovima Italije na osnovi uvezenih sirovina izgrade gospodarske djelatnosti i tako zaposle ljudi napravljene su i velike greške. Takva je industrija zaposlila malo ljudi, a ostatak je i dalje selio na sjever. Kasnije su uvidjeli da je bilo bolje da su obnovili stare pogone. Razlozi zakašnjelog, ali burnog, ekspanzivnog (“ekon omsko talijansko čudo”) razvoja su dvojaki: • Vanjski čimbenici – europski i svjetski • Unutrašnji čimbenici – specifično talijanski

Vanjski čimbenici • Italija je sudjelovala u oba rata i poslije II.svjetskog rata relativno je razrušena pa je trebala obnovu. U toj obnovi su sudjelovale uglavnom europske zemlje i SAD. P rva pomoć Italiji je bila od strane UN (UNRRA). To je bila  pomoć u materijalnom i novčanom pogledu i time su s e pokušale neutralizirati posljedice rata. • Druga pomoć je došla od europskih zem alja (OECD – Organizacija za ekonomsku pomoć europskih zemalja). • Treći vanjski utjecaj (input) bio je Marshallov plan (novčana pomoć). Ova pomoć je napravila to da je ve ć 1948. Italija dosegla 80% razine proizvodnje prije II.sv.rata . Imala je iskorištenost svojih gospodarskih kapaciteta od oko 50%. • Ekonomska stabilizacija i gospodarski polet zapadne Europe doveo je i do njenog politi čkog jačanja. Značajno je da je već 1957. nekadašnja Zajednica za ugljen i čelik  (tvorile su je Nizozemska, Belgija i Luxemburg) Rimskim ugovorom prešla u E uropsku ekonomsku zajednicu (tj. ZET-Zajedni čko europsko tržište) čiji je član bila i Italija. • Međunarodni krediti (pojedine države, MMF) • Važni su i vanjski utjecaji preko svjetskih kompanij a jer se je kroz kooperacije s velikim svjetskim firmama vršio transfer tehnologije (prometna, naftna, brodogra đevna, metalna industrija). Unutrašnji čimbenici • Država je odmah nakon II.sv.rata izvršila podržavljenje (sva infrastruktura, banke, industrija postala je vlasništvo države). U svom razvoju Italija je stvorila određene industrijske gigante. To je karakteristi čno za sve razvijene zemlje osim Japana (ima puno multinacionalnih multinacionalnih kompanija, ali ih je podijelio na više manjih). manjih). Gospodarstvo je  prvotno bilo u rukama države, a to je loše za državu jer država troši, ali je bilo dobro za razvoj jer je država ulagala golema sredstva. • Poslije II.sv.rata ne postoje vojni budžeti tako da se sredstva umjesto u te budžete ulažu u razvoj industrije. Preko 50% sredstava ulagalo se u baznu industriju, posebno petrokemiju (rafinerije, naftovodi). • Talijansko radništvo u emigraciji slalo je novac koji se investirao u gos podarski razvoj. • Prihodi od turizma •  Italija je u svoj go spodarski razvoj ušla u vrijeme III.ind.revolucije pa se razvijaju nove moderne industrije (petrokemijska, elektroni čka…) • Nedostatak energije je tako đer imao utjecaj na razvoj industrije tj. djelovao je kao ko čnica. Do unatrag nekoliko godina Italija je imala negativnu platnu  bilancu jer je dosta sredstava davala za uvoz nafte. 1977. Italija je trošila oko 9,77 mrd $ za uvoz nafte, a to je iznosilo 23,4% ukupnog uvoza. •  Italija je uvidjela da će tako stalno imati negativnu platnu bilancu te se zato odmah orijentirala na izv ozno gospodarstvo (pose bno poljoprivredni proizvodi, proizvodi, ali i tekstilna tekstilna i metalurška industrija, ku ćanski aparati). • Italija je pokušala izvršiti regionalizaciju industrije tj. rasporediti industriju u svim regijama. Poslije II.sv.rata javio se još jedan problem – prestrukturiranje gospodarstva uvijek donosi probleme npr. nezaposlenost. Italija je i dalje trpjela velik pritisak radne snage s juga pa je 1970. donijela propise po kojima je olakšano otvaranje malih firmi (ku ćna radinost i zanatstvo) u kojima se zapošljavaju nekvalificirani radnici, stranci, studenti… (tzv. siva ekonomija). Država tolerira ovakvu proizvodnju jer za nju nisu potrebne državne investicije, zapošljava ljude (posebno one nekvalificirane) i pridonosi disperziji industrijske proizvodnje. Po nekim statistikama čak 6 mil osoba radi u takvim firmama. Bitan je pr ostor uz cestu od Ligurskog zaljeva preko Firenze do Ancone jer uz cestu nastaju pogoni tzv. “ male” industrije.

35

1. PRIMARNE DJELATNOSTI POLJOPRIVREDA Paralelno s promjenama u industriji, trgovini i prometu doga đale su se Broj stanovnika zaposl enih Godina ogromne promjene i u talijanskoj poljoprivredi. One ovdje nisu bile u primarnom sektoru (mil) izrazito snažne kao u drugim gospodarskim granama, ali nisu 1951. 8,6 zanemarive. Karakteristike talijanske poljo privrede (promjene) su: 1970. 3,76 intenzifikacija – Došlo je do intenzifikaci je, a intenzivna moderna 1978. 2,99  poljoprivreda dovela je do smanjenja poljoprivrednog stanovništva u Površina oranica (mil ha) Italiji. To smanjivan je se može vidjeti u tablici. Za uzgoj cvije ća, voća i Godina 1951. 13,8  povr ća upotrebljavaju se plastenici i staklenici. 12,86 nemogućnost daljnjeg pove ćanja obrađenih površina  – Štoviše, 1961. 9,26  površina oranica se smanjuje što se vidi u tablici. Nema velikih 1971. ∼7  poljoprivrednih površina (35% Italije je planinsko, 46,1% su brdoviti 1991.  prostori, 23,2% su ravnice) prevelika je parcelizacija pa se teži okupljanju posjeda – Najve ći udio malenih posjeda je u krajevima s tradicionalnom poljoprivredom.   Poljoprivreda u Italiji je veleposjednička, a veleposjednička  poljoprivreda je često neproduktivna i to je jedan od bitnih problema. Veleposjednici daju dio zemlje u zakup i dalje u podzakup pa nema intenzivne proizvodnje. Po podacima iz 1961. postoji 361 veleposjednik sa preko 2 500 ha. Dakle, ukupno drže 1 620 000 ha, dok istovremeno 2,2 mil sitnih  posjednika s površinom do 2 ha imaju 1 915 000 ha. Zbog toga je Italija izvršila dvije ag rarne reforme poslije II.sv.rata da bi se ljudi zadržali na zemlji na način da se bezemljašima davala zemlja (i sitnim  posjednicima radi okrupnjavanja). Međutim, najveći dio tih ljudi su ostavili tu zemlju drugim članovima obitelji ili su je prodali. Ovaj nesrazmjer poljoprivrednog vlasništva doveo je do viška radne snage u  poljoprivredi i već je 1950ih došlo do velikih migracija iz agrarnih u neagrarne prostor e, bilo u smislu privremenog ili stalnog preseljenja,  posebno s juga na sjever. To je dovelo do naglog rasta gradova ili do velikih dnevnih migracija. 75,7% talijanskih posjednika ima posjed Glavna meliorirana područ ja  ja u manji od 5 ha (sitni posjed). Udio poljoprivrednika s više od 5 ha  povećava se s blizinom grada jer su se posjedi uz gradove okrupnjavali. posljednjih stotinjak godina  Na Mediteranu se može biti produktivan na malom posjedu. U višim  planinskim predjelima predjelima posjed je veći i to zbog depopulacije u južnim krajevima. veleposjedi su obično na tlu s najvećim bonitetom nepovoljni su posjedovni odnosi  veliki problem je (i kroz prošlost i danas) borba s viškom i manjkom vode.   Problem je nepostojanje srednjeg i velikog seljačkog posjeda. Posjedi srednje veličine mogli bi biti mala kućna obiteljska poduzeća. Srednja veličina poljoprivrednog prostora 1976. iznosila je u Italiji 7,7 ha (u N jemačkoj 14 ha, u Francuskoj 25 ha…). Usprkos tome dobivaju se veliki prinosi po hektaru ( pesticidi, herbicidi, navodnjavanje, znanost, tehnologija). modernizacija  – Napušta se tradicionalna proizvodnja, daje se prednost plodoredima, selekcija vrsta, kemizacija, znanstveni pristup obradi tla, proizvodi se za tržište. Zbog toga se unato č usitnjenosti i parcelizaciji dobivaju dosta veliki prinosi po hektaru. Od tradicionalne poljoprivrede zadržalo se maslinarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, ali se teži osuvremenjavanju kultura. Usavršeni plodored  dovodi do toga da se napušta me đukultura, a uvodi njegovanje jedne kulture i njena izmjena s drugom.  Izvršena su natapanja te melioracije, osobito u područ ju Padske nizine, na Sardiniji, u Campaniji, rješavao se  problem bujica, pravile su se umjetne brane, vršila se reforestacija zemljišta. Malo je zemalja koje se mogu usporediti s Italijom po površini melioriranih zemljišta koja se vide na slici. Uz to bitno je i natapanje. Italija natapa 9% obrađenih površina i na tome dobiva 25% agrarne proizvodnje. Napuštaju se stara sela u planinama i stvaraju nova na rubovima melioriranih prostora. 







   





36

  Izvršena je regionalizacija i specijalizacija  poljoprivrede. I kroz ovo je napušten me đuredni uzgoj jer tamo gdje se može uzgajat je dna kultura uzgaja se samo ta kultura. Prije se svaštarilo, a sad je to napušteno. gradnja infrastrukture (urbane i seoske) dovela je do smanjenja udjela oranica.   Mnogi posjedi su neobrađeni  jer je agrarno stanovništvo napustilo poljoprivredu. U razdoblju 1961-81. ostalo je neobrađeno oko 2 mil ha oranica jer su poljoprivredna imanja mala i nisu  se mogla obrađivati malom mehanizacijom (nagib je veći od 30°).9  Sve je veći nedostatak  prave   prave radne snage jer je velik odljev st anovništva sa sela prema ostalim gospodarskim djelatnostima.  uzgajaju se nove kulture (cvijeće na ligurskoj obali), a tradicionalne se grane osuvremenjavaju. Suvremeno se vinogradarstvo specijalizira (Lazio, Campania). Sve se više uzgaja stol no grožđe. Specijalizira se i uzgoj maslina i agruma (Calabria, Sicilia). 

 





U smislu rada i izmjene kultura  postoji nekoliko tipova proizvodnje: • seljački posjed – slabije prihva ća inovacije, slabija tehnika, slabija speci jalizacija • napolica – zemlja se uzme u svojevrstan zakup (vlasniku se daje polovina proizvodnje) •  zakup – pla ća se iznajmljivanje bez obzira na prihode. Zakup je obično kratkoročni. Ovo je najgori oblik  poljoprivrede (od njega njega najviše pati Latinska Latinska Amerika). • kapitalisti čki veleposjedi s najamnom radnom snagom – naj češći su tu i u ostalim kapitalisti čkim zemljama • postoji i kombinacija svih ovih tipova • intenzivni veleposjedi s intenzivnom proizvodnjom za izvoz i sa staln o zaposlenom radnom snagom i s jednim domaćinstvom – najprofitabilniji Talijanska statistika lu či dva tipa poljoprivrednih poduzeća (imanja): • kapitalisti čka – intenzivna proizvodnja, veleposjedi, dio radne snage je stalno zaposlen, a dio čini najamna radna snaga, uglavnom se nalaze u ravni čarskim krajevima (Padsko-Venetska nizina, meliorirana isto čna obala) • seoski posjedi s ekstenzivnom poljoprivredom poljoprivredom ili smanjenim prinosima s većom parcelizacijom.

Privatno vlasništvo u poljoprivredi.  Talijani su dva do tri puta vršili agrarne reforme. Najzna čajnija je izvršena 1959. kada je skoro milijun hektara zemljišta oduzeto veleposjednicima i podijeljeno na 113 000 osoba (Sicilia, Apulia, Calabria, Sardinia, nešto malo u Toscani i Padsko-Venetskoj nizini). Došlo je do napuštanja nekih sela u planinskim prostorima. Oko 200 000 osoba se  preselilo iz starih u nova nova naselja. Iza toga još su dva puta vršene lokalne reforme, ali je vlast zaklju čila da to nije trebala raditi jer mnogi od on ih koji su dobili zemlju nisu je nikad obrađivali (malo s u dobili pa ih je ve ćina prodala ili ostavila neobra đenom). Poljoprivredne kulture Ratarstvo Pšenica  je glavna žitarica u Italiji. Uzgaja se u svim dijelovima Italije. Kad je rodna godina proizvede se dovoljno pšenice za zadovoljenje doma ćih potreba, dok se za sušnih godina uvozi i više od 2 mil tona. Druga kultura je kukuruz. On se počeo uzgajati u 16.st. uz donji tok rijeke Po.

Geografska raspodjela proizvodnje pšenice 1967-72. 9

 Ti se dijelovi mogu obra đivati motokultivato rom, ali negativno je to što motokultivator ore samo površinski dio tla i stvara se traktorski prag. Moto kultivator je unio promjene jer sad čovjek može raditi sam na velikom posjedu.

37

Geografska raspodjela proizvodnje riže 1970ih Značajna je i riža koja je prvo uvedena na Siciliju u 9.st. pod arapskim utjecajem, a u Padsku nizinu je donesena u 15.st. Za uzgoj riže potrebno je 250-300 mm kiše i temperatura preko 15 °C (npr. Lombardia, Piemonte). U Padskoj se nizini uzgaja na najmoderniji način te se ona čak i izvozi. Voćarstvo Vinova loza   je jedna od najzna čajnijih kultura u Italiji. Uzgaja se od anti čkih vremena (od 2.st.pr.Kr. na Siciliji). Vinogradarstvo je imalo i uspone i  padove. Ekspanzija je bila jaka u vrijeme Rimskog carstva. Pad se dogodio u 15. i 16.st. i krajem 18. i  poč.19.st. Rašireno je u cijeloj Italiji, i na visinama do 800 m, a u Apeninima i do 1 000 m nadmorske visine. Vinova loza se kultura uzgaja i kao međukultura i k ao monokultura (plantaže).

Geografska raspodjela gajenja vinove loze

Geografska raspodjela uzgoja masline

Maslina je također tradicionalna kultura koju su po čeli uzgajati gr čki kolonisti na Siciliji i Calabriji. Ona je simbol Mediterana. Uzgaja se i kao monokultura i kao me đukultura. Uzgaja se u cijeloj Italiji sve do Lombardije i jezera Garda jer klimatski uvjeti to omogu ćavaju. Masline se uzgajaju za ulje, jelo. Važan je i uzgoj agruma koje su donijeli Arapi. Uzgajaju se u uglavnom na jugu, u obalnim zonama (mandarine, limuni, naranče). Agrumi ne traže puno vode. Ova proizvodnja uglavnom je izvozna. Voćarstvo im  ima staru tradiciju, a u novije vrijeme se prestru kturira, upotrebljavaju se hibridne vrste. Također ima izvozni karakter pa se uzgajaju komercijalne kulture (jabuke, breskve, šljive). STOČARSTVO Stočarstvo danas nema veću ulogu. U prošlosti je bilo jako prošireno transhumantno sto čarstvo. Danas je uglavnom razvijeno zatvoreno stočarstvo oko velikih gradova (mlije čno stočarstvo). Italija podmiruje samo 50% svojih stočarskih potreba. 38

RIBARSTVO Ribarstvo je tradicionalna grana gospodarstva i vrlo je značajno i po broju ljudi koji se njime bave i po flo ti. Značajan je i oceanski lov ribe. Razvijena je i prera da ribe, ribarske luke (Ancona, San Benedetto de Tronto, Trst, Grado).

Nalazišta plina i plinovodi 2. SEKUNDARNE DJELATNOSTI ENERGETIKA

Da bi se razvila industrija potrebni su energenti, a to je Italiji nedostajalo. Italija danas 75% energije dobiva iz nafte, 7% iz hidroenergije, 10% od plina, 8% od krutih goriva (ugljen). Iako je iskorištenost hidroenergetskog potencijala skoro 100%, hidroenergija daje samo 7% energije. Sve se više  prelazi na plin.

Proizvodnja električne energije 1975. godine

Hidroelektrane na rijeci Adige 39

INDUSTRIJA Industrija je najvažnija grana gospodarstva Italije. To je uglavnom nova industrija (automobilska,  petrokemijska, elektronička, brodograđevna, osuvremenjena metalurgijska i tekstilna), roba široke potrošnje (prehrambena). Crna metalurgija Crna metalurgija nije bila uvjet za osnovni razvoj. Ona ima tradiciju na sjeveru i razvila se na bazi uvoza. Podignuto je nekoliko kompleksa za crnu metalurgiju i to uglavnom za potrebe prometne industrije. U sklopu crne metalurgije razvija se snažna automobilska industrija. FIAT se po čeo razvijati 1899. i danas je jedan od ve ćih i Crna metalurgija u značajnijih  proizvođača u svijetu. Italiji 1975. godine Jaka je i industrija strojeva, oružja… Brodogradnja Oduvijek je bila zna čajna grana, ali ona nije toliko snažna. Nekad je bila orijentirana na male ribarske  brodove, a nakon orijentacije na izvoz grade se i veći brodovi. Brodogradilišta su razvijena u cijeloj Italiji, a najznačajnija su u Genovi, Trstu, Anconi,  Napulju. Petrokemijska industrija Zbog uvoza nafte i plina došlo je do razvoja petrokemijske industrije. Velik dio  pogona izgrađen je na jugu pa se nafta mora transportirati na sjever.

Rafinerije nafte i naftovodi Prehrambena industrija Također ima staru tradiciju. Sve vrste  prehrambene industrije su razvijene i to uglavnom oko velikih gradova. Zna čajna  je i proizvodnja pića, tjestenine (centar je  bila Campania) te industrija konzerviranja ribe. Papirna industrija Vrlo je razvijena i papirna industrija koja  je također bila locirana u sjevernoj Italiji zbog blizine šuma i vode. Obućarska industrija Talijanska obućarska industrija razvijena i poznata u svijetu.

je

40

Tekstilna industrija Ova je industrija uglavnom bila koncentrirana u sjevernoj Italiji jer je bilo potrebno dosta vode. Tradicionalno joj je središte Lombardija, Torino i Venezia. Međutim, upotrebom sintetskih vlakana ova se industrija preseljava i u južnije krajeve. Okrenuta je prema izvozu.

Razmještaj tekstilne industrije (V-industrija vune, P-pamuka, S-sintetičkih vlakana) Industrija Italije je locirana uglavnom u sjevernim regijama, osobito u trokutu Torino-Milano-Genova zbog  povoljnog prijelaza iz Alpa u Apenine, Padske nizine,  blizine vode, luka i tržišta. tržišta.

3. TERCIJARNE DJELATNOSTI TURIZAM Italija spada u red turisti čkih velesila. Nalazi se u srcu Mediterana, jedne od najznačajnijih turisti čkih destinacija. Italija je već 1974. primila 33 mil stranih turista, a danas ih prima oko 50 mil. Od turizma Italija danas dobija najmanje 20 mrd $ godišnje. Tolika zarada može pokriti negativnu platnu bilancu koja nastaje zbog uvoza nafte, plina, ruda za industriju i drugih sirovina. Italija je jaka receptivna, ali i emitivna zemlja. Talijani su se rano uklju čili u izgradnju raznih smještajnih objekata. Ve ć 1975. Italija je imala 62 645 hotela (preko 70 000 hotela i motela). Prosjek je 20 soba i 35 ležaja što je dosta velika usitnjenost. Razlog tome je činjenica da je Italija odmah počela koristiti i obalne i planinske prostore u kojima su smještajni objekti razli čiti. Posebno se radilo na smještaju za razne kategorije turista po platežnoj mo ći, dobu… Tri su važne komponente potrebne da bi se turizam pojavio i razvijao: • utvr đeno radno vrijeme i godišnji odmor (višak vremena što je stvorilo moderno zakonodavstvo) • višak sredstava (novac) • okoliš, a važne su i navika i potreba. Starost turizma u Italiji je velika. Prete ča turizma su hodačašća u Rim, no najznačajniji razvoj po činje nakon II.sv.rata. U početku se razvija uglavnom zimski turizam u Liguriji (inicijalni razvoj turizma). Turizam se iz tog  prostora širi u planine i oko planinskih jezer a. Do 1950ih turizam je uglavnom za bogate slojeve, a od 1950ih kada se Italija počinje gospodarski razvijati dolaz i do demokratizacije turizma – postaje masovan što dovodi do snažne izgradnje infrastrukture (ceste, željeznica, luke, smještajna infrastruktura). 70% turista koristi svoj prijevoz tj. k oriste ceste, a 20% koristi željeznicu. Postoji nekoliko turisti čkih regija: 1. Jadranska (ili sjevernojadranska) turisti čka regija – proteže se od Soče (Trsta) preko Venecije do poluotoka Gargana. Ako izuzmemo Veneciju ovo je najnovija turisti čka regija (obala do Riminija, ribarska naselja i luke).  Najznačajniji turisti čki centri su: Venecija, Rimini, Pescara, Chioggia… Ovo je glavna turisti čka regija. 2. Ligurska  turistička regija  – nastavlja se na Azurnu obalu (od Francuske) i pruža preko Genove do Toscane.  Najznačajniji centri su: San Remo, Loano, Varazze, Rapallo, Viareggio… 3. Obala Tirenskog mora od Rima do Napulja – glavni centri su Napulj, Sorrente, Capri, Salerno, Amalfi. 4. Manje turističke oazne regije cijele Italije   – posebno su karakteristi čne za Alpe, a ima ih i u Apeninima:  jezera, planinska skijaško-turisti skijaško-turistička mjesta. Centri su: Cortina d’Ampezzo, San Martino di Castrozza, Merano…

41

U ovu regiju spadaju i cita d’arte – gradovi umjetnosti sa spomenicima kulture (Napoli, Roma, Venezia, Firenza, Pisa, Padova…). U ovu skupinu spadaja i industrijski centri gdje turisti dolaze na sajmove i konferencije (Milano, Torino…).

Geografska raspodjela broja noćenja 1972. godine Turizam se razvija na cijelom prostoru Italije i postoje četiri grupacije turističkih centara: • kupališta na moru i jezerima •  toplice uz termalne i mineralne izvore (vulkanski reljef) • planinski centri u Alpama i Apeninima  – zimski turisti čki centri (zimski sportovi) i ljetna odmarališta (klima i alpinizam) •  citta d’arte tj. gradovi – kulturno povijesni spomenici spomenici Po broju noćenja na prvom mjestu su umjetnički gradovi (citta d’ar te). Na drugom su mjestu jadranski turisti čki centri, zatim ligurska obala, a na četvrtom mjestu su lječilišta i centri u planinama i na jezerima.

PROMET Promet Italije je usko povezan s njenim oblikom i geografskim polo žajem, osobito pomorski promet. Položaj i oblik Italije uvjetovao je da promet od davnina bude zna čajan za ovaj prostor. Na obalama su od na jranije povijesti  počinjali putevi koji su v odili prema Srednjoj Europi, prvenstveno preko Alpa i tu su nicale luke povijesnog karaktera. Samo spajanje sjevera i juga zahtijevalo je zna čajan razvoj prometa. U početku je jug bio važniji, zatim srednja Italija i naposljetku sjeverna Italija. Promet je uvijek bio bitan, a Italija je važna u svim prometnim vidovima – kopno, more, zrak. Pomorski promet Italija je važna u svim sektorima prometa no posebno je bitno istaknuti pomorski promet. Luke su gra đene na završecima prometnih putova, bilo inoz emnih (Trst, Genova) bilo onih iz same Italije. Uglavnom su se gradile kao izvozne luke, a dio ih se specijalizirao za uvoz (nafta, ugljen). Najve ći izvoz ide preko zapadnih luka jer je gospodarstvo orijentirano na zapadn u Europu, a ne zaostaju puno ni Venezia i Trst (austrijski i madžarski tranzit). Prometna orijentacija je bila povezana i sa važnoš ću pojedinih regija. regija. Sjeverna Italija Italija je prvenstveno orijentirana na sjeverni Jadran slijede ći prirodni put rijeke Po, a poluoto čna Italija je orijentirana na Tirensko i Ligursko more i dijelom prema jugu prema Sicilijskom prelazu. Najmanja je orijentacija bila u dijelu isto čnog Jadrana južno od Padsko-venetske nizine i to je isklju čivo povezano s reljefom (na čin pružanja Apenina). Unutarnji promet nema većeg značenja. Lagunarni prijevoz je velik. U sljedećoj tablici prikazan je promet glavnih talijanskih luka 1978. i 1990. godine (u tisu ćama tona).

42

Luka Savona Genova La Spezia Livorno Piombino Civitavecchia Fiumicino  Napoli-Bagnoli Porto Torres Cagl Cagliiari ari-Por -Portto Foxi Foxi Milazzo Palermo Gela Augusta Taranto Brindisi Ancona-Falconara M. Ravenna Venezia Trieste Ostal stalee luk ukee Ukupno

Godina 1912. 1938. 1948. 1963. 1972. 1979. 1985. 1990.

Trst 3,5 3,4 2,8 5,0 35,8 42,2 28,0 34,2

Međunarodni promet 10 681 40 636 10 313 8 55 9 3 343 1 221 4 097 10 439 6 074 17 05 0511 13 776 641 1 099 18 982 22 704 70 5 4 82 5 10 667 16 185 34 798 30 78 7888 267 594

Rijeka 2,5 1,3 1,7 6,0 10,0 16,4 18,2 20,1

1978. 1990. Kabotažni Ukupan Međunaro- Kabotažni Ukupan  promet  promet dni promet  promet  promet 2 251 12 932 1 1 82 0 1 409 13 229 6 952 47 588 33 303 9 887 43 190 3 473 13 786 6 899 1 068 7 967 3 248 11 807 10 988 6 286 17 274 3 050 6 393 4 075 4 887 8 96 2 5 621 6 842 3 336 7 542 10 878 1 233 5 330 4 276 1 130 5 4 06 2 989 13 428 10 772 6 880 17 652 2 202 8 276 2 013 3 052 5 065 7 46 4611 24 51 5122 18 74 7444 10 013 013 28 757 757 4 211 1177 987 6 210 3 184 9 394 2 03 2 2 67 3 283 3 544 3 827 3 559 4 65 8 3 700 5 215 8 915 10 151 29 133 21 536 11 077 32 61 6133 5 200 27 904 23 341 7 134 30 475 1 720 2 425 4 109 859 4 968 1 013 5 848 4 878 905 5 783 2 819 13 486 12 611 3 607 16 218 9 526 25 711 16 368 7 229 23 597 2 281 37 079 31 148 2 225 33 373 24 79 7988 55 58 5866 40 48 4855 36 971 971 77 456 456 105 790 373 384 270 895 134 104 40 4044 99 9999

Venezia 2,0 4,2 2,8 14,0 24,2 27,2 25,2 24,2

U tablici iznad prikazano je kretanje lu čkog  prometa Trsta, Rijeke i Venecije Venecije (mil tona). U donjoj tablici prikazano je kretanje lu čkog  prometa Genove (u 000 tona). Godina 1885. 1900. 1910. 1920. 1930. 1940. 1950. 1960. 1970. 1973. 1979. 1989.

Iskrcaj Ukrcaj Ukupno 2 312 408 2 720 4 168 734 4 902 6 059 1 417 7 476 4 416 738 5 154 6 241 1 408 7 649 3 422 1 177 4 599 6 799 1 202 8 001 17 459 3 187 20 646 47 653 6 956 54 609 53 385 8 181 61 566 49 440 6 371 55 811 38 559 5 074 43 633

Teretni promet tali janskih luka 1974. godine (crno – iskrcano, bijelo – ukrcano)

43

 Na sjevernom dijelu su nastale i najznačajnije luke. Tu je prvenstveno Genova  (od ukupnog  prijevoza skoro 70% otpada na međunarodnu razmjenu, a manji dio otpada na uvoz i razvoz). Genova je izvozna luka jer se u zaleđu nalazi najveća talijanska industrijska regija. Ostale talijanske luke pokazuju mnogo veći uvoz od izvoza z bog toga što se u  periodu talijanskog industrijskog čuda  poslije 1950. gradili veliki  prerađivački kapaciteti (petrokemijska, metalna industrija) i stoga su se uvozile sirovine. Ukupan  promet Genove iznosi 43 mil tona. Osim Genove na sjeveru se može istaći i Venezia koja je više poznata kao tranzitna luka zaleđa, a još isto čnije se nalazi luka Trst koja je  bila jedna od najznačajnijih luka ovog dijela Mediterana do propasti Austro-Ugarske. Luka Trst stagnira  posljednjih godina i jedino je održava transfer nafte. Venezia je značajna luka kanalske plovidbe. Na sjeveru se nalazi i vojna luka La Spezia. U južnoj Italiji najvažnija luka je Napoli. To je luka za generalni teret i putnički promet. Osim Napolija  postoji još nekoliko manjih luka (Fiumicino i Civitavecchia). U najjužnijem dijelu Italije najznačajnije su luke Palermo i Cagliari. U srednjoj Italiji najvažnija luka je Livorno. Na isto čnoj obali prema jugu se nalaze luke Ancona i Bari  koje su  povezane s lukama istočne obale Jadrana (Zadar, Dubrovnik).

Geografski položaj i pomorskoprometna važnost talijanskih luka (1979.) 44

Željeznički promet Željeznički promet je jedan od bitnih vrsta prometa u Italiji. Željeznice su  povezale talijanske regije u  jedinstvenu cjelinu i stvorile  jedinstveno tržište. Također, željeznica je povezala Italiju sa Srednjom Europom (transalpske veze). Te su veze koristile prijevoje (St.Gothard, S.Bernard), a danas se koriste tuneli.

Teretni željeznički promet 1972. godine Željeznička mreža je gusta, vozni  park suvremen, a sve važnije pruge su elektrificirane. Mreža je najgušća u sjevernoj Italiji zbog povezivanja industrijskih centara i lakše izgradnje. Talijanske željeznice su 1950-70. došle u krizu jer su primat preuzeli cestovni i pomorski promet, stoga su se željeznice morale osuvremeniti (uvođenje vagona za rasuti i kruti teret, putničkih vagona). 1839. izgrađena je prva željeznica u Italiji od Napolija do kraljevskog dvorca u Porticiju. Prva pruga na sjeveru je izgrađena 1840. od Milana do Monze. Prve pruge su se gradile uglavnom u podru č ju velikih gradova zbog prijevoza putnika. Izgradnjom intenzivnog cestovnog prometnog inventara one su doživjele katastrofu. Željeznice su se osuvremenile, modernizirale, uvele mogu ćnost prijevoza teku ćih i sipkih tereta te onih koji zahtijevaju hladnja če. Italija ima oko 21 000 km željeznica. Prometnice prate prirodni slijed Apeninskog gorja. Apenini se strmo spuštaju  prema istočnoj strani poluotoka, dok je zapadna obala šira i niža pa su tu prometnice razvijenije. Glavne željezničke pruge:  Torino-Milano-Verona-Venezia-Triste (glavna željezni čka okosnica)   Milano-Bologna-Firenze-Rim-Napoli-Sicilia (Ovo je prije bila Strada d el Sole, glavna prometnica koja je  povezivala sjevernu i južnu Italiju. Danas je ovo linija koja polako preuzima p rimat jer uz željeznicu nastaju manja naselja gdje je razvijena siva ekonomija.)  Genova-Milano-Torino  Genova-Pisa-Rim  Bologna-Ancona-Bari (novija željeznica koja povezuje mjesta na isto čnoj o bali).  

  

Cestovni promet Italija spada u red zemalja s vrlo starom tradicijom izgradnje cesta. Stare ceste su građene prema Rimu. Izgradnja suvremenih cesta po činje u 19.st. Najznačajnija etapa u izgradnji cesta je u vrijeme pojave automobila 1920ih,  posebno između dva rata (automobilizacija). Poslije Njema čke i Švicarske, Italija ima najmodernije ceste. Italija je 1976. imala oko 18 mil km cesta, a danas ih ima više nego stanovnika. Gužve na cestama su velike, a posebno ljeti (broj automobila raste brže nego kilometraža cesta). Izgradnju novih cesta posebno je zahtijevao turizam npr. Strada del Sole. 45

Teretni promet na auto-cestama 1974. godine Ceste su u mnogim podru č jima pratile trasu željeznica, a tamo gdje nisu mogle biti izgrađene željeznice, izgrađene su ceste. Italija ima veliki broj automobila. Težilo se da se izgrade cestovni pravci koji bi  povezivali sjevernu, srednju srednju i južnu Italiju. Tako je Italija me đu prvim zemljama u Europi izgradila centralnu prometnu liniju od Padsko-venetske nizine preko srednje Italije do juga – Autostrada del Sole. Gradnja je započela 1959. na više mjesta odjednom. To  je pravac Milano-Bologna-Firenza-Ro Milano-Bologna-Firenza-Romama Napoli-Messina s odvojcima prema Anconi, Bariju… Ostali važniji cestovni pravci su: • Torino-Milano-Venezia-Trieste Torino-Milano-Venezia-Trieste • Genova-Milano • Torino-Pisa-Firenza • Bologna-Ancona-Bari. Važne su transalpske ceste. Te ceste u alpskom dijelu Italije su vrlo kvalitetne. Korištene su rije čne i glacijalne doline i  prirodni prijevoji (Brenner, San Bernardino, Mont Blanc, San Benedeto). Preko Alpa je 1978. prešlo oko 15 mil putnika i oko 4 mil automobila. Uz ceste, ali još više željeznicu, razvijal i su se industr ijski pogoni (disperzija). To su mali pogoni koji proizvode male proizvode (papirna konfekcija, elektrouređaji, prehrambena, farmaceutska industrija, pržionice kave…). U ovim je prostorima 1958-70. otvoreno 50 0 000 radnih mjesta, pa se uz ceste javljaju industrijske zone.

Utjecaj auto-ceste sunca na lokaciju industrijskih pogona na dionici Rim-Napulj

46

REGIONALNA PODJELA ITALIJE REGIJA  je širi ili uži prostor koji ima slične ili približno iste prirodnogeografske i društveno-geografske osobine. Regionalizacija se može izvesti na dva načina pa imamo: Uvjetno-homogenu  – na temelju  prirodno-geografskih osobina npr. sjeverna, srednja i južna Dalmacija. Nodalno-funkcionalnu –  prema gospodarskim žarištima (gradovima) npr. splitsko, zadarsko i dubrova čko  područ je. Italija se može podijeliti na nekoliko načina:   Prva podjela je podjela na političko-regionalne cjeline  i po njoj se Italija dijeli na 20 regija. 

Administrativna podjela Italije na regije  Druga podjela je po reljefnom obliku: 1. Kontinentalna (sjeverna) Italija 2. Poluotočna (središnja) Italija 3. Otočna (južna) Italija 

1. Sjeverna Italija  obuhvaća regije: Liguria, Piemonte, Valle d’Aosta, Lombardia, Emilia-Romagna, Veneto, Trentino-Alto Adige, Friuli-Venezia Giulia. Obuhva ća 40% teritorija i 80% gospodarske važnosti Italije. Sjeverna se Italija može podijeliti u dva prirodna podru č ja: • planinsko (planinski okvir) – Alpe i Apenini koji se spajaju na zapadu. Na alpskom prostoru završavaju rije čne doline. Alpske se rijeke ulijevaju u Po, a apeninske u Ligurski zaljev. Alpe imaju važnu ulogu zbog jezera,  prijelaza, šumovitih podru područ ja i turizma. • nizinsko – Padsko-venetska nizina. Ovaj prostor ima posebno zna čenje – ovdje je koncentrirano gospodarstvo, infrastruktura, stanovništvo i poljoprivreda. Tu se glavni gospodarski centri – Torino, Milano, Genova, Venezia, Trst… 2. Središnja Italija   obuhvaća regije: Toscana, Umbria, Marche, Lazio, Abruzzi, Molise. Ovo područ je manjim dijelom pripada Jadranskom moru, a ve ćim Tirenskom. Cijelim središnjim dijelom protežu se Apenini koji ne idu  baš sredinom već su u tom dijelu bliži Jadranskom moru. Tu je primorska ravnica (submontana udolina) relativno uska. U regijama Molise, Marche i Abruzzi najviše se osje ća nagnutost Apenina. Rijeke s Apenina su brze i nose velike količine materijala. Ovdje su česta klizišta. Naseljenost je relativno slaba. Taj se dio nije mogao gospodarski razvijati i to se mijenja tek u novije vrijeme kad nekadašnja ribarska naselja postaju turisti čki centri. Uz Tirensko more Apenini su odmaknuti od obale, rijeke su blaže, a doline su šire. Ovo  područ je nosi Rim, a  postoji i niz manjih centara. I prometna infrastruktura ide više ovom stranom Apenina . To je uglavnom brdsko planinski prostor u kojem je u prošlosti dominiralo ekstenzivno transhumantno sto čarstvo, a danas je važan turizam. 47

3. Južna Italija   obuhvaća regije: Campania, Puglia, Basilicata, Calabria, Sicilia, Sardegna. Jug Italije i dio središnje Italije imaju zajedni čki naziv “mezzogiorno” što označava socijalnu i ekonomsku zaostalost ovog  prostora u odnosu na sjevernu Italiju. Jug Italije je uglavnom planinski siromašan kraj s kratkotrajnim poplavama, sušama i bujicama, potresima i malim udjelom obradive zemlje koja je uglavnom u rukama veleposjednika. Sve ovo je uvjetovalo “parazitski na čin života”. Prostor je uglavnom slabo slabo naseljen i poznat po iseljavanju. Problem juga se pokušao riješiti na nekol iko načina. 1950. osnovan je fond za razvoj juga (Cassa per Mezzogirno). Donesen  je zakon o investiranju čitave Italije. 1960ih grade se čeličane, termoelektrane…, no ipak velik dio stanovništva se odselio. Ta se zdanja na zivaju “katedralama u pustinji”. Ona su produktivna no zapošljavaju malo radne snage, a trebalo  je zaustaviti iseljavanje stanovnika na sjever. Danas je uo čeno da ti pogoni nisu izgra đeni tamo gdje su trebali biti izgra đeni – sad je višak nafte na jugu, a na sjeveru je fali. Bilo je bolje da je novac  potrošen na osuvremenjivanje industrije n a sjeveru – investicije bi bile manje, a stanovništvo s juga i ovako odlazi na sjever. Ipak tim investicijama izm ijenjen je izgled, infrastruktura, luke…  Na jugu najvažnija grana gospodarstva je poljoprivreda – agrumi, masline, brdsko sto čarstvo… Razvija se kombinacije poljoprivrede i turizma. Moderna industrija izvršila je litoralizaciju.  Napulj (Napoli) je središte središte iako se nalazi na periferiji, prema središnjoj Italiji. Treća podjela je podjela prema Ekonomski tipovi karakterističnim djelatnostima na talijanskog ekonomske regije: teritorija prema 1. Predalpska industrijska zona – dominantnoj ili  pojas od zapada prema istoku koji ide karakterističnoj morenskom ravnicom i brežuljcima. djelatnosti Proteže se od Ligurske obale do Julijske krajine. Obuhva ća donje dijelove alpsk ih rijeka tj. predalspki i niži alpski prostor. Ovo je jedan od najrazvijenijih i najbogatijih dijelova Italije s razvijenim prometom. 2. Alpska zona s težištem na turizmu  – osim turizma razvija se voćarstvo i vinogradarstvo u nizinama, a u najvišim zonama alpsko sto čarstvo. Važne su prometnice preko prijelaza, šume i hidroenergija. 3. Dolina rijeke Po  – razvijena  poljoprivreda (tehnologija), specijalizirano voćarstvo i sto čarstvo, navodnjavanje, veliki (okupljeni)  posjedi. Ovo je glavno agrarno  područ je Italije. Uz rubove prolaze važne prometnice. 4. Zona intenzivne poljoprivrede – uzak, vijugav i isprekidan prostor uz o balu Sicilije i južne Italije i zapadna obala srednje Italije gdje se širi zbog  položaja Apenina. Uz jadransku obalu razbijena je na tri dijela. Dva su izme đu rijeke Po i poluotoka Gargana, a tre ći je  južnije. Vinogradarstvo, Vinogradarstvo, voćarstvo, maslinarstvo, cvije će, plastenici i staklenici. 5. Zona s “miješanom poljoprivredom” – južna Sardinija, unutrašnjost Sicilije i isto čno od grebena Apenina. Vinova loza, povr će, masline, pšenica, kukuruz, mlije čno stočarstvo. 6. Unutrašnja zona Apenina i otoka sa šumsko-sto čarskim i žitno-sto čarskim gospodarstvom  – krški reljef, suša, mali posjedi, sitno i transhumantno stočarstvo, područ je stalne depopulacije. To su Sardinija, dijelovi Sicilije, unutrašnjost Apenina. 

48

7. Obalne zone s težištem na turizmu   – gornji Jadran, Ligursko  primorje, okolica Napulja. U ostalim dijelovima Italije turizam je oazan (Valle d’Aosta, Trentino-Alto Adige). Turizam je bitno pridonio izgradnji prometnica i porastu tercijarnog sektora.  Na Apeninskom poluotoku poluotoku se uz Italiju nalaze i San Marino Marino i Vatikan.

SAN MARINO San Marino ima površinu od 61 km 2. San Marino leži u brdovitoj unutrašnjosti Apeninskog poluotoka 15 km jugozapadno od jadranske obale. Obuhvaća pobr đe oko vapnenačkog brda Monte Titana. Ima 24 000 stanovnika. Najzna čajnija privredna djelatnost je turizam.

