107043035-Teofrast-Karakteri.pdf

MAT

ICA

GREK

I

I

H R VAT RI

MSKI

S K A

TEOFRASTOVI

KLASICI

KAR AKTE,RI Naslou

originala:

OEOAPA8TOY H@IROI XAPAKTHPE2

PREYEO

N . I t r K OM A J N A R I C

t;tl

t 9 lral 4 7

v

TISAK ,,TIPOGRAFIJE" GRAFICKOG NAKLADNOG ZAVODA U ZAGREBU

MAT]CA

HRVATSKA ZAGREB

ii

qlv

694 j, t ,, ,,.,4.9.,4 I ,,

4g&,{r? #c*t*;t -gAQffiSfrr fuatlrrt; ;t"T[ ""1'i ,j THEO PHRASTO S.VI LL. A ALBANI . r

: . \ ,r\, a

.,.t

..

('

"

,' I +;' I ::1.;'1.,r.;r':,:+,f,i; ;,iitn, I

PI{EGI,ED SADRZAJA Pristup

..ei-,

Teofrast: Karskteri Predgovor 1. Pretvorica 2. Udvorica . ] 3, Zanovijetalo 4. Neotesanac 5. Prijaznik 6. Propal,ica 7. -Brbljavac 8. IzmiSljalo 9. Bezobraznik 10. Tvrdica 11. Prostak ; . 12. Uvijek u nevrijsme 13. Prebriinjak 14. Tupoglavac 15. Grubijan 16. Praznovjerac 17. Nikad zadovoljan 18. Nevjerica 19. Gnusnik 20. Dodijalac 21. Castoljubac 22. Neotmjenjak 23. Hvali5a 24. Oholica 25. Stra5ljivica 26. Oligarh ?7. Poznouk 28. Klevetalo 29. Ljubitelj nevalj alaca , 30. Lakomac Biljelke -

VII

:.-

3 5 7 9 i0

r2

14 16 l8 2t )t

24 26 28 30 32 33 .35 ha

5l

4.

'39 41 43 45 47 .49 5t 53 55 57 19

6l .65

PRISTUP''

'

Les hommesn'ont point changeselonle coeur st selon les passio'ns;ils sont encore tels qu' ils 6taient alors et qu' ils so,nt marqu€s dans Th6ophlaste: varins, dissirnul6s, flatteurs, int€ressds, effront6s, irnportuns, ddfients, mddisarlts, querelloux, superstitizux. La Bruydre, Diacours sur les caracteresde Th6ophtaste.

U davno vrijeme, nekako precl dvije tisuie i tri stotine godina, Zivio je vrlo uman i osobito rjedit dovjek, koji je vei zarana veoma zavolio nauku, a. u zrelim godinama s velikom ljubavi i uspjehom obradivao sve grane njezine. Bio je to Tirtam iz Eresa na otoktr Lezbu, kome je kasnije u Ateni, kako kaZu stare vijesti, veliki filozof i uditelj njegov Aristotel -'rzbog boZanskoga govornidkog dara<<(6ui it 14q,Eodoeag *cdziotou) promijenio ime u leofrast (372-e87).Ali Teofrasta resile su i druge vrline, narodito destit zlnad,ai i velika udenost, pa je po svemu tome toliko omilio Aristotelu, da mu je on na odlabku iz Atene (323) predao u rukg vodstvo visoke svoje Skole poznate pod imenom >Peripatetirika Skola<. Na tom je poloZaju ostao Teofrast punih 35 godina i udinio nebrojene usluge i Skoli i nauci. Peripa* Jsp. rnoj dlanak >Karakteri i Ijudske naravi iz Teoftastove Zlttne knjilice<. DNovosti( god. XXXIV., br. 82., prilog str. 8., Zagab 1940.

VII

I ti

tetidka je Skola izi5la u njegovo doba toliko na glas, da su nalfrnuli u nju ljudi sa svih strana grdkoga svijeta (bilo je, kailu, ondje do dvije tisuie slu5ada), a znanost primila je od neumornoga tog naudnog radnika preko 200 djela iz svih svojih podrudja. Ali od golema tog rada saduvana su nam, uz obilne fragmenfe, potpuno samo tri djela: >Sistematika bilja< (ZcAi gutoSa iorcgiaq u 9 knjiga) i >Fiziologija bilja< (Ilepigtstdr;aictda u 6 knjiga), kojima je Teofrast postao utemeljiteljem nau dne b otanike, i >Ka rak tefi<<(' IIS m oi X a gaxr rjgeq),koj i ma je udario prvi i dvrst temelj karakterologiji. Oba navedena vrijedna botanidka djela, od kojih je u 16. vijeku 2apoieo rad svoj i prvi moderni botanik Andreas Cisalpinus, danas su zastarjela, ali >>Karakteri<,u kojima je pisac dosegnuo ono nepromjenljivo u biiu ljudskom, t. j. >srce< i strasti<, zadrlali su vrijednost do dana dana5njega. I tako negda5nji univerzalni poligraf stupa pred potonje nara5taje, ni kriv ni duLan, samo kao autor maloga, ali vrlo dragocjena djelca, koje je naudenjak Isaak Casaubonus (1559-1614) proz\zao >>Zlatnom knjiZicom<. I ona je doista zlatna po svemu, Sto nam prui,a. Tu je na poslu odlidan psiholog i neobidan umjetnik, koji je znaa duboko zavbiti u du5u ljudsku te umio ne samo zapaziti nego i izabrati, Sto je za' svaki tip osobito zna(,ajno. Udaljiv5i se time u proudavanju karukteia od Aristotelove teZnje za golim definicijama prestigao je uglednoga svog uditelja i u tom, Sto je pored glavnih vrsta .ljudskih tipova umio fino ruzlikovati i rodove njihove, pa tako na pr. pored krasne slidice, Sto nam prikazuje odvratnoga >Udvoricu<, koji ima pred odima samo lidnu korist, stoji druga, na kojoj je naslikan slatki >Prijaznik<, kome nije ni do kakvih lidnih probitaka. Skrci su ,Tvrdica< i >Neotmjenjak<, a gramzljivci >Bezobraznik< i >>Lakomac<. Blebeta5i pak javljaju se dak u detiri oblika, i to kao dosadni ,Brbljavac,,, bezazleno rrZanos'ijetalo<, nemilo >>Izmi' VIII

Sljalo< i grdno >rKlevetalo<. I tako je pisac prikupio trideset raznih tipova ljudskih, sve malo vrijedni i smijeSni karakteri, i .nanizao ih jednoga za, drugim, kako ih je u svakida5njem Zivotu svojih atenskih sugradana zapazio i pribiljeLio. Sve je pak to nama tako blisko, tako moderno; da u svakom tipu njegovu otkrivamo ne5to poznato: sad sebe same, sad prijatelje i neprijatelje svoje, sad ditavu okolinu, koja nas oknr.! i , uje. Zbirka Teofrastovih karakter a zapolinje se >predgovorom(, koji je pisac upravio na nekoga Polikla priopiujuii mu; da je namislio prikazati Livot'dobrih i zlih ljudi, kako bi sinovi bolji postali, ako budu pred sobom imali takve zapise. Po tom bi dakle bilo'slobodno zakljudivati,'da je Teofrast napisao joS jednu, izgubljenu knjiZicu, u kojoj su bili prikupljeni vrijedni ' i destiti karakteri. Ali ipak ne de tako biti, jer je nauka po_sadrZaju i obliku i po drugim nekim'znacima sigurno dokazs,la, da pomenuti predgovor nije autentidan. U >>Zlatnoj knjiZici< svaki je tip naslikan tako, da je na delu slidice kratka definicija jedne mane ili slabosti Ijudske (koja nije svagda u skladu sa slijbdeiim karakterom), a zatim slijede konltietni primjeri, nanizani ni po kakvtr sistematidnom rasporedu, vei onako,. kakq su se u Zivotu o5troulnnom promatradtl nadali' i kako ih je on prikupio. A prikupljao ih je nakratko, u obliku biljeZaka, i to vjerojatno u naudne svrhe, zapisujtrii opatanja svoja bez ikakvih stilistidkih uk-rasa, neobidno zbijeno i precizno, tako te je prevodilao desto primoran da vlastitim dodacima objasni tekst."Ali pred nema su uza sve to Zive slidice,' koje predstavljaju sav Zivot atidkoga gradanina: kakav je u domu i na putu, kakav na trgu i it kazaliStu, kakav pred sudom i u skupStini; dim se bavi u radne, a dime u blage i svedand dane. , $ve to, a qajviie onaj ditatelju tako blizak'i svagda moderan sadr7aj, utjecalo je na to, da je >Zlatna knjiLica<
IX

