René Descartes: Rasprava o metodi pravilnog upravljanja upravljanja umom i traženje istine u naukama
PRVI DIO René Descartes u prvom dijelu knjige izlaže različa razmatranjima o naukama. Djelo je namijenio i znanstvenom čitateljstvu i iroj manje ili vie o!razovanoj pu!lici iz srednje klase i ženama" a to indicira uvodna primjed!a o jednakoj raspore#enosti razuma u svi$ ljudi. %ako čitavo djelo sadrži priličan !roj protivriječnosti" tako i za ovu tezu imamo protuprimjer u petom djelu knjige kada kaže upravo o!rnuto& da me#u ljudima postoji mnogo nejednakosti i da je za razumijevanje njegovog djela potre!no geometrijsko predznanje i uro#ena inteligencija. Prvo i osnovno to razjanjava je pitanje zdravog ljudskog razuma ili uma koji je prema njemu sposo!nost pravilnog su#enja i razlikovanja istine od za!lude" te jedino to nas čini ljudima i razlikuje od životinja. Pretpostavlja da je ona jednaka kod svi$ ljudi" te da je svaki čovjek ima u potpunosti i cjelovito" a jedina je razlika kako kaže" to mislimo na različite načine i nemamo u vidu iste predmete. %ljučno je taj zdrav du$ pravilno primjenjivati. „Oznake „više“ ili „manje“ postoje samo među akcidencijama, ali nikako među formama ili prirodama „pojedinaca“ iste „vrste“.“ '
Descartes inzistira na tome da on ne moralizira o ispravnoj metodi" nego pie priču" i to prvenstveno za se!e" no smatra da !i svatko mogao od te priče naučiti to iz!je(i u istraživanju istine. )vrdi da želi naučiti neto iz kritike na njegovo djelo i ne pie pod !ožanskom inspiracijom pa nije nepogreiv. *tajalite mu je o tradicionalnoj +ilozo+iji kao ispraznoj retorici i zavaravanju o svom neznanju , pravo znanje je" tvrdi" stekao iz životnog iskustva , to mu je donijelo sposo!nost multiperspektivnog sagledavanja stvari !ez relativiziranja svoji$ religijski$ uvjerenja. „ Zato i ne kanim naučavati ovdje metodu kojom svatko treba da se služi za pravilno upravljanje umom, ve samo pokazati, kako sam ja nastojao upravljati svojim.“ !
-a taj se način degradira i od !ilo kakvi$ pogreaka. -adalje opirno opisuje tijek svog kolovanja" kakve je sve knjige i o čemu pročitao" te čemu su ga poučili strani jezici" znamenita povijesna djela" govornitvo" pjesnitvo" matematika" (udorednost" teologija" +ilozo+ija i medicina. %ako je u svim naukama naao neto čemu se divio" ali i !arem jedan nedostatak" kaže kako mu se najvie svi#ala matematika z!og sigurnosti i jasno(e svoji$ razloga i njegova vizija je !ila da (e iz geometrijske analize i alge!re ispraviti sve nedostatke jedne pomo(u druge. -o '
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" ''.str. Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" '4.str.