Tvrđ ava ava iznad San Marina VATIKAN Vatikan ima površinu od 0,44 km2. Vatikan je suverena država na čelu s  papom nastala Lateranskim ugovorima 1929. Nalazi se u središnjem dijelu Rima na desnoj obali Tibera. Vatikanu  pripada i 11 građevina u Rimu te papinska l jetna rezidencija u Castel Gandolfu iako nisu dio državnog teritorija. MALTA Malta se sastoji od pet otoka. Tri su nasel jena (Malta, Gozo, Comino), a dva nenaseljena (Cominoto, Fifla). Oto č je leži na podmorskom hrptu izme đu Sicilije i Afrike i gra đeno je uglavnom od vapnenca. Udaljeno je 1 00 km od Sicilije i 300 km od Tunisa. Ima površinu od 316 km2 i 356 000 stanovnika (1991.) pa je gusto ća naseljenosti 1 126 st/km2. Najvažnija djelatnost je turizam iz kojeg se ostvaruje trećina BDP-a. Bazilika Ta’Pinu na otoku Gozo

49

PIRINEJSKI POLUOTOK POLOŽAJ Pirinejski je poluotok ime dobio po gorju Pirinejim a što je malo nelogi čno jer gorje je periferno postavljeno i nema veliki značaj za Španjolsku i Portugal. Upotrebljava se i naziv Iberski  poluotok – po starom narodu koji je živio u istočnom dijelu poluotoka. Pirinejski poluoto k je najveći poluotok u Sredozemlju. Ima romboidan oblik. Površina mu iznosi 580 000 km 2. Osnovna mu je karakteristika periferan položaj u odnosu na ostatak Europe. Pirineji su bili barijera koja je Pirinejski poluotok odvajala od ostatka Europe. Sva osvajanja Pirinejskog  poluotoka odvijala su se s mora. Sam je reljef utjecao na orijentaciju ovog prostora prema moru. Španjolska i Port ugal su više bili vezani za more i stoga su  bile velike kolonijalne kolonijalne sile. Obale su relativno slabo razvedene. Nešto ve ća razvedenost je na sjeverozapadu oko Biskajskih pokrajina. Ima nešto vanjskih obala u Portugalu. Otoci su rijetki (Baleari). Kontinentalnost samog poluotoka je zna čajna pa se govori i o “pirinejskom potkontinentu”. Poluotok je orijentiran na tri strane: prema Atlantiku, prema Sredozemlju i  prema europskom kontinentu. kontinentu. Tako je ovaj prostor sudjelovao sudjelovao u svim fazama uspona i padova Sredozemlja. Važnost Pirinejskog poluotoka se mijenjala kroz prošlost. Stolje ćima su se na poluotoku smjenjivali razli čiti utjecaji – na kulturu, vjeru, jezik – Iberi, Grci, Kartažani, Rimljani, Vizigoti, Svevi, Mauri… Blizina Afrike bila je sudbonosna. U 8.st. na poluotok prelaze Mauri koji su osvojili najve ći dio poluotoka. Borba s njima obilježit će vrijeme sve do kraja kraja 15.st. Tijekom tih borbi došlo je do stvaranja dviju država na poluotoku – Portugala i Španjols ke. Reljef je bio razlog što se Portugal (Luzitania) odvojio od Španjolske (Hispania). Drugi razlog odvajanja je zajednička borba protiv Maura tj. nikle su enklave koje su se borile za nezavisnost (i širile su se od sjevera prema jugu). Bilo je povremenih aspiracija da se Portugal prikl juči Španjolskoj. Povijesno gledajući Pirinejski poluotok je dio Sredozemlja iako Portugal po svom pro čelju nije sredozemna zemlja. Do geografskih otkri ća centar su bili Apeninski poluotok i Gr čka. Poslije otkrića Amerike centralni dio Sredozemlja gubi na značenju, a Pirinejski poluotok dolazi u centar svjetskih doga đanja. Portugal i Španjolska uključuju se u osvajanje svijeta. Posebno su bile važne zapadna i sjeverna strana poluotoka (luke Vigo, Cadiz, La Corua). Prokopom Sueskog kanala istočna strana poluotoka tako đer dobiva na važnosti. U razdoblju velikih geografskih otkri ća i u razdoblju kolonizacije i Portugal i Španjolska su se pokušale proširiti u Africi. U sjevernom dijelu to im nije pošlo za rukom, ako izuzmemo male gradove – Ceutu i Melillu. PRIRODNE KARAKTERISTIKE Reljef je odigrao važnu ulogu u povijesnom i socijalnom razvoju. Pirinejski se poluotok s obzirom na reljef može  podijeliti na dva dijela: dijela: • unutrašnja visoravan – prosječna visina im je 600-800 m. Dominira područ je Mesete (“visoka zaravan”) koju okružuju još viša gorja – Betijski kordiljeri, Kantabrijsko gorje, Sierra Nevada, Pirineji (gorja izdvojena uskim riječnim dolinama) • obalni pojas – na pojedinim mjestima jako uzak jer visoke planine negdje dopiru i do obale.

Shematski presjek kroz Pirinejski poluotok Po starosti, unutrašnjost (Meseta) je dosta stara. Nastala je u paleozoiku za vrijeme hercinskog nabiranja (stare kristalaste metamorfne stijene). Raščlanjena je. Sierre de Guadarrama je dijeli na sjevrnu i južnu. U zapadnom se dijelu stepeničasto spušta prema Portugalu i Atlantiku. Periferna gorja su nastala u tercijaru za vrijeme alpskog nabiranja (vapnenci i dolomiti). Betijski kordiljeri se produžavaju preko Gibraltara na Veliki i Mali Atlas i dalje se  preko Siciljskog prolaza spajaju s Apeninima, a drugi dio Betijskih kordiljera ide preko Baleara na Sardiniju. Značajnije su izraženi rije čni tokovi na obali (Guadiana, Ebro, Tejo, Douro, Minho, Guadalquivir) koji čine nešto šire obalne ravnice. 50

Reljef je podložan tektonskim djelovanjima (česti potresi). Z bog ovakvog reljefa i izoliranosti poje dinih dijelova, u Španjolskoj su se zasebno razvijale odre đene pokrajine koje su imale svoje narječ je, folklor, kulturu, a čak su pokušavale i nametnuti svoje interese (posebno Kastilija, Aragonija, Baskija i Katalonija). Neke su pokrajine dobile odre đenu autonomiju.

KLIMA Utjecaji na Pirinejski poluotok su sli čni utjecajima na cijelu Europu. Važan je utjecaj mora koja okružuju Pirinej ski  poluotok, osobito utjecaj sa zapada koji režira klimatske karakteristike na poluotoku. Islandska ciklona donosi velike količine padalina zapadnom dijelu poluotoka, ali idu ći prema istoku njen utjecaj slabi. Tu je i utjecaj azorske anticiklone te tropski utjecaj sa sjevera Afrike i kontinentalnost poluotoka. Svi ovi elementi utje ču na klimatske karakteristike. Betijski kordiljeri na jugu sprije čavaju prodor hladnog zraka sa sjevera. Na sjeveru i istoku  poluotoka su Kantabrijsko gorje i Pirineji koji privla če mnogo padalina. Dominantni utjecaji su oni sa (sjevero)zapada (azorska anticiklona, islandska ciklona). Također su bitne i Alpe jer se zbog njih formira zavjetrinska depresija u Genovskom zaljevu (genovska ciklona). Zapad i sjeverozapad su najvlažniji (sjeverni Portugal i viša planinska  područ ja). Istočni prostor ima submediteranske karakteristike – suhi prostor. Zbog ovakvog položaja  postoji više tipova klime. Pravu sredozemnu klimu ima samo dio poluotoka.

Klimatska regionalizacija Pirinejskog poluotoka

Klimatski tipovi na Pirinejskom poluotoku: • sredozemna klima s toplim ljetom  (Csb) –  prevladava u sjevernom Portugalu i sjeverozapadnoj Španjolskoj. Koli čina padalina je 800-1200 mm/god. Mjesečna temperatura najtoplijeg mjeseca je do 22 °C. • umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom   (Cfb, klima bukve) – prevladava u sjevernoj i sjeveroisto čnoj Španjolskoj do centralnog dijela poluotoka. Koli čina padalina na sjeveru je 400-600 mm/god , a na jugu 200-400 mm/god. • vlažna borealna   ili snježno-šumska klima (Df) – prevladava na Pirinejima. Koli čina padalina je oko 1 2002 000 mm/god. Prostor je dosta šumovit jer se o čuvala prvobitna vegetacija. • hladna stepska klima   (Bsk) – područ je ušća i dio toka rijeke Ebro i isto čna obala od Valencije do Malage. Godišnja količina padalina manja je od 200 mm pa je ovo najaridniji prostor. • sredozemna klima s vru ćim ljetima (Csa, klima masline) – veći dio Španjolske i južni Portugal. Suha vru ća klima sa suhim i vrućim ljetima i kišovitim zima ma. Srpanjske temperature su iznad 22°C, a količina padalina 600800 mm. Portugal je pod utjecajem Atlantskog oceana i ima kombinaciju sredozemne i atlantske klime. Dvije su klimatske zone u Portugalu: • sredozemna klima s toplim ljetom  (Csb) na sjeveru → visoke temperature i dosta padalina (do 1 500 mm/god do rijeke Tejo, od rijeke Tejo do Guadiane 800-1000 mm/god, i u područ ju rijeke Guadalquivir 600-800 600-800 mm/god). • sredozemna klima s vru ćim ljetima  (Csa) na jugu. Padaline na Pirinejskom poluotoku opadaju od sjevera prema jugu i od zapada prema istoku. Portugal je najvlažniji  jer je najviše izložen zračnim masama. 51

VODE Pirinejski poluotok ima iste režime padalina i reljef kao i ostali dio Mediterana. Rije čna mreža je dobro razvijena, ali ne u smislu koli čine vode. Ima dosta tekućica koje su bogate vodom za vrijeme kišnog razdoblja, ali u ljetnom razdoblju količina vode se smanjuje. Svi rije čni tokovi imaju izvorište u planinskim dijelovima. Ve ći riječni tokovi su Gudalquivir [gvadalkivir ], Guadiana [gvadiana], Douro [douru], Tejo [težu], Mio [minjo], Ebro. Vode su važne za navodnjavanje koje ima staru tradiciju. Juertas su kaskadni vrtovi koje su izgradili Mauri,  posebno na jugoistoku gdje prevladava mediteranska klima (Valencia, Malaga, Granada). No čak i prije Rimljana, starosjedioci Iberi gradili su brane, ustave… Španjolska navodnjava preko 3 mil ha zemlje (najviše od svih mediteranskih zemalja). Ostale rije čne nizine su meliorirane. Rijeke nisu plovne i osim za navodnjavanje koriste se za dobivanje hidroenergije i pitku vodu.

Riječna mreža i najveće akumulacije na Pirinejskom poluotoku BILJNI POKROV Sličan je kao i u ostalim dijelovima Mediterana. Prvobitni pokrov je devastiran. 22% površine zauzimaju šume (uglavnom u planinskim podru č jima). Danas se provodi reforestacija. Na sjeveru Portugala raste šuma hrasta  plutnjaka (iskorištava se za dobivanje pluta). Tla su oskudna. Najzna čajnija poljoprivreda je u dolinama rijeka i u obalnoj ravnici.

52

RUDNO BOGATSTVO Za razliku od Apeninskog poluotoka na Pirinejskom osim hidroenergije postoje i drugi izvori energije. Rudarstvo ima svoju tradiciju, a posebno je zna čajan visokokalorični ugljen. U provincijama Leon, Oviedo, Cordoba i Palencia ima antracita, u Oviedu i Leonu ima kamenog ugljena, a u provincijama La Corua, Zaragoza, Teruel ima smeđeg ugljena i lignita. Željezne rude ima na sjeveru – Baskija, Asturija Leon i na jugu kod Granade. Nalazišta nafta ima kod uš ća Ebra, a u Alavi se eksploatira plin, no to je skromno. Od ostalih ruda važne su bakar (rudnik Rio Tinto u Sierra Moreni), živa, cink, olovo, pirit. U Kataloniji ima kalijeve Nalazišta ruda i goriva na soli, a u sjevernom Portugalu i Pirinejskom poluotoku sjeverozapadnoj Španjolskoj volframa. Španjolska poslije II.sv.rata razvija crnu metalurgiju, a do tada je sirovine izvozila u Ujedinjeno Kraljevstvo dok su uvozili pamuk i pšenicu. Kod Valencije izgra đen je veliki metalurški kompleks.

ŠPANJOLSKA Površina – 491 258 km2 (s Balearima i Kanarskim otocima 503 545 km2)  Najveći dio (4/5) Pirinejskog poluotoka pripada Španjolskoj. Ceuta i Melilla su enklave u sjevernoj Africi koje  pripadaju Španjolskoj. U Pirinejima, između Francuske i Španjolske nalazi se mala država Andora koja ima  poseban status. Španjolska Španjolska je članica EU, NATO-a i UN-a. Broj stanovnika – 39 mil (1990.) Gustoća naseljenosti – 77 st/km 2 Glavni grad – Madrid

POVIJESNI RAZVOJ U 1.tisućljeću pr.Kr. Fenićani osnivaju svoje faktorije na južnoj obali koje su im bile potrebne jer su iskorištavali rude iz unutrašnjosti. Grci su tako đer osnivali kolonije u 7.st.pr.Kr. Istovremeno su sa sjevera prodrli Kelti te su se izmiješali s Iberima (Keltiberi). Kartaga je također podizala lučke gradove, a porazom u II.punskom ratu 201.pr.Kr. Kartaga se odrekla posjeda u Španjolskoj. Time je po čeo proces romanizacije (jezik, izgradnja gradova, cesta). U doba seobe naroda samo su Vizigoti uspjeli stvoriti trajniju državu. Početkom 8.st. dolaze Mauri koji osvajaju skoro cijeli poluotok. S vremenom nastaje više krš ćanskih država – Asturija (kasnije Leon), Aragonija, Navarra, Kastilja. One zapo činju borbu s Maurima koja traju sve do 16.st. kada  prestaje vladavina Maura. S Maurima je otišao otišao i velik broj Židova. Židova. Za vrijeme velikih ge ografskih otkrića Španjolska je postala jedna od najve ćih kolonijalnih sila. Njen pad po činje 1588. nakon što su Englezi porazili “nepobjedivu armadu”. Pad Španjolske moći iskoristili su Portugalci te su se odvojili od Španjolske 1640., nakon 60 godina španjolske dominacije. Španjolci su 1801. pokušali vratit i Portugal, ali bezuspješno. Španjolska je 1815-25. izgubila kolonije u Latinskoj Americi. Od 1936. do 1939. traje građanski rat u Španjolskoj i završava uvo đenjem fašističke diktature. Španjolska je bila  pod izolacijom sve do 1975. kada umire Francisco Franco, a Španjolska ponovno postaje monarhija. No ona je nazivana “kraljevina bez kralja” jer je parlament najvažniji – parlamentarna monarhija. Po zakonu iz 1970. Baskija i Catalua su dobile autonomiju. Poseban status je dobila i Andalucia. Španjolska 1975. gubi Španjolsku Saharu i Kapvederske otoke.

53

STANOVNIŠTVO  Na prijelazu iz srednjega u novi vijek Španjolska je bila jedna od najrazvijenijih zemalja. U 16.st. je imala 9,5 mil stanovnika. Istjerivanje Maura i Židova,  propadanje gospodarstva zbog unutrašnjih sukoba, stalnih ratova, jake emigracije,  povremenih epidemija utjecali su na to da se 1600-1680. broj stanovnika smanjio za 25%.

Povećanje stanovništva Španjolske U 18.st. dolazi do stabilizacije gospodarstva i pri kraju stolje ća Španjolska ima 10,5 mil stanovnika. Uspon stanovnika i gospodarstva se i dalje nastavlja. Španjolska je 1857. imala 15,5 mil stanovnika . Broj stanovnika je 1970. porastao na 33,8 mil. Broj se i dalje  povećava iako se prirodni prirast smanji o. Populacijska dinamika bila je razli čita u različitim dijelovima Španjolske. Provincije na obalama su imale stalan  porast broja stanovnika, a provincije u unutrašnjosti (osim provincije Madrid) su imale gubitak. Promjene broja stanovnika vide se na slici ispod. Relativne promjene broja stanovnika po provincijama provincijama

Krajem 16.st. u središnjem i sjevernom dijelu – Aragonija, Leon, Stara Kastilja – živjelo je 56% stanovništva Španjolske, a 1970. u tim je regijama živjelo samo 13,2% stanovništva. U razdoblju 1950-60. broj stanovnika smanjio se u 19 provincija, a 1960-70. čak u 23 provincije.  Najveći regres su imale provincije Soria i Cuenca (–22%), Teruel (–21%), Guadalajara (–20%), Segovia (–17%), Avila (–15%) i Toledo (–10%). Stanovništvo provincije Madrid se 1960-80. povećalo za 46%. Regije sa velikim  populacijskim progresom progresom su Madrid, Catalua, Barcelona, Oviedo, Santander i baskijske pokrajine. Migracije Stanovništvo se sve više koncentrira u lokalnim, provincijskim i regionalnim centrima. Udio gradova sa 100 000 stanovnika raste. U njima je 1900. živjelo 9% stanovništva, a 1990. 78%. U razdoblju 1960-70. u gradove se  preselilo 3,5 mil stanovnika. Unutrašnje migracije su zna čajne (osobito iz regija Centar, Andalucia, Valle del Ebro i Duero u Barcelonu, Madrid, Valenciu-Murciu i baskijske provincije). Najzna čajnije migracije su prema obali, industrijskim centrima i Madridu. Već od 16.st. Španjolska je zemlja klasi čne emigracije u Novi svijet (uglavnom u Latin sku Ameriku). U razdoblju 1900-30. iselilo se u prekomorske zemlje 2,6 mil stanovnika. Zatim je iseljavanje skoro prestalo (ograni čenje useljavanja koje su uvele mnoge zemlje). 1936-39. zabra njeno je iseljavanje. Novi val iseljavanja po čeo je nakon II.sv.rata. Val iseljavanja u prekomorske zemlje drasti čno se smanjio, ali je oja čalo iseljavanje u europske zemlje (Njemačka, Nizozemska, Belgija, Francuska). U razdoblju 1962-70. u europske se zemlje iselila 54

674 000 stanovnika (iz Andalucie, Centra i Aragonije). 1970. u europskim je zemljama radilo 3,38 mil Španjolca što je 10% sveukupnog španj. stanovništva.  Nakon 1970ih postalo je značajno vraćanje Španjolaca iz iseljeništva pa  je migracijski saldo pozitivan. pozitivan.

Relativne promjene broja stanovnika u isto čnoj Andaluziji 1960-70. Promjene broja stanovnika mogu se vidjeti i na manjim administrativnim  jedinicama. Na slici vidimo primjer isto čne Andaluzije.

Gustoća naseljenosti Gustoća naseljenosti odnosno geografska raspodjela 1857. 1970. 1990. stanovništva neposredna je posljedica porasta ili pada Godina 2 Gustoća naseljenos naseljenosti ti (st/km (st/km ) 31 67 77  broja stanovnika. Velike su regionalne razlike u gusto ći zbog geografske raspodjele gradova. Gdje ima više gradova veća je gustoća. U unutrašnjosti je gusto ća 11-25 st/km2 (osim regije Madrid sa 474 st/km2). Približavanjem obali gusto ća raste, a maksimalna je u provincijama Vizcaya (471 st/km2), Catalua (Barcelona 2 508 st/km ), Guipuzcoa (316 st/km2). Madrid ima veliku gusto ću zbog administrativnih djelatnosti, a ostale zbog gospodarskih. Najslabije su naseljene regije koje su se bavile poljoprivredom, a najgušće industrijske regije. Sela su opustjela. U seoskim prostorima gdje se vrši navodnjavanje gusto ća se povećava tj. gušće su naseljene poljoprivredne op ćine u vlažnijem atlantskom primorju od op ćina u suhoj unutrašnjosti. Guš će su naseljene Gustoća naseljenosti u Španjolskoj 1970. godine općine s malim posjedima od onih s veleposjedima. Gusto ća naseljenosti opada s visinom. Gušće su naseljene prisojne strane, područ ja oko rudnika i obale. U planinama su gušće naseljene široke i duboke rije čne doline. Rijetko su naseljeni ravni čarski agrarni krajevi koji su nedavno kolonizirani kao i krajevi s mo čvarnim i slanim tlima. Prirodno kretanje stanovništva  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

1993. 9,9 ‰ 8,7 ‰ 1,2 ‰ 7,6 ‰ 55

Stope nataliteta i mortaliteta po provincijama 1960. godine Stope nataliteta i mortaliteta, a time i prirodnog  prirasta nisu iste u svim  provincijama, a to se vidi na ovim slikama.

Prosječne godišnje stope prirodnog prirasta stanovništva Španjolske 1961-71. godine

Dobna struktura 0-14 17,4 % 15-59 62,6 % 60 i više 20,0 %

Dobna struktura stanovništva Španjolske 1940. i 1974. godine

56

Dobna struktura stanovništva Španjolske u usporedbi s prosje čnom dobnom strukturom zemalja članica Vijeća Europe 1997. godine

Jezična struktura Službeni jezik je kastiljski španjolski. Španjolski (kastiljski) 74 % Katalonski 17 % Galisijski 7% Baskijski 2%

Vjerska struktura Rimokatolici 94,9 % Muslimani 1,2 % Protestanti 0,5 %  Nereligiozni 2,6 %

Gospodarska struktura Gospodarstvo je u stalnom prestrukturiranju što se o čituje u gospodarskoj strukturi. 1971. 1993. I. sektor 28 % 9,2 % II. sektor 39 % 20,4 % III. sektor 33 % 70,4 % OPĆE KARAKTERISTIKE I STRUKTURA ŠPANJOLSKOG GOSPODARSTVA Španjolska u jači gospodarski zamah ulazi tek 1960ih. 1970ih Španjolska raskida s primitivnim gospodarstvom i ulazi u jaki razvoj. Osnovni problem u tom periodu su bili energetski izvori, jer se energija uglavnom dobivala iz hidrocentrala (90% hidroenergetskog potencijala je iskorišteno). U biskajskim pokrajinama bilo je nešto temoelektrana, ali je prijenos energije na jug bio otežan. Stoga je došlo do intenzivnog uvoza nafte i plina pa je platna bilanca negativna. Ukidanju negativne platne bilance je doprinio jak razvoj turizma. Od 1960ih nadalje turizam postaje jedan od glavnih gospodarskih čimbenika tako da je 1980. činio oko 40%  prihoda u strukturi španjolskog španjolskog dohotka. Od turizma turizma ostaju velika sredstva sredstva (jaka receptivna zemlja). Za razvoj španjolskog gospodarstva bila su važna strana ulaganja, Marshallov plan te ukidanje vojnog budžeta. 57

 – 13 000 $/stan (1990.) Nacionalni dohodak  – Valuta – peseta (100 santimosa) → od 1.1.2002. euro

Struktura gospodarstva 1. Primarne djelatnosti POLJOPRIVREDA

Geografska raspodjela proizvodnje pšenice, kukuruza i riže

Geografska raspodjela uzgoja vinove loze i maslina

Prirodni uvjeti za razvoj poljoprivrede u Španjolskoj su nepovoljni zbog nedostatka obradivog tla i klimatskih kara karakt kter eris isti tika ka (ne (nera ravn vnom om jeran raspore poredd pada padali lina na). ). S obzi obziro rom m na na relj reljef ef ni ni dana danass se ne mož možee prim primij ijen enit itii suv suvre reme mena na mehanizacija. Nema puno ravničarskih dijelova pa se ne mogu koristiti suvremeni plodoredi. U  poljoprivredi  dominira veliki broj malih posjeda s velikom parcelizacijom. Poljoprivreda je tradicionalna (međukulturni uzgoj), dok se u isto čnim i jugoisto čnim područ jima prešlo na monokulturni uzgoj (masline, vinova loza, agrumi). Španjolska sela su dosta depopulirala pa tu nedostaje radne snage. U strukturi poljoprivrede najvažniji je uzgoj žitarica (pšenica, kukruz, riža). Glavni centri uzgoja pšenice su: • Leon i Stara Kasti lja (Tierra de Campos – “Zemlja polja” i Tierra del Pan – “Zemlja kruha”), • Nova Kastilja • dolina Ebra (posebno dolina pritoka Segre) • Andalucia. Glavno područ je uzgoja kukuruza je Galicija. Riža se uzgaja u Andaluciji, Valenciji i dolinama Guadiane i Ebra. Maslina je jedna od najtradicionalnijih kultura, a raste u divljem obliku, plantažno i kao me đukultura. Raširena je u cijeloj Španjolskoj osim u višim gorjima. Najvažniji prostori su Andalucia, Katalonija i La Mancha. Španjolsk a je  prva na svijetu po izvozu maslinova ulja. Vinova loza  također je tradicionalna grana i raširena je u cij eloj Š panjolskoj. Čak je došlo do ekspanzije vinove loze u posljednja dva stolje ća (čak i u unutrašnjost). Po uzgoju 58

vinove loze značajne su Stara i Nova Kastilja (kraj oko Zamore naziva se Tierra del Vino), Catalua, dolina Ebra, Valencija i Andaluci a (iako nema koncentracije kao u  prethodnim  prostorima). Agrumi (najviše naranče) se uzgajaju i isto čnom i jugoisto čnom dijelu i uglavnom se izvoze. Najviše se uzgajaju u širem prostoru Valencie.

STOČARSTVO Stočarstvo je tako đer bilo značajno u gospodarstvu Španjolske, osobito transhumantno stočarstvo. Posebno je  bilo važno na sjeveru i u središnjim  prostorima, dok je na maurskom jugu  poljodjeljstvo bilo bilo važnije. Danas udio sto čarstva opada u ukupnoj djelatnosti. Zadržava se uzgoj ovaca i koza. Stoka se uzgaja oko velikih gradova za dobivanje mesa i mlijeka.

Stočarstvo u Španjolskoj Rafinerije nafte i naftovodi u Španjolskoj

RIBARSTVO Ribarstvo u Španjolskoj je jedno od vodećih u svijetu i to oceansko ribarstvo. 92% ribe je ulovljeno na Atlantiku, a 8% na Sredozemnom moru. U Španjolskoj je razvijena i industrija konzerviranja ribe. Potrošnja ribe je 60-64 kg/stanovniku. Uglavnom se lovi plava riba – srdele, lokarde i skuše – koja se konzervira.

2. Sekundarne djelatnosti Energija Za razvoj sekundarnih djelatnosti  potrebna je energija, a Španjolska oskudijeva energetskim sirovinama. Hidroenergetski potencijal  je jako iskorišten (i do 90%) i ne može se više iskoristiti zbog rije čnih režima i  propusnog tla. Jedino rješenje je bio uvoz nafte i plina. Nafta sudjeluje s oko 62,5%, ugljen 17%, voda 15,9% i plin 1,9% (1977. godine). Industrija Industrija se razvija od 1960ih. Industrijalizacija je najprije zahvatila Kataloniju i obalu Biskajskog zaljeva (bolja energetska i sirovinska osnova – željezna ruda, ugljen, hidroenergija). 1970ih po činje snažno investira nje iz inozemstva te se razvija teška industrija. Crna metalurgi ja je jedna od starih industrija i razvila se na sjeveru i sjeverozapadu uz Oviedo, Bilbao, Gijon, Ariles, oko Madrida i Barcelone. Gotovo sva se nafta  uvozi pa su u svim većim lukama su izgrađeni pogoni za preradu nafte. Madridsku regiju opskrbljuje rafinerija u Puertollanu. Razvijena je i automobilska  industrija i pogoni za montažu i doradu auta (u Barceloni, Valenciji, Madridu, Valladolidu, Vigu…). Do 1970ih automobilska industrija gotovo nije ni postojala, a Španjolska je danas jedan od  jačih proizvođača automobila na svijetu. 1980. proizveden je 1,5 mil automobila, a do danas se broj udvostru čio. 59

Značajna je i brodogradnja, a glavni centri su El Ferrol, Cadiz, Barcelona, Bilbao, Cartagena. Tekstilna industrija ima dugu tradiciju (posebno  je koncentrirana u Kataloniji). Značajna je i industrija kože. Zbog izgleda Španjolske, orijentacije na uvoz i osnovnih  potreba za industriju izvršena je litoralizacija. To je bio zna čajan Glavna  proces kod lociranja i stvaranje industrijska industrije industrijskih regija uz područ ja  ja i obalu (biskajske industrijski centri  pokrajine, Barcelona, Valencija). Najvažnija industrijska podru č ja Španjolske, kao što se vidi na slici, su: obala Biska jskog zaljeva, prostor između Valencije i Alicantea, prostor Barcelone i prostor oko Madrida. Zarada od turizma ($) 3. Tercijarne djelatnosti 1952. 58 mil TURIZAM 1,16 mrd Turizam je najznačajnija tercijarna grana i grana gospodarstva Španjolske koja ima 1965. 5,49 mrd najveću ekspanziju. Poslije II.sv.rata Špan jolska je postala  jedna od najznačajnijih 1978. ∼ 18 mrd turističkih destinacija svijeta. Broj turista  raste s oko 40 mil 1970. do oko 70 mil danas. 1990ih Već  1978. 33% prihoda od turizma trošeno je za uvoz nafte. To je uglavnom ljetni turizam. Španjolska ima izvanredne  prirodne i društvene uvjete za razvoj turizma – klima, obala, bogatstvo kulturnim spomenicima…  Najviše turista posjećuje sredozemnu obalu (Baleari, Katalonija, Granada, Valencia).

PROMET Promet je također bitna gospodarsk a grana uvjetovana reljefom i oblikom Španjols ke. 95,3% uvoza i 81,5% izvoza ide morem (1977.). Razlog tome je r eljef – izolacijski utjecaj Pirineja. Gospodarska orijentacija je na zapadne zemlje (SAD, Kanada, Zapadna Europa). Pomorski je promet najbolje razvijen. Za razliku od Italije, svaka regija, provincija ima svoju luku. Unutrašnja plovidba gotovo ne po stoji (nešto malo oko Seville). U novije vrijeme zbog turizma razvi ja se i kopneni  promet, osobito uz istočnu obalu (cestovni, željeznički). Što se tiče robnog prijevoza najvažniji  je cestovni promet sa 88% tereta. Morem i rijekama

Teretni promet glavnih španjolskih luka 1976. godine

60

 prevezeno je 10% tereta, željeznicom 1,6%, a cjevovodima 0,4% (1976.). Avionski je promet danas vrlo značajan, za turizam i izvoz. U domaćem prometu nije značajan.

Teretni željeznički promet (srednje dnevno opterećenje)

Teretni cestovni promet (srednji dnevni broj vozila)

61

REGIONALNA PODJELA ŠPANJOLSKE

Regionalna podjela Španjolske i kupovna moć stanovništva 1971. godine Regionalno, Španjolska se može podijeliti na nekoliko na čina. Najčešća je podjela na regije koje se dalje dijele na  provincije. Postoji 14 regija: 1. GALICIA – La Corua [la korunja], Lugo, Orense, Pontevedra 2. CANTABRIA – Oviedo, Santander 3. LITTORAL VASKO (BASKIJA) – Vizcaya [ biskaja  biskaja], Guipuzcoa [gipusko] 4. VALLE DEL EBRO – Alava, Huesca [ueska], Logroo [logronjo], Navarra, Teruel, Zaragoza, 5. CATALUÑA (Katalonija) – Gerona, Lerida, Tarragona 6. BARCELONA 7. DUERO – Burgos, Leon, Palencia, Salamanca, Valladolid [valjadolid], Zamora 8. CENTRAL – Albacete [albasete], Avila [avilja], Badajoz [ badahos  badahos], Caceres [kaseres], Ciudad Real [siudad real], Cuenca [kvenka], Guadalajara [gvadalahara], Segovia, Soria, Toledo 9. MADRID 10. VALENCIANO-MURCIANA – Alicante, Castellon [kasteljon], Murcia [mursia], Valencia [valensia] 11. BALEARES 12. ANDALUCIA – Almeria, Cadiz, Cordoba, Granada, Huelva [uelva], Jaen [haen], Malaga, Sevilla 13. CANARIAS (Kanari) – Las Palmas, Santa Cruz de Tenerife 14. CEUTA Y MELILLA

62

Španjolska se može podijeliti i na temelju reljefnih karakteristika  pa imamo: unutrašnjost (središnji dio, uvjetno re čeno Meseta) periferija (obalni pojas – sjeverozapad, jug i jugoistok – obalne ravnice koje su valorizirane u tradicionalnom i suvremenom gospodarskom smislu – poljoptivreda, luke) otoci (najmanja cjelina).

 



Ako u obzir uzmemo da Španjolska izlazi na dva mora, što je dovelo do razli čite orijentacije pojedinih dijelova, mogli bi je podijeliti na: unutrašnja Španjolska  sjeverna ili atlantska Španjolska  istočna, sredozemna ili mediteranska Španjolska ili Levante (obuhva ća i Baleare)  južna Španjolska ili Andalucia Kanarski otoci     

Postoji i podjela na temelju gospodarskih karakteristika: razvijena Španjolska – sjever, sjeverozapad, istok, jugoistok nerazvijena Španjolska – unutrašnjost i jug (osobito Andalucia)

 

Ponekad se koristi i podjela na povijesne regije : 1. Galicia – La Corua [la korunja], Lugo, Orense, Pontevedra 2. Asturia – Oviedo 3. Provincias Vascongadas ili Baskija – Vizcaya [ biskaja  biskaja], Guipuzcoa [gipusko], Alava 4. Navarra 5. Leon – Leon, Zamora, Salamanca 6. Castilla la Vieja ili Stara Kastilja – Avila [avilja], Burgos, Logroo [logronjo], Palencia, Santander, Segovia, Soria, Valladolid [valjadolid], 7. Estremadura – Caceres [kaseres], Badajoz [ badahos  badahos], 8. Castilla la Nueva ili Nova Kastilja – Ciudad Real [siudad real], Cuenca [kvenka], Guadalajara [gvadalahara], Madrid, Toledo 9. Aragon – Huesca [ueska], Zaragoza, Teruel 10. Cataluña ili Katalonija – Barcelona, Gerona, Lerida, Tarragona [taragonja] 11. Valencia – Alicante, Cast ellon de la Plana [kasteljon], Valencia [valensia] 12. Murcia – Albacete [albasete], Murcia [mursia] 13. Andalucia – Almeria, Cadiz, Cordoba, Granada, Huelva [uelva], Jaen [haen], Malaga, Sevilla Posebne bi regije bile Baleari i Kanarski otoci.

Arcos de la Frontera u Andaluziji

63

PORTUGAL Površina – 91 631 km2 (s Azorima i Madeirom, bez 88 420 km2) Broj stanovnika – 10 mil (1991.) Gustoća naseljenosti – 107 st/km2 Glavni grad – Lisabon

POVIJEST Portugal čini jednu prirodnu cjelin u sa Španjolskom. Njegova je orijentacija u potpunosti prema Atlantiku. Jedinstvenost Portugala i Španjolske odražava se u reljefu i djelomično u klimatskim k arakteristikama. Do otkrića Novog svijeta Portuga l je bio van svih gospodarskih kretanja u Sredoze mlju. Dugo je bio na “kraju svijeta” i nikoga nije zanimao. Kad su se Mauri iskrcali i počeli zauzimati Pirinejski poluotok, kao i kod Š panjolske, nisu usp jeli osvojiti cijeli prostor ve ć se na sjeveru Portugala formirala jezgra otpora – Minho. Kastilja i Minho su dakle bili jezgre nacionalnog okupljanja, a time i diferencijacije Pirinejskog poluotoka. Zajedni čki neprijatelj nije pružio mogu ćnost za međusobne sukobe i tako su se stvorile dvije zasebne nacije. U razdoblju 1590-1640. Španjolska je zavladala Portugalom, ali uskoro je morala  priznati postojanje Portugala kao zasebne države.10 Od prirodno-geografskih karakteristika samostalnosti je pr idonijela činjenica da je sjeverni Portugal, kao  jezgra nacije, bio od Španjolske Španjolske odvojen strmim stepenicama. Poslije otkri ća Amer Amerik e Portugal Portugal je došao došao u sferu sferu svjets svjetskih kih zbivanja i rano se uklju ćuje u podjelu Novog svijeta (Brazil, Angola, Mozambik). Brazil se osamostaljuje 1822., a o stale kolonije gubi nakon pada Salazarove vojne diktature 1974. Algarve RELJEF Reljef je uglavnom planinski. To je dio Mesete koja se strmo spušta  prema obali. Te planinske lance  probija nekoliko riječnih dolina (Duero, Tejo, Guadiana). Prema  jugu se stvaraju obalne ravnice. Tako imamo dvije cjeline: • Meseta • obalna ravnica. Obala je dosta neprist upačna zbog erozivnog rada mora. Ima dosta rijaskih obala. Mnogo je razvedenija od španjolske obale. Važan je i utjecaj plime i oseke. Značajan je seizmizam – potresi, tsunami. U povijesti je bilo i dosta  potresa. Potres 1755. i plimni val koj i je uslijedio opustošili su Lisabon. Plimni val bio je visok 12,5 m, a poginulo su 32 000 stanovnika. KLIMA  Najveći je utjeca j Atlantika (azorska anticiklona, islandska ciklona, zapadni vjetrovi). Koli čina padalina opada od s jevera prema jugu i od zapada prema istoku. Sjever ima 1 500-2 000 mm/god, središnji dio 800-1 200, a jug 600800 mm/god. VODE Riječni tokovi su kratki. Portugal presijecaju tri velike rijeke: Guadiana, Tejo [težu] i Douro [douru]. BILJNI SVIJET Prisutna je oskudnost obradivog tla. Ima više šuma nego u Španjolskoj, ali šume su dosta devastirane. Od šuma se isti ču šume hrasta plutnjaka i kestenove šume, a ima i makije. 10

 Španjolska je iskoristila to što je Portugal 1580. godine strahovito oslabio zbog katastrofalnoga pohoda na Maroko, u kojem  je ubijen kralj.

64

STANOVNIŠTVO K retanje broja stanovnika stanovnika  Na prijelazu iz srednjeg u novi vijek Portugal je bio svjetska velesil a. U 16.st. Portugal je imao 1,1 mil stanovn ika, 1864. više od 4,19 mil, a početkom 19.st. počinje značajan porast. Raspadanje k olonijalnog sustava dovelo je do ekonomske krize. Po četkom 1960ih dolazi do pada broja stanovnika. U razdoblju 1960-70. broj stanovnika je pao za 2,54%, a to je svjetski raritet kad se u obzir uzme da  je to bilo mirno razdoblje. Od 1970ih broj stanovnika se počinje povećavati zbog  povratka stanovništva iz kolonija. 1977. se vratio 1 mil ljudi iz bivših kolonija (osobito iz Afrike).

Kretanje relativnog broja stanovnika u međ upopisnim upopisnim razdobljima Aritmetička gustoća naseljenosti 1971. godine Gustoća naseljenosti Gustoća naseljenosti je oko 107 st/km 2. Ona opada od sjevera prema jugu i od obale prema unutrašnjosti. Najguš će su naseljena podru č ja uz velike gradove (osobito Lisabon i Porto). Prirodno kretanje stanovništva  Natalitet 11,7 ‰ Mortalitet 10,3 ‰ Prirodni prirast 1,4 ‰

Natalitet, mortalitet i prirodni prirast (prosjek 1960-70.)