reds, a n06ls je i valjanih rrasljedovada,i u staro i u novo dqba, od kojih je najznatniji poznati franquskl filozqf iz vrernene Ljudevite XIV. Jean de La Bruybre, Discours cur les Carast&res de Th6ophraote 1688. Tyshe, koja, kako vidjesmo, nije be$ bila sklona Teofrastovirn djelima, od6tetila je, eto, donekle velikoga pregaocatime, Sto mu je dopustila, de bar sa svojorn ,rZlatnom knjiZicom< ude u svjetsku literaturu. U nas su Teofrastovi ,rKarakteriZlqtn$ knjiiicu<. Kqliko sam postigeo ene, zF dim sem i$sg prevodeii te5kogotog helenckog klasika, neka sude ditsoci. >l(

PrevodepiTeqfrastave >Kgraktere
x

Osim prijevoda u pornenutim izdanjima koristovao sam $e mnogo i,ovima dvjema: Theophrast. Clraraktere. Ins Deutsche iibertragen, mit Einleitung und Anmerkungen versehen von Dr. Carl Hoffma,nn, Leipzig o. J. 1: 1927). Theophrast. Charakterbilder. Deutsch von Horst Rtidiger. Leipzig o. J. (: 1938). To vri.jedi i za Pristup i Bilje5ke.

I I

I

P

i

r I

'fl !

t

f-

PREDGOVOR Ved sam se desfo i prije zadudio, kad sam obratio painju na to, a ne tu se vjerojatno ni presfafi tuditi, kako je to, da mi nemamo iste navike, i ako je Grika podvrgnuta istoj klimi, i svi se Grci podjednako odgajaju. Ja sam naime, dragi Poliklo, odavna promotrio narav ljudsku, ta star sam devedeset i devet godina, druZio se s mnogima i raznovrsnim iudima i veoma pomno isporedivao dobre i zle ljude, pa dodoh na misao, da valja napisati, oko dega jedni i drugi u iivatu nastoje. Razloiit Cu ti dakle po vrstama, koliko je upravo karaktera u njih i kako se u svakidainjem iivovanju vladaju. DrZim natme, dragi Poliklo, da & sinoyi na$i bolji biti, ako im ostavimo takve zapise. Ugledajuti se na njih dobit ie volju da hive i druguJu samo sa najuglednijim ljudima i trudit de se, da ne zaostanu za njima. Sad iu da prijedem na stvar, a tvoja je zada0a, da me pozorno popratil i pripazii, da li pravo govorim. Najprije cu dakle prozboriti o onima, koji teie na pretvaranje propusffv$i uvod i prekomjerno razlaganje o predmetu. ZapoEet iu prvo s pretvarcnjem i detinirati ga, potom Cu pretvorlcu opfsafi, kakav je i pod koji karakter pripada, a onda iu, kako smfsfih, pokuSafi i ostala du\evna stanja po vrstama na svijetlo iznositi,

L

i I

,i. I

-,& i I

I PRETVORICA

l

rI I

i -nr-* \

^,N-

t, I I

Pretvaranje je dini se, ukratko uzevSi, umanjivanje vlastitih djela i rijedi, a pretvorica je, eto, ovaki neki dovjek: Pristupiv5i k neprijateljima svojima spreman je da ljubazno govori s' njima i nimalo ne pokazuje, da ih mrzi. One pak, koje ie iza leda obijedio, hvali, kad su nazodni, i iztid,e im saude5ie, ako su u dem postradali. Klevetnicima opra5ta i ne srdi se zbog onoga, Sto se protiv njega iznosi. S onima, kojima je nepravda udinjena i koji su radi toga zlovoljni, razgovata se umiljato. Tko Zeli hitno govoriti s njime, tome prikridi, da se drugom prilikom opet navrati. Nijedan posao, koji dini, ne ie da pfizna, nego tvrdi, da tek razmi5lja o tom. Izgovara se, da je upravo stigao ili okasnio ili da se nije dobro osjeiao. TruLi li tko u njega novaca u zajam ili dragovoljni prilog, izgovara se, da nema otkud dati,r a kad ni5ta ne pazari, kaie, da mu trgovina dobro ide.

I

I I I

Ako je Sto Euo, pravi se, da nije duo; ako je vidio, veli, da nije vidio, a ako je Sto priznao, ne sjqia se viSe.Jednom izjavljuje, da 6e razmi5ljati; drugda, da o tom ni5ta ne zna,i zatim, da se dudi tome; i napokon, da je vei jednom i sam na to mislio. Ukratko, to je dovjek, koji se vrlo'vje5to sluZi ovakim izfiEajima: >Nevjerovatno!(<- >Neshvatljivo!< - ,rPreneralen sam!.. pa onda: ,rPrema tome, Sto ti kazuje5, on je postao sasvim' drugi; dakako, preda mnom nije tako govorio<<-- ,reudnc stvari!< - >rTo ti drugome kome pripovijedajt< - ,rNe znam zaista,da Ii da tebi ne povje- ;plsi, da nijesi odrujem ili da njega osudim.<< vi5e lakovjeran!<(

-.$il

2 UDVORICA UdvoravanjemoZe se shvatiti kao nedolidno drugovanje,koje je na korist udvorici,a udvorica je, eto, ovaki neki dovjek:

I

I J I

*j*

I

l

l

*AL

I l i I I

i I

T I

II

Kad prati pokrovitelja svoga,veli mu: >PrimjeCujeSli, kako ljudi u tebe odi upiru?<rJudersu te u trijemu u zvijezde kovali<. Tu je sjedjelo vi3e od trideset ljudi, pa kad je govor pao o tom, tko je najdestitiji, svi su, veli, zapo6eli s njegovim imenom i ponovo se vratili na nj. Naklapajuii to i slidno skine mu s haljine vlakance, i ako mu vjetar nanese pljevu u bradu,z on je pokupi pa nasmjehnuv5ise rede: >Vidi5 li: od dva dana,Sto se ne sretoh ,s tobom, progru5ala ti se eto brada - i ako je jo5 u tebe,za tvoju dob, crna dlaka kao malo u koga... Kad pokrovitelj govori, on nutka ostale da Sute; kad slu5a,obasiplje ga hvalama, a kad prestane, povladuje mu viduii: >>Bravo!< Kad se na5ali kakom neslanom dosjetkom, on, udari u smijeh i turi haljinu u usta, kao da se toboile ne moZe uzdri,ati od smijeha.