4
'
kod nje nije uočio njezinu pravu upotre!u jer se na njoj" unatoč čvrstim i solidnim temeljima" nije sagradilo nita uzvienije. O +ilozo+iji kaže kako nema jo nijedne rečenice koja ne !i !ila sumnjiva i o kojoj se ne !i vodila prepirka. 5 pogledu ostali$ nauka koje polaze od načela +ilozo+ije" smatra da se nije moglo sagraditi nita čvrsto na tako sla!im temeljima. %ako se $tio udaljiti odijeliti od učenja svoji$ učitelja i svim kojima je zanat da 6znaju vie negoli stvarno znaju7" krenuo je na putovanje ne !i li stekao vie iskustva u istraživanjima i zadovoljio svoju golemu želju razlikovanja istine od za!lude" kako !i imao jasan uvid u svoje postupke i u ovom životu iao sigurnim putem. Iz mnogi$ rasprava i za!luda +ilozo+a" kaže kako je naučio da ni u to ne vjeruje čvrsto" te se tako malo po malo oslo!a#ao mnogi$ za!luda. )ako je doao do svoje najve(e odluke koja ga je dovela do metode: „$li nakon što sam upotrijebio nekoliko %odina da tako studiram iz knji%e svijeta i da nastojim stei neko iskustvo" jedno% sam se dana odlučio da učim iz samo% sebe i da se koristim svim sna%ama svo% du&a " te da izberem putove kojima trebam ii. 'o mi je uspjelo mno%o bolje, čini mi se, ne%o da se nikada nisam udaljio od svoje zemlje i od svoji& knji%a.“ (
DR58I DIO 5 drugom dijelu autor iznosi glavna pravila metode koju je tražio. -akon putovanja" zaključio da je čovjeku potre!na staložena introspekcija" !ez uznemiruju(i$ strasti. 3aključio je da stvari sastavljene od vie elemenata i koje je načinilo vie tvoraca su loije od oni$ na kojima je radio jedan tvorac jer su manje ko$erentne za uspored!u koristi planski i cjelovito gra#ene gra#evine i gradove koje je osmislio jedan tvorac1. Otuda izvodi 9 političke implikacije: samozakonodavstvo je !olja politička vladavina nego nametnuta vlast& vjerska država je !olja nego nevjerska jer koristi zakone koje je samo ;og stvorio i dio koji me se najvie dojmio i koji se može primijeniti i na demokraciju: „)tako da nas daleko više uvjeravaju navika i primjer ne%oli bilo kakva pouzdana spoznaja. *a ipak veina %lasova nije dokaz, koji bi nešto vrijedio u po%ledu oni& istina, koje se malo teže otkrivaju, budui da je mno%o vjerojatnije, da i& je pronašao jedan pojedini čovjek ne%o čitav jedan narod.“ +
Razlog zato nije nalazio uzora i !io tako re(i prisiljen da upravlja sam so!om. 9
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" '<.str. Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" 4>.str.
=
4
*ama metoda za Descartesa je skup načela i pravila te praktični$ postupaka kojima se rjeava neki pro!lem. On kao polazite zauzima kritički stav prema svim dotadanjim spoznajama i kao korake te metode koristi intuiciju i dedukciju. *ama metoda je vie u prakticiranju nego toliko u samoj teoriji prvo preliminarno discipliniranje mentalni$ navika1. Valja istaknuti da njemu sumnja nije cilj kao kod skeptika1" nego samo metoda. )o se sve vidi u ova = pravila metode miljenja: '1 „*rvo je pravilo bilo da nikad ništa ne pri&vaam kao istinito, a da jasno ne spoznam da je takvo, to znači da najbrižljivije izbje%avam svako prena%ljivanje i neprovjereno donošenje suda, i da u svojim sudovima obu&vaam jedino ono što je za moj du& tako jasno i raz%ovijetno, da nemam nikakva povoda o tome sumnjati.
Pri$va(ati samo ono to nesumnjivo znam iz!jegavati predrasude i preuranjene zaključke te pri$va(ati samo stvari koje mi se čine jasne i distinktne clare et distincte1 41 a svaku od teškoa, koju bi& proučavao, podijelim na onoliko dijelova, na koliko je to mo%ue i koliko je potrebno radi nji&ova najbolje% rješenja.
Podijeliti pro!lem na to je vie mogu(e sitniji$ dijelova 91 a svoje misli upravljam izvjesnim redom, polazei od najjednostavniji& i najrazumljiviji& predmeta da bi& se postupno uzdizao do spoznaje najsloženiji&, pretpostavljajui red čak između oni&, koje po prirodi ne pret&ode jedni dru%ima.