65

Dobna struktura stanovništva Portugala 1960. i 1970. godine Dobna struktura 0-14 22,7 % 15-59 59,9 % 60 i više 17,4 %

Dobna struktura stanovništva Španjolske u usporedbi s prosje čnom dobnom strukturom zemalja članica Vijeća Europe 1997. godine Mehaničko kretanje stanovništva Stanovništvo je prvo doseljavalo iz unutrašnjosti u gradove, a zatim dalje u emigraciju jer gradovi nisu mogli  primiti toliki broj broj ljudi. Razvile su se dvije koncentracije koncentracije Lisabon i Porto. Zbog nepovoljnih prirodnih uvjeta, male površine, slabog gospodarstva i visokog prirodnog prirasta Portugal je dugo bio emigracijska zemlja. Najprije su se po četkom 15.st. počeli naseljavati Azori i Madeira, a nakon otkri ća Amerike počinje iseljavanje u Južnu Ameriku, najviše u Brazil (1901-60. 68% iseljenika iselilo se u Brazil). Nakon 1960. počinje iseljavanje u europske zemlje. Danas se javlja velik broj povratnika – ljudi koji se iz tih zemalja vraćaju u Portugal (reemigracija). Jezična struktura Službeni jezik je portugalski. Vjerska struktura Portugalci su uglavnom katolici – 94,5%. Ima nešto protestanata (1,5%), muslimana (0,1%) i Židova (0,1%).  Nereligiozni čine 3,8% stanovništva. 66

Etnička struktura Portugalci čine 99%, a Arapi i ostali 1% stanovništva. Gospodarska struktura I. sektor 10,8% II. sektor 31,4% III. sektor 53,8% Naselja U Portugalu ima 35% urbanog stanovništva. Osim Lisabona (678 000 stanovnika), važniji gradovi su Porto (300 000), Coimbra, Braga, Guimarães, Evora, Setubal i Aveiro. GOSPODARSTVO Nacionalni dohodak   – 7 640$/stan (najnerazvijenija zemlja Europske unije) Valuta – escudo (od 1.1.2002. euro) Portugal je dugo održavao kolonijalno gospodarstvo, a zbog ratova u kolonijama to nije bilo profitabilno. Za vrijeme Salazarova režima bio je zaostala poljoprivedna državica. Padom režima i gubitkom kolonija Portugal po činje više ulagati u svoj razvoj te se razvija gospodarski. Osim toga po činju i strana ulaganja. 1980. godine strana ulaganja u Portugal iznosila su 125 mil $, a od 1990. 7 mrd $. Kapital je prvenstveno iz zapadnoeuropskih zemalja (Francuska, Velika Britanija,  Njemačka), a u novije vrijeme i iz SAD-a i Japana. Ulaže se u metalurgiju, elektroprivredu… Turizam je postao zna čajna grana gospodarstva. Struktura gospodarstva 1. Primarne djelatnosti Gradovi u Portugalu 1970. godine POLJOPRIVREDA Sve do 1970ih poljoprivreda je bila najvažnija gospodarska grana. Poljoprivreda je na najnižem stupnju razvoja u usporedbi s ostalim mediteranskim zemljama. zemljama. Izvršene su dvije agrarne reforme kako bi se iskorjenila jaka tradicija latifundizma – veleposjeda (posebno na jugu). Tlo je oskudno, hektarski prinosi su mali, poljoprivreda je tehni čki zaostala i nedovoljno intenzivn a, velika je parcelizacija…  Najvažnije kulture su: su: • vinova loza (najrazvijenije na sjeveru, osobito oko Porta) • masline (u nižim dijelovima cijelog Portugala, izvoz ulja) • hrast plutnjak (osobito na jugu, izvoz pluta, Portugal je najve ći svjetski proizvo đač pluta).  Najvažnije žitarice su pšenica pšenica i kukuruz, a u stalnom je porastu porastu uzgoj voća (naranče, limuni) i povr ća (rajčice). RIBARSTVO  je također značajno i moderno opremljeno. Ribari se na Atlantiku. Razvijena je i marikultura u zaljevima te konzerviranje ribe. STOČARSTVO je slabo razvijeno i nikad nije bilo posebno zna čajno. Govedarstvo je koncentrirano na sjeverozapadu, ovčarstvo u sušnijim krajevima, a svinjogojstvo južno od Teja. 2. Sekundarne djelatnosti Industrija je slabije razvijena nego u ostalim zemljama Europske unije zbog kasnog razvoja. Na to je ujedno utjecao i nedostatak  energetskih izvora, posebno ugljena. Industrija se po čela razvijati tek od 1970ih i to prerada nafte i metalna industrija u suradnji sa stranim komp anijama. Tri su velike čeličane u područ ju Seixala [seišal], Leixõesa [leišoiš] i Sinesa [siniš]. Značajna je i industrija automobila automobila te tekstilna, riblja i industrija cementa. 67

3. Tercijarne djelatnosti  Nedostatak ostalih gospodarstvenih izvora uvjetovao je razvoj turizma, ali problem je udaljenost Portugala. Usprkos tome postignuti su dobri rezultati pa turizam pokriva negativnu trgovinsku bilancu. Promet je slabije razvijen nego u ostalim mediteranskim zemljama. Portugal je još više od Španjolske upu ćen na more pa ne čudi što je pomorski promet najzna čajniji. Dvije najve će i najvažnije luke su Lisabon i Porto. Kopneni promet je dosta otežan i važniji je u unutrašnjem prometu nego kao veza sa svijetom. Prevladavaju  prometni pravci u smjeru sjever sjever – jug. REGIONALIZACIJA Portugal se može podijeliti na dva na čina:  Možemo ga podijeliti s obzirom na socijalno-društvene socijalno-društvene elemente na: • obalni pojas • unutrašnjost  ili s obzirom na prirodnu osnovu na: • sjeverni Portugal • srednji Portugal • južni Portugal. 



Pozdrav iz Portugala

68

SREDNJA EUROPA Srednja Europa je najve ća europska regija, ako unutar isto čne Europe gledamo samo europski dio Rusije. U nju ubrajamo: Njemačku, alpske zemlje Švicarsku i Austriju, Češku, Slovačku, Poljsku, Madžarsku, Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Srednja je Europa ovaj prostor obuhvatila tek 1990ih. Do tada ona je bila najmanja europska regija (Švicarska, Austrija, SR Njema čka), a razlozi nisu bili geografski već politički.  Naime, ovim je prostorom od 1945. do 1990. prolazila geopoliti čka granica dvaju suprostavljenih vojnih, gospodarskih, ideoloških i politi čkih blokova – socijalisti čki istok i kapitalisti čki zapad. Srenja Europa je obuhvaćala mnogo manji prostor jer su zemlje srednje Europe koje su  bile dio socijalističkog bloka ubrajane u isto čnu Europu. Komuniciranje između dviju Europa nije bilo mogu će politički pa čak ni gospodarski tako da je stalno bila prisutna opasnost od izbijanja rata koji bi u svak om slučaju bio svjetski. Kad se to promijenilo zbog promjena u isto čnoj Europi, uvođenja demokracije i višestr anač ja, srušena je “željezna zavjesa”, a promijenila se i regionalizacija Europe.11 Unutar regije postoji heterogenost – reljefno, klimatski, demografski, gospodarski – pa se može izdvojiti tipi čni srednjoeuropski dio, alpski dio i srednje Podunavlje. U ovom prostoru žive Germani, Slaveni, Romani i ostali… Politička heterogenost ne postoji nakon 1990. Zbog toga se u srednjoj Europi može izdvojiti više podregija npr. alpski prostor (Švicarska, Austrija), Podunavlje (Madžarska, Hrvatska, djelomično Češka)…

POLOŽAJ Srednja Europa je regija koja je na sjeveru ograni čena Sjevernim i Baltičkim morem, na zapadu rijekom Rajnom, na istoku granica joj je rijeka Visla do Karpata koji zatvaraju Panonsku nizinu, a na jugu granica je determinirana  južnim obroncima Alpa. Alpa. Ovako smo postavili prirodne granice srednje Europe iako je ona regija koja nema nekih izrazitih prirodnih granica tj. ima labilne granice prema drugim regijama – ona je “regija prijelaza i dodira”.

Švicarske Alpe

RELJEF U prirodnom pogledu možemo izdvojiti tri cjeline:   Nizine – Sjeverno nizozemlje i Panonska nizina  – imaju donekle sli čan postanak jer su nastale u pleistocenu i postpleistocenu. postpleistocenu. Poljsko i Njemačko nizozemlje je nastalo nanosima ledenjaka sa sjevera (šljunkoviti morenski materijal koji je krupniji od sedimenata Panonske i Vlaške nizine). U tom područ ju još uvijek ima jezera i močvarnih područ ja, tresetišta. Tlo nije plodno. 12 Na dodiru gorja i nizine postoje veće zone lesa. Obala je niska i nerazvedena. Rijeke završavaju estuarijima. Panonska nizina je ostatak Tethysa i okružena je  planinama. Nastao je nasipanjem nasipanjem paratethysa. Rijeke su donosile velike koli čine materijala. Sredogorje (paleozojski masivi) – obuhva ća prostor od francuskog Središnjeg masiva preko Ardena, Vogesa [vogeza], Njemačkog (švapskofranačkog) sredogorja, Češkog masiva do Karpata, a preko madžarskih planina  proširuje se sve do isto čne Srbije. Ovo je variscički luk hercinskog nabiranja. To su metamorfne, kristalaste stijene, često rudonosne (bazen Ruhra). Mlado nabrano gorje   – Alpe, Dinaridi i Karpati. Oni su izašli iz Tethysa. Nastali su u tercijaru alpskom orogenezom. 





11

 U Europi se izdvajaju: sjeverna, južna, isto čna, zapadna i srednja Europa te postoje još dva prijelazna prostora: jugoisto čna Europa (kojoj pripada i Hrvatska, iako bi se po nekim karakteristikama mogla ubrojiti i u srednju Europu) i sjeveroisto čna Europa (Litva, Latvija i Estonija). 12  Nijemci su najve ći uvoznici poljoprivrednih proizvoda.

69

KLIMA Klima je heterogena. Srednja Europa je klimatski jedan od “najprometnijih” prostora – prolazak Islandske ciklone sa zapada, sibirske anticikone s istoka, hladnih zra čnih masa s sjevera i tropskih zra čnih masa s juga. Važan je i utjecaj Mediterana koji se prenosi preko rijeka. 13 Značajan je i lokalni utjecaj reljefa. Ljeti prevladava utjecaj islandske ciklone koja duboko prodire u unutrašnjost, a zimi je zna čajna sibirska anticiklona koja pomi če islandsku ciklonu na jug, prema Mediteranu. Količina padalina opada od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu (jedino u Alpama koli čina ponovno raste). Zimi temperature opadaju od zapada prema istoku, a ljeti idu ći prema istoku rastu. Ljeti temperature rastu od sjevera prema jugu, a zimi opadaju. Reljef transformira temperaturu u smislu temperaturnih inverzija (Alpe). LJUDI Demografski Srednja je Europa jako heterogen prostor. Tu žive Germani, Slaveni, Ugrofinci…

Bila boja je na spomen  jednoj vječnoj ljubavi sa Torcidom za Hajduka spreman sam i umrijeti…

13

 Vinova loza 600-800 m nadmorske visine.

70

ALPSKI PROSTOR Ovdje dominiraju Alpe koje su pružaju lu čno od Genovskog zaljeva do Panonske nizine u dužini od 1 100 km s  prosječnom širinom 150-230 km. Visina im se smanjuje od zapada prema istoku. Na zapadu je Mont Blanc sa 4 810 m, Monte Rosa sa 4 638 m, a na istočnom dijelu visine ne prelaze 3 000 m nadmorske visine. Alpe su nabrane sredinom tercijara. Bilo je izdizanja i krajem tercijara, a promjene se odvijaju i danas. Za vrijeme alpske orogeneze došlo je do rasjedanja, erupcija, spuštanja starih masiva i navla čenja starijih naslaga preko mla đih (nastaju navlake – šarijaži). Alpe su se izdigle iz Tethys mora. Alpe se dijele na zapadne i isto čne. Linija koja razdvaja zapadne i isto čne ide od jezera Como preko sedla Splügen do izvorišnog toka Rajne (Bodensko jezero). Zapadne su Alpe kompaktnije s užim dolinama i mogu se podijeliti na francusko-talijanske francusko-talijanske i talijansko-švicarske talijansko-švicarske Alpe. U zapadnim se Alpama izdvajaju dvije zone: • kristalasta zona centralnih Alpa na jugu • vapnenačka zona na sjeveru. Zapadne Alpe imaju više tr ansverzalnih dolina, a isto čne imaju više longitudinalnih. Za današnji izgled Alpi važna je i glacijalna erozija u pleistocenu kada su se f ormirale velike glacijalne doline, cirkovi, jezera, morenski nanosi… I danas je u Alpama najvažnija glacijalna erozija. U Alpama ima preko 250 većih ledenjaka (gl ečera). Najveći  je u Bernskim Alpama – Aletsch Gletscher dug 23,6 km. Ledenjaci su važan izvor vode.

Alpske cjeline Alpe 1. Francusko-talijanske Alpe Francusko-talijanske Alpe imaju nesimetri čan reljef. Pružaju se na jugozapadu, od Padske do Rhônske nizine. Kompaktne su, visoke i bez ve ćih dolina. U Italiji su doline kratke i strme. Ima mnogo prijevoja. Klima je svježa i vlažna, a važan je i mediteranski utjecaj. Ovo je najvlažniji dio Alpa – padaline donose zapadni vjetrovi. Razvijeno  je stočarstvo (ljeti) i mali ku ćanski obrt (zimi). 2. Talijansko-švicarske Alpe Talijansko-švicarske Alpe su složenije po reljefu i geološkom sastavu. Ima dosta popre čnih dolina koje su duboko urezane – Rhôna, Reuss, Rajna, Aare… Dio rijeka teče na jug i ulijeva se u rijeku Po. Važni prijelazi su: St Bernard, Simplon i St Gotthard. Sjeverna strana je vlažnija (snježne padaline), a južna je ogoljenija (kišne padaline uzrokuju bujice i erozije). Mediteranski utjecaj prodire duboko na sjever. 3. Istočne Alpe Istočne Alpe pripadaju Italiji, Njema čkoj, Sloveniji i Austriji. Dio Alpa čak prelazi u zapadnu Madžarsku i Češku.  Najsjevernije od ovih Alpa su Bavarske i Salzburške Alpe, a najjužnije Julijske Alpe, Dolomiti i Karavanke. Dominiraju dolomiti i vapnenci. Prevladavaju longitudinalne doline (istok–zapad). Zna čajni prijevoji su Brenner i Semmering. KLIMA Klima je složena i mijenja se s visinom. Alpe su pod utjecajem raznih zra čnih masa. Klima je planinska. To je E klima, a u nižim predjelima C klima. Značajan je vjetar fen (“snjegožderac” koji puše od sjevera prema jugu i uzrokuje topljenje snijega). Prisutne su termičke inverzije npr. u Celova čkoj kotlini na 440 m nadmorske visine prosje čna siječanjska temperatura je –7°C, a na 1 103 m nadmorske visine srednja sije čanjska temperatura iznosi –1,8 °C. 71

VODE Z bog velikih količina padalina odnostvo bogatstva vode, Alpe su izvor velikih rijeka – Rajna, Rhôna,  brojni pritoci rijeke Po, zatim Drava, Mura, Inn… Vode su jedini energetski izvor u ovom prostoru. U Alpama postoji niz jezera – Bodensko, Lago di Como, Lago di Garda, Lago Maggiore, Nežidersko, Ženevsko, Neuchâtel… VEGETACIJA Vegetaci ja u Alpama se dijeli na tri “kata”. To su: •  miješana šuma – nastale su  prirodnim putem, tu su naselja • crnogorična šuma – subalpske šum e – crni bor, ariš, smreka, jela Rijeka u Alpama • alpski travnjaci – pašnjaci, livade (p astoralna ekonomija).  Najviši dijelovi su su ogoljeli – kamenjar prekriven snijegom i ledom. Šumski je prostor devastiran, posebno na jugu u Italiji – bujice, erozija. TLO Tlo u Alpama uglavnom je produkt de nudacije i erozije vapnenaca i dolomita. Najplodnije tlo je uz rije čne doline koje su dijelom nastale akumulacijom. POVIJEST I STANOVNIŠTVO Stanovništva Alpa nejednolikog je  porijekla jer su Alpe grani čni prostor između različitih narodnosnih skupina – Germana, Slavena, R omana… Ovaj su prostor najprije naseljavali Kelti, zatim Liguri i Helve ćani u zapadnim Alpama, i Retijci u sjeveroisto čnim. Njih su romanizirali Rimljani. Za seobe naroda doseljavali su se Germani i Slaveni. Germanska plemena Langobardi i Burgundinci su se romanizirali. U sredini su ostali Retoroma ni kao zasebna grupacija. Slaveni su potisnuti na istok. Najdublje su se u Alpe uvukli Slovenci. Danas u alpskom prostoru dominiraju Germani – Švicarci i Austrijanci, Romani – Talijani i Francuzi F rancuzi te Retoromani i Slovenci. Sve do sredine 19.st. u ovom je prostoru vladao tradicionalni život, zatvorenost i slaba uklju čenost u ostatak svijeta. GOSPODARSTVO Alpe su se počele rano prometno iskorištavati – Rimljani. Izgradnja prometnica imala je veliku ulogu u  povezivanju stanovništva. stanovništva. Demografska ekspanzija u 15. i 16.st. utječe na ratarsko iskorištavanje, sto čarstvo, a počinje i značajna emigracija u svijet. U 17. i 18.st. u predalpskom prostoru se javljaju manufakture, a od 19.st. Alpe se po činju otvarati – grade se ceste i željeznice. Prva željeznica izgra đena je 1874. (Lyon–Torino). Poseban utjecaj n a gospodarstvo ima turizam. To je najprije bio stacionarni i lje čilišni turizam. Me đutim, između dva svjetska rata razvija se i zimski turizam, a kasnije i pokretni turizam, sportski i planinarski turizam. Od gospodarskih izvora važni su: • promet • turizam – danas najvažniji gospodarski izvor • vodni izvori (hidroenergija) – iskorištavanje je rano po čelo • stočarstvo (pašnjaci) – ovo je prostor tradicionalne sto čarske ekonomije • šume • postoji nešto malo sumpora, i u Austriji boksita • specifična poljoprivredna i prera đivačka industrija. Alpski se prostor zbog svog položaja rano uklju čio u suvremeni industrijs ki razvoj – elektronska, prometna, k emijska, farmaceutska industrija. 72

ŠVICARSKA Površina – 41 293 km 2 Broj stanovnika – 6,9 mil (1992.) Gustoća naseljenosti – 166 st/km 2 Glavni grad – Bern

POVIJEST Švicarska je planinska zemlja i spada u grupu najmanjih država Europe. Nije jedinstvena, ve ć  se dijeli na 23 kantona (3 kantona imaju po dva polukantona) koji čine Švicarsku konfederaciju. Konfederacija je nastala 1291. oko prijevoja St Gottharda u podru č ju tri prakantona: Uri, Schwyz i Unterwalden. Kantonalna podjela izvršena je 1815. Neutralnost joj je priznata 1815. na Be čkom kongresu i do danas je ostala neutralna. Nije sudjelovala ni u  jednom svjetskom ratu niti je imala unutrašnjih ratova. Švicarska je, uz Island, Norvešku i Lihtenštajn, članica EFTA-e. Nekad su članice bile i Švedska, Finska i Austrija, ali one su sad članice Europske unije. Članica UN-a  postala je 2002., ali već od prije u njoj sjedište ima velik broj me đunarodnih organizacija (u Genevi, Lausanni). Demokracija je u Švicarskoj po čela vrlo rano. Ravnopravnost je usa đena u konfederaciju od samih po četaka 1291. Glavni način odlučivanja je referendum. POLOŽAJ Švicarska je kontinentalna zemlja. To je alpska zemlja izme đu Mediterana i srednje Europe. Izdužena je u smjeru istok – zapad. Udaljenost od mora tj. udaljenost Bern–Amsterdam iznosi 630 km, Bern–Marseilles 600 km, a Bern–Genova 700 km. Ta udaljenost od mora nije ograni čavajući faktor razvoja Švicarske jer je ona dobro  prometno povezana i proporcionalno je udaljena od velikih luka. Granica s Njema čkom duga je 363 km, s Austrijom 165 km, Lihtenštajnom 41 km, Italijom 741 km i Francuskom 572 km. PRIRODNA OBILJEŽJA 70% teritorija zauzimaju planinski predjeli (60% Alpe, 10% Jura). Obradive površine zauzimaju 10%, a neplodno tlo 23,5% površine. Švicarska nema ugljena ni željezne rude, ve ć samo veliki hidroenergetski potencijal koji je u potpunosti iskorišten. Tako da je ovdje klasi čna industrijska revolucija potaknuta hidroenergijom.

Jezične grupe i reljefne cjeline

73

STANOVNIŠTVO Broj stanovnika Prvi službeni popis proveden je 1815. U razdoblju 1860-1960. broj stanovnika se popeo sa 2,5 mil na 5,6 mil. Uzrok tom rapidnom pove ćanju je natalitet i doseljavanje. Gustoća naseljenosti Gusto je naseljen sjever i sjeveroistok Švicarske te švicarska visoravan (300-600 st/km 2), a rjeđe alpski prostor (2550 st/km2). Visinska struktura naseljenosti 0-800 m 89% 800-1600 m 7,8% Iznad 1600 m 2,3% Iznad 800 m nadmorske visine živi uglavnom stanovništvo koje se bavi agrarom i sto čarstvom. Njima je ukinut  porez, a također dobivaju i kredite kako bi ostali živjeti na tim prostorima. Etnička struktura Razmještaj stanovništva je neravnomjeran. Stanovništvo čine četiri nacionalne i jezi čne grupacije. Etni čka struktura Etnička struktura ukupne populacije (%) Švicaraca (%)  Nijemci 65 Nijemci 74 Francuzi 18 Francuzi 20 Talijani 10 Talijani 4 Retoromani 1 Retoromani 1 Ostali 6 Ostali 1 Jezična struktura Jezična struktura Jezična struktura ukupne populacije (%) Švicaraca (%)  Njemački 65 Njemački 74 Francuski 18 Francuski 20 Talijanski 12 Talijanski 4 Retoromanski 1 Retoromanski 1 Ostali 4 Ostali 1 Sva četiri jezika su službena. U kantonu u kojem dominira odre đena nacija upravni jezik je njihov jezik. Religijska struktura Katolici 47,6% Protestanti 44,3% Ostali 8,1%.

Dobna struktura 0-14 17,4 % 15-59 63,2 % 60 i više 19,4 %

Prirodno kretanje  Natalitet 12 ‰ Mortalitet 9‰ Prirodni prirast 3‰

Gospodarska struktura I. sektor 5,4 % II. sektor 33,2 % III. sektor 61,4 % Iz ove strukture se vidi da je industrija još uvijek značajna grana gospodarstva.

74

GOSPODARSTVO Nacionalni dohodak  –  – preko 30 000 $/stan Valuta – švicarski franak U gospodarskoj strukturi prevladava tercijarni sektor, ali još uvijek je zna čajan sekundarni sektor (prera đivačka industrija). Velik je broj stranih radnika (1,5 mil, preko 17% aktivnog stanovništva). Industrija je značajna, posebno zahvaljuju ći multinacionalnim kompanijama. Švicarska je oduvijek bila otvorena za strana ulaganja. Industrija je disperzna zbog klimatskih i prostornih razloga. U prošlosti je to bila manufakturna industrija (tekstilna). 1920. 50% industrije činila je tekstilna industrija. Tradicionalno je razvijena urarska industrija – Švicarska Jura. Od 1960ih razvija se elektroni čka, kemijska i farmaceutska industrija. Vrlo je razvijena strojarska industrija (izniknula je iz zanatske, dijelovi za automobile, strojeve), zatim kemijska (farmaceutska, herbicidi i pesticidi, boje), prehrambena te industrija poljoprivrednih zaštitnih sredstava. Problem je nedostatak ugljena što se nadokna đuje hidroenergijom i termocentralama. Uvozi se nafta i plin, a  postoji pet nuklearnih nuklearnih centrala na vapnena čkom prostoru. Nafta dolazi naftovodom iz Genove te Rajnom.  Najznačajniji je tercijarni sektor   – bankarstvo, osiguranje, financije, ugostiteljstvo, turizam, promet, vanjska trgovina, prodaja industrijskih licenci i patenata – koji ima dugu tradiciju. Švicarska je zbog dugog mirnog razdoblja, bez rata, postala važno “uto čište” svjetskog kapitala. Turizam se počeo razvijati dosta rano. U 2.pol.19.st. se pojavio ljetni, zatim lje čilišni, a nakon I.sv.rata i zimski turizam. Švicarska ima velik broj smještajnih objekata, razvijenu infrastrukturu, a njen je turizam me đu najskupljima u svijetu. Vanjska trgovina  je vrlo razvijena. 90% finalnih industrijskih proizvoda se izvozi, dok 50% uvoza čine energenti  – nafta, plin – no to pokriva  prihod od turizma. Promet je vrlo razvijen (mreža autocesta i željeznica). Iako nema mora, Švicarska ima jaku flotu i trgovačku mornaricu. Poljoprivreda je vrlo razvijena i zakonski je zašti ćena. Uzgajaju se žitarice, uljarice, še ćerna repa, vinova loza… Stočarstvo ostvaruje 70% prihoda u  poljoprivredi (mlijeko, meso). Zadružni sustav je vrlo star. Za Švicarsku su bitne tri činjenice: •  ima tradicionalno vrijednu radnu snagu • ima veliko bogatstvo vode • značajno je pritjecanje i čuvanje stranog kapitala.

Prijevoj St Gotthard

DRŽAVNO UREĐENJE Švicarska je konfederacija koja se sastoji od 23 kantona. Tri kantona se dijele na polukantone. Kantoni: 1. Zürich 2. Bern/Berne 3. Luzern 4. Uri 5. Schwyz 6. Unterwalden (Obwalden/Nidwalden) (Obwalden/Nidwalden) 7. Glarus 75

8. Zug 9. Freiburg/Fribourg 10. Solothurn 11. Basel (Basel Stadt/Basel Stadt/Basel Land) 12. Schaffhausen 13. Appenzell (Appenzell Ausserrhoden/Appenzell Ausserrhoden/Appenzell Innerrhoden) 14. Sankt Gallen 15. Graubünden 16. Aargau 17. Thurgau 18. Ticino 19. Vaud 20. Valais/Wallis 21. Neuchâtel 22. Geneve 23. Jura Kanton 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23

Zürich Bern/Berne Luzern Uri Schwyz Unterwalden Obwalden  Nidwalden Glarus Zug Freiburg/Fribourg Solothurn Basel Basel Stadt Basel Land Schaffhausen Appenzell Appenzell Ausserrhoden Appenzell Innerrhoden Sankt Gallen Graubünden Aargau Thurgau Ticino Vaud Valais/Wallis Neuchâtel Genève Jura Švicarska

Oznaka ZH BE LU UR SZ UW OW NW GL ZG FR SO BA BS BL SH AP AR AR AI SG GR AG TG TI VD VS NE GE JU CH

Površina (1995.) 1 729 5 959 1 493 1 077 908 767 (491) (276) 685 23 9 1 671 7 91 555 (37) (518) 299 416 (243) (173) 2 026 7 105 1 404 991 2 812 3 212 5 225 803 28 282 838 41 285

Broj Udio Broj Broj mjesta u stanovnika stranaca općina  Nacionalnom (1997.) (%) (1997.) vijeću (1995.) 1 181 600 21,1 171 34 938 600 11,4 400 27 342 900 14,7 107 10 35 800 8,8 20 1 125 200 15,3 30 3 Sastoji se od dva polukantona 31 800 10,7 7 1 37 200 9,2 11 1 38 700 20,1 29 1 95 100 18,6 11 3 229 900 13,7 247 6 241 600 15,9 126 7 Sastoji se od dva polukantona 193 100 26,3 3 6 255 300 16,0 86 7 73 700 19,4 34 2 Sastoji se od dva polukantona 54 000 14,3 20 2 14 900 10,3 6 1 443 900 18,9 90 12 185 500 13,7 213 5 534 000 18,3 232 15 225 400 19,2 103 6 305 600 26,6 245 8 608 200 25,9 385 17 273 400 16,8 163 7 165 400 22,3 62 62 5 396 600 37,6 45 11 69 400 11,9 83 2 7 096 800 2929 200

76

Švicarski kantoni

REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogena regionalizacija 1. Švicarske Alpe 2. Švicarski Mitteland 3. Švicarska Jura

Lugano

1. Švicarske Alpe Švicarske se Alpe dijele na Oberland (Predalpe ili vanjske Alpe) i Visoke ili unutrašnje Alpe. Oberland (Predalpe) se pruža od Ženevskog do Bodenskog jezera kao nastavak vapnena čke alpske zone. Na površini su velike naslage morenskog materijala. Doline su široke, a mnoge su zatvorili morenski bedemi te su tako stvorena mnoga jezera. Ovi krajem teku rijeke koje izviru u Visokim Alpama. Važan je hidroenergetski potencijal ovog prostora. Ovo je kraj zna čajan po sto čarskoj ekonomiji (proizvodnja mlijeka, sira). Stanovništvo živi u dolinama. Tu se uzgajaju žitarice i vo će. Visoke Alpe zauzimaju 58,5% Švicarske. To su centralne Alpe, Bernske Alpe i dio Oberlanda s preko 4 000 m nadmorske visine. Planinski masivi su me đusobno izdvojeni dolinama. Tu se nalazi šest velikih rije čnih dolina – Rajna, Rhôna, Reuss… te nekoliko ve ćih jezera – Lugano, Lago Maggiore… Istok Visokih Alpa (Graubünden) je suši od zapada. Prema istoku se smanjuju i nadmorske visine. Vrlo je značajno stočarstvo, hidroenergija i promet. U jezerskom prostoru se uzgajaju i mediteranske kulture – vinova loza. Ve ći centri su: Locarno, Bellinzona i Lugano, te St Moritz i Davos kao turisti čka središta. 77

2. Švicarski Mitteland Švicarski Mitteland je gospodarski najvažniji i najnaseljeniji dio Švicarske. Francuzi ga nazivaju Plateau. To je zaravnjena glacijalno-fluvijalna depresija izme đu Švicarskih Alpa i Jure. Obuhva ća oko 31% teritorija. Na morenskim platoima se uzgaja žito, krumpir. Značajno je i stočarstvo. Razvijena je tekstilna, metalna i strojarska industrija. Najzna čajniji centri su: Lausanne, Bern, Luzern i Zürich.

Zürich 3. Švicarska Jura Švicarska Jura je najzapadniji dio. Obuhva ća 10% površine. Ovo je dosta kompaktna regija s malo rije čnih dolina. Antiklinale i sinklinale dijelom su uravnjene, a u dolinama se nalazi morenski materijal. Dosta je vlažno i maglovito te šumovito. Uz mlije čno stočarstvo razvijen je i ku ćni obrt (izrada satova). Zna čajniji centri su: La Chaux-de-Fonds, Le Locle, Biel, Neuchâtel. Nodalno-funkcionalna regionalizacija 1. Zürich 2. Basel 3. Geneve – Lausanne 4. Bern 1. Zürich Regija Zürich je najvažnija regija. Zürich je ekonomsko i financijsko središte. Sam grad ima oko 340 000 stanovnika, a aglomeracija oko 840 000. U blizini su se kao satelitska naselja razvili Luzern i Winterthur. Razvijena je strojarska, tekstilna (pamuk, vuna, svila) i prometna industrija. Grad ima dobar prometni položaj. 2. Basel Aglomeracija ima 360 000 stanovnika, a sam grad 170 000. Naziva se još i “vratima Švicarske” (važan prometni čvor). Tu idu veze prema Njemačkoj, a nekad je to bio hendikep zbog blizine granice. Ima nešto ugljena i soli. Razvijena je kemijska, farmaceutska, strojarska, tekstilna i prehrambena industrija te bankarstvo. 3. Bern Bern je glavni grad i nacionalno središte. Grad ima 130 000 stanovnika, a aglomeracija 300 000. Ima upravnu funkciju. Tu je i sjedište Me đunarodne  poštanske unije. 4. Geneve (Ženeva) Ova su dva grada periferno položena u odnosu na ostali dio Švicarske. Aglomeracija ima 400 000 stanovnika, a Geneva i Lausanne 170 000. Ima turističko, financijsko i upravno zna čenje. Više je politi čki (međunarodni) nego gospodarski centar. Klima je pogodna jer se osjeća utjecaj Mediterana.

Bern

78

AUSTRIJA Površina – 83 859 km 2 Broj stanovnika – 7,8 mil (1992.) Gustoća naseljenosti – 93 st/km 2 Glavni grad – Beč (Wien)

POVIJEST Za razliku od Švicarske, Austrija je mijenjala svoj naziv i prostorni obuhvat. Neko vrijeme je obuhva ćala i vangermanske prostore (dio sjeverne Italije, dio zemalja Srednje Europe – Sloveniju, Hrvatsku, Madžarsku, dio Češke). Austrija je 1278. prešla u ruke Habsburgovaca koji su tijekom vremena stvorili veliku Habsburšku monarhiju. Ona je 1867. austro-ugarskom nagodbom prešla u pesonalnuuniju s Ugarskom te ja nastala Austrougarska koja se 1918. raspala. Austrija je 1921. dobila granice koje približno odgovaraju njenim današnjim granicama. Između dva svjetska rata Austrija je imala relativno miran razvoj do 1938. kada je Njema čka izvršila  prisilno pripojenje (anschluss). Austrija je 1945. došla pod okupaciju saveznika te je podijeljenja u četiri okupacijske zone – englesku, francusku, ameri čku i rusku zonu, dok je Be č  bio podijeljen u četiri sektora. Ta okupacija je trajala do 1955. kada je potpisan mirovni sporazum kojim je Austriji priznata samostalnost u granicama iz 1938. 1  Od 1955. počinje značajan gospodarski razvoj. Ukinuti su vojni fondovi i ponovno je  proglašena neutralnost. neutralnost. Dobila je pomoć iz Marshallova plana. Austrija je 1995. postala članica Europske unije. Federalna je republika podijeljena na devet saveznih država. POLOŽAJ Austrija leži “u srcu Europe”. Nalazi se izme đu srednje, južne i jugoisto čne Europe. Dunav joj je okosnica, a ve ćim se dijelom nalazi u prostoru isto čnih Alpa pa je nazivamo alpsko-podunavskom zemljom. Važni europski pravci sijeku se na prostoru Austrije što joj daje važan tranzitni položaj. S Italijom i Švicarskom povezana je vrlo rano (19.st.) preko prijevoja i dolina. RELJEF Austrija je izrazitija alpska država od Švicarske. 70% teritorija Austrije je u Alpama, a 30% u vanalpskom prostoru (dio Češkog masiva, Bečka zavala i dio Panonske nizine). 2 Austrija obuhva ća dio istočnih Alpa koji se diferencira geomorfološki i geološki. Ima i starih i mladih cjelina. Isto čne su Alpe niže i više su razlomljene. Doline u njima su šire i longitudinalnije su (istok–zapad). U odre đenim dijelovima imaju dinarski smjer pružanja (sjeverozapad jugoistok). Među  planinskim lancima nalaze se veće kotline – zavala Graza, dolina Inna, Celovečka kotlina. Alpe se ovdje polako spuštaju prema Panonskoj nizini. Dunav je napravio nekoliko unutrašnjih riječnih dolina.

Reljefne cjeline Austrije 1

 Granica je dijelom korigirana – dio Štajerske pripao je Jugoslaviji.  U Švicarskoj se 60% teritorija nalazi u alpskom prostoru.

2

79

KLIMA Klima je sli čna klimi Švicarske, samo što su razlike izme đu godišnjih doba izraženije. Koli čina padalina se smanjuje prema istoku. U kotlinama su česte temperaturne inverzije. Klima ustrije ima prijelazna obilježja s naglašenim utjecajem zapadnih i isto čnih zračnih strujanja. U najvišim predjelima je alpska klima s dugim i snježnim zimama i kratkim i svježim ljetima. VODE Riječne doline dijele Alpe na prostoru Austrije na tri dijela. Izme đu Sjevernih i Centralnih Alpa teku Ill, Inn, Salzach [zalcah] i Enns, a između Centralnih i Južnih Alpa je Drava. Najveći dio rijeka utje če u Dunav, a manji dio u Moldavu i Elbu na sjeveru i Rajnu na zapadu. Dunav je vrlo važan jer je prirodna i važna prometnica. Kroz Austriju teče u dužini od 350 km. Najve ći mu je pritok Inn koji gotovo podvostru čuje vode Dunava ulijevaju ći se u njega kod Passaua gdje Dunav ulazi u Austriju. Najvažnije luke su Linz, Be č i Krems. U Alpama postoji niz ledenja čkih  jezera. Najvažnija im je turistička funkcija.

Jezero u Alpama STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti Gustoća naseljenosti je 93 st/km 2.  Nepovoljan utjecaj ratova je stvorio  problem u rasporedu stanovništva – velika je koncentracija stanovništva u Beču i Bečkoj zavali 2 (3 710 st/km ), dok su alpski prostori relativno slabo naseljeni (1025 st/km2). Zbog toga se pokušala  provesti raspodjela stanovništva. stanovništva. Nacionalna struktura Germani čine 99,4% stanovništva (Austrijanci 93,4%). Ima i Hrvata (0,3%), Slovenaca (0,2%)… Jezična struktura Službeni jezik je njema čki. U Gradišću uz njega službeni je hrvatski, a u Koruškoj slovenski. Vjerska orijentacija Katolici čine 88%, protestanti 5%, muslimani 2% i ostali 5% stanovništva. Dobna struktura 0-14 17,4 % 15-59 62,5 % 60 i više 20,1 % Očekivano trajanje života Muškarci – 73 godine, žene – 80 godina GOSPODARSTVO  – 20 000 $/stan Nacionalni dohodak  –  austrijski šiling → euro (od 1.1.2002.) Valuta –  austrijski Od 1955. počinje značajan gospodarski razvoj, dolazi do stranih ulaganja, financije postaju slobodne, ulaže se u hidroenergetski potencijal, šume, cestovnu infrastrukturu i turizam. U Austriji postoji državno, zadružno i privatno vlasništvo u svim gospodarskim sektorima. Do 1995. Austrija je bila članice EFTA-e, a tada postaje članica Europske unije. Dok je bila članica EFTA-e 70% trgovine odvijalo se s Europskom unijom. Prema podacima iz 1995. 7,2% stanovništva radi u primarnom sektoru (dosta ih je zaposleno u šumarstvu), 35,9% u sekundarnom i 56,9% u tercijarnom. Trgovina, hotelijerstvo i turizam zapošljavaju oko 17% stanovništva, a financijske i bankarske usluge oko 18%. U gospodarskom se razvoju može izdvojiti više faza. 80

1. Do raspada Austro-ugarske monarhije 1921. Gospodarska struktura rezultat je velikih politi čkih promjena nakon raspada Austro-Ugarske. U sklopu Austrougarske industrija se razvijala u češko-austrijskom prostoru, poljoprivreda u ugarskom, a šumarstvo u slovenskohrvatskom prostoru. Sve je išlo prema Austriji jer ostali dijelovi nisu imali razvijeno tržište. Od 1921. pokidane su regionalne veze u podunavskoj monarhiji, te Austrija ostaje bez čeških rudnika, bez Šleske i dijela Galicije koji su  bili rudonosna područ ja, madžarskog agrara, stočarstva u donjoj Austriji i drvne proizvodnje u Hrvatskoj te bez luka (Trst, Pula). Ostala je bez dijela prera đivačke industrije (Madžarska, Hrvatska, Slovenija) te se orijentirala na svoje prirodne resurse. 2. Razdoblje II.svjetskog rata 1938-45. U razdoblju 1938-45. izvršena je velika industrijalizacija jer je Austrija do sredine II.sv.rata bila pošte đena  bombardiranja. Nijemci su koristili energetske izvore i šume. Jako su investirali u Austriju, razvijali su tešku industriju zahvaljuju ći sirovinskoj bazi oko Linza i na bazi uvoza. Od 1945. dolazi do novih promjena. Zona pod upravom Rusije se slabije razvijala od ostalih zona. 3. Razdoblje nakon 1955. Od 1955. dolazi do dinami čnog razvoja. Razvoj Austriji nije bio sli čan razvoju Švicarske. Između ostaloga bio je znatno sporiji što je posljedica politi čke situacije. I danas se osjeća različitost istoka i zapada (zapad je razvijeniji). Primarni sektor (osobito šumarstvo) ima veliku važnost. U primarnim djelatnostima težište je i na sto čarstvu (osobito alpskom sto čarstvu). Razvijena je i poljoprivreda – vinogradarstvo, žitarice, krumpir, povrtlarstvo, voćarstvo. Poljoprivredno je posebno zna čajan Burgenland (Gradiš će). Više od 45% teritorija Austrije je pod šumama, međutim problem su zapadni vjetrovi koji donose one čišćen zrak i kisele kiše. Sekundarni sektor je također dosta razvijen i velika je iskorištenost vodnog potencijala (gotovo 100%). Rijeke Austrije (posebno Drava i Dunav) imaju uravnotežen režim i dosta vode, pa su izgra đene hidrocentrale. Izgrađeni su i naftovodi iz Trsta i plinovodi iz Rusije, a nafta se dovozi i Dunavom. Austrija ima nešto ugljena i obojenih metala (cink, bakar, olovo). Uvozi se nafta, plin i poljoprivredni proizvodi, a izvoze strojevi, dijelovi automobila… Za razliku od Švicarske, Austrija nema veliku disperziju industrije, uglavnom je to metaloprera đivačka, drvna i tekstilna industrija. Metalurško središte je kod Linza ( čeličana i aluminijski kombinat). Kod Steyra se proizvodi za prometnu industriju. Prometna se industrija snažno razvila, ali ne kao automobilska ve ć  na bazi kooperacija, servisiranja automobila i prodaje automobilskih dijelova. Kooperacije su zna čajne i u elektronskoj i kemijskoj industriji.

Industrija u Austriji 81

U tercijarnom sektoru   su najvažniji turizam, financije i trgovina. Zna čajan je i tranzitni promet (cestovni i željeznički). Austrija spaja germansku Europu s jugoisto čnom Europom. Veze idu dolinom Inna prema Italiji, dolinom Dunava prema jugoisto čnoj Europi, a važne su i veze prema Budimpešti, Ptuju, Ljubljani, Trstu… Naplata cestarina važan je dio prihoda. Austrija je turisti čka velesila – više od 1/3 dohotka ostvari su od turizma. Osma je na svijetu po broju turisti čkih kreveta (ima 3% svjetske ponude), deveta po dohotku, a šesnaesta po broju turista. Danas Austrija ima preko 25 mil turista godišnje sa zaradom od 13 mrd dolara pa Austrija ima jako pozitivnu platnu bilancu u turizmu. Turizam je  potakao razvoj prometnica, sporta, ugostiteljstva, bankarstva… Turizam drži 2/3 gospodarstva. Razvijeni su svi oblici turizma – zimski, ljetni, aktivni, kulturni, vikend-turizam… (gle čeri, jezera – Welden, gradovi – Salzburg, Beč…, skijališta…). Zimski su centri razvijeni na svim visinama i u svim dijelovima Austrije. Iznad 1 000 m nadmorske visine nalaze se 154 zimska centra.