I

I T

T

Dolaze li im ljudi u susret, poziva ih, da pridekaju, dok On mine. Djeci kupuje jabuka i kru5aka i daruje ih darom svojim pred odima njegovim&, pil poljubivSi ih rede: >rOd dobroga oca dobra dje6ica<. Kupuje li s njime obuiu, primijeti, da je noga ljep5a nego cipela. Kad se pokrovitelj opravlj a da pohodi koga od prijatelja svojih, orr otrdi naprijed i javi: >K tebi dolazirr. Potom okrene natrag pa izvijesti: ,rNajavio sam tvoj dolazakr. On je, dakako, podoban da i sa Zenskoga uga nabavi potrebne stvari zasopiv5i se od hitnje. I prvi od gostiju pohvali vino i neprestano govori: ti fino jedeSo,pa trzev5i nesto sa stola "Kpko rede: ,rKako je, eto, to izvrstat zalogaj!" Tada ga zapita, ne zebe li moZd a, Zeli li da se zaogrne, mole li mu za lto od pomoii biti, i pri tom naginje se k uhu njegovu i Sapuie mu ne5to na nj. A odi upire u njega i onda, kad se s drugima razgolvara. U kazali5tu istrgnut de slugi jastuk iz ruke i prostrijeti ga sam pod "gospodina<<.s >Kuia mu je.., veli, ,rprekrasno sagradena, njiva divno obradena, a portret posve slidan<.

{A'

4

J

ZANOVIJETALO

$>

Zanovijetanje je dugadko i nepromi5ljeno naklapanje, a zanovijetalo je, eto, ovaki dovjek: Sjedeii blizu nekoga, koga i ne pozna, izrete najprije pohvalu Leni svojoj, potom mu potanko isprida, kakav je noias san usnio, onda pojedince nabroji sve, Sto je imao za rud,ak. Zatim, ako stvar po njegovo j Zelji napreduje, govori o tom, kako je dana5nji nara5taj mnogo gori od negda5njega, kako je na trgu spala cijena p5enici, kako je promet stranaca porastao i da je more od Dionisijaa opet plovno. I zemlja bi donijela bolje plodove, kad bi Zeus obilniju ki5u spustio. Uostalom on ie polje svoje obraditi iduie godine. Da, i Livot je danas vrlo tei,ak. >Damip je<<,veli, >>postaviokod Misterij aE najveiu baklju. Koliko stupova ima zapraro Odej? Juder sam uzeo sredstvo za bljuvanje. Koji je danas dan? Misterije padaju u septembar, Apaturije6 u oktobar, a S,eoskeDionisije u decembaro. I tko sve to moi,e da podnese, toga vide rle ostavlja.

4

#r

NEOTESANAC Neotesanost je, dini s€, nedostajanje izobtaZenosti i pristojnosti, a neotesanac je, eto, ovaki neki dovjek: t On ie da popije distiio pa da potom ipak pode u narodnu skup5tinu, a za mireno ulje veli da ne miri5e ni5ta ljep5e nego lukac.? Cipele nosi veie nego mu je noga, a kad govori, vide iza glasa. U prijatelje i rodake nema pouzdanja, ali sluSama svojima priopiuje najveie tajne, a nadnidarima, koji kod njega rade, pripovijeda na polju sve, 5to se u narodnoj skup5tini raspravljalo. Kad sjedi, zavrne gornju halju sve do iznad koljena, te mu golotinj a tta vidjelo izlazi. Na ulici se obidno niti demu dudi, niti ga Sto iznenadi, ali kad spazi vola, magarca, ili jarca, stane i buli u nj. I iz kom ore uzet ie ne5to i sirovo smazati, a vina napit (,e se iz suda, nerazvodnjena.E S kuharicom potajno a.Sikujepa melje s njome bra5no za se i za svu kuinu deljad. 10

'Zivindetu Kad dorudkuje, baci od toga parde i svome. Pokuca li tko, on sam otvori vrata. Potom prizoye pseto, uhvati ga.za gubicuei rede: >Ovaj mi duva imanje i kuiu<<. Kad primi od koga novac, odbije ga govoreii, da je odvei uprljan, i zatraLi, da mu se odmah zamijeni drugim. Uzajmi li kome plug, koS, srp ili vreiu, zaiskat ie stvari, sjeiajuii se toga u besanim dasovima, usred noii natrag. Kad u grad silazi, zapita prvoga, na koga naide, koja je bila cijena koii i slanoj ribi, te da li i on danas slavi mladi mjesec.1o I smjesta pridoda, da ie s'i kosu odrezati.kad dolje side, i usput 'odmah ponijeti od Arhije slane ribe. - u kupali5tu pjeva, a cipele klincima potkiva.

-at. i

ll

II

I pu5ta, da mu spavaju na krilu, makar kako ga tiStali.11 :l-

.t$. I

J

i i

PRIJAZNIK Pfijaznost je, pojmovno odrediv5i, takvo druL,enje s ljudima, koje prireduje ugodnost bez vlastite koristi, a prijdznik je, zacijelo, ovaki neki dovjek: Smotri li koga, ve(, ga izdaleka pozdravi, oslovi ga rijedima ugledni gospodine< i stane g^ "Vrlo uvjeravati o svom velikom po5tovanju. Tad ga uhvati objerna rukama i ne pu5ta ga dalje, onda ga malko isprati i zapita, kad i,e ga opet vidjeti, napokon se oprosti s njime blagodareii mu udtivo. Kad je pozvan, da kao obranidiri sudac izred,e presudu, rre ie da bude pfijazan samo sa strankom, koju zastupa, nego i sa suparnikom, samo da se pokai,e nepristran. I inostrancima lmijeha i sjekireo, a druge t2

: i I I

Kosu podstriza vrlo desto; zubi mu se kao biser srebre, ruho jo5 disto skida i ma7,e se mirisavim pomastima. Na trgu ptilazi najradije k stolovima mjenjada, u rvadkim Skolama zadrLava se ondje, gdje se vjeLbaju efebi, a u teatru, kad se drame prikazuju, sjedi blizu vojskovoda. Za se ne kupuje niSta, ali prijateljima Salje darove u Bizant, spartanske pse u Kizik i himetski med na Rod, & to, dakako, pripovijeda svima u gradu. Naravno, i majmuna drZi, a nabavit ie si egzotidnu pticu i sicilske golubove, kocke od gazeline kosti i okrugle turijske uljenke, savijene spartanske Stapove i zavjes s utkanim persijskim likovima. Osim toga uredio je malo rvali5te, pijeskom posuto i loptali5te, pa to nudi, amo tamo obilazeii, filozofima, sofistima, madevaocima i muzidatima za njlhova javna istu'panja. On posljednji dolazi na zbor, kako bi gledaoci mogli jedan drugorne pri5aptati: >To ti je gospodar od palestre.<.

-qi .l

13

I

I

I

I

II I

6

J.

PROPALICA Propalostlz je stalna predanost sramotnim djelima i rijedima, a propalica je, eto, ovaki neki dovjek: Brz je na zakletvu,ravnodu5anprema zlu glasu i uvijek na grdnju spreman. Po svom je znataju neka vucibatina i dovjek, koji ie besramno podignuti haljinu svoju te udiniti svako nedjelo. Naravno, i nepristojan ie plesls plesati trijezan i poii bez obrazine u svedanom, veselomkoru.la Kod sajamskih komedija kupi pare iduii od jednoga gledaocado drugoga i prepire se s onima, koji donose marke i zahtiievaju, da badava gledaju. A podoban je da bude i birta5 i svodnik i carinik. Nijedan zanat nije mu zazoran,makar kako sramotan bio, pa ie i javni vikad, kuhar i kockar. Majku ne potp omale. Hapse Ea zbogkrade, te vi5e prebiva u zatvoru nego u kuii svojoj. Zacijelo je i jedan od onih, koji svjetinu oko sebe skupljaju i prizivaju te jakim i krije5tavim t4

4.i\

glasom grde i besjede mno5tvu. Jedni medutim pridolaze, a drugi odila ze, pfiie nego su ga pravo saslu5ali;jedni uhvate podetak stvari, drugi samo par slogova, a treii ditav dio njezin. Op je, dakako, uvjeren, da ne moZe inade iziii na vidjelo propalost njegova, nego kad je kaka velika narodna svetkovina. I parbe umije vje5to tjerati bilo kao tuZenik ili kao tuZitelj. Od jednih ie se zakletvom oteti, a k drugima ie pristupiti noseii u njedrima kutiju punu isprava i svjeZanj spisa u rukama. A ne drLi z.a nedasnoni to, da bude voda vaSarskoj fukari pa da tim ljudima odmah uzaima novac zahtijevajuii za drahmu dvadeset i pet na 'sto na dan; da obilazi krdme, ribarnice i trgovine suhim mesom pa da kamate od toga trgovanja meie u usta.l5

.S>

15

I II

I

ii I I

I i.