Razumijevati dijelove pro!lema redom od sitniji$ prema ve(ima" name(u(i red i onima koji ga prirodno nemaju =1 - posljednje, da posvuda sve tako potpuno pobrojim i načinim ope pre%lede, da mo%u biti si%uran da nisam ništa izostavio.“
)ijekom postupka detaljno po!rojati i sistematizirati dijelove pro!lema -akon analiziranja mnogi$ drevni$ umije(a kao to su logika i aritmetika" zaključio je kako me#u njima ima mnogo istiniti$ i veoma do!ri$ pravila" no ima i takvi$ koja su ili tetna ili suvina da je na kraju vrlo teko od nji$ odvojiti ona do!ra. Descartes pretpostavlja" za razliku od +ilozo+ije prirode njegova vremena" da i najsitnije elemente prirode možemo o!jasniti i da nema prirodnog nespoznatljivog reziduuma. ?ksiome ne s$va(a kao nužne neispitljive pretpostavke kao u logici" nego kao $ipoteze sukladne op(im principima koje valja testirati empirijskim promatranjima. *matrao da je rjeenje pro!lema epistemologije i ontologije preduvjet ikakve izvjesnosti u etici. 0
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" 4'.44.str. 9
)R@AI DIO Da ne !i ostao neodlučan u svojoj praktičnoj djelatnosti" Descartes je se!i stvorio privremeni moral" izveden iz pret$odne metode. Dao je četiri maksime za sretan život" koji$ se tre!amo pridržavati da !ismo se prilagodili svijetu i !ili korisni op(em do!ru. 2aksime moralna načela1: '1 Prva je !ila da se pokorava zakonima i o!ičajima svoje domovine" da postojano zadrži vjeru i da u svemu ostalom živi po najumjerenijim i najmanje pretjeranim nazorima" kojim se i najraz!oritiji pokoravaju. ?similacija u lokalne o!ičaje , to iz drutvene perspektive daje vrijednost ustaljenim drutvenim praksama" a iz individualne perspektive daje mi sposo!nost da s$vatim političke i moralne vrijednosti kao lokalne i relativne 41 Da !ude čvrst i odlučan u svojoj djelatnosti koliko je god mogu(e i da se ustrajno pridržavam i najnepouzdaniji$ nazora" kad se jednom za nji$ !udem opredijelio" kao da su sasvim pouzdani. 91 -astoji da radije po!ijedi se!e nego sud!inu i da radije promijeni svoje želje" nego red u svijetu i op(enito da se privikne na to da vjeruje da nita nije potpuno u naoj vlasti" osim nai$ misli. 2ijenjati se!e" a ne poredak svijeta to !i !ila nemogu(a zada(a1 , jedino svojom duom intelektom" strastima i voljom1 možemo potpuno upravljati pa se valja ograničiti na to" umjesto da pokuavamo kontrolirati 6ono izvanjsko7 npr. tijelo" vlasnitvo" ugled" druge ljude...1 =1 Da prouči različita zanimanja koja ljudi imaju na ovom svijetu i da pokua iza!rati naj!olje. ?utonomija due" gospodarenje nad strastima mogu(e je i poželjno. Prema Descartesu" strasti su izraz surovi$ nagona s podrijetlom u tijelu. Dua se tome tre!a suprotstaviti razumom i voljom. Razum prosu#uje vrijednost predmeta" a volja može o!uzdati i ne dopustiti da se strasti očituju. „/aša volja, naime, po svojoj prirodi teži samo za onim stvarima, koje joj naš razum prikazuje na neki način kao mo%ue.“ 0
<
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" 4B.str. =
Cju!av je podložna zakonima strasti" u svojoj !iti to je nagon prema traženju savrenstva" no razum mora prosuditi posjeduje li iza!rani predmet ili pojedinac zaista savrenstvo. )ako je razum na djelu konačna je i neprijeporna istina. Descartesova tvrdnja da je znanje !itno jednako otvoreno svima" !ez o!zira na o!razovanje" !ila je oslo!a#aju(a za nespecijalizirane čitatelje" ali okantna za +ilozo+e , +ilozo+ska tradicija toga vremena vjerovala u rezoniranje logičkim silogizmima" $ijerar$iju umova" povezanost due s tijelom.