REGIONALIZACIJA Austrija je administrativno podijeljena na osam saveznih država i prostor grada Be ča. 1. Burgenland (Gradiš će)  – glavni grad je Eisenstadt (Železno) 2. Kärnten (Koruška) – Klagenfurt (Celovec) 3. Niederösterreich (Donja Austrija) – Sankt Pölten 4. Oberösterreich (Gornja Austrija) – Linz 5. Salzburg – Salzburg 6. Steiermark (Štajerska)  – Graz 7. Tirol – Innsbruck 8. Vorarlberg – Bregenz 9. Wien (Beč) Prema uvjetno-homogenoj regionalizaciji Austriju možemo podijeliti na:  Alpski prostor  Vanalpski prostor  

Alpski prostor Alpski se prostor odnosno Alpe dijele na centralne Alpe, sjeverne vapnena čke Alpe i južne vapnenačke Alpe. Centralne Alpe (nazivaju ih i Praalpe) predstavljaju niz ulan čanih antiklinala. Gra đene su od starijih nepropusnih stijena – kristali čnih škriljevaca i granita paleozojske starosti. Ta se stara masa alpskom orogenezom popela do najvećih visina u Austriji. Čine ih Ötztalske, Zilertalske, Zilertalske, Kitzbühelske Kitzbühelske Alpe, Visoke Ture Ture (najviši vrh je Grosslockner sa 3 797 m nadmorske visine), Niske Ture i Nori čke Alpe. Ovdje su izvorišta mnogih rijeka (Drava, Mura) – početkom ljeta zbog otapanja snijega i leda raste im vodostaj. Brojni su pašnjaci i šume. Prostor je dosta slabo naseljen (5-10 st/km 2). Važni su prijevoji nastali glacijalnom erozijom – ovdje su prijevoji Brenner (1 374 m) i Semmering (985 m) s tim da su danas važniji tuneli. • Sjeverne vapnenačke Alpe obuhvaćaju područ je Salzburga, Tirola i Vorarlberga odnosno Algajske, Lechtalske, Sjevernotirolske, Salzburške, Gornjoaustrijske i Štajersko-donjoaustrijske Alpe. Gra đene su od mezozojskih vapnenaca i dolomita. Prostor Vorarlberga odvodnjava Rajna, Tirola Inn, a Salzburga rijeka Salzach. Tektonske su linije odredile tokove ovih rijeka. Rijeke su duge i prometno važne. Ovdje su zna čajni turizam i sto čarstvo. Centar Tirola je Innsbruck, Vorarlberga Bregenz na Bodenskom jezeru, a Salzburga Salzburg (144 000). • Južne vapnenačke Alpe građene su također od mezozojskih vapnenaca i dolomita i čine ih Karnske Alpe i Karavanke (dijelom se nalaze i u Italiji odnosno Sloveniji). Ove su Alpe niže od prethodnih. Prisutne su temperaturne inverzije. Paralelno s ovim podru č jem teče Drava – to je središnji dio Koruške (Celovečka kotlina). U  pleistocenu su se ovdje spuštali ledenjaci i nastale su doline i jezera (Osejsko i Vrpsko). To je turisti čki prostor. Centri su Villach i Klagenfurt (Celovec). 

82

Vanalpski prostor Vanalpsko područ je je naseljenije i gospodarski zna čajnije. Vanalpski prostor obuhva ća bazen Graza (jugoisto čni dio Štajerske), Štajersku, Be čku zavalu (isto čni dio Donje Austrije), Donju Austriju, Korušku (samo dio), Gornju Austriju i Gradiš će. Bazen Graza Bazen Graza je prijelazna zona prema Panonskom prostoru, krajnji dio Alpa. Obuhva ća srednje Pomurje. Važna je  poljoprivreda i eksploatacija šume. Centar je Graz s jakom metalurgijom. Manji centri i rudarsko-metalurška središta su Bruck, Eisenerz i Leoben. Prema istoku ovaj prostor prelazi u Gradiš će. • Gradišće (Burgenland) U Gradišću ima oko 80 sela Hrvata koji su došli u 16.st. Ovo je agrarna regija, a centar je Eisenstadt (Železno). 

Panorama Beča • Bečka zavala Bečka se zavala nalazi u istočnom dijelu Donje Austrije. Ima dobar položaj  jer se nalazi na kontaktu Alpa, Češkog masiva i Panonske nizine. Glavni centar je Beč (Wien, 1,5 mil). Zna čajna godina u razvoju Be ča je 1858. kada su srušene zidine, a na mjestu njih izgrađena je glavna ulica Ring te mnoge nove gra đevine (opera, parlament). Industrija se razvijala van tog prostora. Ostali centri Be čke zavale su Ziersdorf, sjeverno od Be ča i jugozapadno Wiener Neustadt. • Gornja Austrija Glavni centar i luka je Linz. Razvijena je metalurgija, šumarstvo i poljoprivredna djelatnost.

Linz

83

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA Površina – 356 854 km 2 Broj stanovnika – 81,3 mil (1993.) Gustoća naseljenosti – 228 st/km 2 Glavni grad – Berlin (do 1991. glavni grad bio je Bonn) Državno uređenje – savezna federalna republika

UVOD  Njemačka je jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta (G7) i najrazvijenija zemlja Europe. Ukupni prihod Njema čke  je veći od ukupnog prihoda Francuske i Velike Britanije zajedno pa je druga u skupini G7, iza SAD-a. Godišnji izvoz premašuje 360 mrd $, a ima i više od 100 mrd $ suficita. Njema čka se može uzeti kao tipi čni primjer restrukturiranja gospodarstva (prijelaz iz starih industrija u nove) i kao primjer disperznosti gospodarstva (ujednačena raspodjela gospodarstva na cijelom prostoru).  Njemačka je peta po veli čini zemlja Europe (iza Ukrajine, Francuske, Španjolske i Švedske). Nekadašnja  Njemačka DR zauzimala je 30% teritorija ujedinjene Njema čke. Njemačke je prva u Europi po broju stanovnika, a treća po gustoći naseljenosti (iza Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva). POVIJEST U antičko doba područ je istočno od Rajne i sjeverno od gornjeg toka Dunava, Rimljani su nazivali Germania (rimska provincija). Taj je prostor bio naseljen germanskim narodima. Od 2.st. ti narodi formiraju plemenske saveze – Sasi, Franci, Tirinžani, Alemani. Salijski su Franci od 4.st. naseljavali podru č je delte Rajne i postupno su  prodirali prema jugu u stalnim borbama s Rimljanima (5.st.). Osnovali su Frana čku državu koja je na najvišem stupnju bila za Karla Velikog. Frana čka je bila država na visokom stupnju razvoja jer je nastala na rimskim temeljima. Urbani centri su se uspjeli održati, a trgovina i poljoprivreda su napredovale. Kultura se snažno razvija krajem 8. i početkom 9.st. To je tzv. Karolinška  ili franačka renesansa. Karla Velikog je naslijedio Ljudevit Pobožni i to je razdoblje politi čkog partikularizma. Nakon njegove smrti Frana čka je, Verdunskim sporazumom 843., podijeljena na tri dijela: Isto čnu Franačku, Lotarovu državu (Središnju Frana čku) i Zapadnu Frana čku. Zapadnu je Frana čka bila jezgra današnje Francuske, dok je Isto čna bila jezgra današnje Njema čke. U Istočnoj Franačkoj počinje proces feudalizacije te po činje njemačka nacionalna povijest. Formira se niz vojvodstava – Švapska, Franačka, Tiringija, Bavarska, Saska, Gornja i Donja Lotaringija. Izme đu 10. i 11.st. ovo postaje jedan od najvažnijih politi čkih prostora Europe. Kasnije dolazi do sukoba izme đu vojvodstava. Njema čkom do 10.st. vladaju Karolinzi, a zatim je za vladara izabran vojvoda Konrad. Nakon njegove smrti Njema čkom vladaju saski vojvode (919-1024.). Krajem 10.st. formira se Sveto Rimsko Carstvo Njema čke Narodnosti. U 12. i 13.st. Njema čkom vladaju Hohenstaufovci za vrijeme čije vladavine su oja čali feudalci. Oni su se stalno me đusobno sukobljavali, ali i sa gradovima čija je važnost rasla s gospodarskim razvojem.  Ne Berlinskom se kongresu, 1815., stvara Njemački savez, a 1871. dolazi do ujedinjenja (Bismark). Poslije ujedinjenja dolazi do snažnog gospodarskog razvoja, a konac 19. i po č.20.st. predstavljaju ekspanziju gospodarstva te dolazi i do psiholoških promjena kod stanovništva, stanovništva, javljaju se težnje za osvajanjem.  Nijemci su bili inicijatori oba svjetska rata. Oba su rata bila imperijalisti čka i pokrenuta su s ciljem preraspodjele kolonija. Njema čka je kasno ujedinjena i postala je sila kad je ve ći dio kolonijalnog carstva ve ć bio rapodijeljen između Velike Britanije, Francuske, Španjolske… Tako đer Njemačka je željela doći do energetskih izvora – nafte.  Nijemci su izgubili oba svjetska rata što ih je skupo koštalo. Versajskim mirom i Londonskom konferencijom 1921. Njemačkoj su nametnute ratne reparacije u iznosu od 132 mrd zlatnih maraka. Došlo je do inflacije – vrijednost 1$ je 10.10.1923. iznosila 8 mil maraka, a 18.10.1923. 8 mrd maraka. Me đutim, to nije dugo trajalo. Od 1925. gospodarstvo se po činje stabilizirati uz pomo ć američkog kapitala. Ulaže se u promet, kemijsku, metalnu i ostalu industriju (Krupp, Volkswagen…). Hitler je 1933. izabran za kancelara i po činje razdoblje diktature, ali i intenzivnog gospodarskog razvoja.  Nakon kraja II.sv.rata Njemačka je podijeljenja na četiri okupacijske zone – francusku, britansku, ameri čku i sovjetsku. Od triju zona formirana je 1949. Savezna Republika Njema čka (Bundesrepublik Deutschland, BRD), a od sovjetske zone formirana je Njema čka Demokratska Republika (Deutsche Demokratische Republik, DDR). Tako su nastale dvije Njema čke, a i Berlin je podijeljen izme đu dviju strana. Komuniciranje izme đu dviju država  bilo je otežano i gotovo prekinuto. Odnosi su često bili i na rubu rata. SR Njema čka je 1955. postala članica  NATO-a, a iste je godine formiran Varšavski pakt u koji je pristupila Njema čka DR. SR Njemačka također ulazi u 84

Europsku uniju (1956.), a Njema čka DR u SEV (1955., Savez za uzajamnu ekonomsku pomo ć). U Berlinu je 1961., između dva dijela grada, podignut Berlinski zid (dug 106 km). Time se želio sprije čiti prelazak prebjega iz zapadnog u isto čni Berlin. SR Njemačka se zahvaljuju ći Marshallovu planu i ulaganjima multinacionalnih kompanija brzo gospodarski razvila. Zapadni saveznici i njihove kompanije (prometne, petrokemijske, informati čke, elektrotehni čke) daju kredite i ulažu u Zapadnu Njema čku i njeno obnavljanje. Tako đer ukinuti su vojni budžeti pa se taj novac slijevao u gospodarstvo. U isto čnoj Njemačkoj razvijalo se socijalisti čko gospodarstvo. U 54 godine takvog sustava Sovjeti su promijenili psihološki sklop Nijemaca u isto čnoj Njemačkoj tako da se i danas osje ća razlika u odnosu prema radu i vrijednostima, a prostor isto čne Njemačke nekad je bio jedan od najrazvijenijih prostora Europe. Isto čna  Njemačka se slabije razvijala u odnosu na zapadnu, ali ipak je bila najrazvijenija zemlja isto čnog bloka. Danas se mnogo novca ulaže za ujedna čavanje gospodarstva. Berlinski je zid srušen 1989., a 3.10.1990. Njema čka je, ujedinjenjem Isto čne i Zapadne Njema čke, postala jedinstvena.  Njemačka je članica Europske unije, NATO-a, UN-a…

POLOŽAJ  Njemačka je najtipi čnija zemlja srednje Europe. To  je regija prijelaza i dodira. Nema velikih prirodnih cjelina koje je odvajaju od ostalih regija. Obuhva ća različite prirodne cjeline – Alpe, Podunavlje, a izlazi i na Sjeverno i Balti čko more. Njemačka je često mijenjala svoje granice. Velik prostor isto čno od Odre nekad je pripadao Njema čkoj. Poljska nije imala izlaz na Baltičko more već  je taj prostor  pripadao Njema čkoj i to na istok sve do današnjem Kalinjingrada (njem. Königsberg). RELJEF U reljefnom pogledu mogu se izdvojiti tri cjeline: 1. Sjevernonjemačko nizozemlje 2. Rajnsko škriljavo gorje (Njema čko sredogorje) 3. Alpski i predalpski prostor (južna Njema čka) 1. Sjeverno nizozemlje Ovo je prostor koji čini 1/3 Njema čke i predstavlja dosta jednoli čan nizinski pejzaž s velikim ostacima močvara i jezera. Ovdje je pleistocen ostavio najviše tragova – morenski nanosi, mo čvare, glacijalna  jezera, pustopoljine… Ledenjaci su donosili fluvioglacijalni materijal (šljunak, pijesak). Nizina  je ispresijecana nizom rijeka i kanala. Najvažniji su tokovi Rajne, Elbe (Labe) i Odre. Tlo je dosta neplodno, ali Nijemci su ga uz pomo ć  suvremene tehnologije uspijeli kultivirati – krumpir, še ćerna repa (Njemačka izvozi šećer). Velik dio prekrivaju šume (80%). Izdvaja se pojas starih morena –  pustopoljine – s tresetištima tresetištima u unutrašnjosti i mla đih Prirodne cjeline Njemačke  brežuljkastih morena morena s jezerima na istoku.  Nizozemlje se može podijeliti podijeliti na tri cjeline: Obalni pojas Sjevernog i Balti čkog mora Obala je niska i egzistira u ritmu plime i oseke. Nastala je fluvio-glacijalnim procesima. Sjeverno more je plitko i  pješčano. Zapadni vjetrovi donose mnogo materijala pa se uz obalu stvaraju otoci. Obala Sjevernog mora je  polderska i dosta nepristupačna. Riječni tokovi su orijentirani na Sjeverno i Balti čko more (Visła i Odra) i završavaju u obliku estuarija pa su tu nastale luke (Hamburg, Bremen). 85

Geest (Güst) Geest je prostor gdje se miješaju fluvioglacijalni materijal i les. Ima tresetišta. Ovo je nešto plodniji kraj jer se  pojavljuje les. Tlo je pli će. Prevladaju livade i uzgoj krumpira i raži. Kroz ovaj kraj prolazi Mitteland kanal koji spaja Rajnu s Berlinom. Najjužniji dio nizine (Börde) Ovaj pojas – Börde – predstavlja prijelaz Sjeverno njema čke nizine u Njemačko sredogorje. U ovom je pojasu les  još izraženiji pa je tlo plodnije plodnije i naseljenije. Tu su su velika poljoprivredna poljoprivredna sela – pšenica, še ćerna repa, lan. 2. Njemačko sredogorje3  Njemačko sredogorje se proteže od Rajnskog škriljavog gorja na jug i istok. To je razlomljeno i uravnjeno hercinsko gorje (paleozoik) s kojeg se izdižu čunjasti vrhunci dijelom vulkanskog postanka. Postoje tri podcjeline: Osamljeni masivi (timori ili horstovi) Osamljeni masivi nastali su u hercinskom nabiranju i dio su varisci čkog luka hercinskog nabiranja – ide od francuskog Centralnog masiva preko Njema čkog sredogorja do Češkog masiva i dalje prema Uralu. Između ovih horstova su bazeni i tektonski jarci. Masivi su visoki 3001 500 m (Schwarzwald – Feldberg 1493 m).  Nemaju isti smjer pružanja, a čine ih uglavnom metamorfne stijene (kristalasti škriljci) bogate rudama (ugljen, željezna ruda, kvarcni pijesak). Zbog rudarstva su u  prošlosti bili vrlo važni (Sasi su poznati po rudarstvu).

Schwarzwald Sedimentni bazeni Sedimentni bazeni su debele taložine plodnog tla. Nastali su taloženjem materijala sa masiva. Vrijeme njihova nastanka se naziva saska orogeneza. Razli čite su veličine. Imaju stepeni častu strukturu što je važno zbog mogućnosti obrade. Ima i fleksura, navlaka. Ovo je prostor sa plodnim tlom. Ima i crvenog pješ čenjaka. Prostor je važan i kao sakupljalište voda jer su njema čkom gospodarstvu potrebne goleme koli čine vode. Tektonski jarci Tektonski su jarci nastali kao produkt gibanja terena, osobito za vrijeme alpskog nabiranja. Odvajaju masive npr. Schwarzwald na istoku i Vosgese [vogeze] na zapadu. Tim tektonskim jarkom ide tok Rajne. 3. Alpski i predalpski prostor Ovo je reljefno mlado podru č je, nastalo tercijarnim nabiranjem. Produkt je najmlađih geoloških i klimatskih  promjena. Predalpe čini Švapsko-bavarska zaravan (plato) koja je ispunjena fluvioglacijalnim materijalom s Alpa. Tu su šljunkovite terase s obradivim tlom. Prostor je dobro naseljen. Visine je 500-600 m. veliku ulogu ima Dunav sa svojim pritocima.  Na samom južnom rubu Njema čke je dio sjevernih vapnena čkih Alpa – Bavarske Alpe. To je najviši prostor. Nije  prostorno velik, ali ima ogromno ogromno značenje – promet (prijevoji), turizam (Garmisch-Partenkirchen…)… KLIMA  Njemačka se nalazi u sjevernom umjerenom pojasu (47-55 ° SGŠ) i pod utjecajem je svih klimatskih strujanja u Europi – s istoka, zapada, sjevera, pa čak i juga – utjecaj s Atlantika, sibirska anticiklona, strujanja s Arktika.  Najbitniji je utjecaj sa zapada – islandska ciklona – jer je prisutan tijekom cijele godine. Važni su i unutrašnji modifikatori (posebno Alpe na jugu). U Alpama klima poprima alpske karakteristike.

3

 Njemačko sredogorje je širi pojam od pojma Rajnsko škriljavo gorje jer Rajnsko škriljavo gorje (Rheinische Schiefergebirge) obuhvaća sjeverozapadni dio sredogorja.

86

Generalno se može re ći da Njemačka,  prema Köppenovoj klasifikaciji, ima Cf klimu – umjereno vlažna klima, ali s određenim razlikama u razli čitim geološkim cjelinama. U sjevernoj nizini klima je uglavnom ujednačena s tim da se kontinentalnost i aridnost pove ćavaju od zapada prema istoku. U Rajnskom škriljavom gorju masivi su hladniji i vlažniji dok su bazeni temperaturno  povoljniji. Srednja siječanjska temperatura je izme đu 1°C i –6°C, a srpanjska izme đu 16 i 20°C. Zimi temperature padaju prema jugu i istoku, a ljeti je obrnuto (rastu prema jugu i istoku). Koli čina padalina raste prema jugu. Južni dijelovi Njema čke su najvlažniji – najviši vrhovi imaju do 2 000 mm/god, središnji dio Njema čke ima 1 500 mm/god, a sjeverni dio do 700 mm/god. Ljeti se  padaline smanjuju prema istoku.

Godišnja količina padalina u Njemačkoj

VODE Vode su bogatstvo Njema čke. Imaju vrlo veliko zna čenje za gospodarstvo. Njema čka je među vodećim svjetskim  potrošačima vode. Smatra se da se u Njema čkoj maksimalno troši 100-150 l vode po stanovniku dnevno. Vode su vrlo razvijene, nalaze se u svim krajevima, ali posebno se isti ču riječni tokovi iz Alpa i masiva. Najve ću količinu vode Njemačka dobiva s Alpa, a masivi su na drugom mjestu. Alpsko otjecanje je najintenzivnije zbog velike količine padalina 4 te topljenja snijega. Rije čni režim je nivalno-pluvijalni. Vode ima tijekom cijele godine. Rijeke Alpa imaju veliku brzinu otjecanja (koeficijent 70%). U masivima voda je posljedica kiše koju donose zapadni vjetrovi, a manjim je dijelom posljedica topljenja snijega. Dunav s pritocima odvo dnjava Alpe u Crno more pa gornji Dunav i gornja Rajna imaju najviši v odostaj u ljeto zbog topljenja sn ijega. Laba, Odra, Ems, Weser… imaju visok vodostaj u prolje će, a nizak u jesen.  Najznačajnije rijeke su: • Rajna (Rhein) Rajna izvire duboko u Alpama i protje če kroz Bodensko jezero. Ima porje č je veće od 1850. 400 tona 110 000 km2. Protječe kroz Njemačku u duljini od 900 km. Od Alpa do Sjevernog mora 1890. 1 000 tona ima ujednačen vodostaj. Ima nivalno-pluvijalni režim. Ima mnogo pritoka, od kojih neke 1905. 1 800 tona donose goleme koli čine vode (Neckar, Main). Rajna je plovna sve do Basela, spojena je 3 000 tona Mitteland kanalom s Berlinom i s drugim drugim rijekama. S razvjem industrije industrije ure đivao se tok 1957. Rajne te su do Basela mogli ploviti sve ve ći brodovi što se vidi iz tab lice. Do Ruhra mogu ploviti i brodovi do 4 000 tona. Rajna je tako đer preko Maine i kanala sp ojena s Dunavom. 2 • Odra (790 km u Njema čkoj, porječ je 66 000 km ) • Elba (700 km u Njema čkoj) 2 • Dunav (650 km u Njemačkoj, porječ je 256 000 km ) Manji tokovi su: Marna, Weser, Neckar, Main… Vodne snage Njema čke su značajne i za promet i za potrošnju u ku ćanstvima i industriji. Ima mnogo kanala od kojih su najzna čajniji Mitteland kanal, kanal Moselle-Saar i kanal Rajna-Majna-Dunav. Vrlo je zna čajna zaštita voda. Njemačka ima velike zalihe vode temeljnice koju nastoje zaštititi.  Nema velikih jezera. Jezera su pretežno glacijalnog postanka i najbrojnija su u priobalju Balti čkog mora te u alpskom predgorju (u cirkovima). Na Eifelu (u sredogorju) su mala jezera u vulkanskim kraterima – maari.

4

 Prosječno godišnje u Alpama padne 41 l/m 2.

87

TLO I VEGETACIJA Tla su uglavnom odre đena klimom i matičnim supstratom. Na sjeveru su podzolasta tla, fluvijalno-glacijalna, glinasta, isprana i degradirana tla koja ne omogu ćuju vrijedniju valorizaciju. Humusne zone su male i plitke. U masivima i bazenima sredogorja su sme đa tla, laporovita tla, šumska tla i odre đene zone s lesom (posebno prema sjeveru). Što se više ide prema jugu tlo je više produkt otapanja vapnenca i dolomita. Ima crvenice. Fluvioglacijalnog tla ima i u Bavarskoj. Najbolja tla su u Donjoj Saskoj, srednjorajnskoj dolini, sjeveroisto čnoj Bavarskoj, oko Hannovera. Prvobitni vegetacijski pokrov je uglavnom devastiran dugotrajnim utjecajem čovjeka. Šuma se iskorištavala za gradnju i za rudnike. Šuma se iskorištavala u gospodarstvu i doma ćinstvima. Velike štete čine i kisele šume. U novije vrijeme se javlja zaštita i pošumljvanje. Danas je pod šumom 29% površine. U srednjoj Njema čkoj ima nešto ostataka bukve, prema Rajni hrasta, u višim dijelovima crnogorice, a u nizinama  breze i hrastove šume. Na sjeveru rastu nekvalitetne, niske šume breze, vrbe… Prema jugu prevladava crnogorica (Schwarzwald, alpski prostor). STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti Srednja gusto ća Njemačke je 228 st/km 2, a uz to Njema čka ima najravnomjerniju gusto ću od svih europskih zemlja zbog prirodnih, gospodarskih i povijesnih razloga.. Ipak postoje manje razlike. Najguš će je naseljeno podru č je  Nordrhein-Westfalen s oko 500 st/km2, Rajnsko škriljavo gorje (Hessen, Thüringen, Sachsen) s 150-300 st/km 2,  južna Njemačka s 150-200 st/km 2  (ali s tendencijom stalnog pove ćanja, sjeverna Bavarska). Slabije je naseljen Schleswig-Holstein s 150 st/km 2, Saarland, istočni Sachsen, predalpski prostor (južna Bavarska)... Najrje đe je naseljen morenski sjever i sjeveroistok (Mecklenburg-Vorpommen, Brandenburg).  Najgušće naseljena područ ja su oko glavnih gospodarskih centara koji imaju najmanje 500 000 stanovnika s gustoćom oko 1 000 st/km2. Takvih polariziranih zona u Njema čkoj ima 11, a nazivaju se ballung (ballungsgebiet). 1. Hamburg s manjim centrima Lübeckom i Kielom je centar sjevernog balunga i jedna od vode ćih luka Europe. 2. Bremen zajedno s Bremerhavenom, Oldenburgom i Emdenom 3. Hannover koji obuhva ća i Wolfsburg te Braunscweig i Hildesheim 4. Ruhr  koji čine Düsseldorf, Köln, Duisburg, Dortmund, Essen, Wuppertal, Bochum, Münster… Ovaj ballung ima najveću gustoća naseljenosti, najviše radnika, najve će  prihode po stanovniku. Ovo je prostor jake industrije (razvila se u prošlosti na temelju rudnika lignita). 5. Frankfurt  (na Majni) koji još obuhva ća i Wiesbaden, Mainz, Mannheim, Offenbach, Darmstadt, a u novije vrijeme izdvaja se Mannheimski ballung s Heidelbergom i Ludwigshafenom 6. Stuttgart  s Karlsruheom, Tübingenom, Reutlingenom i Esslingenom 7. Nürnberg s gradovima Fürth i Erlangen 8. München s Augsburg 9. Berlin s Potsdamom 10. Leipzig s Halleom 11. Dresden s Zwickauom i Chemitzom To su stožerne to čke na kojima se temelji razvoj i život države. Ovi balunzi su vrlo idealno poredani i to je  jedinstveni slučaj polarizacije industrije i stanovništva na svijetu. Svi su oni konurbacije – gradovi su srasli u cjelinu. U novije vrijeme jug (Bavarska) pomalo preuzima gospodarske funkcije zbog prestrukturiranja industrije.  Nepolarizirana zona je prostor država Hessen, Thüringen i Sachsen (prema sjeveru tj. Balti čkom moru i prema češkoj granici). U budu ćnosti se očekuje oživljavanje tih zona.

Konurbacije u Njemačkoj 88

Okosnica gospodarstva Europe se iz zapadne i srednje Europe seli prema jugu (Bavarska, Švicarska, sjeverna Italija). Roger Brunet je tu okosnicu europskog (i svjetskog) gospodarstva, koja se proteže od Velike Britanije do sjeverne Italije, nazvao “plava banana”.

“Plava banana”

Kretanje stanovništva Njema čke 1910. 1937. 1950. 1960. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995.

58,5 mil 68,1 mil 64,4 mil 72,7 mil 77,1 mil 78,7 mil 78,3 mil 77,6 mil 79,1 mil 81,5 mil

Dinamiku stanovništva teško je utvrditi jer cijela Njema čka nije imala jedinstven razvoj. Uza sve nedaće, kroz prošlost broj stanovnika Njema čke je rastao. Do 1970. porast stanovništva je uglavnom bio produkt prirodnog prirasta zbog dosta mladog stanovništva i izbjeglica, a poslije 1970. porast je uglavnom povezan s doseljavanjem radnika. Prema Njema čkoj su se odvijale velike migracije (i prisilne i dobrovoljne), a nakon II.sv.rata to su uglavnom bile izbjeglice iz socijalisti čkih zemalja (Poljska, Čehoslovačka, Madžarska, Jugoslavija…). Tako se stanovništvo dijeli u dvije grupacije – Reich Deutcheri (pravi Nijemci) i Volks Deutcheri (došljaci). Pretpostavlja se da je oko 15 mil ljudi prešlo iz Njema čke DR u SR Njema čku i van  Njemačke te da je 1939. isto čno od Odre bilo 10 mil Nijemaca. Podjelom Njema čke nakon II.sv. rata došlo je do zna čajnog preseljavanja stanovništva iz Isto čne u Zapadnu Njemačku. 89

Smatra se da je od završetka rata do 1961. svake godine oko 250 000 ljudi bježalo iz Njema čke DR u SR  Njemačku. Nakon gradnje Berlinskog zida, 1961., prestale su migracije s istoka. Tada su se obe zemlje po čele  potpuno zasebno demografski demografski razvijati. U periodu obnavljanja Njema čke bila je potreba za stalnim radnicima tako da je bilo oko 7 mil stranih radnika u SR  Njemačkoj i 1 mil u Njema čkoj DR.

Prirodno kretanje Godina 1950/54. 1955/59. 1960/64. 1968. 1970. 1972. 1980. 1987. 1990. 1997.

 Natalitet 15,8 16,8 18,2 16,3

BRD Mortalitet 10,5 11,0 11,2 11,2

11,3 10,0 10,5 11,3 10

11,8 11,5 11,2 11,1 11

Prirodni prirast Natalitet 5,3 17,0 5,8 16,1 7,0 17,3 5,1 14,2 Završava kompenzacijski prirast -0,5 11,7 -1,5 14,6 -0,7 13,6 -0,2 -0,7 -

DDR Mortalitet 11,7 12,4 13,4 14,3

Prirodni prirast 5,3 3,7 3,9 -0,1

13,7 14,2 12,9 -

-2,0 -0,4 -0,7 -

Prirodni prirast je poslije II.sv.rata bio visok (5-6 ‰) zbog obnoviteljskog procesa, ali je postupno opadao tako da  je 1970ih bio gotovo negativan (0,5‰), jer je završila obnoviteljska faza. 1990ih se ponovno pove ćava i 1995. je iznosio 4‰. Njemačka se pomalo uklapa u “starost Europe”:

Nacionalni sastav  Nijemci 95 % Turci 2,3 % Talijani 0,7 % Grci 0,4 % Poljaci 0,4 % Ostali 1,1 %

Turci su najbrojniji strani radnici (1,9 mil), a slijede Talijani (550 000), Grci (350 000), Poljaci (260 000), Hrvati (ne zna se to čan broj jer se još uvijek vode kao Jugoslaveni), Arapi, Azijci…

Očekivano trajanje života Muškarci – 73 godine, žene – 80 godina.

Vjerska orijentacija Protestanti 45 % Katolici 37 % Ostali 18 %

Jezična struktura Službeni jezik je njema čki.

Dobna struktura Godina 1986. 1998.

0-14 0-14 15 16,4

BRD 15-6 5-64 70 63,2

65 i više više 15 20,4

DDR 15-64 5-64 67 -

0-14 -14 19 -

65 i više više 14 -

 Nema značajnijih razlika u dobnoj strukturi izme đu Njemačke DR i SR Njemačke. Njemačko stanovništvo je staro  jer je udio starijih od 60 godina ve ći od 20% i velik broj zrelog stanovništva koje pokazuje tendencija ulaska me đu staro stanovništvo.

Gospodarska struktura (1994.) BRD Godina I. sektor II. sektor 1980. 4 44 5 1990. 3 34,3

III. sektor 52 53,1

I. sektor 9 -

5

 Nezaposleni 9,6 %.

90

DDR II. sektor 61 -

III. sektor 30 -

Što se tiče gospodarske strukture Njema čka još uvijek ima zna čajnu sekundarnu strukturu stanovništva (industrija, građevinarstvo, proizvodno zanatstvo). Obje Njema čke imale su visok udio stanovništva zaposlenog u sekundarnom sektoru. Za SR Njema čku to je i logično jer ima razvijenu tešku industriju. Razlozi velikog udjela zaposlenih u sekundarnom sektoru u Njema čkoj DR leže u činjenici da su se socijalisti čke zemlje natjecale s kapitalističkim u baznoj industriji. Njema čka DR je tako bila glavni proizvo đač  metalurgije za zemlje pod utjecajnom sferom SSSR-a. SR Njemačka imala je razvijeniji tercijarni sektor. Nakon 1990. primarni sektor ima udio sli čan kao i prije, a tercijarni se malo pove ćao.

Urbanizacija i urbani sustavi  Njemačka je zemlja koja ima zna čajnu i staru urbanizaciju. Ima 93% urbanog stanovništva. Nakon ujedinjenja 1990., Njemačka je imala 83 grada s više od 100 000 stanovnika. U mjestima s manje od 2 000 stanovnika živi samo 10% stanovništva Njema čke. Sela se po izgledu ne razlikuju puno od gradova. Razlikuju se samo po djelatnosti (sela imaju djelatnosti iz svih triju sektora, a gradovi samo iz tercijarnog i sekundarnog). U svim fazama urbanizacije u Njema čkoj se nisu stvarali veliki gradovi. To je velika prednost za gospodarstvo,  promet… Njemačka ima visoko razvijenu urbanizaciju. Gradovi su stvarani na regionalnoj osnovi – stvarani su regionalni centri sa satelitskim gradovima. Stvarale su se i konurbacije (Ruhr).  Na urbanizaciju Njema Njemačke utjecalo je nekoliko čimbenika: • tradicija gradova koja je vrlo stara • snažna industrijalizacija (od 1870ih) – industrijski, rudarski, lu čki gradovi na rijekama, kanalima, estuarijima • prometnice (važna prometna funkcija) • tercijarne djelatnosti (posebno njihov razvoj u novije vrijeme) • politi čka razjedinjenost (negativni utjecaj, neki se prostori nisu razvili) • posljedice II.sv.rata – obnova nakon rata, snažan dolazak Nijemaca izbjeglih iz drugih država te dolazak strane radne snage iz jugoisto čne Europe i Azije (zone pojedinih demografskih grupacija). Urbanizacija se može podijeliti u nekoliko faza. 1. Srednjovjekovna faza (1100-1250.) Srednjovjekovna faza zapo činje u 11.st. Tada nastaje ve ćina današnjih gradova sjeverno od Dunava i isto čno od Rajne (Köln, Nürnberg, Lübeck, Frankfurt). U odnosu na druge europske zemlje, Njema čka ima najviše gradova. Krajem srednjeg vijeka postoji dvadesetak ve ćih gradova. Nastaje nekoliko vrsta gradova. Oko starih gradskih zona (burgova) nastaju nova naselja, van bedema.

2. Predindustrijska faza (1500-1870.) U predindustrijskoj fazi gradovi se razvijaju pod utjecajem manufakture i obrta, trgovine i bankarstva i odvojeni su od okolice. Država sudjeluje u “prostornom planiranju” razvoja gradova, ali se gradovi funkcionalno odvajaju od države. Gradovi se intenzivno razvijaju. Dolazi do polarizacije i funkcionalnog usmjeravanja grada prema različitim djelatnostima pa se javlja više tipova. • građanski gradovi (burgenstadt) koji su se razvijali na prometno dobrom položaju, na križištima prometbnica kao trgovačka središta • hanseatski gradovi kao poseban tip trgova čkih gradova koji su se protezali od Nizozemske do Pruske sa središtem u Lübecku • slobodni kraljevski   gradovi – Nürnberg, Frankfurt, Ausburg – imali su odre đene  povlastice • rezidencijalni  – Karlsruhe, Potsdam, Düsseldorf – kopirali su Versailles, uglavnom su  bili politički gradovi • sveučilišni  gradovi – Tübingen, Heidelberg (od 1385.), Gottingen – znanstvena funkcija • crkveni (biskupski) gradovi

Nürnberg 91

3. Industrijska faza (1870-1955.)  Nastaju industrijski gradovi. Gradovi se intenzivno razvijaju tamo gdje se razvija industrija, gdje se otvaraju rudnici, na prometnim čvorištima. Dolazi do promjene unutrašnje strukture – gradovi se po činju širiti. Na stare srednjovjekovne jezgre nadovezuju se nova naselja. Posebnu je ulogu u širenju naselja odigrala željeznica. Velike su unutrašnje migracije. 4. Suvremena faza Suvremena faza traje od 1955., kada Njema čka ulazi u postindustrijsko doba, do danas. Danas traje tzv. tercijarni  proces urbanizacije (tercijarna faza). Grad se još značajnije širi, a posebnu ulogu ima cestovna mreža koja to omogućava (automobilizacija). Stvaraju se metropolitanska urbanizirana podru č ja. Stvara se jedinstvo grada i okolice. Posebno su zna čajne dnevne migracije. U po četku ovog procesa stvarala su se manja satelitska naselja oko gradova, ali se sada dislocira i industrija. Metropolizacija nije samo posljedica tercijarnih djelatnosti ve ć  i bolje  plaćene radne snage. Unutrašnje gradske zone se napuštaju pa se gradski centri preure đuju za razne institucije,  pješačke zone… Te su zone ostale za tercijarne djelatnosti – upravne zgrade, biroi, agencije, trgova čke i pješačke zone… Fizionomija grada se mijenja – stvara se city, a oko grada nove industrijske zone. U Njemačkoj DR (1045-90.) urbanizam se provodio po uzoru na SSSR. Umjetno su se pokušavali stvoriti veliki centri. Građene su velike montažne zgrade, veliki blokovi s centralnim trgovinama koje su imale gospodarsku i  političku funkciju (lakša kontrola prostora).  Njemačka ima policentri čni urbani sustav – nijedan centar ne dominira (11 ballunga). GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 25 000 000 $/stan Valuta – njemačka marka (od 1.1.2002. euro) SR Njemačka se zahvaljuju ći Marshallovu planu, ulaganjima multinacionalnih kompanija (prometne,  petrokemijske, informatičke, elektrotehni čke), ukidanju vojnih budžeta… brzo gospodarski razvila. Isto čna  Njemačka se slabije razvijala u odnosu na zapadnu, ali ipak je bila najrazvijenija zemlja isto čnog bloka. Danas se mnogo novca ulaže za ujedna čavanje gospodarstva. Njema čka je uložila preko 20 mrd $, ali još mnogo toga treba  popraviti. Mnogi još i danas s prostora nekadašnje Njema čke DR bježe na zapad. Njemačka također daje velika sredstva za humanitarnu i socijalnu pomo ć.  Njemačka je najtipi čnija postindustrijska zemlja svijet – industrija nije nestala ve ć  je samo smanjen broj ljudi zaposlen u njoj. SEKUNDARNE DJELATNOSTI Eksploatacija ugljena 1990. Koli čina u mil tona Energetika i rudno bogatstvo Kameni ugljen 88  Njemačka je relativno bogata sirovinama, ali one su Lignit 120  jednostrane jer je ugljen glavni energetski izvor. Bazen Smeđi ugljen 109 Ruhra je najbogatiji, a najve ća proizvodnja bila je 1950. godine. Od 1980ih došlo je do problema u eksploataciji ugljena jer je ugljen postao jeftin te se po čeo uvoziti, uglavnom iz SAD-a. Me đutim donešen je zakon po kojem se u sljede ćih deset godina mora eksploatirati 33 mil tona kamenog ugljena. Po zakonu treba se 1980-2000. potrošnja 1988. (%) BRD DDR ugljena se mora pove ćati deset puta. Do smanjene potrošnje ugljena je 18,5 2,1 došlo i zbog pove ćane upotrebe nafte i plina. Iza 2000. potpisano je Kameni ugljen 9,2 55,6 nekoliko konvencija o smanjenju potrošnje fosilnih goriva zbog Smeđi ugljen 16,1 6,1 oštećenja ozona i one čišćenja. Eksploatacijom ugljena narušen je Prirodni plin 51,5 32,1 izgled pejsaža pa je donesen zakon o reformaciji prema kojem se Sirova nafta  Nuklearna energija 3,2 4,0 kopovi začepe zemljom i na njima se gradi. 6 1,8   0,1 U zapadnoj su Njema čkoj 1988. proizvedene 422,4 mrd kWh energije, Ostalo (vode…) a od toga 95,5% termoenergije te 4,5% hidroenergije. Kameni ugljen je jedna od najzna čajnijih ruda u Njema čkoj. Rezerve kamenog ugljena procjenjuju se na 24 mrd tona u površinskim kopovima, te 75 mrd tona u dubinskim kopovima. Najzna čajniji bazeni su Ruhrski i Saarski. U  bazenu Ruhra eksploatacija iznosi oko 75 mil tona ugljena. Eksploatacija je isplativa jer se nalazi u površinskim kopovima. Ima ga i u sredogorju sve do jugozapada bivše Njema čke DR. Najveća proizvodnja 1950., iznosila je 6

 Nijemci nisu htjeli iskorištavati vodu za dobivanje energije jer je bila potrebna za vo doopskrbu i industriju, a umjesto toga korišten je ugljen.

92

152 mil tona, a 1990. opala je na 88 mil tona. Prema zakonu u Njema čkoj se mora od 1975. za proizvodnju struje  potrošiti 33 mil tona tona ugljena, a 1985-2005. 47,5 mil tona. tona. Smeđi ugljen je tako đer značajan. Ima ga više od 310 mil tona u zalihama. Tre ćinu svjetske proizvodnje sme đeg ugljena daje Njema čka. Ima ga u površinskim kopovima u istim zonama kao i kamenog ugljena, ali ga ima i u nizinskim dijelovima na sjeveru te na sjeveru Bavarske. Ima ga oko Kölna, Leipziga, uz Odru. Sme đi ugljen se uglavnom koristi u termoelektranama i u proizvodnji plina.  Natrijeve i kalijeve soli soli ima u Thüringenu. One se koriste koriste u staklarskoj, elektrotehni elektrotehni čkoj industriji… Ostale rude su slabo zastupljene tako da Njema čka uvozi 100% nafte, 80% plina, 38% željezne rude, 100% mangana, kroma i boksita.