7 BRBLJAVAC

I I

.i I

I

Brbljavost je, dini se, ako hi je tko htio pojmovno cdrediti, neumjerenost u govoru, a brbljavac je, eto, ovaki neki dovjek: Kad mu kaki sretalac stane da prida Stogod, odrnah mu odsjerie, da to nije niSta, Sto on govori, i da je on sam o svem tadno obavije5ten, pa ako je voljan da slu5a, saznat ie sve. A kad hoie onaj da Sto kal,e na to, upada mu u rijed i veli: ,rNe oDobro, zahoravi, Sto si htio pripovijedati!< da si me podsjetio na to.<< to godi, kad "Kako se dovjek moie jed,nom valjano nabrbljati.< ,rSto sam propustio da kaiem...( - >rBrzo si, za>Ved sam .odavno dekao, rsta, shvatio stvar.<< hoie5 I'i doii do istoga zakljudka kao ja.n I drugim slidnirn uzredicama razme(,e se, tako da sretalac ne moZe ni pisnuti. Kad zagnjavi tako ovoga i onoga, poii ie i na ljude, koji u skupu stoje, i udinit (,e, da se usred svojih raspravljanja razbje1nu kud koji. I u Skole zalazi i u palestre pa smeta djedacima, da se ude, toliko brblja s pedotribimalo i uditeljima. 16

I i

Kad mu tko kaie, da mora dalje, on je odmah spreman da gu isprati i dovede do kuie. Saznali, Sto se raspravljalo u narodnoj skup_ 5tini, raznosi to odmah naokolo.l?K tome isprida, nadugo duveno govornidko nadbijanje, koie je bilo za arho'nta Aristof,onta,ls i govore, koje je negda sam besjedio narodu i proslavio se. Gov6reii to uplete u pripovijedanje svoje i tuzbu protiv svjetine, a slusaociili ne haju za to iri zadfijemajtr\ ili ga ostave usred brblj anja njegova i otidu. Kad vr5i sluZbu porotnidku, sprijedi drugove da izreku presudu; kad sjedi u kazali.stu,smete susjeda da pfipazi, a kad je na Sozbi,ne da go_ stima da pojedu govoreii, da je brbljavcu tesko Sutjeti; da mlati jezikom kao riba repoml0 i da ne bi mogao zamuknuti, makar se udinio brbljavijim od lastavice. I djeci svojoj dopu5ta,da se podruSuju njime, kad ga potidu, hoteii spavati, da govori: ,eako, pripovijedaj nam Stogod,da nas san uhvati!<

!}

I

2 Tcofrast : Kat-akteri

t7

srruc.nnhnc,r zao8,E8

8

,t.

{ l

' Il ' i

IZMISLJALO Izmi5lj anje novosti je iznala:zenie laLnrh glasina i dogadaja,'koje izmi5ljad hoie drugima kao istinite nametnuti, a izmi5ljalo je, eto, ovaki neki dovjek: Kad se sastane s prijateljem, odmah izide iz sebe, znadajno se nasmjehne i zapita: >Odakle Hoie5 Ii da prida6 5to?20- Kako, zar o ti? stvari ne znab ni5ta nova?<< Tad se opet baci onoj na stvar i pita: ,rZat se ba5 nikakva novost ne pripovijeda? - Zacijelo dobre vijesti... I ne dav5i mu da odgovori, nastavi: >Sto?Ti jo5 ni5ta nijesi duo? Onda 6u ja, dini se, da te razveselimvelikim novostima.< I tad pominje ili nekoga vojnika ili roba frulada Asteja ili preduzimadaLikona, koji se ba5 vratio s boja, i od koga je, veli, sve to duo. On ima, dakako, za svoje vijesti uvijek takve jamce, koje nitko ne moZe pozvati na odgovornost. Zatim, pozivajuii se na njih, pripovijeda, da su Poliperhoni kralj u boju pobijedili, a Kasandar da je Ziv uhvaien.zl l8

I i

Pa ako mu tko kaile: >I ti to vjerujes?<<, odgovorit ie, da o tom vei svi u gradu lrieu, Ou se vijest sve dalje Siri, da svi sloZno govore, jer posve isto o Zestini boja pridaju: bila je t;, rrLI", prava krvava kupelj. A dokaz su mu za to i lica drZavnih upravljada: oni su se, sam vidi, posve promijenili. Osim toga ie, ka?,e,uzgred duo, da oni kriju u vijeenici ne_ fggu dovjeka,koji je vei pred pet danu dosao iz Makedonije i koji sve to porrr" tadno zna. I dok stvar potanko pripovij eda,jadikuje Sto mot'e vjernije i vide: >>NesretniKasandre! Bijednide! shvaia5 Ii sada,kako je nepostojana sreia ljudska? Ali on je ipak bio rnoian dovjekto Najposlije doda: ,rSve,Eto rekoh, neka ostane medu namat<< A otrdao je k svima u gradu i isto ispripovjedio.

|9

9 BEZOBRAZNIK Bezobra5tina je, pojmovno uzev5i, preziranje dobroga glasa iz sramotne Zelje za. dobitkom, a bezobraznik je, eto, ovaki dovjek: On ie, ponajprije, poii k onome, koga je opljadkao, i ttai,iti u njega novaca u zajam. Kad prinese irtvu bogovima, metne ditavo Zrtveno meso u salamuru, a sam pode na rudak k drugome.22 Tu pozove k sebi i slugu svoga,uzme sa stola pedenja i kruha, dade mu i rede, da svi duju: >Podastise, Tibije!" Nabavlja li hranu, podsjeti nesara na kakvu precla5nju svoju uslugu, postavi se kraj vage i baci na nju: najmdije komadii mesa ili bar kost za juhu. Ako mu to za rukom pode, dobro je, ako ne, pograbi s mesarskogastola crijevce pa umakne smijuii se. Kad za 'gostesvoje nabavi nrjesta u kazali$tu, sjedi ondje s njima i sam a da nije platio svoj dio, a sjutradan povede jo5 i sinove svoje i njihova odgojitelj a. Ako tko Sto jeftino kupi, zahtijeva, rJaod toga i njemu ustupi dio.

I

I

i' i.