@)VR)I DIO Ovdje se nalaze razlozi kojima se dokazuje postojanje !oga i ljudske due" kao temelj Descartesove meta+izike. Počinje primjenom metodičke sumnje na !ilo kakvo znanje. Vjerovao je da (e njegovi meta+izički temelji omogu(iti vjerojatno znanje i !ez pozivanja na autoritete. Cogičkim slijedom zaključivanja spoznaje: da !i se potpuno posvetio traženju istine" mora sve do tad spoznato" sve u to !i mogao i najmanje sumnjati" od!aciti kao sasvim krivo" da vidi da li (e ostati u njegovom uvjerenju ita to !i !ilo izvan svake sumnje. ;udu(i da nas osjetila varaju" pretpostavio je da nema stvari koja !i !ila takva" kakvu nam osjetila prikazuju. „...riješio sam se da pretpostavim, da sve stvari, koje su ikad ušle moju svijest, isto tako nisu istinite kao ni obmane moji& snova. $li sam odma& zatim primijetio da, dok sam &tio tako misliti, da je sve krivo, nužno treba da 1$, koji mislim, jesam nešto. - pošto mi je bilo jasno da je ova istina2 mislim dakle jesam, tako čvrsta i tako pouzdana da je ni najpretjeranije pretpostavke skeptika nisu u stanju uzdrmati, prosudio sam da je bez pomišljanja mo%u pri&vatiti kao prvo načelo filozofije, koje sam tražio.“ 3
;a iz toga to je namjeravao sumnjati" !ilo je evidentno da postoji. )aj o!lik sumnje" naziva se Descartesova metodička sumnja. Iz toga to misli" spoznao je da je supstancija kojoj je !it da misli te joj za !ivanje nije potre!no mjesto" niti ovisi od !ilo koje materijalne stvari" te kao takva supstancija koja misli" on zaključuje: „*rema tome je ovo 1$, tj. duša koja me čini onim što jesam potpuno različita od tijela i može se čak lakše spoznati ne%o tijelo, a da nje%a i nema ona bi ipak ostala upravo to što jest.“ )e dodaje: „- uočivši da mi u ovoj pretpostavci 2 mislim, dakle jesam, baš ništa dru%o ne jamči da %ovorim istinu, osim da vidim vrlo jasno kako moramo postojati da bismo mislili, B
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" 9'.94.str. 0
došao sam do uvjerenja da mo%u postaviti ope pravilo, da su stvari koje s&vaamo sasvim jasno i sasvim raz%ovijetno potpuno istinite.“ E
Da !i dokazao egzistenciju ;ožju" Descartes se poziva na kauzalni dokaz" tj. da učinak nikada ne može !iti ve(i od uzroka. Razmiljaju(i o ;ožjim atri!utima kao to su neograničenost" stvoriteljstvo" savrenost" neprolaznost itd. zaključuje da on nema niti jednog od ti$ atri!uta. Po logičnom slijedu uzročnosti" da je čovjek sam svoj stvoritelj" te ideje ne !i imao kao ideje koje se pripisuju ;ogu" nego !i i$ pripisivao sam se!i. On kao nesavreno !i(e" ne može !iti uzrok svojoj savrenoj spoznaji ako je posjeduje1. Ona mora !iti od nekog vieg" savrenog !i(a. Polaze(i od svoje sumnje" Descartes je doao do zaključka da njegovo !i(e nije savreno" jer je spoznaja savrenija od sumnje. Pitaju(i se od kud je naučio misliti neto savrenije od se!e" spoznao je da to dolazi od !i(a koje je savrenije i koje u se!i sadrži sva savrenstva o kojima je on mogao imati neku ideju" i koje je tu spoznaju tog samog !i(a usadilo u njega. „4m nam naime ne nalaže, da je ono, što tako vidimo ili pomišljamo, istinito. $li nam svakako nalaže, da moraju sve naše ideje ili pojmovi imati neku osnovu istine, jer ne bi bilo mo%ue, da i& bo%, koji je potpuno savršen i potpuno istinit, bez nje bio stavio u nas.“