Industrija Industrija je najvažnija gospodarska grana. Njema čka je treća industrijska sila svijeta, iza SAD-a i Japana, a u nekim granama je na prvom mjestu. Industrija u ukupnom bruto nacionalnom proizvodu sudjeluje s 37%. U  Njemačkoj je teška industrija na prvom mjestu (strojarska, brodogra đevna, industrija vozila…). Njema čka daje 10% svjetske proizvodnje. Njema čka je središnja gospodarska to čka Europske unije. Značajke njemačke industrije su: • vrlo visoka kvaliteta proizvoda (kvaliteta, dizajn, univerzalnost) • povoljne cijene • niski nivo investicija • velika veza znanstvenih i razvojnih instituta s firmama • snažni kapital •  prostorna disperzija (policentri čna je, racionalna raspodjela pogona i njihova raspodjela prema prirodnim izvorima, a u novije vrijeme prema mogućnošću prijevoza sirovina – nafta i plin iz Trsta u Bavarsku). U Njemačkoj 1950ih dolazi do promjene prioriteta. Ranije su na prvom mjestu (lokacijski faktori) bile sirovine, zatim radna snaga pa tehnološka opremljenost i na kraju pravna regulativa i prometna povezanost. Nakon 1950ih na prvo mjesto dolazi pravna regulativa (kapital), a slijedi prome (tankeri), radna snaga i ostali faktori. Znanost je spojena s industrijom. Stvoreni su tehnološki parkovi – prostor na kojem su povezani znanstveni instituti, škole i industrija. Do 1950ih u Njemačkoj je uglavnom uglavnom bila bila značajna metalna industrija (proizvodnja čelika, željeza) koja se 1970ih  počinje prestrukturirati u industriju transportnih vozila i strojarsku industriju, a uvoženjem nafte razvijaju se kemijska i petrokemijska industrija. Razlika u odnosu na ostale industrijske zemlje je činjenica da u Njema čkoj još uvijek postoje velike firme – koncerni (integrirana poduze ća). To je opasno jer takvi koncerni imaju velik broj zaposlenih (20 000 do 30 000, pa i do 100 000 zaposlenih). Uglavnom je to izvozna industrija povezana sa svjetskom industrijom. Danas se teži osnivanju manjih firmi jer ako propadne mala firma lako je zaposliti 20ak ljudi, ali kako zaposliti 20 000 ljudi. U Njemačkoj pomalo dolazi do deindustrijalizacije i prestrukturiranja. No ti procesi još nisu dovršeni. Na to ukazuje i velik broj multinacionalnih kompanija ( četiri). Gotovo sve su multinacionalne kompanije iz prometne djelatnosti, a jedna je iz elektrotehni čke.  Njemačka je počela vršiti dislokaciju svoje industrije u razne dijelove svijeta npr. prometne, kemijske (Bayern) u Rotterdam jer se ve ćina boja uvozi, a Rotterdam je najvažnija luka Njema čke. Veliki lučki kompleksi na rijekama i estuarijima su iznimno važni. Prestrukturiranje je vršeno u Ruhru. Tu je nekad bilo zaposleno 2,5 mil ljudi (na 4 500 km 2 ima 5 mil stanovnika), a danas ih je zaposleno oko 850 000. Industrija i dalje normalno radi jer su ih zamijenili strojevi. Smanjuje se  površina pod industrijom, ali i broj radnika. Tu se nalaze veliki koncerni koji se pomalo prestrukturiraju. Zna čajni koncerni su: Krupp, Bosch, AEG, Siemens, Volfswagen, Opel, Mercedes, Bayer, Basf… Zadatak je industriju u  budućnosti još više dislocirati u svrhu prestrukturiranja. U strukturi Njema čke industrijske proizvodnje, 41% Robna struktura 1990. godine  je proizvodnja opreme, strojeva, prometnih sredstava, Uvoz Izvoz 9% poljoprivredni strojevi, 4% tekstilna industrija. Sirovine i poluprera đevine (nafta) 22,0 7,2 Značajne su metalna, elektrotehni čka, automobilska, Hrana 12,2 5,2 kemijska, farmaceutska, gra đevinska i prehrambena Industrijski poluproizvodi 14,7 16,6 industrija. Njema čka je značajan proizvođač oružja i Finalni industrijski proizvodi 48,1 70,3 treći svjetski izvoznik oružja iza SAD i Rusije. Razvijena je i moderna industrija. 93

TERCIJARNE DJELATNOSTI Tercijarne djelatnosti su na drugom mjestu po vrijednosti kapitala, ali one zapošljavaju najviše stanovništva. Promet Promet je jako razvijen i takav je da prometnice, bilo vodene, kopnene ili zra čne, povezuju Njemačku i omogućuju optimalan transport ruda, sirovina i robe. Jedini problem bila je podijeljenost koja je prekinula promet, ali nakon ujedinjenja promet se obnovio. Promet je omogu ćio povezivanje i dinamiku gospodarstva.  Njemačka ima 12 km željezni čkih pruga na 100 km 2, 70 km cesta na 100 km 2, te 4 km autocesta na 100 km 2. Ceste su moderne i uskla đene. Njemačka raspolaže s najviše autocesta s nekoliko traka. Velika je uskla đenost između različitih vrsta transporta. Tako đer jako je razvijen osobni transport pa je velik broj osobnih automobila poseban problem – 1989. svaki Nijemac prešao je 11 765 km/god. 82% ukupnog prijevoza otpada na osobni prijevoz. 48% sveukupnih proizvoda prevozi se cestama, 28% željeznicom, 20% rijekama i kanalima, 4% cjevovodima. Željeznice su na zna čenju počele gubiti 1980ih kada dolazi do krize, a na zna čenju gube i rijeke. Ugljen se prije  prevozio rijekama i željeznicom, a sada se prevozi cestama. Nijemci se sve više okre ću integralnom prometu – stvara se unificirani promet kontejnerima, paletama. Tako roba može prelaziti iz jednog prometa u drugi bez velikih teško ća (dizalice). Pomorski promet je tako đer značajan. Ima 13. trgovačku flotu na svijetu (kontejnerski i ro-ro brodovi). Zračni promet je također među najrazvijenijima na svijetu (npr. Frankfurt je zna čajna zračna luka). Značajan je i unutrašnji i vanjski zra čni promet. Trgovina Trgovina je u funkciji razvoja industrije. Njema čka industrija je izvozno orijentirana. Vanjska trgovina čini 20% BNP-a i pokriva negativnu platnu bilancu (nastalu zbog uvoza). Unutrašnja trgovina  je među najjačima u svijetu i  proizlazi iz jake kupovne moći svakog stanovnika Njema čke (veliko unutrašnje tržište, velika gusto ća prodajnih mjesta, kataloška prodaja).  Njemačka uvozi 12% hrane, 14,7% industrijskih poluproizvoda i 48% finalnih industrijskih proizvoda (zbog otvaranja tržišta i uvoza iz EU). Izvozi 5,2% hrane, 7,2% sirovina, 16,6% industrijskih poluproizvoda, 70,3% finalnih industrijskih proizvoda. Najzna čajniji izvoz je prema EU (50%) i EFTA-i (20%), ali cijeli svijet je njemačko vanjsko tržište. Njema čka praktički izvozi sve (vojna, brodograđevna, prerađivačka industrija…), a to joj olakšava razvijena prometna infrastruktura. Bankarstvo Bankarstvo predstavlja zna čajnu komponentu tercijarnih djelatnosti. Ima oko 500 000 zaposlenih, 7 000 banaka, 43 000 šaltera i 1 420 stanovnika po filijali. Velika je disperznost banaka. Glavna banka je Bundesbank sa središtem u Frankfurtu. Postoji velik broj privatnih banaka. Najpoznatije su: Deutschebank u Frankfurtu, Komertialbank u Münchenu, Bayerischbank… Postoje banke koje su usmjerene samo na neku industriju, banke za obrtnike, agro-banke za poljoprivrednike… te štedionice. Turizam Turizam je uglavnom emitivnog karaktera. Nakon SAD, Njema čka daje najviše turista što je posljedica visokog standarda života i navika. Nijemci više troše u turizmu nego što zarade od turizma. To je jedina grana koja više troši nego što zara đuje. U Njemačku godišnje dođe oko 12 mil turista, a 20ak mil Nijemaca ide na odmor van  Njemačke. Tri puta veća je potrošnja (onih koji odu vani) u turizmu od zarade (od onih koji su došli u Njema čku). Značajan prihod u turizmu se ostvaruje kroz gospodarski turizam (poslovni ljudi) – sajmovi nautike (najja či na svijetu), knjiga (najja či na svijetu), opreme, poljoprivrede…, Frankfurt, Dresden… Zna čajni su i kulturni spomenici (stari gradovi), Rajna, toplice te zimski turizam na jugu. PRIMARNE DJELATNOSTI Primarne su djelatnosti u sjeni ostalih djelatnosti. Poljoprivreda je na posljednjem mjestu i po broju zaposlenih (3%) i po udjelu u društvenom proizvodu (5,9%). Primarne djelatnosti Njema čke, a osobito poljoprivreda, vrlo su razvijene. Poljoprivreda Njema čke je intenzivna i razvijena tamo gdje joj to klima i tlo dopuštaju. Od 1980.  Njemačka je postala izvoznik nekih poljoprivrednih proizvoda (raž, krumpir, še ćer, vino, cvijeće, mesni proizvodi). 94

Poljoprivreda Struktura zemljišnih površina  Njemačka ima ukupno 35 mil ha obradivog tla, a od toga su oko 50% poljoprivredne  površine. 30% Njema čke je obradivo, 30% je  pod šumama, a 20% pod livadama i  pašnjacima.

Ukupno Obradive  površine Šume Ostalo

Posjedovna struktura Veličina posjed posjedaa (ha) (ha) Udio Udio u pov površi ršini ni (%) 4-5 5,3 5-10 8,6 10-20 21,0 20-50 43,4 Više od 50 21,7

Struktura zemljišta 1987. godine (%) BDR DDR 24,4 mil ha 10,5 mil ha Stalne kulture 30,5 46,8 49,1 58,7 Livade i pašnjaci 18,6 11,9 30,0 28,4 20,9 12,8

 Njemačka ima tipi čne obiteljske posjede (farme). Za uzdržavanje porodice  potrebno je 20-50 ha. Posjedovna struktura nije dobra jer je velik broj malih posjeda. Ta obiteljska poduze ća ne mogu sama sebe pokrivati pa uvijek 1 do 2 člana iz takvih obitelji rade u nekoj drugoj djelatnosti. Stoga je potrebno okrupnjavanje posjeda. U Isto čnoj Njemačkoj je do 1990. bilo državno vlasništvo pa je posjedovna struktura bila druga čija. Postojali su: sovhozi – državno-selja čki posjedi i kolhozi – državni posjedi) te je poljoprivreda stoga bila na niskom stupnju razvoja s niskom produktivnoš ću. Seljaci su se morali udružiti u zadruge. 1980. je bilo 4 715 posjeda, od toga 469 u vlasništvu države, a oko 4 000 u selja čkom zakupu. Posjedi veći od 20 ha su izri čito poljoprivredni, farme od 10 do 20 ha su nepotpuno usmjerene na poljoprivredu (tj. uz poljoprivredu bave se još nekom djelatnoš ću), a na farmama manjim od 10 ha netko od članova stje če dohodak izvan obiteljskog posjeda.  Njemačka stimulira poljoprivredu kreditima, nepovratnim sredstvima za kulture koje državi trebaju, otkupljivanjem  proizvoda, okupljanjem posjeda. Njemačka, kao i druge tržišne zemlje, poljoprivredu smatra strateškom granom djelatnosti pa se 30% državnog prora čuna vraća u poljoprivredu. Proizvodi koji se uvoze prodaju se po niskoj cijeni tako da su dostupni svima. Njema čka je velik uvoznik povr ća, voća i uljarica. U Njemačkoj je proizvodnja  poljoprivrednih proizvoda proizvoda najve ća na svijetu zbog velike kupovne mo ći stanovništva. Specijalizacija (struktura) poljoprivrednih kultura po regijama  krmne kulture (repa, raž, zob) – uzgajaju se u Donjoj Saskoj i Baden-Württenbergu. Razvijeno je i sto čarstvo.  žitarice (u istom prostoru)  pašnjaci s povremenim krmnim kulturama – u Schlewig-Holsteinu i dijelu Sredogorja.  okopavine – krumpir, še ćerna repa, a uz to se ponegdje uzgajaju i žitarice i to u zoni Börde, dijelu Bavarske i  južnom Porajnju.   intenzivne kulture – vinogradarstvo i vo ćarstvo u podru č ju Krmivo 47,9 % Žitarice, krumpir 26,4 % Rheinland-Pfalza, južne Rajne i Majne. Vinogradi u donjem Vinova loza, vo će 8,3 % Porajnju i uz isto čnu granicu s Francuskom, a vo ćnjaci na prisojnim stranama masiva, uz rije čne doline i jezera. Specijalne kulture (cvije će…) 4,4 % Udio Udio u posjed posjedima ima (%) 32,3 18,7 22,7 22,3 4,0

   



Od ratarskih kultura najvažniji su je čam (28%), pšenica (23%), raž (8%). Prinosi ratarskih kultura su vrlo visoki (6,6 t/ha  pšenice).

Stočarstvo Stočarstvo je zna čajna grana djelatnosti i daje višak proizvoda. Posebno je tradicionalno svinjogojstvo, a zna čajno je i govedarstvo (meso, mlijeko).

Vinogradi u dolini rijeke Neckar 95

REGIONALIZACIJA Državni ustroj i administrativna podjela  Njemačka je po svom ustrojstvu federalna republika podijeljena na 16 saveznih zemalja. Savezni parlament ima dva doma: Bundestag (Savezna skupština, izvršno tijelo koje se popunjava proporcionalno na temelju izbora) i Bundesrat (Savezno vije će, predstavlja pojedine teritorijalne jedinice). Najvažnije stranke su: SPD (Socijaldemokratska stranka), CDU (Krš ćansko demokratska unija), CSU (Krš ćansko-socijalna unija), Zeleni (Grüne), FDP (Slobodna demokratska stranka), PDS (Stranka demokratskih socijalista, bivša KP Isto čne  Njemačke)… Predsjednik države se bira na 5 godina, najviše dva puta, i ne smije biti mla đi od 45 godina.  Njemačka ima 16 saveznih država, a ve će se države dijele na pokrajine, a pokrajine na okruge, kotare, gradske i seoske općine. Vrlo je razvijena lokalna samouprava. Savezne države su: • Baden-Württemberg – glavni grad je Stuttgart • Bayern (Bavarska) – München • Berlin • Brandenburg – Potsdam • Bremen – Bremen • Hamburg – Hamburg • Hessen – Wiesbaden • Mecklenburg-Vorpommern – Schwerin • Niedersachsen – Hannover • Nordrhein-Westfalen – Düsseldorf • Rheinland-Pfalz – Mainz • Saarland – Saarbrücken • Sachsen – Dresden • Sachsen-Anhalt – Magdeburg • Schleswig-Holstein – Kiel • Thüringen – Erfurt Uvjetno-homogena regionalizacija: •  Sjeverna nizina – od obale Baltičkog i Sjevernog mora do njemačkog sredogorja • Rajnsko škriljavo gorje – od lesnog  pojasa na sjeveru do pluvijalnoglacijalnog prostor Bavarske, Schwarzwalda (zapadna granica) • Alpski i predalpski prostor.

Politička podjela Njemačke Nodalno-funkcionalna regionalizacija7 Postoji jedanaest (planiranih) regija koje gravitiraju prema jednom centru ili sustavu centara. Proces konurbacija u Njema čkoj je najkarakterističniji na svijetu. Te polarizirane zone su planski povezane u čemu sudjeluju tercijarne djelatnosti,  posebno promet. Ove polarizirane zone ustvari odgovaraju balunzima. Nepolarizirane zone se nalaze na rubovima  polariziranih zona. One su slabije razvijene uglavnom zbog raznih povijesnih razloga, blizine granice i sli čno. Jedna takva zona postoji u unutrašnjosti izme đu Hessena i Bavarske. 7

 Ja ću popizdit. ali sad ću stvarno popizdit.

96

Ballungsgebiet Predavanja 1999/2000. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

Hamburg Bremen Hannover Nordrhein-Westfalen Rhein-Main Rhein-Necker Srednji Necker München s  Nürnbergom Berlin Leipzig Dresden Ukupno 11

Predavanja 2000/2001. Hamburg Bremen Hannover Rhein-Ruhr Rhein-Main Rhein-Necker Stuttgart München  Nürnberg Berlin Leipzig Dresden Ukupno 12

Feletar, Stiperski  Nielsen-BallungsRaum-Zeitungen  Nielsen-BallungsRaum-Zeitungen  – Geografija 3 (www.nbrz.de/english/ballung/bal lung.html)) lung.html Hamburg Hamburg Bremen Bremen/Bremerhaven Hannover Hannover Ruhr Rhein/Ruhr Rhein/Main Frankfurt Rhein/Neckar Stuttgart Stuttgart München München Nürnberg Nürnberg Berlin Berlin Leipzig Leipzig/Halle Dresden Dresden Chemnitz/Zwickau Ukupno 11 Ukupno 13

PORAJNJE  (prostor uz Rajnu u kojem se nalazi nekoliko polariziranih zona) 1. Rhein-Ruhr Država Nordrhein-Westfalen ima 34 000 km 2, 17 mil stanovnika, odnosno 500 st/km 2. Centralna okosnica ovog ballunga je Ruhr – 4 600 km2, 5 mil stanovnika, 1 250 st/km 2. Ruhr je dug 80ak km istok-zapad, a širok 20ak km u smjeru sjever jug. Ovo je područ je bilo gospodarski najznačajnija regija sve do pojave novih industrija. I danas je ovo vrlo zna čajna regija Njema čke. Ruhr ima razvijenu metalnu i kemijsku industriju, rudarstvo (ugljen više nije glavni izvor energije). Ovdje su se razvile velike aglomeracije – Düsseldorf, Dortmund, Duisburg, Essen, a u ovaj  ballung spadaju i Bonn, Wuppertal (metaloprerađivačka, kemijska industrija) i Solingen. Ovi gradovi imaju 200 000 do 800 000 stanovnika. Značajan je promet Rajnom. Gotovo sav izvoz je išao Rajnom na Rotterdam, jer je bliže nego na Hannover, Bremen i Hamburg.

Prostor Ruhra unutar države Nordrhein-Westfalen

2. Rhein-Main Centralno mjesto zauzima Frankfurt, a slijede manji centri: Offenbach, Mainz, Wiesbaden… Ballung ima oko 3 mil stanovnika, a Frankfurt oko 700 000. Frankfurt ima vrlo važno prometno zna čenje (posebno se izdvaja avionski  promet). Razvio se zbog prometa, trgovine, obrta i manufakture. Tradicionalne manufakture su se pretvorile u razvijenu industriju. Razvijena je metalna, prera đivačka i prometna industrija. Zna čajne su i banke. 3. Rhein-Necker  Najznačajniji je grad Mannheim. Ima nalazišta soli, ugljena. Mannheim ima razvijenu kemijsku industriju (Basf),  prehrambenu, industriju strojeva, automobila (Mercedes). Ostali gradovi su: Karlsruhe (280 000 stanovnika), Heidelberg (stari povijesni centar, sveu čilišni grad, sveu čilište je osnovano 1386.), Ludwigshafen. Ovaj ballung nije posebno velik ni po broju gradova ni po  broju stanovnika jer je smješten između dva veća ballunga, RheinMain na sjeveru i Srednjeg Neckera na jugu. 97

4. Srednji Necker Centar je Stuttgart s 594 000 stanovnika. Ostali važniji gradovi su: Tübingen (1477. osnovano je sveučilište), Reutlingen, Esslingen, Tuttlingen, Ludwigsburg… U radijusu od 30 km živi 2 mil ljudi. Manji gradovi imaju 20 000-30 000 stanovnika. Stuttgart je na prijelazu iz rajnskog u bavarski prostor tako da ima važnu prometnu funkciju. Značajna je i industrijska komponenta (Mercedes, Porche, Bosch). Zapadno su, uz francusku granicu Saarland i Saarbrücken. Oni imaju 200 000 stanovnika, nepolarizirani su dio i mogu postati dvanaesti ballung. Razvijena je elektronska industrija (industrija televizora). Manji centar je Trier.

Širenje industrije na primjeru Stuttgarta Trier JUG NJEMAČKE 5. München s Nürnbergom München ima 1,2 mil stanovnika, a cijeli ballung 2,5 mil. Centar  je Bavarske i ima vrlo važno prometno zna čenje (povezuje isto čnu Europu s germanskim prostorom). Industrijalizacija je po čela između dva rata, a posljednjih 30 godina se vrlo snažno razvija (prometna i elektrotehni čka industrija, avionska). München je  pomalo postao jedan od najznačajnijih centara u Njema čkoj. Dugo  je to bio nerazvijen prostor, prostor, a danas je najrazvijeniji. Ostali značajniji centri su: Augsburg, Ingolstadt, Regensburg… Do Ingolstadta vodi naftovod iz Trsta (petrokemija). Južno od Münchena je alpski prostor koji ima turisti čko značenje. Drugi centar je Nürnberg koji se nalazi na kontaktu srednje i južne  Njemačke. Bliže je granici s Češkom. Imao je nešto sporiji razvoj  jer se nalazi van glavnih prometnica. Više se razvijao kao povijesni i rezidencijalani grad. Danas ima oko 500 000 stanovnika i kulturni  je centar. Sjeverno se nalazi manji centar centar – Erlangen. Sjeverni dio Bavarske dio je nepolariziranog prostora. To je prostor od Frankfurta na zapadu preko Würzburga, Bamberga skoro do Chemnitza, i sjeverno od nürnberškog balunga. Obuhva ća dio države Hessen i državu Thüringen koja se ne polarizira jer su gradski centri nešto manji.

SJEVERNA NJEMAČKA 6. Hamburg  je luka, grad i država. Ima 748 km 2. Cijeli ballung ima 2,5 mil stanovnika, a Hamburg 1,6 mil. Hamburg je luka koja se nalazi 100 km u unutrašnjosti, stari je trgova čki centar i druga luka Njema čke nakon Rotterdama (100 mil tona godišnjeg prometa). Ima snažnu industriju, osobito brodogradnju, a u novije vrijeme i rafinerije i tri nuklearne centrale. U okolici je razvijena poljoprivreda (še ćerna repa, krumpir). Sjeverno je država Schleswig-Holstein gdje su manji centri Kiel i Lübeck te Flensburg na granici s Danskom. 98

7. Bremen  ima 404 km2, ballung ima 1,5 mil stanovnika, a grad 730 000. Trgova čki je centar s razvijenom  brodograđevnom industrijom. Luka je u unutrašnjosti, na rijici Weser i djelomi čno funkcionira kao luka Ruhra. To  je luka za veliki teret, a manja, ribarska, luka je Bremerhaven na ušću Wesera. Ostali gradovi su Bremerhaven i Emden na obali nedaleko od granice s Nizozemskom te prometni i industrijski centar Oldenburg. 8. Hannover  – ballung ima 1 mil stanovnika, a grad 520 000. Hannover je prometni centar – ovuda prolazi Mitteland kanal koji spaja Rajnu s Berlinom i Odrom. Nalazi se na kontaktu nizine i sredogorja. Povezuje sjeverni Sachsen s Rajnskim škriljavim gorjem. Ima periglacijalnih zona s dosta lesa pa je razvijena poljoprivreda. Ima i nešto ruda, plina, soli i kremenog pijeska. Manji centri su: Hildesheim i Braunschweig.

Glavna metropolitanska područ ja  ja (Ballungsgebiet) ISTOČNA NJEMAČKA  Na prostoru istočne Njemačke postoje dva  polarizirana područ ja. Jedno je Berlin, a drugo se nalazi na jugozapad gdje se nalaze dva ballunga, Dresden i Leipzig, koji  pomalo sraštavaju. 9. Berlin  je od 1991. glavni grad  Njemačke. Istočni Berlin je imao površinu 403 km2 i 1,2 mil stanovnika, a zapadni 480 km2 i 1,9 mil stanovnika. Cijela regija Berlina s Potsdamom ima oko 5 mil stanovnika. Potsdam je stari kraljevski grad. Danas imja preko 130 000 stanovnika. Berlin se razvio u nizinskom fluvioglacijalnom terenu. Njegov razvoj prekinuo  je II.sv.rat. Danas Berlin ima razvijenu administrativnu, politi čku i prometnu funciju i metropola je ujedinjene  Njemačke. Sjeverno od njega su regije koje su zbog  prošlosti manje razvijene. Na obali Baltičkog mora su manji lu čki centri. Rostock je poznat po metalnoj i kemijskoj industriji. Prometno su ovi dijelovi bili dosta izolirani. 10. Leipzig  sa Halleom ima oko 500 000 stanovnika. Ovo se podru č je poslije izgradnje Berlinskog zida slabije razvijalo, ali je zadržalo industrijsku funkciju (metalna i prometna industrija, a u novije vrijeme i petrokemijska). Razvijena je i  poljoprivreda. 11. Dresden  se nalazi na rijeci Elbi i ima 450 000 stanovnika. Slabije se razvijao jer je ostao na grani čnom  područ je Njemačke DR i SR Njemačke. Ostali gradovi konurbacije su Chemnitz i Zwickau. Prostor u unutrašnjosti od Gotha preko Weimara, Jene i Gere do Zwickaua ima potencijal da postane ballung.

99

MADŽARSKA Magyar Köztársásag Površina – 93 033 km 2 Broj stanovnika – 10,5 mil (1990.) Gustoća naseljenosti – 111 st/km 2 Glavni grad – Budimpešta

POVIJEST Madžari su u Panonsku nizinu su došli u 9.st. pod vodstvom Arpada iz podru č ja Dona i Dnjepra. Bili su nomadi, a zatim prelaze na sjedila čki način života i krajem 10.st. stvaraju jednu od ja čih država ovog prostora. U doba vladavine Stjepana I. prelaze na krš ćanstvo. Do 12.st. učvršćuje se feudalni sustav, a tada po činje doseljavanje njemačkih kolonista. Prodorom Turaka ugarska slabi te za kralja bira Ferdinanda Habsburškog i postaje dio Habsburške monarhije. Kasnije stupa u personalnu uniju s Austrijom (Austro-ugarska monarhija). Današnje granice Madžarske stvorene su nakon raspada Austro-Ugarske, Trianonskim mirovnim ugovorom 1920. Od kraja II.sv.rata do 1990. bila je u uskoj vezi s SSSR-om. Danas je me đu zemljama koje će prve ući u Europsku uniju. U posljednjih deset godina u Madžarsku je ušlo oko 20 mrd stranog kapitala. Madžarska je republika i  podijeljena je na glavni grad i 19 županija. RELJEF U Madžarskoj se izmjenjuju prostrane ravnice s osamljenim sredogorjima. 4/5 površine zauzimaju nizine s blagim  brežuljcima. Do 500 m nadmorske nadmorske visine nalazi se 88% teritorija, a gorja zauzimaju samo samo 2%. Madžarska je tipi čna zemlja panonskog prostora i obuhva ća najveći dio Panonske nizine. Panonski prostor je okružen Istočnim Alpama na zapadu, Dinaridima na jugu i Karpatima na sjeveroistoku – planinama nastalima alpskom orogenezom u tercijaru. Panonska nizina je nastala nanošenjem fluvio-glacijalnog materijala rijekama i vjetrom iz okolnih prostora (Dunav, Tisa). Razvila se u mezozoiku i kenozoiku. Panonski bazen je dio nekadašnjeg Tethys mora (tj. Paratethysa). Tethys more se izdizanjem planina po čelo razdvajati u manje bazene koji su ostajali pod vodom. Jedan takav bazen bila je i Panonska nizina. U doba kvartara ledenjaci su se po čeli spuštati sa sjevera prema Paratethysu i po čeli su ga zasipati morenskim materijalom. Dunav je nosio taj morenski materijal, a vjetrovi su ispuhivali sitni morenski materijal na  prostor koji danas pripada Madžarskoj tako da je najve ći dio Madžarske prekriven lesom. Les je jedan od osnovnih sedimenata Panonskog prostora. Les sam po sebi nije plodan, ali se dugim truljenjem stvorio humus koji je debo i  plodan. U Panonskoj nizini nizini prevladavaju mla đi aluvijalni sedimenti.

Raširenost lesa i lesolikih nanosa 100

Panonska nizina, uz povoljnu klimu i navodnjavanje (Dunav, Tisza), spada me đu najplodnije prostore svijeta. Madžarska spada među najpoljoprivrednije zemlje svijeta. Manji dio Panonske nizine nalazi se u Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Austriji, a jedan ve ći dio u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Madžarsko sredogorje je gorski pojas koji se proteže od Blatnog jezera prema sjeveroistoku odnosno Slova čkoj, skoro do Karpata – niz osamljenih planina u obliku horstova – Dunantulsko sredogorje ( čine ga Bakonjska šuma (Bakony), Verteška gora, Dunanzugsko gorje (Piliš)) i Sjevernomadžarsko gorje ( čine ga gorja Börzsöny [ berženji  berženji], Cserhat [čerhat], Matra, Bükk [ bik   bik ]  i Zempleni). To su horstovi odvojeni tektonskim jarcima. Na  jugozapadu prema Dravi je planina Mecsek [meček ]. Ove planine su nastale u paleozoiku (metamorfni škriljavci) u hercinskoj orogenezi varisci čkog luka. U osnovi su kristalasti. U cjelini gledano Madžarska je mezozojska i tercijarna. Morfološki se, od zapad prema istoku, mogu izdvojiti četiri cjeline: • Mali Alföld • Veliki Alföld • Mađarsko sredogorje • Dunantul.

Reljef Madžarske

Mali Alföld Mali Alföld ili Mala nizina se nalazi na sjeverozapadu, izme đu Alpi na zapadu, Dunava na sjeveru i Bakonjske šume na istoku i jugoistoku. Nadmorske visine je 150-200 m. Obuhva ća porječ je rijeke Rabe (njemački Raab). Tu su šljunkoviti nanosi. Ovdje se nalazi ostatak Paratethysa – Nežidersko jezero (madžarski Ferö-to) – drugo po veličini u Madžarskoj. Vjetar je ovdje stvorio naslage lesa u kojima je rijeka Raba izmodelirala meandarske doline. Mali Alföld je dosta manji dio i nije samo nizinski kao Veliki Alföld. Ima nešto planina. Zbog ve će vlažnosti  poljoprivreda je značajna – najvlažniji i najplodniji prostor. Najvažniji centri se nalaze na rubovima – Sopron [šopron], Györ [đer ] i Szombathely [sombatelj].

101

Veliki Alföld Veliki Alföld je ravnica sastavljena od lesnih nanosa. Na sjevernim i sjeveroisto čnim rubovima su stariji  paleozojski sedimenti. Nalazi se isto čno od Dunava i zauzima dvije tre ćine Madžarske. Okosnicu ovog prostora čini rijeka Tisa (Tisza) koja izvire u ukrajinskim Karpatima i presijeca Veliki Alföld. Kako je tijekom vremena dolazilo do regulacija Tise, presjecani su meandri i tako su nastala jezera i stvarali se ribnjaci. Tisa je važna za natapanje ovih prostora. Ovo je uglavnom agrarno-sto čarsko područ je. U pojedinim dijelovima ima i živog pijeska koji se pomalo pretvara u plodna podru č ja (vinogradi, voćarstvo). Najznačajniji centri su Debrecen, Miskolc [miškolc], Szeged (Segedin, [seged]) i Szolnok [solnok ]. Tisa dijeli Veliki Alföld na dva dijela: • Veliki Alföld izme đu Tise i Dunava • Veliki Alföld isto čno od Tise do granice s Rumunjskom.

Alföld izme đu Dunava i Tise  je nisko podru č je zadunavlja. Ovaj dio je viši od dijela Alfölda isto čno od Tise. Dominiraju pješ čani nanosi Dunava. Dunav je u prošlosti tekao zapadnije i tijekom vremena pomicao se prema Tisi te se tako taj prostor nasipao pješ čanim materijalom, a vjetar je donosio les. Tu su dijelovi s pokretnim i živim  pijeskom. Prema jugoistoku,  prema Tisi prostor je pošumljen, a na jugu su Bački pijesci koji su zahvaljući navodnjavanju  pretvoreni u poljoprivredno  područ je. Alföld isto čno od Tise  je prava ravnica koja se na sjeveroistoku uzdiže do 180 m nadmorske visine. Ima šuma, a uz Tisu to je močvarno područ je. Ovo je najsušniji dio zemlje. Tu se nalazi Hortobagy [hortobađ]  pusta (nacionalni park).

Krajolik u Madžarskoj Mađarsko sredogorje Mađarsko sredogorje je gorski  pojas koji se proteže od Blatnog jezera prema sjeveroistoku. U osnovi je stara kristalasta masa – škriljevci, metamorfne stijene. Ona je prekrivena mla đim sedimentima. To je tlo ili obra đeno ili prekriveno šumom. Izmjenjuju se ravnice, brežuljci i horstovi. Horstovi su odvojeni rasjedima. U tom prostoru raste bukva i četinjače. U sedimentnim bazenima taložile su se rude. Rezultat kontakta alpskog i dinarskog prostora su termalne i mineralne vode kao ostaci vulkanske aktivnosti. Dunantul Dunantul se proteže na jugozapadu izme đu Dunava na istoku, Drave na jugu, podgorja Isto čnih Alpi na zapadu i Bakonjske šume na sjeveru. To je brežuljkasti ravnjak visine do 300 m prekriven lesom. Mijenjaju se nizine s  prigorjima. U južnom dijelu dijelu Dunantula izdiže se planina planina Mecsek (682 m) u podnožju koje je Pe čuh (Pecs, [ pe  peč]). Dunantul je poznato vo ćarsko i vinogradarsko podru č je. Rubom Dunantula prolazi prolazi Dunav. Tu je i Balaton. KLIMA Madžarska se nalazi u kontinentu okružena planinskim prostorima koji me đutim ne sprečavaju prodor zračnih masa  – islandska ciklona, sibirska anticiklona, polarne zra čne mase sa sjevera, dok Mediteran nema veliki utjecaj. Dominantniji je utjecaj s istoka (hladni zimski vjetrovi). Madžarska ima umjereno kontinentalnu klimu. Kontinentalnost se izražava u koli čini padalina i u temperaturi. Srednja temperatura sije čnja u zapadnim krajevima (do Dunava) je –1 °C, a u istočnim krajevima –3,8 °C (kod Debrecena). U srpnju je na zapadu 20 °C (Sopron), a na istoku 22 °C. 102

Kontinentalnost se pove ćava od zapada prema istoku. Zapad ima nešto više padalina – 600-800 mm/stanovnika, središnji dio 600-700 mm/god, a istok 450-500 mm/god. Najve ća količina padalina je u prolje će, rano ljeto (lipanj) i jesen (rujan, listopad). Isto čni dio zbog manje padalina ima stepske karakteristike.

Količina padalina

VODE Dunav je najznačajnija vodena površina Madžarske. Plovan je kroz cijelu Madžarsku (420 km). Dunav se na ulazu u Madžarsku račva južni krak te če kroz Madžarsku kao Mosoni Dunav, a sjeverni te če granicom sa Slovačkom. Dunav se račva još i prije – kod Bratislave – sjeverni krak tzv. Mali Dunav spaja se s glavnim rukavcem kod Komarna. Kod Esztergomske (Višegradske) klisure Dunav mijenja smjer iz longitudinalnog longitudinalnog u transverzalni. Nakon izlaska iz klisure ra čva se jer ulazi u ravnicu i po činje sporo te ći te taložiti pijesak. Ponovno se spaja nakon 30ak km. Zbog taloženja pijeska nastaju mnoge ade – otok Csepel [čepel]  na Dunavu na jugu Budimpešte  pretvoren je u naselje, Margaretin otok (Margritsziget, tako đer u Budimpešti), otoci kod Mohacsa – sprudovi… koji otežavaju plovidbu. Dunav ima vode tijekom cijele godine. Dva su maksimuma – u rujnu i listopadu zbog kiše i od ožujka do svibnja zbog otapanja snijega i leda. Oko tri mjeseca plovidba je onemogu ćena zbog leda koji dolazi iz Austrije i Češke. Sam Dunav se zaleđuje samo za najhladnijih zima. Ostale veće rijeke su Tisa (Tisza), Raba i Drava (nije plovna i nema ve će značenje). Glavnina rijeka izvire van Madžarske. Većina rijeka se ulijeva u Dunav pa on odvodnjava najve ći dio površine Madžarske. Tisa izvire u ukrajinskim Karpatima. Ona te če Velikim Alföldom i zbog toga jako meandrira. U područ ju Dunantule je Blatno jezero. Dugo je 78 km, široko 1,5-15 km, s površinom od 600 km 2 i prosje čnom dubinom od 3 m. To je najve će jezero srednje Europe. Ostatak je Paratethysa. Vodu dobiva iz rijeke Zale i njenih  pritoka te nekoliko manjih rijeka koje se ulijevaju u jezero. Obala je niska i pješ čana. Valovi su formirali pješ čane  plaže i tu se razvio turizam. Isto čna, južna i zapadna obala potpuno su urbanizirane – Tihany [tihanj] na poluotoku na sjeveru, Siofok [šiofok ] na zapadu. To je prostor madžarske rivijere (hoteli, vile…). Kanaliziranim tokom rijeke Sio [šio] Balaton je spojen s Dunavom (brana spre čava pretjerano otjecanje vode). BILJNI POKROV Madžarska je oko 30% pokrivena vegetacijom koja je uglavnom zastupljenja na prigorjima paleozojskih gora gdje se izmjenjuju bjelogori čne i crnogorične šume. Osim šuma dominiraju travnata podru č ja (stepe). Šume dominiraju na zapadu, a travnata područ ja u središenjem dijelu i na istoku. Oranice prekrivaju 60% površine, pašnjaci 14%, a šume 14% površine. 103

STANOVNIŠTVO Porijeklo Madžari pripadaju ugro-finskoj skupini naroda, a u Panonsku nizinu su došli u 9.st. pod vodstvom Arpada iz  područ ja Dona i Dnjepra. Miješali su se s drugim narodima, ali su zadržali svoju autohtonost. U ostalim državama Europe i svijeta ima oko 3 mil Madžara. Gustoća naseljenosti Stanovništvo je nejednako raspore đeno-najgušće je naseljena Budimpeštanska regija. Budimpešta s okolicom ima oko 3 mil stanovnika. Slabije su naseljeni prostori koji su niži (stepe), a bolje naseljena prigorja planina.

Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet Jezična struktura Službeni jezik je madžarski.

11,3 ‰ 14,4 ‰ -3,1 ‰ 14,0 ‰

Etnička struktura Madžari 89,9 % Cigani 4,0 %  Nijemci 2,6 % Srbi 2,0 % Slovaci 0,8 % Rumunji 0,7 % Hrvati 0,3 %

Dobna struktura 0-14. 19 % 15-59. 61,7 % 60 i više 19,3%

Religijska struktura Katolici 67 % Kalvinisti 20 % Luterani 5% Ateisti i ostali 7,5 % Gospodarska struktura I. sektor 13,9 % II. sektor 36,8 % III. sektor 49,3 %

Naselja Madžarska ima oko 63,2% urbanog stanovništva, što zna či da su sela i dalje zna čajna. Tri su tipa sela: • gomilasta sela  (najstariji tip) su se razvila na nekadašnjim veleposjedima i proizišla su iz salaša (mala sela gdje su se uglavnom razvijali gospodarski objekti) • nizna sela  su nastala uz ceste, rijeke, rije čne pritoke, razvijaju se u feudalno doba • pravokutna sela  su šahovskog izgleda. To su najnovija naselja koja su se planski gradila u 18.st. nakon odlaska Turaka. 104

 Najveći grad je Budimpešta s oko 2 mil stanovnika, dok su drugi gradovi dosta manji – četiri grada imaju 220 000170 000 stanovnika (Debrecen, Miskolc, Szeged, Pecs), dva 70 000-100 000 stanovnika, šest 50 000-70 000 stanovnika, četiri 40 000-50 000 stanovnika, jedanaest 30 000-40 000 stanovnika i dvadesetak gradova sa 20 00030 000 stanovnika.

Budimpešta

 Nastanak ovih gradova je je uvjetovan razli čitim čimbenicima: • nastali na prijelazima preko rijeka (Budimpešta i Baja na Dunavu, Tokaj, Szolnok [solnok ], Csongrad [čongrad] i Szeged na Tisi, Györ [đer ] na Rabi) • trgovački gradovi su nastali na pravcima puteva (Pecz (P ecz [ pe  peč], Miskolc [miškolc], Budimpešta) • upravno-administrativni gradovi (Nagykanizsa [nađkanjiža], Szekesfehervar [sekešfehervar ]) •  industrijski gradovi su nastali kao produkt rudnog bogatstva (najvažniji industrijski centar je Tatabanya [tatabanja]).

GOSPODARSTVO Nacionalni dohodak  – 5 700 $/stan (1991.) Valuta – forinta  Na prvom je mjestu  poljoprivreda (pšenica,  ječam, raž). 40% površine čine livade, a znatne su  površine pod vinogradima i voćnjacima. Vinogradi su  posebno rašireni u  jugozapadnom dijelu zadunavlja – mjesto Tokaj  je centar vinogradarskog kraja. Važno je i razvijeno i stočarstvo (svinjogojstvo, konjogojstvo) i šumarstvo. Osim poljoprivrede veliko značenje ima energetska i rudarska osnova – ugljen, željezna ruda, boksit, nafta – na osnovi koje je razvijena industrija. Madžarska godišnje  proizvede 2 mil tona nafte. nafte. Razvijena je teška industrija, industrija, prera đivačka, kožne, tekstilna i prehrambena. 105

Sve je važniji i turizam koji daje 18% godišnjeg nacionalnog proizvoda. Dosta je razvijen i promet. Madžarska ima 30 000 km cesta.