I u tudu kuiu zad.epa uzajmi od susjedadanas jedam, sutra slamu te i5te od njih, da mu to i kuii donesu. u kupalistu priii ie k mjedenim kotrovima, zahvatiti vrdem vode i sam se preriti njome uza svu viku duvarevu.potom ie mu reii: ,rSveje go_ tovo.<
I i i I

I i

2A 2l

10 TVRDICA Tvrddvanje je prekomjerno Stedenje imovine, a tvrdica je, eto, ovaki neki dovjek: Ne sadekav5ikonac mjeseca' otrdat de k duZniku svorne u kuiu i zaiskati kamatu od pola obola. Ruda li s prijateljima, pomno broji, koliko je tko da5apopio, a Artemidi prinese najmanju Zrtvu od svih gostiju. Kad za nj tko kupi Sto za malu cijenu i potonr mu radun dade, reii ie, da je ipak sve preskupo.2a Razbije li sluga lonac ili zdjelu, odbije to od hrane njegove. Kad mu Zena izgubi dinar,z5maknut ie odmah pokuistvo, krevete i kovdege i pretraZiti sve pukotine na dask ama. Prodaje li Sto, dade sarno uz takvu cijenu, da kupac od toga nema nikakve dobiti. Nikom ne ie dopustiti niti da okusi sa smokve iz vrta njegova, ni da procTenjegovim poljem, ni da podigne otpalu maslinu ili datulu. Dan na dan briZno ispituje mejaSesvoje, da li jod uvijek na istom mjestu stoje.

Froma.i 'i duz'ik odrecreni rok, on ce n7r,za dug uzaptiti stvari i zatrazi.ti kamate od kamata. Kad dasti svoje, 'i*, ,opiinare -isijede pedenje na siiu5ne komade i postavi da jedu. Fode Ii na tr,g,vrati se kui,i ne kupiv5i ni$ta. zeni svojoj ne cropu5taposudivati ni sori, ni stijeni, ni kumitr, rii ;;t;^u, ni Zrtveni jedam, ni vqpce, niti Zrtveni kotae. >I t" ,iinir.., kai,e, >iine na godinu znatnu svotu.<< uopie' primijetit ie., da je novdanik u tvrdicd pljesniv, a klju d,i za,rdii; " Au nose vrlo kratku halji'u; da se tluaju i"l-*ru" malahnih urjenica, kosu sijeku do k;;; ;]ft navtade irtom oko podne, a valjarima da OiUro prikriduju, neka di_ steii ne Stede kredu, du ,e trat,ina ;k.; brzo ne uprlja.

22 23

Kad stupi u brijadnicu ili prodavaonicu pomasti, pripovijeda, da ie se prvorn prilikom poSteno naljoskati.

& 11 PROSTAK odrediti: ono Prosta5tvo nije tesko pojmovno Sale' a proje nepritajeno i sablaLnjivo zbiianie ,tut je, eto, ovaki dovjek: podigne haKad se sretne s destitim L'enama' ljinu i PokaZestid svoj' ostali prestali' i U teatru pljeska, kad su ved svijet rado gleda' A zviV.digtr.r-"i;u, koje drugi on se podigne i kad publika mukom zamukne' pred njim sjede' koji hrakne, samo J" '" gledaoci' okrenu na nj. do oraha' mrkinja Kad je trg pun svijeta' pode griskq i brblja s pro- I ili kestena pa ltoieii ondje kojim nimalo nije podavadima. Prolaznika'26s a kad vidi koga' kome znat,zovnut ie po imenu' mu' da prideka' se osobito zuri, viknut ie vraia sa suda izgu' I k onorne pride' koji se mu' biv5i veliku Parnicu' i d'estita u samo 'u hranu Na tr$u ,,ubulnitie 1,"'uzeti kupovinu prijateljima' najam trtruii"" , pokazat\ i pozxati ih' podrugljivo koji ,e sretnu s njime ' na 1o.27

24

?,5

i

t I I

I I

I I I

I

12

I ,+

.It '

UVIJEK U NEVRIJEME koje Nevrijeme je propu5tanje pravoga dasa,28 okolini nije milo, a uvijek u nevrijemessje, eto, na poslu ovaki neki dovjek: Otide k nekome, tko nije dokolan, i hoie da se s njime nadugo posavjetuje. Ljubavci svojoj pjeva noiu pred kuiom upravo onda, kad je lorni groznica I k onolne pride, koji je ba5 osuden zbog jamstva, i zamoli ga, da opet, za niega,izide kao jamac. Kao svjedok pristupa k sudu, kad je vei parnica raspravljena. Kad je pozvan na svadbu, govori nazdravljajuii protiv Zenskogaspola. ,'eovjeka, koji se upravo vratio s du$o$aputa, poziva u Setnju. I kupca ie dovesti, koji je voljan viSe dati, po3to je trgovac vei prodao robu. Kad su skup5tinari sasluSalii shvatili razla' ganje, tad ustaje on i iznova tazlal'estvar. 26

I Ii I

i

I

On je uvijek spreman diniti ljubav ondje, gdje dovjek ne Zeli njegovih usluga, ali se iaca da ih posve odbije. Daje li tko Zrtvenu gozbu i mnogo kod toga tro5i, eto tad i njega, da i5te kamate svoje. I(ad roba bidem Sibaju, pripovijeda ,stojeii ondje, da se jednom njegov momak, po5to su ga tako izbili, objesio. Kao obranidni sudac zavadi stranke, ba5 kaci su obje voljne da se poravnaju. Kad hode da zaple5e,uhvati dovjeka, koji je jo5 trijezan.

I

I

t

t_

27

t3 PREBRIZNJAK

Kad lijednik zabranjuje, da bolesnome daje vina, on izjavi, da ie ipak poku5ati time pridignuti bolesnika. Umre li Z,enaod roda njegova,toon ie joj na grobnom kamenu urezati ime muZa, oca i matere, pa zatim njeno vlastito ime i odakle je rodom, a k svemu ie tomu pridodati i to, da su sve to bili destiti ljudi. Kad valja da prisegrro,ka1,enazodnima:>rO,ja sam vei i prije mnogo puta prisegnuo!.<

Prevelika briZljivost udinit ie se zaciielo kao neko pretjerivanje u rijedima i djelima, ali s dobrom namjerorn, & prebriZnjak je, eto, ovaki neki dovjek: Dii,e se medu drugovima i dA obeianje, kojega kasnije ne ie moii ispuniti. Kad se vei jedna sudska presuda opienito priznaje kao pravedna, on ipak iznese protivne razIoge i bude, dakako, pobijen. Vinotodi svome naloi,i, da pomije5a vi5e vina, nego 5to gosti uopie mogu da popiju. Ljude, koji se tuku, nastoji da rastavi, pa i onda, ako ih ne poznaje. I od ceste zna svrnuti pa povesti dru5tvo prijedcem, a zatim sam ne moZe da nade pravi put' K vojskovocli pride i zapita EL, kada namjerave. udarati i kakve ie zapovijedi preksutra izdati. Tad pode k ocu i obavijesti 9&, da mati vei podiva u spavaonici. 28

D

L4 TUPOGLAVAC Tupoglavost je, pojmovno uzev3i,sporost du5e u rijeSima i djelima, a tupoglavac je, eto, ovaki neki dovjek: Sradunali kamedkima i iznos nade, pita onoga, koji sjedi kraj njega: "Koliko to dini?< Kad ie tu?,eni vei ho6e da ucle u sudnicn, zaboravi odjednom sve to i krene na ladanje' Gleda li u teatflJ,zaYezese u san pa sdm ostane ondje. Kad se prejede pa ustaje noiu i na nuZnik ide, zade,sri kudka $a susjedova ujede. Dobije li Sto i svojom rukom pohrani, poslije to trali i ne mole nadi Kad mu tko javlj a, da je umr'o jedan od prijatelja njegovih, kako bi na pogreb stiii mogao, nadini zalosno lice, pusti suzu i rede: >Bilo sretno!< A izvest ie svjedoke i onda, kad prima duZne novce. U zimno doba rijeda se s uromkom svojim, 5to nije donio s trga krastavaca. 30