5
Fo zaključuje da se ni jedno nesavrenstvo ne nalazi u ;ogu" jer !i i on koji je nesavren !io sretan da je !ez nesavrenstva. Dakle" egzistenciju ;ožju Descartes izvodi iz pojma savrenog !i(a. )o je ideja" misao" koja je uro#ena u čovjeka. Osim uro#eni$ koje moraju poticati od nekog !i(a koje je vie od nas sami$1" postoje jo i pridole za koje je zadužena okolina& potječu os stvari izvan nas1 i u nama nastale ideje do koji$ smo doli vlastitim razmiljanjima& od same se!e sačinjene ideje naravne1.
P@)I DIO Dio koji je najmanje +ilozo+ski" i u kojem iznosi niz pro!lema iz +izike koju je proučavao1" tumačenje o gi!anju srca i drugi$ stvari iz područja medicine& te razlika izme#u nae i životinjske due. Osvr(e se prvenstveno na medicinu" malo na matematiku i malo o stvaranju svijeta. Ovdje ve(inom raspravlja o nekim anatomskim pitanjima" nepovezanima s +ilozo+ijskim temama Rasprave. Iako je op(enito sumnjičav prema epistemologijskim zaslugama strasti" emocija" tvrdi da one ipak mogu prenijeti ideje do mozga. Distinktivne značajke čovjeka: E
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" 94.str. Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" 9<.str.
/
<
'1 govor" jezik koritenje znakova ili riječi u različitim kom!inacijama u komunikaciji 41 univerzalna instrumentalnost i praktika!ilnost razuma nasuprot uvjetovanosti situacijom i kontekstom1. ovjek jezikom izražava misli" a životinje primjerice papige1 ne. %aže kako životinje nemaju duu ni razum" nego su neka vrsta automata , ovdje vidimo tragove me$anicističkog učenja. ovjek posjeduje razum" životinje ne. %ad !i majmun posjedovao razum" morao !i imati sposo!nost ljudskog govora na razini djece ili !i se nekim od !rojni$ korespondiraju(i$ organa na svome jeziku mogao sporazumjeti s čovjekom" no ne može. 8ovor nije ekspresija strasti ili imitacija govora& životinjsko oponaanje i učenje nije jezik i govor. Protiv ?ristotela: dua nije dio lanca uzroka jer ne nastaje iz potencijaliteta materije" nego iz ;oga. Dua je povezana s tijelom jer ima sentimente osjete G možda vjerovanja1 i apetite: nije analognu pilotu u !rodu. Dua je potpuno uzročno neovisna o tijelu" ali me#u njima postoji interakcija. *ve tjelesnoorgansko je podložno smrti. Dua nije podložna smrti" tj. !esmrtna je" jer je mogu(nost da ju uniti neto tjelesno apsurdna" a ne znamo nita du$ovno to !i unitavalo du$ovne stvari. Ovdje mu se zamjera to nije rijeio pro!lem dualizma supstancija. „/aprotiv, kada znamo, koliko se ljudska i životinjska duša međusobno razlikuju, mno%o lakše razumijemo razlo%e, koji dokazuju, da e naša sasvim nezavisna od tijela i da prema tome ne može umrijeti zajedno s njim. 6uduui da se i inače ne vide neki dru%i uzroci, koji bi je mo%li uništiti, dolazi se prirodno do zaključka, da je besmrtna.“ 78