Rudno bogatstvo Madžarske

REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogena podjela se može izvršiti na dva načina: Ili na prostor:  zapadno od dunava  istočno od Dunava Ili na:  Veliki Alföld (isto čno od Dunava)  Mali Alföld   Južno Dunantulsko humlje – južno od Balatona do granice s Hrvatskom   Dunantulko sredogorje i Dunantulska ravnica  Krajnji rubni dio – prostor Rabe  Sjeverno madžarsko gorje  Budimpeštanska urbana regija  

  



  

Krajolik uz Dunav

106

Nodalno-funkcionalna regionalizacija Budimpeštanska regija Budimpešta (Budapest) je jedan od najve ćih gradova Europe. Nastala je na najpovoljnijem prijelazu preko Dunava i nastala je spajanjem dvaju naselja, Budima i Pešte. Budim je stariji i nalazi se na desnoj obali. Kelti su bili prvi stanovnici, a u 1.st. na taj prostor dolaze Rimljani – Aquincum je bio najve ća utvrda panonskog limesa. Dolaskom Madžara razvija se Budim. Rast grada uslijedio je u 18.st. nakon gradnje mosta. Danas postoji sedam čuvenih mostova. Györ [đer ] se nalazi na zapadu uz tok Rabe i značajno je gospodarsko središte te administrativni centar. Ima razvijenu industriju (industrija vagona, željeznice, dizalica). Nalazi se na mjestu gdje se sastaju četiri rijeke. Ova regija obuhva ća dio Gradišća i tu je sekundarni centar Sopron [šopron]. Szekesfehervar ([sekešfehervar ], Stolni Biograd) – ovo je regija Balatona i njegove okolice. Szekesfehervar je turisti čko središte (povijest), ali ima i nešto industrije (kemijska, elektronska i aluminijska). Pecs (Pečuh) se nalazi na jugu Dunantulskog prostora, podno Mecseka. Poznato je starije naselje, turističko, trgovačko i kulturno središte. Razvijena je industrija,  posebno industrija kože. Ima dosta kulturnih spomenika i turisti čki je značajan. Manji gradovi su Harkany (ima dosta mineralnih i termalnih izvora) i Nagykanizsa [nadž-kaniža]. 







Pecs Szeged  se nalazi na Tisi pa ima dobar prometni položaj. Povijesno je naselje, luka, a ima i razvijenu agrarnu okolicu. Ima razvijenu  prehrambenu (prerada crvene  paprike), tekstilnu i prerađivačku industriju. Szolnok  [solnok ]  se razvio na najvažnijem prijelazu preko Tise. Značajno je industrijsko i prometno središte (šećerane, mlinovi, prerada  poljoprivrednih proizvoda). Ima oko 90 000 stanovnika. Debrecen ima 220 000 stanovnika i najvažnije je središte Velikog Alfölda. Razvio se na križištu puteva prema Slova čkoj i Rumunjskoj. Debrecen je industrijski (prehrambena industrija, strojogradnja), administrativni i kulturni centar. U blizini Debrecena je Hortobagyi pustara. Miskolc [miškolc] ima 180 000 stanovnika i zna čajno je administrativno središte. Ima razvijenu prehrambenu i strojarsku industriju, crnu metalurgiju metalurgiju i industriju papira papira i stakla. 







107

ČEŠKA

I SLOVAČKA

POVIJESNI RAZVOJ Jedinstvena Čehoslovačka prvi put je formirana 1919., nakon raspada Austro-Ugarske. Sve do 1938. bila ja samostalna država, a tada je postala meta nacisti čke Njemačke te je podijeljena tako da je zapadni dio ( Češka zavala) postao protektorat Njema čke, Sudeti su priklju čeni Njemačkoj, nizinski dio na jugu prema Madžarskoj su anektirali Madžari, a Slova čka je proglašena nezavisnom državom, a zapravo je bila pod Njema čkom. Poslije II.sv.rata Čehoslovačka je vraćena u svoje predratne granice. Tada je postala dio sovjetskog bloka. Nakon promjena u Češkoj 1968. (“praško prolje će”) došlo je do intervencije snaga Varšavskog sporazuma.  Nakon protuvladinih demonstracija krajem 1989. došlo je do formiranja nekomunisti čke vlade (“baršunasta revolucija”). Tri godine nakon toga, 1992., zbog kulturnih, vjerskih, nacionalnih i drugih razloga pripremeljeno je mirno osamostaljivanje osamostaljivanje Češke i Slova čke te je 1. siječnja 1993. prestala postojati Čehoslovačka i nastale su dvije nove države – Češka i Slovačka. Obe zemlje se otvaraju prema Europi, vrši privatizacija, dopušta ulazak stranog kapitala… Češka je gospodarski razvijenija i time bliža ulasku u Europsku uniju dok Slova čka ima puno više problema na tom putu. Češka je parlamentarna republika i podijeljenja je na sedam regija (kraj). Slova čka je unitarna država i podijeljenja  je na tri regije i 38 okruga. ČEŠKA Površina – 78 864 km 2 Broj stanovnika – 10,3 mil (1991.) Gustoća naseljenosti – 130,6 st/km 2 Glavni grad – Prag (1,2 mil stanovnika)

SLOVAČKA Površina – 49 035 km 2 Broj stanovnika – 5,3 mil (1991.) Gustoća naseljenosti – 107,5 st/km 2 Glavni grad – Bratislava (450 000) POLOŽAJ Ovo je tipi čno srednjoeuropski prostor. I Češka i Slova čka su izdužene u smjeru istok-zapad. Ovdje je slavensko stanovništvo duboko prodrlo u germanski prostor. Otvorene su prema susjednim prostorima i imaju važne puteve koji ih povezuju s ostalim dijelovima Europe – Dunav, Moravska vrata, Laba. RELJEF  Na prostoru Češke i Slovačke izdvajaju se tri reljefne cjeline: Češka zavala s rubnim planinama Šumava, Češke šume  Moravska zavala  Slovačko-karpatski dio. Češka i Moravska zavala nalaze se u Češkoj, a Karpati u Slova čkoj. Duž granice izme đu dviju zemalja pružaju se Zapadni Karpati (Beskidi).   

Češka zavala Češka zavala se nalazi u zapadnom dijelu prema Njema čkoj. Okružuju ju je 1 500 m visoke planine. Od Moravske  je zavale odvaja Češko-moravska viso čina čija je osnovna gra đa gnajs (stare kristalaste stijene). Na jugu je Šumava, na jugozapadu Češka šuma (Česky les), na sjeverozapadu Rudna gora (Krušne hory), a na sjeveru Sudeti u kojima glavnu skupinu čine Krkonoše (Snežka sa 1 602 m je najviši vrh Češke). Ove su planine nastale u  paleozoiku hercinskom orogenezom (kristalasti škriljci). U tercijaru je došlo do novog nabiranja. Tako đer postoje ostaci pleistocenskih glacijacija.  Na sjeverozapadu su vulkanske gore – ima dosta tektonskih poreme ćaja i vulkanskih ostataka te termalnih izvora (Karlovy Vary, Marianske Lazne, Teplice, Františkovy Lazne).

108

Češka zavala je većim dijelom nagnuta prema sjeveru. To je blago valovita ravan s dosta ostataka fluvioglacijalnog materijala. U sjevernom dijelu zavale je Polapska nizina. Zavala i planine koje je okružuju zajedno sa Češko-moravskom viso činom čine Češki masiv. Moravska zavala Moravska zavala predstavlja prijelaz izme đu starog Češkog masiva na zapadu i mlađeg nabranog gorja Karpata na istoku. Ispunjena je tercijarnim sedimentima. Od zavale Odre odvojena je niskim Moravskim vratima (prijevoj Hranica – 302 m) pa je to važan prostor jer povezuje južnu Poljsku s jedne i Panonsku nizinu s druge strane. Moravska zavala je relativno nizinski dio uz rijeku Moravu. Na zapadu zavale, sjeverno od Brna razvijeni su krški oblici – moravski krš. Slovačko-karpatski dio  Najveći dio Slova čke zauzimaju Zapadni Karpati, a na sjeveroistoku su Isto čni Karpati. Ravnice zauzimaju  jugozapad – Podunajska nizina nizina kao dio Panonske nizine – i jugoistok jugoistok – Isto čnoslovačka ili Potiska nizina – zemlje. Slovačka je prema istoku sve više, kompaktnija i ulan čanija jer se sve više približava Karpatima. Karpati se ovdje sastoje od niza planinskih lanaca odvojenih zavalama i rije čnim dolinama. Dominiraju mezozojski i tercijarni vapnenci, a na kontaktu s Moravskom ima i kristalastih škriljevaca. Reljef je razlomljen rasjedanjima i radom ledenjaka. Južno su i ostaci vulkanskog djelovanja. Rubna podru č ja su mlađeg postanka od vapnenca i dolomita (Karpati, Tatre), a prema unutrašnjosti su fluvio-glacijalni sedimenti. Zapadne Karpate ovdje čine dva luka: • Vanjski Karpati gra đeni su od fliša. Čini ih Biele Karpaty, Javorniky i Slovenske Neskydy. • Unutrašnji Karpati gra đeni su od kristalastih škriljevaca i granita. Dijele se na: visokotatranski (Male Karpaty, Mala Fatra, Visoka Tatra), niskotatranski (Tribe č, Vel’ka Fatra, Nizke Tatry) i južni rudogorski pojas (Slova čko rudogorje, Štiavnica, Krupina).

Prirodne regije Češke i Slovačke

KLIMA Obje zemlje imaju kontinentalnu klimu. Kontinentalnost se pove ćava od zapada prema istoku. Količina padalina tako đer opada od zapada prema istoku te od sjevera prema jugu. U zapadnom dijelu je 750 mm, na istoku 450-500 mm, a u višim planinskim prostorima (Karpati) preko 1000 mm/god. Na krajnjem istoku javljaju se snježne padaline. Temperature se ljeti pove ćavaju prema istoku, a zimi se prema istoku smanjuju. Srednja sije čanjska temperatura u Pragu je –0,5°C, a u Brnu –2 °C. Srednja srpanjska u Pragu je 19,5 °C, a u Brnu 21°C. U višim planinskim  prostorima (Karpati, Češki masiv) srednja sije čanjska temperatura je –7 °C, a srpanjska 10 °C. 109

U Slovačkoj su u nizinama srednje sije čanjske temperature iznad –3 °C, a u Karpatima –3°C. Srednje srpanjske temperature su više od 17 °C u nizinama, a u Karpatima 16°C.

VODE Glavni vodni sustav je uglavnom iz susjednih zemalja (Dunav, Laba, Morava, Tisa, Vah). Dunav i Laba su važni za  plovidbu, a ostale za hidroenergiju. hidroenergiju. Najzna čajnija luka na Dunavu je Bratislava. Češku zavalu odvodnjava Laba u Sjeverno more. Glavni joj pritok Vltava. Moravsku zavalu odvodnjava Morava koja se ulijeva u Dunav, dok sjeverni dio odvodnjava Odra.  Najveći dio Slova čke pripada porječ ju Dunava. Glavni pritoci Dunavu u Slova čkoj su Vah, Nitra, Hron, Ipel’ te Bodrog i Ondava preko Tise. Moravska vrata, Dunav i Laba povezuju ovaj prostor s ostalim dijelovima Europe te se tako ovim pravcima rješava  problem izlaza na more. BILJNI POKROV Zbog klime i reljefa šume su dosta raširene. U Češkoj šume zauzimaju 34% površine, a u Slovačkoj 41%. STANOVNIŠTVO Gustoća je najveća u Praškoj zavali (2 433 st/km 2) i sjevernoj Češkoj (150 st/km 2). Najslabije je naseljen zapadni dio prema granici s Njema čkom. U Slovačkoj gusto ća naseljenosti opada od zapada prema istoku. Najve ća je u dolinama rijeka (oko 100 st/km 2), a najmanja u planinskim krajevima. Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

Slovačka Češka 11,7 ‰ 14,1 ‰ 11,5 ‰ 10,1 ‰ 0,2 ‰ 4,0 ‰ 8,5 ‰ 12,6 ‰

Etnička struktura Češka (1991.) 94,4 %8 Česi Slovac Slovacii 3,1 % Polj Poljac acii 0,6 0,6 %  Nijemci 0,5 % Šlesi 0,4 % Romi 0,3 % Ostali 0,7 %

Slovačka (1991.) Slovaci 85,6 % Madžar Madžarii 10,7 10,7 % Romi Romi 1,5 1,5 % 1% Česi Ukrajinci 0,6 % Nijemci 0,1 % Ostali 0,5 %

Religijska struktura Češka Rimokatol Rimokatolici ici 39,2 % Protes Protestan tanti ti 4,6 % Pravos Pravoslav lavci ci 3% Atei Ateist stii 39 39,8 ,8 % Ostali Ostali i nep nepozn oznato ato 13,4 13,4 % Dobna struktura Češka 0-14 21,2 % 15-59 61,1 %

Čehoslovačka (1991.) 63 % Česi Slovac Slovacii 31 % Madž Madžar arii 3% Poljaci, Nijemci, Rusi, Ukrajinci…

Slovačka Čehoslovačka (1991.) Rimokatol Rimokatolici ici 60,3 % Rimokatol Rimokatolici ici 50 % Protes Protestan tanti ti 7,9 % Protes Protestan tanti ti 20 % Grkoka Grkokatol tolici ici 3,4 % Pravo Pravosl slav avci ci 0,7% 0,7% Ostali Ostali i nep nepozn oznato ato 27,7 27,7 %

Slovačka 24,1 % 60,9 %

Jezična struktura U Češkoj službeni jezik je češki, a u Slova čkoj slovački.

8

 Od toga se 13,2% stanovnika izjasnilo kao Moravci.

110

60 i više Naselja

Gospodarska struktura I. sektor II. sektor III. sektor  Nezaposleni Stopa nezaposlenosti

17,7 %

15,0 %

Češka Slovačka 8,0 % 10,1 % 41,6 % 30,8 % 47,9 % 59,1 % 2,5% 6,3 % 17 %

Prag U Češkoj u gradovima živi 70% stanovništva.  Najveći grad je Prag (Praha, 1,2 mil), a slijede Brno (390 000), Ostrava (326 000), Plzen (172 000), Liberec (100 000), Česke Budejovice (100 000), Usti nad Labom, Pardubice (90 000), Hradovec Kralove (80 000), Zlin. U Slovačkoj u gradovima živi 56,8% stanovništva. Najve ći grad je Bratislava (450 000). Ostali gradovi su: Košice (237 000), Nitra (90 000), Žilina (85 000), Banska Bystrica (85 000), Prešov (90 000), Tren čin, Komarno.

GOSPODARSTVO

111

 Nacionalni dohodak ($/stan) ($/stan) Valuta

Češka 7 750 Češka kruna

Slovačka 4 950 Slovačka kruna

112

Raspored proizvodnje u Češkoj i Slova čkoj

Češka je imala uvijek ve će mogućnosti od Slova čke. Češka ima rudnog bogatstva (ugljena, željezne rude, antimona). Češka je imala razvijeniju industriju od Slova čke, a Slovačka ima razvijenu poljoprivredu. Češka je industrijska, a Slova čka poljoprivredna zemlja. Češka ima razvijenu poljoprivredu u Češkoj zavali (raž, je čam, žitarice, krumpir). U Slova čkoj južno od Bratislave uz Dunav “Veliki žitni otok” – najagrarniji prostor. Tu je dominiralo madžarsko stanovništvo, stanovništvo, ali ono je protjerano nakon I.sv.rata. Prag  je najveći gospodarski centar Češke. Razvio se na Vltavi u središnjem dijelu Češke zavale, na raskrižju  putova u blizini rudnika. Posebno se razvio u 19.st. i kroz 20.st. Ovdje se rano razvija metalna industrija,  pivovare… Postao je kulturnu i industrijsko industrijsko središte. Plzen je industrijski grad s jakom metalnom, automobilskom i  prehrambenom industrijom (pivo). Ostrava  je grad koji se razvio zbog nalazišta rudnika kamenog ugljena na osnovi kojeg se razvila metalna industrija. Opava, Vitkovice, Olomouc i Zlin (obuća Bata) također su industrijski centri. Olomouc je i kulturno središte. Brno  se nalazi u južnom dijelu i kulturno je i prometno središte. Na sjeverozapad je nekoliko manjih centara – Liberec i Jablonec (tekstilna industrija). Na zapadu su Karlovy Vary su poznati po termalnim izvorima, kao i niz manjih mjesta u tom prostoru – Marianske Lazne, Františkovy Lazne… Česke Budejovice  su prometno središte (veze prema Austriji). Ustri nad Labem  su važno prometno središte prema Njema čkoj. Najznačajniji turisti čki centar u Češkoj je Prag. Bratislava je nastala na Dunavu, na prometnom putu na jugoisto čnim vratima Moravske nizine. Banska Bystrica  je rudarski i trgovinski centar u srcu Slova čke s razvijenom tekstilnom i kemijskom industrijom. Trenčin  ima trgovačku i industrijsku funkciju. Turizam je zna čajan, posebno u Tatrama (zimski turizam). Na istoku su najvažnija središta Prešov i Košice. Bratislava, dvorac nad Dunavom

REGIONALIZACIJA Regionalizacija Češke 1. Prag s Praškom zavalom 2. Plzen 3. Ostrava 4. Brno Postoji nekoliko manjih centara na sjeveru – Jablonec i Liberec, te nešto južnije Pardubice i Hradec Kralove. Regionalizacija Slova čke 1. Bratislava 2. Košice 113

POLJSKA Površina – 312 683 km 2 Broj stanovnika – 38,6 mil (1994.) Gustoća naseljenosti – 123,6 st/km 2 Glavni grad – Warsawa (Varšava) Državno uređenje – republika

POVIJEST  Najveću površinu (1 mil km2) Poljska je imala u 15.st. Kasnije se taj teritorij smanjivao. Tre ćom diobom Poljske – 1797.  podijeljenja je između Austrije, Pruske i Rusije i tako nestaje kao samostalna država. Obnovljena je 1918. i imala je oko 388 000 km2  i 34 mil stanovnika i kao takva je  postojala do 1939. Bilo je dosta nacionalnih manjina – Ukrajinaca, Bjelorusa, Židova (preko 70 mil), Nijemaca. Prodorom Nijemaca prema istoku Poljska opet nestaje kao država. 1945., dogovorom na Jalti  ponovno je uspostavljena poljska država, ali se pomaknula s istoka  prema zapadu tako da je granica s  Njemačkom na rijeci Odri. Sve do 1990. bila je pod utjecajem SSSR-a. Danas je jedna od najsigurnijih kandidata za  prijem u Europsku uniju. uniju. Poljska je republika s  polupresjedničkim sustavom. Podijeljenja je na 49 vojvodstava, a ona na gradove i op ćine.

Promjene poljskih granica

POLOŽAJ Poljska je zemlja koja se po svom položaju ne bi mogla uvrstiti ni u srednju, ni isto čnu ni sjevernu Europu, ali se zbog svojih karakteristika svrstava u srednju Europu. Poljskoj pripada zna čajan nizinski koridor uz Balti čko more. GRAĐA I RELJEF Morfološki gledano ime Poljske dolazi od rije či nizina (polje). Najve ći dio Poljske pripada nizinama i blago uzdignutim prostorima. Ispod 300 m nadmorske visine nalazi se 87% površine Poljske. Sjeverni nizinski dio Poljske nastao je najmla đim geološkim procesima – nastao je nakon pleistocena, nakon otapanja ledenjaka koji su donijeli morenski materijal za vrijeme ledenog doba. Tada se formiraju i doline rijeka i jezera. Izdvajaju se tri morfološko-geološke morfološko-geološke cjeline: • Sjever • Središnji dio • Krajnji jug. 114

Sjever Ovo je prostor Pomeranije i Mazurije. To je najniži dio s morenskim materijalom i ostacima glacijalnih nanosa s nizom jezera. Ovo je gospodarski najmanje iskorišten prostor. Obala je niska. Proteže se na jug do središnjeg kanala (Wisła – Odra). Središnji dio Ovo je prostor između Odre, Wisłe i Buga.  Nešto je viši i ocjeditiji. Pomalo se uzdiže. Gospodarski je  bolje valoriziran od sjevera. Krajnji jug Jug obuhvaća tri manje cjeline: • Karpati – tercijarne starosti • Pretkarpatsko  područ je • Šleska (Šlezija ) – ima hercinskog nabiranja KLIMA Poljska je pod utjecajem maritimnih i kontinentalni, zapadnih, isto čnih i posebno sjevernih zra čnih masa (sibirska anticiklona, islandska ciklona). Ima umjereno kontinentalnu klimu. Kontinentalnost se pove ćava od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. Zimi temperature opadaju od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu, a ljeti rast u. K oličina padalina je 500-600 mm/god, a na podru č ju Karpata 1 000-2 000 mm/god. mm/god. VODE Poljska ima vrlo razvijenu rije čnu mrežu. Rijeke imaju dva smjera: (longitudinalni) – od istoka prema zapadu zapadu – Wis ła, Odra (u donjem dijelu) •  pradolinski (longitudinalni) • transverzalni – od sjevera prema jugu – Nisa, Odra (u gornjem dijelu). Ima i ostataka rije čnih jezera. Preko 99% površine se odvodnjava prema Balti čkom moru (Wis ła odvodnjava 54%  površine, Odra 34%). Jedan manji dio se odvodnjava u unutrašnjim jezerima. Najve ći vodostaj je u jesen te kasno  proljeće i rano ljeto. Rije čni tokovi se zimi zamrzavaju ( četiri mjeseca godišnje). Plovne su Odra i Wis ła. Rijeke su povezane kanalima – Augustinski, Glindski, Masutski… Sustav kanala za p ovezivanje rijeka je vrlo star. Rijeke se koriste za hidroenergiju i ribni čarstvo. Zbog industrije vrlo su one čišćene.  Na sjeveru Poljske ima mnogo ledenja čkih jezera, ali ona nemaju neko ve će značenje. BILJNI SVIJET Zahvaljujući karakteristikama tla u Poljskoj se u prošlosti raširila razn olika vegetacija koja je ve ćinom uništena. Danas je oko 24% površine prekriveno šumom, a ostatak je devastiran. 115

STANOVNIŠTVO Mijenjanjem granica dolazilo je i do velikih izmjena stanovnika. Poljska je zemlja koja je za vrijeme II.sv.rata izgubila 6-7 mil ljudi. Oko 1 mil Poljaka živi u SAD-u i oko 1 mil u susjednim zemljama (Bjelorusija, Ukrajina, Latvija, Litva, Estonija) te Francuskoj. Oko 5 mil stanovnika je završilo u koncentracijskim logorima. Stanovništvo je koncentrirano na jugu, u pretkarpatskom prostoru. Najrje đe je naseljeno podru č je jezera na sjeveroistoku i balti čko primorje, a najguš će šlesko industrijsko podru č je (594 st/km2), prostor Łodza (742 st/km 2) i Warszawe (636 st/km 2). U gradovima živi 61% stanovnika. Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

12,8 ‰ 10,2 ‰ 2,6 ‰ 13,3 ‰

Dobna struktura 0-14 24,1 % 15-59 60,5 % 60 i više 15,4 % Gospodarska struktura I. sektor 27 % II. sektor 33 % III. sektor 40 %

Etnička struktura Poljaci 97,6 %  Nijemci 1,3 % Ukrajinci 0,6 % Bjelorusi 0,5 % Jezična struktura Službeni jezik je poljski. Religijska struktura Rimokatolici Pravoslavci Ostali (luterani, kalvinisti,  protestanti, Židovi…) Židovi…)

GOSPODARSTVO  – 4 300 $/stan Nacionalni dohodak  – Valuta – poljski zlot Osnova gospodarstva je dobra energetska baza. Ugljen je dosta značajan. Na bazi toga razvila se metalna, kemijska i tekstilna industrija. Razvijena je i  brodogradnja (Gdanjsk, Gdynia [gdinja], Szczecin [štetin]). Od  poljoprivrednih kultura uzgajaju se žitarice, raž, šećerna repa, pšenica,  ječam. Razvijeno je i rije čno ribarstvo i sto čarstvo. REGIONALIZACIJA Izdvajaju se tri regije koje se  poklapaju s morfološkim morfološkim cjelinama. Sjeverna Poljska Sjeverna Poljska obuhva ća Pomeraniju i Mazuriju. Tako đer obuhvaća obalni prostor i uski  brdski prostor uz obalu. Obala je niska, pjeskovita, lagunasta, uglavnom nepogodna za luke. Isti če se Gdanjski zaljev.

116

91,1% 1,5 %

Glavni centri su Gdanjsk   (460 000 stanovnika), Szczecin (416 000, [štetin]) i Gdynia (250 000, [gdinja]). U Szczecinu, na ušću Odre, razvijena je brodogradnja, metalna i kemijska industrija. U Gdanjsku, nedaleko od uš ća Wisłe, razvijena je kemijska i brodogra đevna, a u Gdyniji brodogra đevna industrija. Ova su dva grada spojena  preko gradića Sopota – popularnog kupališnog odredišta. Sve su ove industrije u teškoj krizi.

Srednja Poljska Srednja Poljska obuhva ća dva manja prostora Poznaniju i dolinu Wis łe (između Buga i Visle). Poznanija obuhva ća  prostor na zapad prema Odri, uz tokove Noteća i Warte. Dolina Wis łe obuhvaća i doline Buga i Nareva. Obje  pokrajine su slične – to su krajevi agrarnog karaktera. Gradski centri su nastali za potrebe prometa (na rijekama) i tek su se onda razvili u kulturne i industrijske centre. Glavni centri su: Warszawa  (1,7 mil, Varšava), Łodz (840 000, [lođ], tekstilna, prehrambena industrija), Poznan  (580 000, [ poznanj  poznanj], sajamski grad), Bydgoszcz (380 000, [ bidgoš  bidgošč], kanal Wisła – Noteć – Odra). Warszawa je nastala na pogodnom prometnom čvorištu (putevi sjever – jug i istok – zapad). Počela se razvijati u 16.st. kad je postala glavni grad. U II.sv.ratu je teško nastradala.  Na temelju sa čuvanih dokumenata izvršena je rekonstrukcija (provedena u deset godina). No nije nastradao samo grad – Warszava je prije rata imala 1 mil stanovnika, a nakon rata 12 000. Južna Poljska Južna Poljska obuhva ća tri zone: • Karpati • Pretkarpatska zona • Šlezija (Šleska)

Tatre

Karpati Poljska obuhvaća mali dio Karpata – visoko planinsko podru č je (do 2 663 m visine u Visokim Tatrama) tercijarne starosti (kristalasti masiv mlađe starosti). Zimi pada snijeg (1200 mm/god), a ljeti prostor oživi zbog turizma. Tradicionalno ovo je stočarski kraj. U novije vrijeme se razvija turizam – turisti čki centar Zakopane. Pretkarpatska zona (Galicija) Ovo je dio vanjske zone Karpata koja se nastavlja na fluvijalnu nizinu građenu od pješčenjaka. Ovo  područ je je značajno zbog rudnog  bogatstva, nafte i hidrocentrala. To je  prostor Beskida i Lisa gore. 9 Tu je Wisła moderirala svoju dolinu. Naselja su formirana u dolinama. Prostor se na sjeveroistoku spušta u Lublinsku ravan. Tu je zna čajno mjesto Lublin. Na jugoistok je Galicija čiji je glavni centar Przemysi nekad vojna utvrda. To je industrijski razvijen kraj, a razvijena je i poljoprivreda i šumarstvo. Pretkarpatska zona je šumovit kraj. Stanovništvo se bavi i poljoprivredom (raž, je čam, krumpir). Glavni centri su: Krakow (750 000), Nowa Huta i Wieliczka [vjelička]. Krakow je nekad bio glavni grad Poljske (11-16.st.).  Nalazi se na Wisłi. Sveučilišni je grad s razvijenom metalnom i kemijskom industrijom. U blizini su čeličane Wieliczka. Nowa Huta je poznata po metalnoj industriji. Šleska (Šlezija) Ovo je podru č je reljefno starije i niže od Karpata. Ima blaža prigorja. Ima dosta rudnog bogatstva (ugljen, željezna ruda). Glavni centri su: Katowice (360 000, kulturni centar), Wrocław (640 000), Sosnowiec (250 000, [sosnovjec]), Opole, Gliwice, Zabrze, Jelenia Gora (nedaleko od granice sa Češkom i Njemačkom). Šleska sli či Ruhru. Na 35 km udaljenosti ima šest gradova s preko 100 000 stanovnika. 9

 Karpati u Poljskoj obuhva ćaju Tatre (unutrašnji Karpati od granita i vapnenaca) i Beskide (vanjski Karpati od fliša).

117

JUGOISTOČNA EUROPA Jugoistočna Europa obuhva ća: Rumunjsku, Bugarsku, Gr čku, Albaniju i zemlje nastale raspadom SFR Jugoslavije (osim Slovenije koja se ubraja u srednju Europu iako je obra đena ovdje).

RUMUNJSKA Površina – 237 500 500 km2 Broj stanovnika – 24 mil (1991.) 10 Gustoća naseljenosti – 96 st/km 2 Glavni grad – Bucure şti (Bukurešt)

POVIJESNI RAZVOJ Prvu državu u ovom podru č ju osnovali su Dačani, a prostor su osvojili 107. i narod romanizirali Rimljani. Rimljane su 275.  protjerali Goti. Od 3. do 14.st. ovdje se naseljavaju razni narodi (Huni, Avari, Slaveni, Madžari). Prvi pokušaj ujedinjenja Rumunjske bio je u 17.st. Jezgru Rumunjske je činila Vlaška kojoj su priključene sve ostale pokrajine. Vlaška i Moldavija ujedinile su se 1862. U drugoj  polovici 19.st. priklju ćuje se Dobrudža, a krajem I.sv.rata Transilvanija, Banat, dio Moldavije, Bukovine i Besarabija. Izme đu dva svjetska rata bila je mnogonacionalna država, a 1944. gubi Bukovinu, Besarabiju, dio Banata i južnu Dobrudžu. Do 25. prosinca 1989. bila  je dio sovjetske ere, a tada je izvršen udar i Ceau şescu je ubijen. Od 1989. ona je republika sa dvodomnim  parlamentom. Uvela je višestranački sustav, po čela privatizaciju, a krajem 1990ih priznala je manjine. Ima 43 okružja, 260 gradova i 2688 op ćina. POLOŽAJ 25. meridijan prolazi sredinom Rumunjske i dijeli Europu na dva jednaka dijela. Po tome je Rumunjska jednako udaljena od Atlantika i Urala (2 500 km). Rumunjska pripada isto čnoj odnosno jugoisto čnoj Europi. Rumunjska je Karpatska zemlja i prijelazni prostor izme đu srednje i isto čne Europe. Rumunjska je bila i još je uvijek van glavnih europskih pravaca prema jugoistoku Europe i Aziji. Ti pravci prolaze  preko istočnih Alpa, savsko-moravskim pravcem s jednim odvojkom na Skopje i prema Gr čkoj, a drugim na Sofiju na Isatnbul i Malu Aziju. Isto čni koridori idu nešto sjevernije preko Češke i Slovačke. Prometnice koje je vezuju sa susjedima zapravo je vezuju sa nerazvijenim zemljama. Najduži tok Dunava je u Rumunjskoj, ali nije je povezao s ostalim dijelovima Europe. Dunav je grani čna rijeka izme đu Rumunjske i Bugarske i nijedna zemlja nije imala koristi od toga. 11 Na toj granici nema velikih gradova. RELJEF Rumunjska ima kružni oblik. Obilježje joj daju Dunav, Karpati, Vlaška nizina, Transilvanske Alpe i crnomorska obala. Karpati dijele zemlju na dva slabo povezana dijela. Rumunjska ima velik dio crnomorske obale na kojoj su se razvili turisti čki gradovi. No taj prostor nema veliko zna čenje za Rumunjsku, a prostor je otvoren hladnim masama sa istoka i sjeveroistoka. 10

 Dvanaesta po veli čini u Europi, osma po broju stanovnika.  Od Dunava je korist imala Jugoslavija koja je na granici s Rumunjskom sagradila dvije hidrocentrale jer je Tito bio prijatelj sa Ceauşescuom. 11

118

U reljefu su zastupljenje visoke planine, blaga pobr đa i nizine. Reljef Rumunjske je vrlo kompleksan. Planinski i gorski lanci s više od 750 m nadmorske visine obuhva ćaju 31% teritorija. Pobr đa, podgorja i prigorja (200-750 m nadmorske visine) obuhva ćaju 36% površine, a nizine 33%. U reljefu Rumunjske izdvajaju se sljede će reljefne cjeline: Reljef Rumunjske • Brdsko-planinska i prigorsko-podgorska podru č ja  Karpati  Pretkarpatska zona  Gjeldsko pobr đe  Moldavsko pobr đe  Planina Bihor  Područ je Dobrudže  Transilvanska zavala • Nizinski prostori  Vlaška nizina  Panonska nizina  Moldavsko podru č je       

  

• Brdsko-planinska i prigorsko-podgorska područ ja Karpati Karpati čine najviši dio reljefa. Stepeničasto se spuštaju na sjeveroistoku, istoku i zapadu prema Moladviji, Vlaškoj, Transilvaniji i Banatu. Nastali su u tercijaru uz dosta rasto čen reljef s velikim vulkanskim ostacima. U ledenom dobu su bili pod ledom, pa ima dosta glacijalnih oblika (doline u obliku slova U). Ima dosta mineralnih i termalnih izvora. Cijele godine su prekriveni snijegom. Protežu se od Đerdapa do Slovačke i dijele se na isto čne i južne. Istočni Karpati  su dugi oko 500 km, od izvora Tise do doline rijeke Prahove. To je 100 km širok bedem koji zauzima 22% teritorija. Visine su do 2 300 m, a u prosjeku 1 500-1 600 m nadmorske visine. Doline i morenski materijal posljedica su posljednjeg ledenog doba. Ima vulkanskog reljefa – krateri, mineralni izvori. Južni Karpati (ili Transilvanske Alpe ) protežu se od rijeke Prahova do doline Dunava. Istog su postanka kao i Istočni Karpati, ali manje su raš članjeni, kompaktniji su i nemaju puno prirodnih prijelaza. Visine su ve će od 2 000 m. Stepeničasto se spuštaju prema Vlaškoj, Banatu i Transilvaniji. Osamljeni vrhovi ostatak su ledenja čkog djelovanja. Ima ostataka ledenja čkih jezera. U južnom i središnjem dijelu Transilvanskih Alpa ima dosta hercinskih ostataka pa ima i rudnog bogatstva (željezna ruda, ugljen, nafta). Pretkarpatska zona Ovo je prva stepenica Karpata prema nizini. Reljef je još mla đi od Karpata i Transilvanskih Alpa. Kvartarnoneogenske je starosti. To je relativno uzak prostor – svega nekoliko kilometara na jugozapadu, 30-40 km na  jugoistoku – s marinskim, marinskim, glacijalnim, jezerskim i fluvijalnim fluvijalnim naslagama. Ovo je važan prostor prostor jer se tu nalaze rude  – nafta. Gela (Gjeldsko pobrđe) Gjeldsko pobr đe je brežuljkasti kraj 200-300 m visine i druga je stepenica Transilvanskih Alpa. Nalazi se izme đu njih i Vlaške nizine. Sastoji se od mlađih taložnih stijena, a ima i dosta lesnih naslaga (eolskih). Kraj je ispresijecan rijekama. Moldavsko pobrđe Moldavsko pobr đe je geološki blago zaravnjen (valovit) prostor izme đu Karpata i Isto čnoeuropske nizine.  Nastavlja se na Vlašku nizinu. U prosjeku je oko 100 m visine na sjeveru, a na jugu do 500 m. U ledenom dobu ovdje je bilo more i nestankom mora talože se eolski i rije čni sedimenti – velika koli čina lesa. Planina Bihor Planina Bihor odvojena je od Karpata i Transilvanskih Alpa. Nastala je hercinskom orogenezom. Pobrđe Dobrudže (Dobrogea) 











119

Ovo je blaga volovita plo ča između Dunava i Crnog mora visoka do 400 m. Sjeverni dio je viši, južni niži. Krajnji sjever i jug se naglo uzdižu. Prostor je karakteristi čan po nanosima lesa. Crnomorsko primorje Dobrudže je slabo naseljeno. To je turisti čka zona Rumunjske. Obala je niska puna laguna i limana. Transilvanska zavala Transilvanska se zavala nalazi izme đu planine Bihor na zapadu, Transilvanskih Alpa i Isto čnih Karpata. Za vrijeme kvartara (ledenog doba) djelomi čno je bila pod vodom, a na višim dijelovima bio je led. Visine su 400-700 m. Čine  je mlađi sedimenti. Uglavnom se sastoji od glinovitih, pješ čanih i sli čnih sedimenata. Za vrijeme velikih kiša dolazi do velikih klizanja. 

• Nizinski prostori

Vlaška nizina Vlaška nizina je bila dio panonskog morskog bazena (bila je pod morem). Kasnije se napunila raznim sedimentima, sedimentima, među kojima prevladava les kojeg su stvorili vjetrovi nakon pleistocena. Ima dosta rijeka pa je ovo i dosta  poplavno područ je. Okružena je Transilvanskim Transilvanskim Alpama sa zapada i sjevera. sjevera. Spušta se na jug prema Dunavu. Dunavu. Panonska nizina Panonska nizina je široka 20-50 km. Ispunjena je lesom. Ovo je rumunjski dio Banata. Moldavsko područ je Ima osobine sli čne Panonskoj i Vlaškoj nizini. Ispresijecano je malim rije čnim dolinama. 





KLIMA Zapadni utjecaj sve više slabi pa je slab utjecaj islandske ciklone. Kontinentalnost je jedno od osnovnih obilježja klime Rumunjske. Planinski su lanci tako đer bitni elementi za klimu. Kontinentalnost se pove ćava od zapada prema istoku. Temperature ljeti rastu od zapada prema istoku, a zimi  padaju. Visoka planinska podru č ja imaju vrlo niske temperature. Prosjek temperature na najvišim dijelovima je od  –2°C do 2°C. Temperature znaju zbog prodora isto čnih zračnih masa biti vrlo ekstremne – u Vlaškoj nizini padnu i do –34°C, –40°C. Značajni su i vjetrovi, posebno hladni s istoka (Rivat i Košava, posljedica prodora sibirske anticiklone). Sa  jugozapada ljeti puše puše Austral koji ima fenske karakteristike. karakteristike. Prosjek padalina je 600-650 mm/god. Zapadni dijelovi do Karpata imaju 500-700 mm/god, a isto čno od Transilvanskih Alpa koli čina pada na 250-500 mm/god. Visoki planinski lanci imaju ve će količine padalina – Bihor 1400 mm/god, Zapadni Karpati 800-1000 mm/god, Isto čni Karpati 600-700 mm/god. Kiše padaju na mahove  prodorom islandske islandske ciklone pa su česte poplave. Zimi na Karpatima zna pasti i do 7 m snijega. VODE Zahvaljujući klimi i reljefu vode su vrlo značajne. Dunav je najzna čajniji riječni tok. Teče južnom granicom Rumunjske i ulijeva se kao deltasto ušće u Crno more. Kroz Rumunjsku teče u dužini od 1075 km (38% toka). To je uglavnom nizinska rijeka, osim kod Đerdapske klisure gdje je najuži.  Najveći vodostaj ima u prolje će i ljeto. Dunav nema plovidbenu funkciju jer su glavni centri van prostora Dunava. Karpati su izvorište velikog broj tekućica koje se ulijevaju u Dunav. One nakon kiša znaju uzrokovati  poplave. Postoji nešto ledenja čkih i vulkanskih  jezera. Crno more kao vodena površina nema ve će značenje. Duljina crnomorske obale u Rumunjskoj je 545 km. Od toga 240-250 m je nepogodna morenska obala. 120

STANOVNIŠTVO Broj stanovnika   – 23 950 000 mil (1991.) Gustoća naseljenosti Gustoća naseljenosti – 96 st/km2  Najgušća naseljenost je u  bukureštanskoj regiji (do 1300 st/km2). U potkarpatskom dijelu Vlaške nizine, posebno dolini Prahove gustoća naseljenosti je 100-200 st/km2. Moldavija ima 100-120 st/km2, Karpati, Transilvanske Alpe, Bihor, viši dijelovi Moldavije, Dobrudže i Transilvanska zavala 30-50 st/km2. Kretanje stanovništva  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

10,9 ‰ 11,6 ‰ –0,7 ‰ 23,4 ‰

Infantilni mortalitet je znatno iznad europskog prosjeka. To ukazuje na lošu skrb o djeci. Rumunjska je poznata po prodaji djece.

Dobna struktura 0-14 22,4 % 15-59 60,8 % 60 i više 16,8 % Nacionalni sastav Rumunji 89,4 % Madžari 7,1 % Romi 1,8 %  Nijemci 0,5 % Ukrajinci, Židovi… U Banatu žive Madžari. Srbi žive u panonskom  prostoru. U Rumunjskoj žive i Romi, Turci, Nijemci (mnogo ih je odselilo 1992.), Ukrajinci, Rusi, Bjelorusi… Donedavno manjine nisu imale nikakva  prava. Tek 1990ih manjine dobivaju prava. Velika je razlika izme đu etnički heterogene Transilvanije i pretežno Rumunjima naseljene Vlaške i Moldavije. To je odraz složenog politi čkogeografskog razvoja.