Djesu svoju vlastitu nagoni tako dugo na rvanje i trdanje, dok ih umor posve ne osvoji. Kad na ladanju sdm leiu vari, ubaci s6 dva puta u lonac i u,dini,da se ne m,oZejesti. Nahodi li dai,d, veli: >>Kako zvijezde lijepo sjaju!< A kad doista sjaju, govorili ostali Sto mu drago, reii ie, da je noi tamnija od smole.sg Kad ga pita tko: >Koliko je po tvom mi5ljenju izneseno mrtvaca ktoz Sveta vrata?<, odgovorit ie mu: >Koliko sebi i tebi Zelim<<.8s

3l

t;g

Fg.'b".i

l5

L6

GRUBIJAN

PRAZNOVJERAC

Grubijanstvo je neprijaznost u usmenom opienju, a grubijan je, eto, ovaki neki dovjek: Zapita li ga tko: "Gdje ie taj i tai<<,odgovorit ie: oProdi me se, ne dosaduj mi!.. Kad mu tko nazove ,rZdravo(, r€ ie da mu zdravljem prihvati. Prodaje li Sto, ne veli kupcu, po kakvu bi cijenu dao, nego pita: oSto dobijem za to?<< Kad mu znanci dast dine i o porodidnoj slavi dare Salju, rzjavi, da ne treba milostinje.tn Uprlj a li ga tko nehotice, gurne ili odepi, nema u njega opro5tenja. Kad ga zamoli prijatelj, da prinese kakav dragovoljni prinos, veli iznajprije, da ne misli niSta dati. Potom dode s prilogom svojim i kaZe: >rZaliboi,e i tih novaca(. Spotakne li se na cesti, zna i kamen proklinjati.

Praznovjerje bit (,e zacijelo strah od duhova, a praznovjerac je, eto, ovaki neki dovjek: Umije ruke i namaie ih mekinjama,ss pokropi se sav osveienom vodom, uzme u usta listak 1ovorov,86 i tako po vas dan naokolo hoda. Kad mu madka pretrdi preko puta, ne ie prije dalje, dok drugi tko onuda ne prode ili dok ne baci tri kamena preko puta njezina. Spazi li u kuii svojoj zmiju, priziva Sabadijaist ako je to burlava zmija, a ako je sveta, podigne joj odmah ondje kuini Zrtvenik. Kad prolazi na raskr5iu mimo posveienih kamenova, prelije ih uljemss iz bodice svoje, padne na koljena, polnoli se i tad istom dalje ide. Proglode li mu miS bra5nenu torbu, pode k tumadu z,namenja i zapita ga, Sto tu valja diniti, pa ako mu on odgovori, neka je preda torbaru, da je zakrpi, ne mari za to, nego prine,se, vrativ5i se, ?rtvu pokajnidku. I kuiu ie svoju desto kadom odistiti govoreii, da ju je Hekatase darom zad,arala.

Ni da prideka koga zadugo nije podoban. Ne tnoZe se skloniti ni da zapieva ni da 5to deklamtrje niti da zaple5e. Ni bogovima ne ie da se moli. 32

3 Teofrost : Karahteri h

3j

I

Zau(e li sova, kad on putuje, prepadne se i povide: >rPomoziAteno!(, Po tad istom dalje krene' Niti ie da se pribliZi grobu, ni da pode do mrtvaca ili do porodilje. Njemu je, veli, prvo to, da se ne okalj a. Svakoga detvrtoga i dvadeset i detvrtoga dana u mjesecu naloli ku6anima svojima, da kuhaju vino, on pak izide i kupi na tr$u mrdeve grandice, tamj an i vzrtvenikolad, a kad se vrati kuii, ovjenEava cio dan svoje Hermafrodite.40 Kad $to u snu vidi, ide k tumadima sna, k vradima i k motriocima ptica, da pita, kojem bogu ili boginji treba da se moli. A kad hoie da se posveti u misterije, ide k nadrisveienicima orfejevima. On je zacijelo i jedan od onih, koji se na Lalu morskom brizno polijevaju vodom.al A polazi na more sYaki mjesec sa Lenom i djecom; ako t'ena nema kad, povede dojkinju. Spazi Ii koga od onih, Sto se deSnjakom zaki' ieni po raskr5iirna poteiu, pode kuii, opere se od glave do pete, pozove sveienice i zai5te, da {a morskim lukom ili Stenetom destito odiste'ae Kad vidi luda ili pa'davidava dovjeka, upanji se od straha i pljune u nabor haljine svoje'

F. ,

t.

I

l l i

L i I

f

rI I I

t t l

t I

t I

I

I l[' I

f' t-

t i $

t

3 I

34

t7

I L I

l t r T

I

NIKAD

ZADOVOLJAN

Nezadovoljstvo je bezrazlozno prekoravanje probitaka, koji su nekome u dio pali, a nikad za_ dovoljan nije, eto, ovaki neki dovjek: Po5alje li mu prijatelj dio od svedane gozbe, reii ie donosiocu: ,rzacijelo mi nije priustio ilice juhe ni da5evina, kad me nije pozvao na rudak.<< Kad ga ljubovnica njelno izljubi, kaie: >Rad bih znati, da li me doista od srca voli5.< I na Zeusa se gnjevi, ali ne zato, Bto dal,di, nego zato, Sto nije prije daldjelo. Namjeri li se putem na novdanu kesu, promrmlja u sebi: )Ali na blago se joS nigda nijesam namjerio.<< Kad nakon dugoga cjenjkanja i pogadanja s prodavademjeftino kupi robu, veli: >Vrlo me zanima, jesam li za tu cijenu Sto destito kupio.< Znancu, koji mu javlja veseli glas: "Rodio ti se sin<<, odgovori: >Ako dodaS:i polovinu imutka si izgubio, cijelu ie5 istinu reii.<< Kad dobije parnicu jednoglasnompresudom, prekorava pisca govora svoga, da je propustio mnoge valjane razloge. 35

novac Kad mu prijatelji zaiednidkim prinosimd sadat" se >Raduj namaknu, i jeian od njih rede: Zat zato' on mu odgovori >>Zalto da se radujem? Stomoramsvakomeodvasnovacvratiti,aosim primio kakvo tog" jo5 i zahvalan biti, kao da sam dobrodinstvo?<<

r f

l8

I

II tI tI I

r

36

NEVJERICA Nevjerje je svakako sumnjidenje sviju zbog nepo5tenja,a nevjerica je, eto, ovaki neki dovjek: Kad opravi roba na trg po hranu, $alje za njim drugoga, da pita, po5to je prvi kupio. Putujuii nosi sam kesu od nova ca, ali opet iza svakih stotinu koraka sjedne i nanovo pobroji pare. Kad ved leZi u krevetu, zapitat i,e Z,emt.svoju, je li zakljulala sanduk s novcima, je li zapelaien ormar za srebrninu i prijevornica na dvori5nim vratima prebad,ena;pa ako ona sve to i potvrdi, on ie opet sam gO ustati iz postelje i sa svjetiljkom u ruci sve to bosonog obiii i pregledati, i tako jedva do sna'doii. Od ljudi, koji mu novac duguju, fiaii kamate pred svjedocima,kako ne bi mogli poreii svoj duZnidki odnos. Haljinu svoju ne ie dati odistiti onome valjaru, koji ie posao najbolje udiniti, nego radije onome, koji ima za sebe tvrda jamca. Dode li tko da posudi u njega srebrne pehare, najradije ne da, no ako je to kaki rodak ili dobar 37

zrtanac, on ie mu stvari uzajmiti, po5to ih prije malo nije oku5ao u vatri, tadno na vagi izmjerio, a gotovo i jamca uzeo, Robu, koji ga prati, nalai,e, da ne hodi iza njega nego pred njim: hoie da ga drli na oku, da mu putem ne utede. Kad mu kup ac ka/ze: >>Sradunajkupovinu i zapi5i na me, jer sad nemam kad da novac Saljemu, on mu odgovori: >Ne trudi se slati: kad posvr5ujes poslove, ja 6u s tobom do kuie.< ,