H@*)I DIO Descartes iznosi svoj stav& to je potre!no da !i se u proučavanju prirode postigao ve(i napredak nego dosad" i navodi koji su ga razlozi naveli na pisanje. 3a to vrijeme neo!ično da djelo nema +ormalan uvod za čitatelja i za$valu pokrovitelju , neto slično nalazi se ovdje u estom dijelu. %oraci koje Descartes poduzima u istraživanju prirode: '1 nalazi op(e principe ili prve uzroke svega to postoji ;og1 41 nalazi prve posljedice ti$ principa , najjednostavnije elemente prirode ne!o" zemlja" voda" minerali...1
'>
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" =E.str. B
91 prelazi na pojedinačne slučajeve nemogu(e je distingvirati sistematski me#u svima njimavalja i$ individualno empirijski proučiti i o!jasniti nji$ovu vezu s op(im principima. Favna rasprava vo#ena kritikom često je neplodna jer je cilj sudionika često po!jeda pa se zadovoljavaju vjerojatno(u1" a ne istina kad se zadovoljavamo samo neosporivo(u1. Od!acuje koncept intelektualnog sljed!enitva& nastavljači ili epigoni nikad ne pokuavaju nadrasti znanje učitelja i neopravdano proiruju njegovenjezine misli. 3aključuje da je ipak protiv znanosti kao udruženog napora jer je intelektualno plodnije individualno istraživanje. „9vatko bi morao onda prema svojim sklonostima i sposobnostima pridonijeti iskustvima, koja bi bila potrebna, i također saopiti javnosti sve, što bi otkrio, tako te bi posljednji počeli tamo, %dje su pređašnji stali. 'ime bismo, spajajui život i rad mno%i&, sti%li svi zajedno mno%o dalje ne%o što to može svatko za sebe.“ 77
5strojio sistem tvrdnji u kojima su zadnje posljedične1 tvrdnje dokazane prvima uzročnima1 i o!ratno , uzroci se potvr#uju u posljedicama. 5 takvom nizu tvrdnji nije riječ o cirkularnosti" jer uzroci koje je deducirao iz empirijski$ dokaza učinaka1 ne dokazuju nego o!janjavaju te učinke ili posljedice.učinci dokazuju uzroke" a ne o!ratno uzroke naziva pretpostavkama" no smatra da i nji$ može deducirati iz primarni$ principa nije to izveo jer želi iz!je(i da drugi izgrade novu iskrivljenu +ilozo+iju na njegovim principima1 Descartes slijedi tradiciju autora koji sami auto!iogra+ijski predstavljaju se!e i svoj rad. -avodi nekoliko motiva za djelo: '1 altruizam spram ljudskog roda , želi dati primjer metode dostizanja istine koja (e !iti primjenjiva u meta+izici" matematici" me$anici i +izici 41 u konačnici želi pomo(i pro!oju u medicini možda indikativno za njegov pedagogizam u pogledu epistemologijski$ naputaka1 91 eliminacija ili !arem redukcija rizika krive interpretacije njegovi$ stavova , ve(ina kritičara nema strpljenja" mentalne discipline i skromnosti da dosljedno prouči njegov rad. Pie na +rancuskom kako !i indicirao da se !avi čistim razumom i iz!jegao dojam da se oslanja na stare intelektualne autoritete tradicije na latinskom to je od!ilo znanstvenu pu!liku pa se uskoro vra(a na latinski. Jilj koji je želio posti(i i dokazati kao ispravan jest ovladati prirodom" znanjem i posjedovati je& okoritavanje znanjem za ugodu i pose!ice za samoočuvanje jer je smatrao da je ono temelj svi$ ostali$ etički$ do!ara ;acon , 6znanje je mo(71.
''
Descartes" R .,'/0'1" "asprava o metodi, # 2atica $rvatska" 3agre!1" 0'.str. E