Jezična struktura Službeni jezik je rumunjski, a govore se i madžarski, njema čki, romski i ukrajinski. 121

Religijska struktura Pravoslavci Katolici Grkokatolici Protestanti  Nereligiozni Muslimani, Židovi…

70 % 6% 3% 6% 15 %

Gospodarska struktura I. sektor 22,2 % II. sektor 48,1 % III. sektor 29,7 % Naselja U Rumunjskoj ima 55% urbanog stanovništva. Najve ći grad je Bukurešt (Bucure şti), a slijede Temišvar (Timişoara), Ploiesti, Gala ţi, Brašov (Braşov), Satu Mare, Trgumureš (Tîrgu Mure ş), Bajamare (Baia Mare), Piteşti, Br ăila i Constan ţa. GOSPODARSTVO  – 2 170 $/stan Nacionalni dohodak  – Valuta – rumunjski lej Rumunjska je 1991. ušla u promjene kao jedna od zemalja, uz Albaniju, s najmanjim nacionalnim dohotkom po stanovniku. To je odraz ruske uprave i ruskog sustava u kojem se više odnosilo nego donosilo. Poljoprivreda je jedna od jačih među istočnoeuropskim zemljama. Glavne kulture su kukuruz, pšenica i suncokret. Oranice obuhvaćaju 50% obradivog tla. Na njima se uzgajaju žitarice (je čam i raž) i uljarice (soja, suncokret, uljana repica). Rumunjska se intenzivnije  počinje razvijati nakon II.sv.rata i to na temelju rudnog bogatstva (željezna ruda, nafta, zemni  plin, lignit). Ima dosta nafte i nalazi se na 21. mjestu u svijetu po eksploataciji nafte. Značajna je i  proizvodnja plina, ugljena (u Banatu, Transilvanskim Alpama) i željezne rude (oko Reşite, Galaţia i u  bukureštanskoj regiji). Zahvaljujući energetskoj osnovi jedna od najznačajnijih grana bila je teška industrija  (metalna, strojarska). Metalna industrija rano se razvija – Bucureşti, Braşov, Reşita, Galaţi, Vlăhiţa. Značajna je  proizvodnja strojeva, automobila. Promet  je dosta slabo razvijen, dijelom i zbog reljefa. 1856. izgra đena je  prva pruga u Banatu. Cestovni promet je razvijeniji od željezni čkog, ali ceste su vrlo loše. Vodeni promet bi se mogao bolje iskoristiti. Tri su ve će luke na Dunavu – Giurgiu [đur đu], Br ăila i Galaţi. Na Crnom moru je Constanţa. Značajni su i naftovodi. Turizam je slabo razvijen, iako postoji turisti čki potencijal.

122

REGIONALIZACIJA Povijesne pokrajine Rumunjske su: • Banat • Krišana • Maramureš • Transilvanija • Moldavija • Vlaška (Oltenija i Muntenija) • Dobrudža Banat obuhvaća zapadni dio Panonske nizine i dio Alfölda. Glavni centar je Timi şoara (Temišvar). Razvijena je  poljoprivreda. Krišana obuhvaća dio Panonske nizine. Glavni centar je Oradea. Maramureš se nalazi uz granicu s Ukrajinom. Glavni centar je Satu Mare. Transilvanija (Erdelj) se nalazi izme đu Bihora i Karpata. Razvijena je  poljoprivreda. Glavni centri su Cluj Napoca i Tîrgu Mure ş. Moldavija  je tek od 1943. u sklopu Rumunjske. Miješaju se pobr đa i lesna podru č ja. Glavni centar je Iaşi [ jaši  jaši]. Oltenija i Muntenija  su najniži dijelovi Rumunjske (poljoprivredno podru č je). Dobrudža se nalazi uz Crno more. Glavni centar je Constan ţa.

Uvjetno-homogena regionalizacija • Planinski prostor Isto čnih Karpata i Transilvanskih Alpi (Karpatski luk) • Podkarpatsko podru č je • Vlaška • Moldavija • Dobrudža • Banat (panonski dio) • Transilvanija. 123

Nodalno-funkcionalna regionalizacija • Bukureštanska regija Bukurešt ima 2,1 mil stanovnika. Regija povezuje Olteniju, Munteniju, Transilvaniju i Dobrudžu. • Prostor Craiove Craiova ima više od 300 000 stanovnika. Zna čajan je centar prostor prema Bugarskoj. • Prostor Iaşia Iaşi je centar Moldavije. • Prostor Timişoara (Temišvarska regija) • Braşovska regija • Maramureşka regija (Glavni centar je Baia Mare)

Dvorac Bran u Transilvaniji iz 14.st. – dvorac Vlada Dracule

Ribar na Dunavu

124

BUGARSKA Površina – 110 994 994 km2 Broj stanovnika – 8,5 mil (1992.) Gustoća naseljenosti – 76,3 st/km 2 Glavni grad – Sofija Državno uređenje – parlamentarna republika

POVIJESNI RAZVOJ Raspadom Rimskog carstva u 5.st. Bizant nije uspio u potpunosti zadržati prostor izme đu Dunava, Egejskog i Crnog mora. U ovaj prostor stalno upadaju plemena Južnih Slavena i prvo Južni Slaveni koji su pokušali osnovati svoju državu bili su Bugari (Bugarsko carstvo). Ekspanzija Turaka ovom dijelu Europe daje obilježja etni čkog i religijskog u smislu islamske vjere. Berlinski kongres ozna čava početak nastanka novih država. Bugarska postaje samostalna dok Gr čka i Makedonija ostaju u sastavu Turske. Nakon gubitka izlaza na Egejsko more Bugarska se vra ća u svoje stare granice. POLOŽAJ Bugarska je zemlja jugoisto čne Europe.12 Bugarska se nalazi na prijelazu izme đu Srednje i Istočne Europe. Nalazi se između Dunava na sjeveru, Gr čke na jugu i Jugoslavije na zapadu. Ima oblik pravokutnika. Bugarska povezuje Srednju i Zapadnu Europu s Malom Azijom što je postalo posebno važno poslije II.sv.rata, izgradnjom mosta preko Dunava u mjestu Ruse. Najvažnija geoprometna okosnica je ona koja ide kotlinama Trakije prema Maloj Aziji. Dunav (u Bugarskoj je dug 450 km) ne predstavlja važnu prometnu odrednicu Bugarske jer je pograni čna rijeka. Gubitkom Bospora i Dardanelija Bugarska se više orijentirala na Crno more. RELJEF Morfološki gledano, Bugarska je vrlo raznolika: izmjenjuju se brda, planine, kotline, prostrane doline, široke ravnice uz rijeke, brojna jezera i crnomorsko primorje s lagunama i limanima. U reljefu se izdvajaju sljede će cjeline: Dunavska plo ča  – nalazi se između Dunava i Stare planine Balkan. Što se ti če starosti, Dunavska plo ča je uzvišenje koje se postupno diže od Dunava do Stare planine Balkan i djelomi čno je u pleistocenu bila pod vodom tako da ima lesa i formirali su se humusni oblici tla. Stara planina (Balkan)  nastala je u tercijaru i bila je šumovita. Sastoji se od dolomita i vapnenaca, a ima i mlađih sedimenata. Najve ća visina je 2 376 m (Botev), ali Balkan nikad nije  bio prepreka izme đu Dunavske plo če i  južnih dijelova jer ima ima dosta prijevoja. Rodopi se nalaze u južnom dijelu, u pograničnom prostoru s Gr čkom Centralna Bugarska (podbalkanske kotline) – prostor između Stare planine Balkan, Rodopa i Crnog mora Crnomorsko primorje sa sjevernom Dobrudžom i dijelom Trakije – prostor uz Crno more. 









Reljef Bugarske

12

 To je uvjetno re čeno jer je teško na ći neku regiju kojoj Bugarska u potpunosti pripada.

125

KLIMA Bugarska ima specifičan klimatski položaj – izlazi na Crno more, blizu je Egejskog mora koje utje če na unutrašnjost – no te lokalne karakteristike nisu toliko bitne kao kretanje zra čnih masa, osobito sibirske anticiklone. U Bugarskoj se mogu izdvojiti tri klimatska tipa: • kontinentalna klima  na sjeveru na Dunavskoj plo či Sjeverna i dio središnje Bugarske su pod jakim utjecajem sibirske anticiklone. Imaju vrlo topla ljeta ( čak i do 40°C), a zimske temperature su i do –28°C. Ljeti se kopno jako zagrije i pušu sjeveroisto čni vjetrovi koji uzrokuju sušu. Zimi pušu hladni vjetrovi s istoka koji su isto tako suhi. Ima 500-600 mm padalina koje su nepravilno raspore đene tijekom godine. • planinska klima  na Staroj planini Balkan i Rodopima Planinska klima je oštra, hladna, posebno zimi, ali ima više od 1000 mm padalina pa su razvijene šume i pašnjaci. • mediteranska klima   u podbalkanskoj kotlini i crnomorskom primorju Mediteranska klima se probija duboko u unutrašnjost dolinama rijeka tako da u unutrašnjosti uspijevaju i mediteranske kulture (duhan, vo će, povr će, ruže). Na  južnom dijelu Crnog mora ima i do 2 400 sunčanih sati. STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti Broj stanovnika – 8,5 mil (1992.) Gustoća naseljenosti Gustoća naseljenosti je oko 80 st/km 2, ali postoje velike razlike u unutrašnjem rasporedu. Planinsko podru č je na  jugozapadu i sjeverozapadu sjeverozapadu ima 0-50 st/km2, a centralni dio (podbalkanske kotline) 80-100 st/km 2. Najveća gustoća  je oko najznačajnijih centara. Kretanje stanovništva Značajne su unutrašnje migracije, osobito sa sela u grad. Naselja  Natalitet 10,0 ‰ U gradovima živi 67,6% stanovništva. Bugarska nema velikih gradskih Mortalitet 11,8 ‰ aglomeracija. Do 1970ih samo su Sofija i Plovdiv imali više od 100 000 Prirodni prirast –1,8 ‰ stanovnika, a danas ima 10ak takvih gradova. Dobna struktura Religijska struktura 0-14 18,6 % Pravoslavci 87 % 15-59 60,6 % Muslimani 12,7 % 60 i više 20,8 % Gospodarska struktura Nacionalna struktura I. sektor 5,9 % Bugari 85,8 % II. sektor 34,8% Turci 9,7 % III. sektor 59,3% Romi 3,4 % Makedonci 1,1 % Ostali su Židovi, Armenci, Aromuni, Rumunji… Jezična struktura Službeni jezik je bugarski. GOSPODARSTVO  – 4 100 $/stan (1992.) Nacionalni dohodak  – Valuta – bugarski lev 126

Industrija i rudarstvo Bugarske Teška gospodarska kriza nastala zbog  prijelaza na tržišno gospodarstvo pomalo se smiruje. Gospodarstvo je bilo jako  pogođeno sankcijama protiv Jugoslavije, a  još prije Zaljevskim ratom jer je Bugarska u Kuvajtu i Iraku izgubila vrijedne  poslove i imovinu. Nezaposlenost je oko 18,5% (1995.) i velika je inflacija (95%). Glavna poljoprivredna područ ja  su na sjeveru države i u Trakijskoj nizini.  Najvažnije kulture su pšenica, je čam, duhan, suncokret i povr će. Bugarska je  poznata po proizvodnji ružina ulja ulja u dolini Tundže između Karlova i Kazanlaka. Stočarstvo je manje značajno. Rudno bogatstvo   je skromno. U socijalističkom razdoblju razvijana je crna metalurgija, strojogradnja, elektrotehni čka i kemijska industrija. Najvažnije industrijsko središte je šire podru č je Sofije i Pernika. Važne su i prehrambena, tekstilna i duhanska industrija Turizam se razvija na crnomorskoj obali (Zlatni Pjasci), ali infrastruktura je nerazvijena.

Geografske regije

REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogena regionalizacija Sjeverna Bugarska Sjeverna je Bugarska podru č je koje je relativno slabo naseljeno, osim uz neke ve će centre. Jedino veće središte na Dunavu je Ruse. Ovaj dio se  pomalo agrarno valorizira (kukuruz, šećerna repa). Značajne su i šume. Glavna središte su: Ruse (200 000 stanovnika), Loveč, Pleven (140 000), Svištov, Gabrovo, Vraca (kemijski i industrijski centar), Vidin (najstariji grad na Dunavu). Stara planina Balkan Važan je prijevoj Shipka. Srednja Bugarska (Podbalkanske kotline) Pruža se od Sofijske kotline na zapadu do doline Tundže na istoku. Sjeverna granica je Stara planina Balkan, a  južna Rodopi. Još u prošlosti prošlosti ovo je bilo važno prometno prometno podru č je. Ovdje posebno treba treba istaći Sofijsku kotlinu gdje živi 15% stanovništva Bugarske. Ostali gradovi su: Pernik, Kremikov (željezna ruda, metalurgija), Plovdiv (380 000 stanovnika, vo ćarstvo,  povrtlarstvo, duhan, tekstilna industrija), Pazardzhik, Hisar (turisti čki grad, izvori mineralne vode), Dimitrovgrad, svilengrad, Stara Zagora (peti grad po veli čini, termocentrale i poljoprivreda), Sliven (tekstilni centar). Sofija je monocentrično središte. Ovo je gospodarski najvažnije podru č je-poljoprivreda, promet, promet, industrija. Rodopi Ovdje žive Bugari i Pomaci (Bugari muslimanske vjere). Niz planina se izmjenjuje s proširenjima rijeka. Zna čajna  je poljoprivreda (voće, površine, duhan, vinova loza) te stočarstvo na višim prostorima. Ima nešto rudnog bogatstva te mineralnih i termalnih izvora. Centri su: Samokov, Dupnica (nekad Stanke Dimitrov), Kyustendil i Velingrad. Crnomorsko primorje Ovo je gospodarski najslabije razvijena regija. Dva najve ća centra su Burgas (150 000) i Varna (320 000). Brojne su plaže i kampovi. Ostali centri su: Mi čurin i Akhtopol (Ahtopol). 









127

GRČKA Površina – 131 940 km 2 Broj stanovnika – 10,3 mil (1992.) Gustoća naseljenosti – 78 st/km 2 Glavni grad – Atena (Athina)

POLOŽAJ Gr čka je zemlja južne odnosno jugoisto čne Europe (geološki pripada jugoisto čnoj Europi). Spaja tri kontinenta i oplakuju je tri mora (Sredozemno, Jonsko i Egejsko). Karakteriziraju je oto čnost i poluoto čnost. Ovaj položaj na tri mora ju je uvijek orijentirao na more i pomorstvo. Ima važan geoprometni položaj jer  put iz srednje Europe prema Bliskom istoku ide na Sofiju pa jedan ogranak ide na Istanbul (Bospor), a drugi na Solun. Preko Bospora i Dardanellija Egejsko  je mora povezano s Crnim. Kako se u Crnom moru nalazi ruska flota Egejsko more je vrlo važno te Gr čka ima važan geostrateški položaj. Gr čka i Turska su članice NATO pakta. Važna je i Kreta jer se s nje kontrolira isto čni Mediteran i put kroz Sueski kanal (i Cipar je važan u tom kontekstu). Od ukupne površine Gr čke 35 111 km2  otpada na otoke i otoč ja. Ima više od 2 000 otoka.

Razvoj grčke države

RELJEF U Gr čkoj se stalno izmjenjuju brdsko-planinska podru č ja s riječnim dolinama i rijetkim nizinama (isto čna Trakija, Solunsko polje). Gr čka je pretežno planinska zemlja (4/5 teritorija). To je prostor krša, kamenjara, izbrazdanih gorja s malim plodnim dolinama i poljima u kršu. Po starosti reljefa izdvajaju se dvije cjeline. Zapadni dio – koji ide od Dinarskog gorja, preko Šarsko-pindskog  prostora, Peloponeza, Krete i južnih Sporada na zapadnu obalu Male Azije – je mlado tercijarno gorje (vapnenci i nešto manje dolomiti). Ovom dijelu pripada najviši vrh Gr čke – Olimp (Olympus 2 917 m) te Ossa (1 978 m) uz Solunski zaljev te Parnas 2 459 m u središnjoj Gr čkoj. Istočni dio – prostor uz granicu s Bugarskom, Trakija, Solunsko gorje – je staro paleozojsko Rodopsko gorje u sjevernoj Gr čkoj, oko Soluna je jedna od najve ćih kotlina-Makedosnka kotlina koja se nalazi izme đu Vardara, Maritse i Strune. Reljef Gr čke vrlo je živ i dinami čan. Gr čka ima karakter trusnog tektonskog podru č ja. U blizini se sastaju tri tektonske plo če – euroazijska, arabijska i afri čka. Česti su potresi (ali ne prejaki), a bilo je i vulkanske djelatnosti u  prošlosti (Thera odnosno odnosno Santorin). Obala je posljedica tektonskog djelovanja. To je ingresivna (potopljene) tektonska obala i to rasjedna. 13 KLIMA Klima Gr čke je vrlo specifi čna. U principu to je mediteranska klima s tim da unutrašnjost i sjeverna Gr čka (prostor uz granicu s Albanijom i Helensko gorje) imaju karakteristike kontinentalne i planinske klime. Utjecaj Mediterana se preko riječnih dolina (Marica, Strumica) osje ća i duboko u unutrašnjosti. Ljeta su vru ća i vrlo suha. Zapadna fasada je vlažnija od isto čne. Zapadni dio zimi ima 700-1500 mm (Pindos), a centralni i isto čni dio 400-450 mm. Ljeti zapadni dio ima 150-250 mm, a isto čni 50-100 mm. Sušnost po činje  početkom proljeća i završava u jesen. Zimi je zapadna strana manje izložena strujanjima s istoka. Ljetne temperature su visoke – prosje čno 27°C, a dosežu i do 40 °C. Zimi temperatura padaju i ispod 0 °C. Atena ima 24 500 sunčanih sati godišnje. 13

 Potopljena obala nastala radijalnim pokretima, a obalna se linija ne poklapa s geološkom gra đom. Prisutni su horstovi (otoci) i rovovi (zaljevi).

128

VODE Gr čka oskudijeva vodenim tokovima. Nijedna rijeka nije plovna. Rijeke imaju kišni rije čni režim, a kraće rijeke ljeti čak i presuše. Najve će rijeke teku s planina sa sjevera – Vardar (Axios), Struma (Strimon), Marica (Evros), a od ostalih najduže su Aliakmon, Aheloos i Pinios. BILJNI SVIJET Šume prekrivaju 15% Gr čke i jako su devastirane. Česti su veliki požati, a kako je velika potreba za gra đevinskim zemljištem u naseljenijim prostorima često se i namjerno podme ću. Na vlažnijem zapadu rastu bor, čempres,  primorski hrast, lovor i gusta makija (2-3 m visine). Na istoku raste uglavnom nisko raslinje, a jako je raširen grmoliki pokrov degradirane makije koji se naziva frigana. STANOVNIŠTVO Broj stanovnika – 10 304 000 (1992.) Gustoća naseljenosti – 78 st/km 2 Porijeklo Prostorom Gr čke su tijekom povijesti prošli razni narodi kao rijetko gdje u Europi, ali nitko u kulturi nije ostavio veći trag od Grka. Anti čka Gr čka osnovala je kolonije diljem Sredozemlja. Današnje gr čko stanovništva nema  prave genetske veze sa starim stanovništvom. stanovništvom. Gustoća naseljenosti Stanovništvo je nejednoliko raspore đeno-najgušća naseljenost je oko Atene pa do Pireja s 4279 st/km 2 te Jonski otoci, a najslabije je naseljena središnja Gr čka i Trakija. Kretanje stanovništva Vrlo su jake migracije. Gr čka je poznata po migracijama, posebno vanjskima.  Natalitet 10 ‰ Značajne su vanjske migracije u Novi svijet (SAD) 14  i u Europu nakon II.sv.rata Mortalitet 9,4 ‰ (Njemačka). Iseljavanje se odvijalo zbog gospodarskih razloga. Mla đe generacije se Prirodni prirast 0,6 ‰ vraćaju zajedno sa svojim kapitalom. Dobna struktura 0-14 18,5 % 15-59 61,2 % 60 i više 20,3 % Etnička struktura Grci 95,5 % Makedonci 1,5 % Turci 0,9 % Albanci 0,6 % Ostali (Bugari, Cincari, Rumunji…) 1,5% Jezična struktura Službeni jezik je gr čki. Vjerska struktura Većina stanovništva su pravoslavci. Urbana struktura U Gr čkoj 44% stanovništva živi u gradovima, 43% na selu, a 13% u naseljima miješanog tipa. Gospodarska struktura I. sektor 20,5 % II. sektor 24,5 % III. sektor 55,0 % GOSPODARSTVO  – 8 050 $/stan (1992.), 12 000 $/stanovnika (1997.) Nacionalni dohodak  – Valuta – gr čka drahma (od 1.1.2002. euro) Godišnja stopa inflacije  – 3,1% (2000.) 14

 Mnogi su se u SAD-u obogatili npr. Aristotel Onasis.

129

Stopa nezaposlenosti  – 11,3% (2000.) 1. Primarne djelatnosti Gr čka nema mnogo obradivog tla (25%  površine se može obrađivati), ali  poljoprivreda je jedna od glavnih gospodarskih karakteristika suvremene Gr čke. Odvija se na usitnjenim posjedima i škrtoj zemlji. To je uglavnom mediteranska  poljoprivreda – limun, smokve, naran če, masline, vinova loza, ali glavninu izvoza čine grožđe (grožđice) i vino. Uzgaja se još i duhan, riža i pamuk. Gr čka je druga na svijetu po izvozu maslina. Uzgaja se mediteransko bilje. Poljoprivreda u nacionalnom dohotku sudjeluje s 17%. Stočarstvo je ekstenzivno (u prošlosti transhumantno) i nije posebno razvijeno. Ribarstvo je skromno razvijeno s obzirom na dužinu obale.

Poljodjeljstvo Grčke Raspored rudarstva i industrije

2. Sekundarne djelatnosti Ruda ima nešto, ali se slabo iskorištavaju. Najviše se iskorištava boksit. Energetska osnova je slaba. Industrija nema veliku važnost. Gr čka ima najslabiju industriju od svih zemalja EU. U novije vrijeme (1990ih) industrija se  počela bitnije razvijati zbog investicija EU. Zna čajne su metalna, brodograđevna i kemijska industrija te tekstilna i  prehrambena industrija. industrija.

130

Ceste i željeznice u Gr čkoj

Thera Tercijarni sektor Promet je važna djelatnost u Gr čkoj. Najvažniji je pomorski  promet. Po floti Gr čka je treća na svijetu.15 Zbog turizma se razvio cestovni i avionski promet. Ima više od 3000 km suvremenih cesta.

Aerodromi i brodski promet u Grčkoj

15

 Ili tre ća u Europi, a peta u svijetu (nakon Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske, te Japana i Liberije).

131

Turizam predstavlja najvažniju granu djelatnosti. Turizam se razvio na  prirodnih karakteristika – klima, more – i bogatstva kulturno-povijesnim spomenicima.

Turistička mjesta u Gr čkoj REGIONALIZACIJA Gr čka je unitarna parlamentarna republika s presjedni čkim sustavom i  jednodomnim parlamentom. Administrativno  je podijeljenja na 13 regija i 52 okruga. Ovdje na slici je  prikazana stara administrativna administrativna podjela na 9 regija. Po uvjetno-homogenoj regionalizaciji Gr čka se sastoji od ovih cjelina:  sjeverna Gr čka  središnja Gr čka  Peloponez  otočna Gr čka.    

Stara upravna podjela Grčke Sjeverna Grčka  obuhvaća najveći prostor – Thessaliju, Makedoniju i Epir – od Rodopa na zapadu do Egejskog mora na istoku. Ovo je slabo naseljeno  područ je. Sjeverna Gr čka je ujedno i poljoprivredno podru č je (žitarice, pamuk, vinova loza). Glavni centri su: Kavalla (56 000 stanovnika), Solun (380 000), Larissa (113 000), Volos (70 000), te Ioanina (40 000). Kavalla  je u Trakiji. Važno je  poljoprivredno (duhan) i  prometno središte. Solun (Saloníki, Salonica, Thessaloníki)  je drugi grad po veličini u Gr čkoj. Nalazi se u plodnom solunskom polju i glavno je središte Egejske Makedonije. Vólos  je luka u zaljevu Pagasitikós. Glavni je grad okruga Magnisía (Magnezija) u regiji Thessalía. Važan je kao  poljoprivredna luka (žitarice). Glavni grad regije Thessalía je Lárisa, važan centar poljoprivrednog kraja (vo će, povr će, žitarice, duhan). Ioánnina je glavni centar Epira. Nalazi se 40 km od granice s Albanijom. 

132

Središnja Grčka je malen  prostor, ali je gospodarski najznačajnija. Izmjenjuju se  planine i kotline.  Najznačajnija kotlina je Atika na istoimenom poluotoku. Ovdje se nalazi i glavni grad Atena  (Athína). Atena s Pirejom ima više od 3 mil stanovnika. Atena je glavni kulturni i prometni centar (40  putničkih i 15 teretnih linija). Atika je poljoprivredno dobro razvijen kraj. Ovdje se nalazi Maratonsko polje gdje su Atenjani pobijedili Perzijance. 

Akropola u Ateni Peloponez  od ostatka Gr čke dijeli Korintski kanal koji je dug 6,43 km i dubok 8 m. Na vrhu je širok 25 m. Kanal je prokopan 1882-93. i smanjuje puta oko Peloponeza za oko 350 km. Peloponez ima površinu od 46 520 km 2. Glavna središta su Patras (3. grad države, 155 000) i Korint (25 000).



Otočna Grčka se dijeli na: • Jonski otoci • Egejski otoci. Jonska skupina otoka  se pruža uz zapadnu obalu Gr čke. Glavni otoci su: Krf (Kerkira), Levkas, Ithaka (Ithaki), Kefallinia i Zakinthos. Oni imaju stratešku važnost. To su mahom planinski otoci sa strmim obalama. Dobro su naseljeni. Krf je najzna čajniji otok s 586 km 2  i 120 000 stanovnika. Najve ći grad je Krf (40 000). Razvijen je turizam. Na njemu je klima vlažnija nego kod isto čnijih otoka. Otok je obrastao izvornom šumom. Uzgajaju se maslina, vinova loza, smokva, agrumi… Egejska se skupina otoka je razasuta od krajnjeg sjevera do Krete i od Gr čke do Turske. Skoro svi otoci pripadaju Gr čkoj. Dijele se na Ciklade (Kikladi, Nisoi Kykladon) i Sporade. Na jugu se posebno izdvaja Kreta. Ima površinu od 8 278 km2 i 500 000 stanovnika. Na otoku se u unutrašnjim dolinama uzgajaju masline, vinova loza, naranče. Važan je i turizam. Glavni centar je Iraklion. Između Atike i sjeveroisto čne obale Peloponeza su otoci Salamis i Egina (Aiyina). Cikladi leže uz jugoisto čnu obalu. Najveći otok je Naxos (428 km 2), a ostali veći otoci su: Míkonos, Delos (Apolonovo svetište), Mílos, Páros, Santorin (Thera, vulkan), Ándros, Kéa, Kíthnos, Sérifos, Sífnos, Síros i Tínos. Sporadi  se dijele na Sjeverne i Južne. Sjeverni  se nalaze uz istočnu obalu Gr čke i obuhva ćaju manji broj otoka: Skíros (glavni otok), Skópelos i Skíathos. Tu je razvijen turizam i poljoprivreda. Jugozapadno od Sjevernih Sporada je otok Eubeja  (drugi otok po veličini u Gr čkoj) gdje su razvijeni poljodjeljstvo i turizam. Južni Sporadi  su raštrkani uz maloazijsku obalu od otoka Lezbosa (Lezvos) do Rhodosa. Najvažnije djelatnosti su ribarstvo i sredozemna  poljoprivreda. Rhodos ima ima 1 444 km 2 i 3 250 sun čanih sati. 

Brodovi u luci 133

ALBANIJA Površina – 28 748 km 2 Broj stanovnika – 3,2 mil Gustoća naseljenosti – 110 st/km 2 Glavni grad – Tirana (500 000)

RELJEF Albanija se sastoji od dvije cjeline. Nizinski obalni dio je često močvaran zbog nanosa Drima i ostalih rijeka te je stoga prostor slabo naseljen. Obala je niska, mo čvarna i slabo razvedena s malo prirodnih zaljeva. Nešto ve ći su Drački zaljev i zaljev Vlorës. Druga cjelina je brdoviti planinski prostor. Na samom sjeveru je brdoviti dio koji pripada Dinaridima. Tu je najviši vrh – Prokletije s 2 694 m nadmorske visine. U središnjem i južnom dijelu je Šarsko-Pindski planinski sustav. Sjevernije je Šarski prostor gra đen pretežno od mla đih sedimenata (vapnenac, dolomit, mezozoik i tercijar), ali ima i starijih sedimenata (prema jugoistoku).  Najbolje je naseljen kontakt planinskog i obalnog dijela. Geološki to je mlad prostor. Prema Gr čkoj, gdje dopire dio Epira ima paleozojskih sedimenata. KLIMA Klima Albanije je pod utjecajem Jadranskog odnosno Sredozemnog mora pa obala i niža prigorja imaju mediteransku klimu, a planinski prostor ima planinsku kontinentalnu klimu. Albanske rijeke teku transverzalno pa se mediteranski utjecaj osje ća sve do Kosova. Količina padalina pove ćava se od obale prema unutrašnjosti (orografske i konvekcijske padaline). VODE Albanske rijeke teku transverzalno. Najvažnije su Bojana i Drim. Manje su: Mat, Erzen, Skumbi i Viore. Albaniji pripadaju i dijelovi Ohridskog, Prespanskog i Skadarskog jezera.

Prespansko jezero VEGETACIJA Do 600 m nadmorske visine  prevladava makija. Na višim visinama rastu četinjače, a na višim planinskim dijelovima  planinska vegetacija. Planinski dio je pod šumama koje zauzimaju 40% površine. POVIJEST  Najstariji stanovnici ovog prostora bili su Iliri. Njih su pokorili Rimljani po četkom 3.st.pr.Kr. Diobom Rimskog carstva 395., Albanija je pripadala Isto čnom Rimskom carstvu. Od 9. do 11.st. prostor Albanije bio je pod  bugarskim carstvom. Sredinom 14.st. osvojio ju je srpski car Dušan. Potkraj 14.st. dolaze Turci i od 1479. cijela je Albanija pod turskom vlaš ću i tako će ostati sve do balkanskih ratova. Da Srbija ne bi dobila izlaz na Otrantska vrata, velike su sile donijele odluku da se na tom prostoru formira nezavisna država Albanija. Ona je formirana 1912. U razdoblju 1945-60. Albanija je pod velikim utjecajem SSSR-a, a zatim Kine, Kube i Vijetnama. U Albaniji  je 1992. došlo do korjenitih promjena – uvo đenje višestranačkog sustava i provo đenje demokratskih izbora. Albanija je postala član Partnerstva za mir i potpuno se okrenula prema zapadu. Po četkom 1997. došlo je do velike gospodarske krize. 134

STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti Središnja ravnica uz Jadransko more je najnaseljeniji dio, i gospodarski najrazvijeniji. najrazvijeniji. Porijeklo  Najstariji stanovnici stanovnici ovog prostora bili su su Iliri i neki smatraju da su Albanci Albanci njihovi jedini direktni direktni potomci. Etnička struktura Albanci čine 98% stanovništva u Albaniji. Oni se satoje od dva plemena. Gege žive u sjevernom dijelu Albanije, a Toske na zapadu zemlje. Albanci

Gege Toske

Grci Rumunji i Turci Srbi

Dobna struktura 0-19 35 % 20-59 57,1 % 60 i više 7,9 %

98 % 54 % 46 % 1,8 % 0,1 % 0,1 %

Religijska struktura Muslimani 65 % Pravoslavci 20 % Katolici 15 %

Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

24 ‰ 5‰ 19 ‰ 32,9 ‰

Gospodarska struktura I sektor 47% II sektor 30% III sektor 22%

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 870$/stan 870$/stan Valuta – albanski lek Gospodarstvo je slabo razvijeno. Glavna grana gospodarstva poljoprivreda. Uzgajaju se žitarice, še ćerna repa,  pamuk, duhan, masline, vinova vinova loza, agrumi… Livade i pašnjaci zauzimaju 30% teritorija pa je razvijeno i sto čarstvo (ovce, koze, goveda…). Važna je i  proizvodnja sira, maslaca, kože i vune vune (to su bili izvozni proizvodi). proizvodi). Od ruda ima bitumena (za asfalt), željezne rude (pirita) i nafte (rafinerija u Elbasanu i naftovod do Vlore). Razvijene su prehrambena i tekstilna industrija. Infrastruktura je slabo razvijena – 3 000 km cesta i jedina željeznica od Skadra preko Tirane i Drača do Elbasana. Ceste su loše. NASELJA Tirana je glavni grad. Ostali ve ći gradovi su: Dures ili Dra č  (85 000), Elbasan (83 000), Skadar (82 000), Vlora (74 000) i Gjirokaster (24 000). Samo 35,2% stanovništva živi u gradovima.

Gjirokaster, svibanj 1995

135

ZEMLJE BIVŠE JUGOSLAVIJE Jugoslavija je postojala od 1918. do 1990. Tijekom tog razdoblja mijenjala je oblike vlasti. Oba je puta kao država osnovana voljom velikih sila koje su i željele sprije čiti njen raspad 1990.

SLOVENIJA Površina – 20 251 km 2 Broj stanovnika – 2 mil Gustoća naseljenosti – 97 st/km 2 Glavni grad – Ljubljana (270 000)

POVIJEST Danas Slovenija obuhva ća najveći dio slovenskog etni čkog prostora. To je jedan od najizrazitijih grani čnih prostora  – između alpskog, dinarskog, panonskog i mediteranskog prostora. Slovenija je zemlja srednje Europe.  Najranije pokušaje stvaranje jedinstvenog saveza izvršio je ilirsko-keltski savez Nori čana. Oni su ušli u sastav Rimskog carstva i kasnije su postali provincija. Centar im je bio u Celjskoj kotlini. Ta je provincija bila više vezana uz alpski dio. Slavenska kolonizacija nije uspjela formirati vlastiti teritorij pa taj prostor ostaje grani čni pojas Rimskog carstva. Slovenci zadržavaju svoj jezik i kulturu u selima, a gradovi i plemstvo su germanizirani. Slovenija se dijeli na Korušku, Kranjsku, Štajersku i Gori čku. U Sloveniji je do I.sv.rata uglavnom živjelo agrarno stanovništvo. Nacionalni najaktivniji najaktivniji je živalj bio u podru č ju Kranjske i današnjeg centre centre Ljubljane.  Nakon I.sv.rata Slovenija je ušla u Kraljevinu SHS. Hrvatska i Slovenija su bile najrazvijenije države Ugarske, ali  je Slovenija uvijek imala najveći dohodak. Zbog ovog su posebnog razvoja i odnosi me đu stanovništvom bili drugačiji. Demokratski odnosi bili su širi. Brzo je došla do sfere interesa ostale Europe. Danas je pridruženi član Europske unije i članica Partnerstva za mir. Izbjegla je rat 1990. Taj je rat izbacio iz funkcije pravac Be č  – Ljubljana – Zagreb – Beograd. Kao zamjenski  pravac funkcionira pravac Trst – Ljubljana Ljubljana – Budimpešta Budimpešta – Kiev. RELJEF Slovenija zauzima malen, ali relativno heterogen prostor. Sastoji se od: • dijela isto čnih Alpa i Predalpa (pružaju se iz Austrije u obliku Karavanki) •  peripanonski prostor – na kontaktu alpskog i dinarskog prostora (nastavlja se na alpski dio u pravcu sjeverozapad →  jugoistok).  Na kontaktu se nalaze brojni termalni i mineralni izvori (Radenci, Rogaška Slatina). U nižim predjelima izmjenjuju se stariji i mla đi sedimenti, sustav kotlina s riječnim tokovima, propusne i nepropusne stijene. U Pohorju ima paleozojskih naslaga i horstova. Dinarsko podru č je je krški  prostor.

Triglav

KLIMA Zračne mase se izmjenjuju sa svih strana. Planinski dio ima alpsku, središnji kontinentsku, a primorski mediteransku klimu. Temperature su u sije čnju –8°C, a u srpnju 22°C. Količina padalina je 1 600 mm/god. U kotlinama su prisutne termi čke inverzije (Maribor, Ptuj). Primorski dio ima ljetne temperature 23-25 °C, a zimi iznad 0°C. Količina padalina je 800-900 mm.  Najviši vrhovi Alpa Alpa imaju 3000 mm/god i stalan stalan snježni pokriva č. Tu se razvija rekreacijski turizam. 136

VODE Rijeke su brzog toka, velikih padova i pripadaju crnomorskom slivu. Sava je duga 221 km s  pritocima Ljubljanica, Mirna, Kupa, Krka. Drava ima 142 km, Mura 95 km. Soča ima 96 km i  jedina pripada jadranskom slivu. Postoji niz  ponornica: Pivka, Reka… Rijeke nisu plovne, ali na njima su brojne hidrocentrale izgra đene kaskadno. Postoji niz ledenja čkih jezera (Bohinj, Bled…).

Bled STANOVNIŠTVO Slovenija spada u red najstarijih nacija u Europi. Dominiraju rimokatolici (83%). Slovenija ima  jedan od najnižih infantilnih infantilnih mortaliteta u Europi. Europi. Gustoća naseljenosti Gustoća naseljenosti okosnice Slovenije je 336 st/km2, a Celjske kotline je 250 st/km 2. Gustoća naseljenosti Slovenskog primorja je 350-400 st/km2. Slabije su naseljeni prostori isto čnih Alpi (22 st/km2) i dinarskog krša (Snežnik, 3040 st/km2). Etnička struktura Madžari žive na istoku Slovenije. Bošnjaci su ovdje došli kao radnici u rudnike. Slovenci 87,8% Hrvati 2,8% Prirodno kretanje Dobna struktura  Natalitet 9,8 ‰ Srbi 2,4% 0-14 19,6 % Mortalitet 9,7 ‰ Bošnjaci 1,4% 15-59 63,6 % Prirodni prirast 0,1 ‰ Madžari 0,4% 60 i više 16,8 % Infantilni mortalitet 6,5 ‰ Ostali 5,2%

Gospodarska struktura I. sektor 11,5 % II. sektor 42,3 % III. sektor 46,2 %

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 6 800 800 $/stan Valuta – slovenski tolar Poljoprivreda je zna čajna. U krškim poljima uzgaja se vo će i vinova loza. Razvijeno je i ratarstvo i sto čarstvo i šumarstvo. Uzgaja se hmelj, a dobiva se meso i mlijeko. Energetsku osnovicu čini bogatstvo vode, ali ima i sme đeg ugljena i lignita (Posavlje – Velenje). Na bazi stare tradicije prerade željezne rude razvijena je metalna industrija. Najrazvijenija je prera đivačka industrija. Ljubljanska kotlina je raskrižje putova. Novi važni prometni pravac je onaj od Trsta preko Ljubljane na Maribor. Važan je i turizam (seoski turizam). NASELJA Ljubljana je glavni centar Kranjske. Tu živi najve ći broj stanovnika. Grad je nastao u središnjem dijelu zemlje. Celje (39 000) je centar prialpskog Podravlja. Maribor (120 000) je drugi po važnosti grad Slovenije. Centar je intenzivno razvijene regije. Jesenice  (50 000) su jedan od manjih cenatar Kranjske. Novo Mesto  je centar najslabije razvijenog prostora. Koper, Piran i Izola su centri u uskom obalnom pojasu. Za vrijeme Austrije centar je bio Trst. Utjecajem velikih sila Trst je odvojen od svog prirodnog primorskog prostora i zale đa. Zbog toga je Kopar zamijenio Trst koji je  poslije Rijeke bio druga druga luka Jadrana. Izola je industrijski industrijski centar.