19 GNUSNIK

t t

3rj

Gnusoba je nedostatak bfige za tijelo, koji druge vrijeda, a gnusnik je, eto, ovaki neki dovjek: Guba je na njemu i bijela ospa, a nokti su mu crni, pa takav naokolo hoda. To su mu, veli, poro_ didne bolesti: ta od toga boluje oD, otac i djed njegov, te nije lako u obitelj njihovu drugog koga poturiti. Naravno, i dirove ie po goljenima imati i ozljede na prstima, i ne de ih izlijediti, nego ie pustiti, da se po zlu dadu. Pod pazuhomje runjav poput Zivotinje sve do bokova, a zubi su mu crni i krnjavi, te je neugodani nemio. K tomu i ovo: kad jede, usedese prstima; kad prinosi Zrtvu, Stize nokte; kad govori s kime, prska i bali, a kad pije, podriguje mu se. U postelji spava uz Zenu svoju neopranih nogu.as U kupali5tu trlja se pokvarenim uljem pa zaudara na nj.aa Obuden je u debelu ko5ulju, a haljinu posve tanku i punu mrlja, i takav na trg izide.as 39

Kad mu mati izide k vradu, Sto po pticama gata, on pohuli na bogove; a kad se drugi mole i Lrtvu ljevanicu prin'ose, o'dbaci kondir svoj i udari u smijeh, kao da je bogzna Sto udinio. Sviri li frula, pljeska rukama samo on, zaiedno pjevu5i i kara fruladicu, Sto je tako bruo prestala. Kad hoie ispljunuti, pljune preko stola i vinotodi u lice.ao

I

,1" ll

' tt il

n

ili l

DODIJALAC

ti

Dodijavanje je, pojmovno uzev5i, takvo drui,enje s ljudima, koje muku zadaje, ali ne nanosi Stete, a dodij alac je, eto, ovaki neki dovjek: Ude k nekome, tko je upravo zaspao,i bud.iga, da se razgovara s njime. Smjeraju li gosti da odjedre, zadrZ,avaih, L kad drugi stignu, moli ih, da pridekaju, dok se r pro5eta. Dojkinji uzme dijete s krila, Zvad,emu papu i sam gfa hrani; tepa mu cmokajuii ga i zove ga zloiom tatinom. Jeduii pripovijeda, da je uzeo demeriku,pa ga je odistilo gore i dolje, a Zud,u nedisti bila mu je crnija nego juha na stolu. Pred porodicom zapitat ie: >>Reci,majdice, kako je to bilo onoga dana, kad si se porodajem mudila i mene radala?r,Pa tad sdm za njuazodgovura,,da je bilo ugodno i bolno i da to dvoje nije lako dovjeku postiii jedno bez drugoga. Kad je 'pozvanu goste, pripovij eda, da je u njega bunar-voda studena i ba5dapuna mladoga povria, a ima i kuhara, koji izvrsno umije gotoviti

il

ti ti tl tl

It

tl

il il

tl It

$ f

4l

jela. Kuia mu je, veli, ptava gostionica,uvijek pqru gostiju, a prijatelji su kao probu$enobure: L rt"-,r im ugada, ali ih nikako ne moLe nasititi. A kad on dasti, pokaZe gostima s\rogadankoliza, kaki je rnajstor. Kad hoie pak da ih kod pijanke podstidena veselje,napomene'da je sve ptiptu.tnlj"no,Sto ie goste zabaviti.'freba samo da iailele, i momde 6e odmalr. dovesti od svodnika fruladicu. ,rOna ie nam svirna sviriti, a mi iemo veseli biti.<

1I I

2l EASTOLJUEAC e astbljriblje udinit ie se kao nedostoina tei,nia za d,aliu, a dastoljubacje, eto, ovaki neki dovjek: Kad je pozvan na rudak, pobrine se, da se svagda namjesti kraj samoga domaiina. Zeledi da odreZesinu djedadkekovrdice, zaputi sesnjimeuDelfe.a8 A pobrinut i,e se i za to, da mu rob, koji ga prati, bude Crnac. Kad ima da podmiri svotu od iedne tnine,ae isplati ditav iznos u novo kovanom novcu. Za Eavku,koju ru kuii drli, kupit ie ljestvicu i nadiniti mjeden Stitii, s kojim ie davka po ljestvici skakutati. Kad prinese za L,rtvu vola, pribije deonu koZu s rogovima nasuprot kuinim vratima obavivSije velikim vrvcarna, kako bi oni, koji ulaze, odmah spazili, da je Zrtvovao vola. Nakon svedanogaophoda, gdje je udestvovao kao vitez, dade svu ostalu odoru momku, da je kuii ponese,a sam prebaci civilni ogrtad i Setapo trgu s ostrugama. 43

42

Kad mu pogine malte5ko pseta5ce,podigne mu spomenik i metne steiak s natpisom: >Mladica s Malte.< Posveti li u Asklepijevu hramu mjeden prst,50 disti ga dan na dan, kiti {a cvijeiem i omazuje uljem. Naravno i kao pritan ishodi od drugova svojih, da on lzvijesti narod o uspjehu Zrtava.Tad stupi na govornicu u divno ruho obuden i vijencem ovjendan pa rede: >Ljudi Atenjani! Mi, pritani, prinijeli smo Lfive Majci bogova. Lrtve su dostojne, Zrtve su povoljne. Odekujte dakle i vi najbolje!< Kad to obznani, pode kuii i ispripovijedi Leni,kako je danas imao neobidno sretan dan.

-14

22 NEOTMJENJAK Neotmjenost je neki nedostatak dastoljublja, koji se uklanja od nuZnih tro5kov&,5r& neotmjenjak je, eto, ovaki neki dovjek: Kad pobijedi s tragidkim korom,5zprineseDionisu drvenu pantljiku i napi5e na nju crnilom svoje ime. Upisuje li narod u skup5tini dragovoljne prinose,ustanei on i Suti ili umakne izktuga njihova. Kad kier udaje, proda sve meso od Zrtvene Llvotinje osim komada, koji pripadaju sveienicima, a za posluguna svadbi uzme u najam-deljad, koja se kod kurie hrani. ZWovijeda li ladom,ssmeie poda-se na palubi krmareve gubere, a svoje duva. Kad je svedanost Muza, ne ie poslati dj ecu svoju u Skolu, nego 6e kazati, da su bolna, samo da ne moraju prinijeti svoj prinos. 'hranu, nosi meso kuii sam, Nabavi li na trgu povrie a vude u naboru haljine svoje. Kad dadne oprati haljinu, ostaje kod kuie.sa Saznali, da koji od prijatelja njegovih sakuplja 45

prinose, skrene s puta, dim ga izdaleka spazi,Bdje dolazi, i uputi se stramputicom kuii. Zeni svojoj, koja mu je miraz u kuiu donijela, ne ie da nabavi sluZavku,hego joj najmi djevojie sa Zenskoga trga, da je lprati, kad izvan kuie izlazi. Cipele nosi zakrpljene jednom zakrpom na drugoj i veli, da se ni5ta ne razlikuju od roga. Kad'ustane, sam popete kuiu i odisti krevete od stjenica. A kad hoie _dasjedne, izvrne kraj sebe iznoSenu kabanicu, koju si sam nosi.66