137

REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogena regionalizacija Slovenije: • Pravi alpski prostor – Snežnik • Prialpski prostor – gornje Poso č je, Notranjska, Gorenjska s Ljubljanskom kotlinom, Dolenjska, Gornjodravsko Podravlje, celjsko-savinjska zavala (središnja Slovenija), posavsko prigorje, slovenski peripanonski prostor: Prekomurje i Podravlje • Submediteranski primorski prostor. regionalizacija Nodalno-funkionalna  Slovenije: • Ljubljanska makroregija • Celjska makroregija • Šavrinska makroregija (primorski dio) • Kranjska makroregija • Makroregija Novog Mesta • Mariborska makroregija

Ljubljana

BOSNA I HERCEGOVINA Površina – 51 129 km 2 Broj stanovnika – 4,4 mil Gustoća naseljenosti – 65,4 st/km 2 Glavni grad – Sarajevo

POVIJEST Teritorij Bosne po činje se oblikovati tek u srednjem vijeku. U doba rimskog carstva najve ći dio pripadao je  provinciji Dalmaciji. U ranom srednjem vijeku nalazio se izme đu straohrvatske jezgre u primorju i Slavonije. Tada se počinju javljati vijesti o teritorijalnom okupljanju u gornjem toku Bosne. Ograni čena je na prostoru jedne  planinske sredine. Nema potvrda o vezi tog prostora sa slavonskim i jadranskim prostorom. Najranija faza širenja tog prostora je širenje u peripanonski prostor u 12.st. Može se pretpostaviti da je Vrhbosna bila povezana s  peripanonskim dijelom dijelom što odgovara tadašnjem tadašnjem gospodarstvu – transhumantno transhumantno sto čarstvo. Bosanske feudalne organizacije pripadale su crkvi. Turci organiziraju teritorij formiranjem sandžaka. Formiraju se nova središta – Sarajevo. 1878. na Berlinskom kogresu Austro-ugarskoj je dopušteno da okupira Bosnu i Hercegovinu te je ona 1908. proglasila aneksiju. RELJEF Izmjenjuju se aluvijalne ravne ravni sa starim paleozojskim stijenama. Dinarski prostor: izmjenjuju se kotline, sutjeske i krš. KLIMA Klima je umjereno kontinentalna. U južnim dijelovima osje ća se utjecaj mora. STANOVNIŠTVO Broj stanovnika Po popisu stanovništva 1880. u Bosni i Hercegovini je živjelo 1 159 000 stanovnika (20 st/km 2). Porast broja stanovnika zamije ćen je nakon II.sv. rata. Po popisu stanovništva 1991. u Bosni i Hercegovini živjela su 4 364 574 stanovnika. Gustoća naseljenosti  Najgušće je naseljena sjeveroisto čna Bosna i sarajevsko-zeni čka zavala, a rijetko zapadna Bosna, Hercegovina te  jugoistočna i istočna Bosna. 138

Prirodno kretanje 1991.  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

14,1 ‰ 10 ‰ 4,1 ‰ 12,2 ‰

Etnička struktura Muslimani 31 % Srbi 47 % Hrvati 22 %

Dobna struktura 0-14 27,5% 15-59 64,3% 60 i više 8,2%

Gospodarska struktura I. sektor 13,8 % II. sektor 45,6 % III. sektor 40,6 %

REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogena regionalizacija: • Peripanonski prostor Ovaj prostor se dijeli na cazinski, dobojski, sanski i kozara čki prostor. • Unutrašnji dinarski prostor (srednja Bosna) Prostor je građen od nepropusnih stijena – Podgrme č, Pliva, Podunje. • Bosansko-hercegova čki krški prostor Reljef je razvijen u obliku debelih karbonatnih stijena i nema jedinstvene strukture. Završje ima obilježja krškog  prostora. Hercegovački planinski prostor ima 1500-2000 m nadmorske visine sa zna čajnim udolinama gornje  Neretve, gornje Sutjeske i Rame. Rame. • Submediteranski dio prostor Hercegovine Razvijeni su krški oblici, niža pobr đa, krške zaravni, rijeke ponornice. ponornice. Do dolaska Osmanlija Osmanlija ovo je bio sto čarski  prostor. Danas se uzgaja duhan, duhan, vo će, povr će i žitarice. Nodalno-funkcionalna regionalizacija: • Sarajevo – 415 000 stanovnika • Zenica – mlado urbano središte, posebno je značenje dobila za Jugoslavije kad se razvija metalurgija (važan je Vareš zbog ugljena). •  Tuzla – eksploatacija soli, ugljena, termoelektrane, kemijska industrija • Banja Luka – 140 000 stanovnika •  Mostar – vode će središte isto čnog dijela,  boksit

Stari most u Mostaru srušen 1993. godine

SR JUGOSLAVIJA Površina – 102 173 km 2 Broj stanovnika – 10,4 mil Gustoća naseljenosti – 102 st/km 2 Glavni grad – Beograd Godina Srbija Uža Srbija Vojvodina Kosovo Vojvodina

Hrvati u Vojvodini, Srbiji i Kosovu 1948. 1953. 1961. 1971. 169 864 173 246 164 913 184 913 Apsolutno 30 342 39 991 43 817 38 088 Indeks 100 128 95 125 Apsolutno 134 232 128 054 145 341 138 561 Indeks 100 95 108 103 Apsolutno 5 290 6 201 7 251 8 264 Indeks 100 117 137 156 Bunjevci Šokci 139

1981. 140 369 31 447 109 561 81 8 218 154 9 755 799

1991. 109 214 26 827  –35 65 74 226 55 8 161 154 21 552 1 866

Godina Broj Udio Indeks

1948. 543 795 15% 100%

1953. 588 411 15% 100%

Srbi u Hrvatskoj 1961. 1971. 624 991 626 789 15% 15% 100% 100%

1981. 531 502 11,5% 95%

1991. 533 502 12% 96%

– 4%

SRBIJA Površina – 55 968 km 2 Broj stanovnika – 5,8 mil Gustoća naseljenosti – 104 st/km 2 Glavni grad – Beograd

POVIJEST Srednjovjekovni srpski teitorij nastaje ujedinjavanjem Raške i Zete. Raška je obuhva ćala sandžačko-starovlaški  planinski prostor, a Zeta prostor Crne Gore. U 13.st. teritorij se proteže na Kosovo, Albaniju i Makedoniju do Soluna. Jedinstvena vlast teško se uspostavljala zbog heterogenosti. Dolazi do obra čuna vlastele, kneževa. Padom Kosova pod osmanlijsku vlast u 15.st. Srbija se smanjuje i naposljetku i Srbija potpada pod osmalijsku vlast.  Nakon II. srpskog ustanka jezgra Srbije pomakla se prema sjeveru. 1918. Kraljevini Srbiji pripojena je Vojvodina i Kosovo i Kraljevina Crna Gora. Zatim je ujedinjenjem s Dražavom SHS nastala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Kraljevina Jugoslavija. Nakon II.sv.rata nastala je SFR Jugoslavija koja se po četkom 1990ih raspada. Srbija i Crna Gora ostaju u Federativnoj republici Jugoslaviji. RELJEF Sjeverni dio je panonski, nizinski. Planine su starijeg postanka (kristalaste stijene). Na zapadu je Dinarsko gorje, a na istoku Predkarpati. KLIMA Klima je kontinentalna (utjecaj sibirske anticiklone). Ljeta su topla, a zime hladne. NASELJA Beograd je nastao na ušću Save u Dunav već u rimsko doba. Razvio se na temelju povoljnog prometnog položaja.  Niš se razvio u dolini Morave Morave i tako đer se razvio kao prometno čvorište. REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogena regionalizacija: • Peripanonski prostor (panonski prostor) • Sjeveroistok (Pontijsko-vlaški prostor) • Moravska regija • Dinarski prostor na jugozapadu Nodalno-funkcionalna regionalizacija: • Beogradska makroregija • Niška regija. Ovo su dva najvažnija središta Srbije, ali postoji i cijeli niz manjih centara: Šabac, Valjevo, Čačak, Pirot, Leskovac…

VOJVODINA Površina – 21 506 km 2 Broj stanovnika – 2 mil Gustoća naseljenosti – 93 st/km 2 Glavni grad – Subotica 140

POVIJEST Do 1918. ovo je bio prostor starih ugarskih županija, a zatim je priklju čen Kraljevini Srbiji. Razdoblje osmanske vlasti dovelo je do prekida u kulturnom pejsažu, a zatim i dva svjetska rata. U 18. i 19.st. ovdje su živjeli Hrvati, Srbi, Madžari i jedan dio Rumunja. Za vrijeme Austro-Ugarske dolazi do doseljavanja velikog broja Nijemaca što dovodi do razvoja agrarne djelatnosti. Na kraju 18. i po č.19.st. stvarali su se viškovi hrane za izvoz. PRIRODNA OBILJEŽJA Prostor Vojvodine je produžetak Velikog Alfölda, velike ravnice u Madžarskoj i predstavlja mikrocjelinu Alfölda. Osim Fruške gore (viši prostor) i Ba čko-baranjske grede (lesno uzvišenje) nema zna čajnijih uzvišenja. Klima je slična kontinentalnoj klimi s ja čim istočnim i sjevernim utjecajem. STANOVNIŠTVO Etnička struktura bila je u 19.st. jako šarolika. Izgradnjom željeznice došlo je do stvaranja urbanih centara i industrije u tim gradovima. Krajem I.sv.rata ovaj etni čki šarolik prostor dobiva Srbija s opravdanjem da je tu većina srpsko stanovništvo (20%). Etni čka se struktura promijenila tijekom i nakon I.sv.rata kada je velik dio  Nijemaca poginuo i izbjegao. Madžari su se manje iseljavali. Nakon II.sv.rata dolazi do kolonizacije Vojvodine od strane Crnogoraca, Srba (iz isto čne Hercegovine), Hrvata (iz Dalmatinske zagore), Albanaca… Oni su se naseljavali u prostore opustjele nakon iseljavanja Nijemaca i Madžara. Danas ve ćinu stanovništva čine Srbi, slijede Madžari i Hrvati te ostali narodi. Hrvati su u Vojvodinu doselili u budimski ejalet, Ba čku i Banat iz Hercegovine, Dalmatinske zagore, Bosne za vrijeme Osmanlija. Na prostoru Vojvodine 1948. živjelo je 148 000 Hrvata, ve ćinom u Srijemu i Bačkoj (Subotica  je bila hrvatski grad). Ovaj se broj naglo po čeo smanjivati tako da je broj Hrvata u Vojvodini pao na polovinu. Danas se procjenjuje da u Vojvodini živi svega 20 000-30 000 Hrvata. Jedan se dio Hrvata 1991. izjasnio kao Bunjevci i Šokci (20 000). Hrvati u Vojvodini nemaju prava. Od 1948. do danas oko 15% autohtonog stanovništva iselilo se iz Vojvodine, Srbije i Kosova. REGIONALIZACIJA Tri glavna dijela Vojvodine su Banat, Ba čka i Srijem s tim što se zapadni dio Srijema nalazi u isto čnoj Slavoniji. Uvjetno-homogeno Vojvodina je jedna jedinstvena regija koja se može podijeliti na: • Banat • Bačku • Srijem. Nodalno-funkcionalnom regionalizacijom dijelimo je na: • Novosadska regija • Somborska regija • Subotička regija • Zrenjanska regija • Srijemsko-mitrovi čka regija.

KOSOVO Površina – 10 887 km 2 Broj stanovnika – 2 mil Gustoća naseljenosti – 180 st/km 2 Glavni grad – Priština

RELJEF Kosovo je zatvorene regija okružena planinskim lancima. Jedino je isto čni dio niži. Obuhva ća prostor dviju najvećih reljefnih zavala na dodiru Rodopskog (na istoku) i Šarsko-pindskog gorja (na zapadu). Zbog toga se izdvajaju dva dijela: • Metohijska zavala na istoku sa specifi čnom klimom i Belim Drimom. Dno zavale je na oko 400 m nadmorske visine. Zbog Drima dosta je izložena mediteranskom utjecaju, a relativno je dobro zatvorena višim dijelovima Dinarskog gorja. Zavala se izdiže do 1 000 m nadmorske visine. 141

• Kosovska zavala je mnogo prostranija i pli ća (do 500 m nadmorske visine). Okružena je

gromadnim gorjima Šar-

 planine i Kopaonika (1 703 703 m)

KLIMA Kosovo ima kontinentalnu klimu, a s Jadrana prodire manji utjecaj. POVIJEST Kosovo je u davnoj prošlosti imalo važnu prometnu funkciju. Bilo je križište pravaca, ali oni su 1912. zamrli. Za osmanske vlasti ovo je bio naru čito važan prostor. Stanovništvo se uglavnom bavilo ratarstvom i sto čarstvom. STANOVNIŠTVO Kotline su na Kosovu bile slabo naseljene sve do buma stanovništva u zadnjih 50 godina. Na Kosovu su prisutne velike migracije stanovništva. Prirodni prirast je 1991. iznosio 34 ‰. GOSPODARSTVO  Na Kosovu se nalazi značajno rudno bogatstvo – ugljen (kameni ugljen), željezna ruda, cink, zlato. Zbog bogatstva ugljena tu se razvile termoelektrane (Trepča I i II). Cijela regija je nerazvijena jer se nije  podizao standard života. života. NASELJA Snažnija urbanizacija dogodila se poslije II.sv.rata. Priština je glavni grad, a ostali centri su Đakovica i Prizren (industrijski, kulturni i trgovački centar). REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogenom  regionalizacijom Kosovo se dijeli na dvije cjeline: • Metohijska zavala • Kosovska zavala. U nodalno-funkcionalnoj regionalizaciji izdvaja se jedino Prištinska regija, te eventualno Prizren no tu su još: Kosovska Mitrovica, Pe ć, Đakovica.

Stari turski most u Prizrenu

CRNA GORA Crna Gora zajedno sa Srbijom čini Federativnu Republiku Jugoslaviju odnosno Srbiju i Crnu Goru. Površina – 13 812 km 2 Broj stanovnika – 615 000 Gustoća naseljenosti – 44 st/km 2 Glavni grad – Podgorica

POVIJEST Teritorij Crne Gore u anti čkom se razdoblju izdvajao kao jedinstvena rimska provincija. To je bilo pdru č je stare Duklje. I nakon slavenske kolonizacije naziv se prenio na cijelu provinciju. Naziv Duklja zajedno s nazivom Zeta zadržao se kroz srednji vijek. Duklja s Raškom bila je središte srednjovjekovne srpske države.  Nakon uspostave osmanlijske vlasti – hercegova čki i skadarski sandžak – gube se oba naziva, ali se javlja naziv Crna Gora za prostor katunskog krša koji je bio nova jezgra okupljanja naroda. Taj se naziv s vremenom proširio na prostor Tare, Pive i gornje Mora če. Cijeli taj prostor u 19.st. ima zna čenje jezgre oko koje se okuplja crnogorski narod. Ipak država se nije formirala na cijelom tom prostoru jer su niži dijelovi bili islamski orijentirani (Podgorica, Spuž…). Pripajenjem ovih centara 1879. nastaje jedinstveni teritorij Crne Gore koji se sastojao od crnogorskih  brda, prostora od Bara do Ulcinja i krškog prostora. Tek 1913. u sastav države uklju čuje se prostor Polimnja, dio Sandžaka i Bokokotorski zaljev. 142

RELJEF Reljef je planinski. To je mlado nabrano Dinarsko gorje u obliku planinskih lanaca sa sutjeskama izme đu njih. Niži je jedino  prostor podgoričkog i nikši čkog polja (doliza Zete) s mlađim naplavnim sedimentima. Obala je dosta razvijena (abrazija). Možemo izdvojiti brdsko-planinski prostor Dinarida i usku primorsku zonu.

Kotor u Boki kotorskoj KLIMA Klima je planinska, a jedino obalni pojas pojas i Bokokotorski zaljev imaju mediteransku klimu. STANOVNIŠTVO Crnogorci čine 90% stanovništva, a ostatak su Srbi, Albanci i mali broj Hrvata (2%) u Tivatu i Kotoru. REGIONALIZACIJA Crna gora se uvjetno-homogenom regionalizacijom  dijeli na četiri dijela: 1. Mediteransko primorje Ovaj prostor se dijeli u dvije podcjeline: • Boka (glavni centri su Kotor i Herceg Novi) • Barsko-Ulcinjsko primorje (ovo je prostor turizma s nekim od najljepšim plažama Sredozemlja) 2. Skadarska zavala Ova je zavala mediteranski prostor s planinskim okvirom. U prijezerskoj ravnici nalazi se Podgorica (nekad Titograd). To je administrativni i gospodarski centar. Ja či razvoj ovog prostor po čeo je nakon II.sv.rata. 3. Katunski krš Ovo je visoki planinski dio zapadano od Skadarske zavale. To je prostor ogoljelih pašnjaka s malim poljima (Grahuljsko, Cetinjsko). Glavno središte ovog prostora je Cetinje koji je jedno vrijeme bio i glavni grad. 4. Crnogorska brda Ovo je visoki planinski dio, krški kraj koji je raš članjen dolinama Pive, Tare i Mora če. To je uglavnom stočarski kraj sa šumama na južnim padinama. Najvažniji centri su Ivangrad (drvna industrija) i Žabljak (na 1 450 m nadmorske visine). Na samom sjeveru je dio Sandžaka čiji je centar Pljevlja.  Nodalno-funkcionalnom  Nodalno-funkcionalnom regionalizacijom izdvajaju izdvajaju se sljede će regije: • Podgorička • Cetinjska • Kotorska • Barska.

MAKEDONIJA Površina – 25 713 km 2 Broj stanovnika – 2,2 mil Gustoća naseljenosti – 84 st/km 2 Glavni grad – Skopje (600 000)

RELJEF Makedonija je zemlja u jugoisto čnoj Europi. U njenom reljefu dominiraju dva razli čita gorja. Vardar je reljefna granica između dvaju planinskih dijelova. Isto čno od Vardara je reljefno stariji prostor Rodopskog gorja, ali i niži  prostor (Trakija). To je prostor gra đen od paleozojskih kristalastih škriljavaca. Unutar tog prostora nalaze se kotline. One nisu široke, štoviše dna su im vrlo uska. U svakoj kotlini je po jedno važnije naselje pa one često po njemu imaju ime: Prespanska, Strumička, Radoviška, Deverska, Prilepska… Na zapadu je Šarsko-Pindsko gorje. 143

KLIMA Značajan je kontinentski utjecaj. Makedonija je dolinom Vardara otvorena prema sjeveru, ali i prema jugu. Sibirska anticiklona se osje ća u vjetru zvanom košava. Temperature u sije čnju su –2°C, a ljeti su vrlo visoke i znaju doći do 40°C. Kroz dolinu Vardara s juga dopire mediteranski utjecaj pa se u kotlinama uzgajaju mediteranske kulture. VODE Vardar, Bregalnica, Crni Drim, Treska i P činja su najvažnije rijeke i pripadaju egejskom slivu. Od jezera najbitnije je Ohridsko (turizam). VEGETACIJA 34% površine Makedonije je pod šumom.

Biljni svijet Makedonije

POVIJEST Središte antičke Makedonije bilo je u dolini rijeke Bistrice. Ona je sezala na zapad sve do vardarskih kanjona (do Velesa). Ona je sužena na mali prostor današnje Makedonije. Južni dio anti čke Makedonije danas je u Gr čkoj – egejska Makedonija, a dio je u Bugarskoj – pirinska Makedonija. Preko prostora Makedonije prolazio je niz vojski tijekom povijesti: Rimljani, Bugari, Turci… U antici Makedonija je bila podijeljenja na dvije provincije: jedna sa središtem u Solunu (Thessaloniki) i druga sa središtem u mjestu koje se zvalo Stobi, a nalazilo se južno od Velesa. Zbog novog slavenskog stanovništva koje se naseljava u srednjem vijeku Makedonija dobija naziv Sklavinija, a glavno središte Makedonije formira se na podru č ju Prespanskog jezera. U osmanlijsko doba (1371-1912.) Makedonija je podijeljenja na sandžake (skopski, ohridski, ćustenalski i solunski). Razvitak nacionalne svijesti u 19.st. potakla je borba za autonomnom Makedonijom. Umjesto samostalnosti Makedonija je 1913. podijeljenja između Gr čke (Egejska Makedonija), Bugarske (Pirinska Makedonija) i Srbije (Vardarska Makedonije), a mali dio  pripao je i Albaniji. Današnja Današnja Makedonija obuhvaća prostor koji je tada pripao Srbiji. STANOVNIŠTVO U pogledu etni čke strukture Makedonija je jako heterogena zemlja. Makedonci čine 66,5% stanovništva, a Albanci 22,9%. Ovaj veliki udio Albanaca i njihovi zahtjevi za autonomijom te odbijanje tih zahtjeva od strane vlasti velika su prijetnja za cjelovitost Makedonije. Uz skopsku regiju, najviše stanovništva živi na istoku i jugoistoku Makedonije. Cijeli zapadni dio slabo je naseljen. To je planinski prostor. Ma Makedonija kedonija je poznata kao emigracijska zemlja. Nedostatak zemljišta tjerao je stanovništvo na iseljavanje – pe čalbari (pečalba je makedonski izraz). Infantilni mortalitet u Makedoniji iznosi 24 ‰. Etnička struktura Makedonci Albanci Turci Srbi Vlasi Ostali (Grci, Rumunji, Cincari…)  Neopredijeljeni

66,5 % 22,9 % 4% 2% 0,4 % 1,8 % 0,1 %

Religijska struktura Pravoslavci 59 % Muslimani 26 % Ostali 15 %

Dobna struktura 0-14 29,1 % 15-59 61,6 % 60 i više 9,3 %

Gospodarska struktura I. sektor 5,4 % II. sektor 32,7 % III. sektor 61,9 %

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 1 590 590 $/stan Valuta – makedonski denar Sve do II.sv.rata u gospodarstvu je dominirala poljoprivreda. Ona je i danas tradicionalno važna grana gospodarstva. Razvijena je zahvaljuju ći klimi i razvija se u kotlinama. U kotlinama koje su zatvorene prema sjeveru, a otvorene prema jugu uzgaja se duhan, vinova loza, povrtlarske kulture pa čak i riža i pamuk. 144

Razvijeno je i stočarstvo. Od ruda ima nešto ugljena, a velik dio energije se dobiva iz termoelektrana. Postoje i nalazišta olova i cinka (Zletovo, Kratovo). Industrija je tehnološki zastarjela (prehrambena, tekstilna i kemijska). Makedonija ima važnu prometnu funkciju – dolina Vardara.

NASELJA Skopje je glavni grad i nalazi se na rijeci Vardar nešto južnije od granice sa Srbijom. Intenzivniji razvoj Skopja  počeo je tek nakon 1963. (potres) – razvijena je rafinerija nafte. Drugi grad po veli čini je Bitola sa 83 000 stanovnika, a slijede Prilep (66 000 stanovnika) i Štip (42 000). Skopska makroregija   obuhvaća središnju i sjeveroisto čnu Makedoniju u slivu Vardara do 300 m nadmorske visine. Glavni centar je Skopje koje se nalazi na raskrižju puteva Moravom i onima prema Kosovu. To je stari grad koji od srednjegvijeka ima razvijeno zanatstvo i trgovinu. Zamah je dobio tek nakon II.sv.rata kada se pove ćao broj stanovnika. Nakon potresa 1963. došlo je do obnove što je pogodovalo razvoju grada. U okolici grada razvila se metalna i petrokemijska industrija. U ovom prostoru izdvaja se i Kumanovo (70 000) – prometno čvorište i regionalni centar. Veles – staro trgovačko središte s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom i metaloprera đivačkom industrijom. Isto čno od Skopja nalazi se Tetovo – centar Pološke kotline s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom. Nešto južnije je manji centar – Gostivar. Istočno od Vardara nalazi se Štip  s razvijenom tekstilnom i prehrambenom industrijom, Kočani – središte proizvodnje riže i Strumica.  Na jugozapadu je Prilep – važno prometno raskrižje s razvijenom prehrambenom industrijom, Bitola s razvijenom kožnom i prehrambenom industrijom, Ohrid sa Strugom  kao važni turisti čki prostor i Kruševo  (centar  pečalbarstva). REGIONALIZACIJA Uvjetno-homogenom regionalizacijom Makedoniju dijelimo na dva dijela: • Zapadna Makedonija – zapadno od Vardara •  Istočna Makedonija – isto čno od Vardara. Nodalno-funkcionalnom regionalizacijom Makedonija se dijeli na: • Skopska makroregija • Veleska makroregija • Tetovska makroregija • Bitoljska regija • Prilepska makroregija • Ohridska makroregija.

Manastir sv.Jovana Kanea na Ohridskom jezeru

145

ISTOČNA EUROPA Istočna Europa obuhvaća zemlje koje su bile dio SSSR-a. To su europska Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldavija,  baltičke zemlje Estonija, Latvija i Litva. 16 Raspadom SSSR-a 1990. nastaje 15 zemalja. Od toga ih je šest u Europi – Rusija (iako je najve ćim dijelom u ziji, njena jezgra je u Europi), Estonija, Latvija, Litva, Bjelorusija, Ukrajina i Moldavija. Azerbejdžan, Gruzija i Armenija su kavkaske republike i po nekim autorima tako đer pripadaju Europ, no to ovisi o tome gdje se povu če granica između Europe i Azije u tom prostoru. Turkmenistan, Tadžikistan, Kirgistan, Kazahstan i Uzbekistan su u središnjoj Aziji.

ESTONIJA Površina – 45 215 km 2 Broj stanovnika – 1,6 mil Gustoća naseljenosti – 35 st/km 2 Glavni grad – Tallin (445 000)

POVIJEST U 13.st. ovaj prostor osvajaju Danci i Nijemci, u 16.st. Šve đani, u 18.st. Rusija. Estonija 1917. dobiva autonomiju, ali je odmah zatim okupiraju Nijemci. Nakon I.sv.rata postaje sovjetska republika. U II.sv.ratu opet su je okupirali  Nijemci, a 1945. ponovno ulazi ulazi u SSSR. Nezavisnost je proglasila proglasila 1991. POLOŽAJ Leži većim dijelom na poluotoku izme đu Riškog i Finskog zaljeva na južnoj obali Balti čkog mora. Graniči s Latvijom na jugu i Rusijom na istoku. RELJEF Dio je stare gromadne mase. Sjeverni dio Estonije izgra đen je od mezozojskih naslaga i to je mo čvarno nizinsko  područ je, a južni dio građen je od mezozojskih i paleozojskih naslaga. Obala je niska, pješ čana i pjeskovita. KLIMA Klima je umjereno kontinentalna i pod  jakim utjecajem sjevernog strujanja i kontinenta. Velike su razlike izme đu toplog i hladnog dijela godine. VODE Estonija je bogata vodom. Ima više od 200 jezera od kojih su najve ća Čudsko i Virdsko. Hidrografska mreža je razgranata. Rijeke su kratke, plitke i  brze. VEGETACIJA Obradive površine zauzimaju 43% površine, a mo čvare 44%.17 Ima dosta šume.

16

 Estonija, Latvija i Litva se mogu izdvojiti kao sjeveroisto čna Europa.  CIA World Factbook 2001. – 42% teritorija su šume, 11% pašnjaci, a 25% je obradivo tlo.

17

146

Nacionalni park Lahemaa

STANOVNIŠTVO Stanovništvo je miješano zbog politike SSSR-a. Rusi su naseljeni za sovjetske ere. Estonski je ugrofinski jezik. Gustoća naseljenosti Sjever, osobito primorje, je guš će naseljen. Najrje đe je naseljen oto čni prostor (Hiiumaa, Saaremaa). Etnička struktura Estonci 61,5 % Rusi 30,3 % Ukrajinci 3,1 % Bjelorusi 1,8 % Finci 1,1 %

Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

10,2 ‰ 14 ‰ -3,8 ‰ 15,8 ‰

Dobna struktura 0-14 21,1 % 15-59 60,5 % 60 i više 18,4 %

Gospodarska struktura I. sektor 17,8 % II. sektor 34,9 % III. sektor 47,3 %

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 3 600$/stan 600$/stan Valuta – estonska kruna Uzgajaju se žitarice, krumpir. Razvijeno je i ribarstvo. Proizvode se nafta, plin i bitumen. NASELJA U gradovima živi 70% stanovništva. Glavni grad je Tallin, a ostali su Tartu, Kohtla-Järve, Narva i Pärnu.  Naseljenost raste prema prema unutrašnjosti. Otoci Otoci Hiiumaa i Saaremaa su slabo slabo naseljeni.

LATVIJA Letonija je hrvatski naziv. Službeni naziv je Latvijas Republika. Površina – 64 635 km 2 Broj stanovnika – 2 680 000 (1992.) Gustoća naseljenosti – 42 st/km 2 Glavni grad – Riga

POVIJEST Estonija je dugo vremena bila pod Danskom, Švedskom i Poljskom. Tijekom I. i II.sv.rata bila je pod Njema čkom, a nakon II.sv.rata pod Rusijom. PRIRODNA OBILJEŽJA Leži na obali Balti čkog mora i obuhva ća dio sjevernoeuropske nizine. Reljef je nastao pleistocenskom glacijacijom. Obala je  pješćana i niska te slabo razvedena (osim Riškog zaljeva). Klima je sli čna estonskoj – hladna kontinentalna s velikim amplitudama. Prosječene siječanjske temperature na zapadu su –  2°C, a na istoku –7 °C. Prosječne srpanjske temperature su 1618°C. prosječna količina padalina je 500-800 mm/god. Riječna mreža je dobro razvijena. Najvažnija rijeka je Daugava (Zapadna Dvina), a manje su Venta, Lielupe i Gauja. Šume  prekrivaju oko 40% teritorija. teritorija.

Obala Baltičkog mora u Latviji

STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti Stanovništvo je uglavnom koncentrirano oko glavnog grada Rige. Tu živi četvrtina stanovnika. Ostali gradovi su: Ventspils, Jelgava i Daugavpils. 147

Nacionalna struktura Latvijci 54 % Rusi 34 % Bjelorusi 4% Ukrajinci 3% Poljaci 2% Litavci 1%

Prirodno kretanje  Natalitet 12,1 ‰ Mortalitet 13,6 ‰ Prirodni prirast -1,5 ‰

Dobna struktura 0-14 21,4 % 15-59 60,4 % 60 i više 18,2 %

Gospodarska struktura I sektor 15,5% II sektor 40,6% III sektor 43,9%

Jezik Letonski je jezik jedan od dva preživjela predstavnika balti čkog ogranaka indoeuropskog jezika. Najsrodniji je litavskom. GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 2 140 140 $/stan Valuta – letonski lat Poljoprivreda je jedna od najzna čajnijih grana. Uzgajaju se žitarice, krumpir, lan i še ćerna repa. Promet je slabo razvijen. Važne su luke. Rijeke se iskorištavaju za hidroenergiju. Postoje nalazišta plina. Od industrije razvijena je  brodogradnja.

LITVA Površina – 65 200 km 2 Broj stanovnika – 3 700 000 Gustoća naseljenosti – 56 st/km 2 Glavni grad – Vilnius (600 000)

POVIJEST Litva ima sli čnu povijest kao i Latvija. U srednjem vijeku postojalo je Veliko Litavsko Vojvodstvo, koje je tijekom svog postojanja bila ve ćinom vezano s Poljskom u Poljsko-Litavskoj Uniji. Tu državu treba jasno razlikovati u odnosu na modernu litavsku državu. Litva je dugo bila pod utjecajem Pruske odnosno Njema čke, a nakon II.sv.rata Rusije. PRIRODNA OBILJEŽJA Obuhvaća obalu Baltičkog mora, Veliku ravnicu i porje č je rijeke Nemunas (Njemen). Reljef se sastoji od ostataka  pleistocene glacijacije. Nadmorske visine su do 200 m. Ima dosta morenskih nanosa i više od 4 000 glacijalnih  jezera. Klima je umjereno kontinentalna. Prosje čna siječanjska temperatura je od –4 do –8 °C, a srpanjska 17 °C. Godišnja količina padalina je 570-850 mm. Hidrografska mreža je dobro razvijena. STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti  Naseljenost je uglavnom uglavnom ravnomjerna, a nešto je viša viša u središnjem i južnom dijelu, a rje đa na jugoistoku. Etnička struktura Litvanci 81 % Rusi 9% Poljaci 7% Bjelorusi 1,5 % Ukrajinci 1%

Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

12,5 ‰ 12,4 ‰ 0,1 ‰ 16 ‰

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 2 800 800 $/stan Valuta – litavski litas 148

Dobna struktura 0-14 22,6 % 15-59 61,1 % 60 i više 16,3 %

Gospodarska struktura I sektor 18,6% II sektor 38,2% III sektor 43,2%

Značajno je poljodjeljstvo. Uzgaja se krumpir, krmno bilje, žitarice, šećerna repa. Pod šumama je 28% površine. Važan  je i ribolov na Atlantiku. Razvijene su metalna, kemijska i tekstilna industrija.

NASELJA Glavni centri su Vilnius, Kaunas (429 000) i Klaipeda (206 000).

Vilnius

BJELORUSIJA Površina – 207 600 km 2 Broj stanovnika – 10,3 mil Gustoća naseljenosti – 50 st/km 2 Glavni grad – Minsk (1 671 000)

POVIJEST U 9.st. ovaj je prostor u sastavu Kijevske države. U 13.st. nastaju manje feudalne države, a u 14.st. formira se kneževina. Pri formiranju Poljske-Litavske Unije ulazi u njen sastav. Pri I. i II. diobi Poljske pripada Rusiji. U oba rata bila je pod Nijemcima, a 1945. ulazi u sastav SSSR-a. PRIRODNE KARAKTERISTIKE Obuhvaća Bjelorusku nizinu i sjeverni dio Polesja. Nadmorske visine na sjeveru su oko 350 m, a na  jugu, u Polesju, 100-150 m.  Nema izlaza na more. Ima  preko 4 000 glacijalnih  jezera što je odraz  pleistocenske glacijacije. Riječna mreža je dobro razvijena – Dnjepar, Pripjat,  Nemen. Klima je kontinentalna i oštra pod utjecajem sibirske anticiklone. Sije čanjske temperature su od –4,4 °C na  jugozapadu do –8°C na sjeveroistoku, a srpanjske su 17-18,8°C. Količina padalina iznosi 550-700 mm/god. Trećina zemlje prekrivena je šumama. Od ruda ima lignita, kamenog ugljena i kalijeve soli. 149

Močvarno Polesje

STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti  Najgušće je naseljen središnji dio zemlje, oko gradova Minsk, Hrodna i Mahilo ŭ, a najrjeđe močvarno Polesje. Etnička struktura Bjelorusi 78 % Rusi 13 % Poljaci 4% Ukrajinci 3%

Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

12 ‰ 11 ‰ 1‰ 12 ‰

Dobna struktura 0-14 23,2 % 15-59 60,1 % 60 i više 16,7 %

Gospodarska struktura I. sektor 19,8 % II. sektor 36,5 % III. sektor 43,7 %

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 2 915 915 $/stan Valuta – rublja Značajna je poljoprivreda, a od industrije prehrambena, kemijska i industrija poljoprivrednih strojeva te metalurgija. NASELJA 70% stanovništva živi u gradovima. Glavni centri su: Minsk, Homel (Gomel, 517 000), Vitebsk (370 000), Mogilev (Mahilyow, 360 000), Grodno (290 000), Brest (220 000). Minsk je glavno kulturno, politi čko i gospodarsko središte. Brest je grada na krajnjem zapadu. Grodno je središte tekstilne i prehrambene industrije. Na sjeveroistok  je Vitensk, a na granici prema prema Ukrajini industrijsko industrijsko i upravno središte Gomel. Gomel.

MOLDAVIJA Površina – 33 700 km 2 Broj stanovnika – 4,4 mil Gustoća naseljenosti – 129 st/km 2 Glavni grad – Kishinev (680 000 stanovnika)

POVIJEST U 14.st. osnovana je Moldavska kneževina koja je priznavala ugarsko, a zatim tursko vrhovništvo. Krajem 18.st. Bukovinu dobija Austrija, a lijevu obalu Dnjstra Rusija koja je kasnije dobila i prostor izme đu Dnjestra i Pruta (Besarabija). Moldavska i Vlaška su u 19.st. sklopili personalnu uniju. Rumunjska je Besarabiju morala predati SSSR-u 1940. te je od tog prostora fromirana Moldavska SSR koja je 1991. proglasila nezavisnost. POLOŽAJ I RELJEF Moldavija leži izme đu rijeka Prut i Dnjestar. To je uglavnom ravni čarsko područ je, zaravan sa isprepletenim riječnim tokovima. Prostor se izdiže do 350-400 m nadmorske visine na isto čnim i zapadnim rubovima. Isto čni dio  je reljefno stariji. Na jugu je plodna plodna nizina, a na sjeveru brežuljkasti brežuljkasti predjeli. Moldavija Moldavija nema pravi izlaz na more. KLIMA I VEGETACIJA Klima je oštra kontinentalna jer je zemlja otvorena prema Aziji (sibirska anticiklona). Koli čina padalina je mala –  300-400 mm/god. Šume su jako devastirane i zauzimaju samo 6% površine. VODE Rijeke pripadju slivu Crnog mora i uglavnom teku od sjeverozapada ka jugoistoku. Glavna rijeka je Dnjestar, a najduža Prut. STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti  Najgušće je naseljen središnji, industrijski najrazvijeniji dio te sjever i jugoistok, a najrje đe jugozapad.

150

Porijeklo Moldavci su potomci romaniziranih Da čana. Velik udio stanovništva čine Ukrajinci i Rusi zbog čega nastaju  politički problemi. Moldavski jezik je najbliži Rumunjskom. Etnička struktura Moldavci 64,5 %, Ukrajinci 13,9 % Rusi 13 % Židovi 2% Bugari Gagauzi -

Prirodno kretanje  Natalitet 16 ‰ Mortalitet 10 ‰ Prirodni prirast 6‰

Dobna struktura 0-14 27,9 % 15-59 59,5 % 60 i više 12,6 %

Gospodarska struktura I. sektor 40 % II. sektor 25,8 % III. sektor 34,2 %

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 2010 2010 $/stan Valuta – moldovski leu  Najznačajnija djelatnost je poljoprivreda – pšenica, je čam, kukuruz, industrijsko bilje, vo će i vinova loza. Od industrije razvijena je prera đivačka industrija, dok su ostale industrijske grane slabo razvijene. NASELJA U gradovima živi 45% stanovništva. Glavni grad je Kišinjev (Chi şnău), a ostali centri su: Tiraspol, B ălţi (prije Belci), Rîbniţa.

UKRAJINA Površina – 603 700 km 2 Broj stanovnika – 51,7 mil Gustoća naseljenosti – 86 st/km 2 Glavni grad – Kiiv (Kijev, 2,6 mil)

POVIJEST Prostor današnje Ukarjine prvotno su nastavali Kimerijci, pa Skiti i Sarmati, a u doba velike seobe naroda zaposjedali su ga Goti, Huni, Bugari, Avari, isto čni Slaveni, Hazari. Kasnije je stvorena Kijevska Rusija koja je  pala pod mongolskom najezdom. Od 12.st. po činje se formirati ukrajinski narod. Ukrajinska se nacionalna svijest učvrstila od 17. do 19.st. Nakon I.sv.rata izbio je gra đanski rat te Ukrajina postaje dio Sovjetskog saveza. U II.sv.ratu okupirali su je Nijemci, a nakon rata ostala je dio SSSR-a sve do 1991. i proglašenja nezavisnosti. RELJEF Ukrajina se nalazi na jugozapadu nekadašnjeg SSSR-a. Obuhva ća kontinentalni dio Prikarpata, sjevernu crnomorsku obalu, polesku ravnicu i Krim. To je pretežito nizinski kraj s izdvojenim uzvisinama (jugozapadni Karpatski dio i Krim). Ima najplodniji sastav tla (les i černozjem). Reljef je paleozojski osim Karpata i  prikaspijskog prostora prostora koji su mla đeg prostora. KLIMA Klima je u unutrašnjosti umjereno kontinentalna, a na obali mediteranska (posebno Krim). Na sjeveru prosje čna siječanjska temperatura je od –2 do –8 °C, a na jugu prosječne temperature su 3-4 °C u siječnju i 22-24°C u srpnju. Prosječna količina padalina je 1 000-1 200 mm/god. VODE Razvijena je rije čna mreža – Dnjepar je najvažnija rijeka. Ostale važnije rijeke su: Dnjestar, Bug, Sjeverni Donjec i Prut. Ukrajini pripada i dio uš ća Dunava. Ima dosta jezera. Uglavnom su mala. Brojna su umjetna jezera.

151

STANOVNIŠTVO Gustoća naseljenosti  Najgušće su naseljeni industrijski razvijeni Donjecki ugljeni bazen, Kijevska oblast i industrijsko podru č je uz Dnjepar, a najrje đe Hersonaka oblast, Polesje i Karpati. Etnička struktura Ukrajinci 72,6 % Rusi 22,2 % Bjelorusi 0,9 % Židovi 0,7 % Moldavci 0,6 % Tatari 0,4 % Madžari, Bugari…

Prirodno kretanje  Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Infantilni mortalitet

10,7 ‰ 14,2 ‰ -3,5 ‰ 16 ‰

Dobna struktura 0-14 21,5 % 15-59 60,1 % 60 i više 18,4 %

Gospodarska struktura I. sektor 22 % II. sektor 40 % III. sektor 38 %

GOSPODARSTVO  Nacionalni dohodak – 2 100 100 $/stan Valuta – grivnja Po gospodarskoj razvijenosti Ukrajina je bila druga republika u bivšem SSSR-u, a po energiji i teškoj industriji na  prvom mjestu. Ona je proizvodila 50% sirovog željeza, 40% čelika, 45% valjanog željeza, 55% željezne rude (Krivi Rog), 34% ugljena (Donjeck), 53% boksita, 20% cementa, 20% strojogradnje, 20% elektroindustrije, 60% šećera… bivšeg SSSR-a. Vrlo je značajna proizvodnja nafte i plina (7,5 mil t nafte, 15,5 mil t plina, najveća proizvodnja je u Harkovskoj oblasti). Razvijena je industrija automobila, prehrambena i industrija gnjojiva. Poljoprivreda je tako đer jako razvijena. Uzgaja se pšenica, je čam, raž, zob, kukuruz, lan, konoplja, vinova loza, jabuke, šljive. Razvijeno  je i stočarstvo.

Žetva u Ukrajini

NASELJA Ukrajina ima oko 67% gradskog stanovništva. Glavni centri su: Kiev, Nikolayev, Odessa, Harkov. Uz Dnjepar su nastala nova industrijska središta Dnjepetrovsk i Zaporožje. Luke tog industrijskog podru č ja su Odessa na Crnom moru te Ker č i Ždanov na Azovskom moru. Najvažniji grad na zapadu je Lvov. Na Krimu su luke Simferopol i ratna luka Sevastopol, a tu su i turisti čka središta Jalta i Livadija. Krim Rusi još uvijek polažu pravo na Krim. Oni su željeli referendum o pripadnosti, ali kako su Ukrajinci Rusima na  poluotoku dali sva prava nije bilo potrebe za izjašnjavanjem. Jedini problem je Sevastopolj zbog nedefinirane  podjele sovjetske sovjetske crnomorske flote.

152