23 HVALISA Hvalisanje udinit ie se zacijelo kao neko uobrai,avanjesoprednosti, kojih uistinu nema, a hvali5aje, eto, ovaki neki dovjek: Stojeii na molu pripovijeda strancima,da ima golemoblago na moru, i tadno im razlaZe,kako je ra5ireno pomorsko kamatno poslovanje i koliko je vei on sam kod toga dobio i izgubio. I dok se tu razmeie tolikim svotama, po5alje momde svoje u banku, gdje mu leZi cigla jedna drahma. I suputnika ie zaluditi na putu pridajuii rnu, kako je s AleksandromsTna vojsku po6ao,kako se s njime pazio i koliko je draguljima optodenih da5akuii donio. A umjetnici su u Aziji, po njegovu dokazivanju, vje5tiji nego u Evropi. I sve to on brblja, ma da nije nikada iz grada u svijet krenuo. Naklapa i to, da je od Antipatrassprimio vei tri pisma, u kojima ga zove, neka dode u Makedoniju. A nudili su rnu odande i izvoz drva, prost od carine,ali on je to odbio, samo da ga nitko ne je valjalo o bi mogao opadnuti. "Makedoncima tom dublje promi5ljati.< 47

U vrijeme skuporie potro5io je, kala vi5e od pet talenatasepotpomai,udi oskudne gradane, jer on ne moie nigda reii: rrNe...Pa ako ba5 ,sjede kraj njega ljudi, koji ga ne poznaju, zamoli jednoga od njih, neka pobiljeZi brojke. I tad tadno sradunavaprinose, i po tisuiu i po jednu drahmu, i dodaje uza svaki,posve1'jerojatno,ime primaoca pa izbije na koncu i deset talenata. Taj je iznos, uvjeravo.fr, on sam prinesao za dobrovoljna potpomaganja. K tome, veli, ne pribraja opremanje ratnih lada ni druge javne duZnosti,koje je izvr5io. Izide i na va5ar, gdje se prodaju konji plemenite pasmine, i gradi se pred trgovcima, da je voljan kupiti. I onamo zade, gdje leie tkanine, pa izaberc haljina do dva talenta,60a potom prigoyata momku, Sto ga prati nemajuii uza se zlatnoga novca. Stanuje u najamnoj kuii, ali svakome, tko to ne zna, pripovij eda, da ju je naslijedio od oca i da je namjerava prodati, jer mu je premalenaza primanje gostiju.

4B

24 OHOLICA Oholost je neko preziranjesvih drugih osim samoga se!e, a oholic a je, eto, ovaki neki 6s1'jek: Zeli li tko da hitno govori s njime, veli mu, da ie ga nati poslije rudka na Setnji. Kad udini kome ljubav kaku, podsjei d EL, da se uvijek opominje toga. Presuduje li kao obranidni sudac, izride presudu na ulici hodajuii medu strankama, koje mu povjere raspru svoju. Kad je izabran za dinovnika, odbije sluZbu pod zakletvom, da nema vremena izjavljujuii za to. Ne moZe se skloniti na to, da se kome pribliZi prvi. Nabavljade i zakupnike svoje kadar je pozvati, da se nadu kod njega, kako dan svane. Kad ulicom hoda, ne govori ni s kim, tko g^ sreta, a odi upire k zemlji. Drugda pak, kad mu se svidi, visoko uzdii,e glavu. Casti li prijatelje, ne sjedi s njirna za trpezont, nego naredi jednome od deljadi svoje, da se brine za njih. Karakteri

49

i

I

tI I

Kad se kome u pohode sprema, Salje naprijed glasnika s porukom, da je na putu k njemu. Nikoga ne ie da pusti k sebi ni kad se trlja ni kad se kupa niti kad jede. Kad pravi s kime obradun, naredit 6e, dakako, momku, da tazmakne kamedke, da sraduna svotu i da je metne na radun onome. Priopi,uje li pismeno, ne piSe: >Udinit ie5 mi ljubav<<, nego: >Hoiu da bude tako i tako<<,ili: ,>Poslao sam ti dovjeka, da dobijem to i to<, p& onda: >>Da nipo5to ne. bude drugadije<, i: ,Sto brZe!<

I

t

,L

25 STRASLJIVICA Stra5ljivostbit 6e .rrutuko neko bojaZljivo popu5tanje du5e, a stra5ljivica ie, eto, ovaki neki dovjek: Kad morem putuje, drZi svaki greben za gu" sarsku ladu, a d,im se voda malo zaljulja, vei raspituje naokolo, ima li koji medu putnicima, Sto nije posveien u misterije.6l Smotri li, da krmar daje brodu drugi smjer, stane ga ispitivati, vozi li po debelom moru i kakvo nasluiuje vrijeme, a potom obja5njava susjedu svome, da je uznemiren zbog nekoga sna. Zamalo, za svaki sludaj, svude sa sebe donju odjeiu i dade je momku. Napokon zamoli, da ga iskrcaju na suho. Kad je na vojni, pa kad pjesadija treba da navali, zove drugove62 k sebi i nuka ih, da stanu uz njega te najprije pomno promotre poloZaj, jer je, veii, te3ko razabrati, jesuo8 li to doista neprijatelji. A kad duje bojnu viku i vidi ljude, gdje padaju, saopii drugarima, da je u hitnji zaboravio ponijeti mad. I otrdi pod Sator, pa otpraviv5i

50

5l

momka napolje i naredivSi rlu, da uhodi neprijatelja, sakrije mad pod jastuk i dugo se ondje zadr:zi praveii se, kao da ga traii. Zapazi li gledaiudi iz Satora, gdje nose ranje. nika, jednoga od prijatelja njegovih, potrdi onamo, ohrabri ga, uhvati pod ruku i ponese s drugima. Zatim ga njeguje, ispira rnu ranu, sjedi kraj njega i s rane muhe tjera, ukratko: sve radije iini nego da se bori s neprijateljem, A kad trubai zatrubi na" juriS, povide sjedei,i jo5 uvijek pod Satorom: do bijesa! Trubeii neprestano ne ie "Idi dati jadnom dovjeku da se u san zanese.( Poprskan krvlju iz tude rane izide u susret vojnicima, koji se vraia ju iz boja, pa kao da je opasnost kaku preturio, pripovjedi im: rrJa sam Jednoga od prijatelja svojih spasio.<<[ povede k bolesniku i opiinare i plemenike svoje, neka ga vide, i svakome od njih pripovjedi, da ga je sam, na vlastitim rukama, u Sator donio.

26 OLIGARH Oligarhijaca bit ie neka i,elja za vlaSiu, koja teti na moi i na lidnu korist, ^ oligarh je, eto, ovaki dovjek: Kad narod vijei,a, koje ie gradane pridijeliti 'pomoinike arhontu kao kod svedanoga ophoda, ustane on i izjavi, da tim ljudima valja dati neogranidenu vlast.65 Prcdla7,u li drugi desetoricu, veli: >>Dostaje jedan, ali taj valja da je dovjek.< Od Homerovih je stihova upamtio samo ovaj: Nije mnogdvldde dobro, nek jedan bude gospodar,66 a od ostalih ne zna nijednoga. A zna, dakako, da se sluZi i ovakim govorima: ,Treba da se nasamo sastanemo i stvorimo o toj stvari odluku. Odijelimo se od svjetine i od trga. Odsele se vi5e ne primajmo drZavnih sluZbi, da nas ti ljudi ne moglu ubuduie ni vrijedati ni dastiti. Ili de oni napolje iz grada ili mi!< Iz kuie izlazi tek oko podne u gizdavo nabranoj haljini, srednje o5i5ane kose i briZno njegovanih nokata i Sepiri se 'po Odejskoj ulici ovako

52

53

govoreii: Spijuna nije moguie opstati u "Od gradu.<< >rNa sudovima stra5no stradamo od podmiienih porotnika.<<- >rDami je samo znati, >SvjeSto upravo ho6e ti dana5nji politici!< je je pukoji nezahvalnai uvijek uz onoga, tina je nom Sakom daje." Sramota mu u narodnoj skup5tini, kad sjedi kraj njega kaki izgladnieh dronjo. Zatim umuje dalje: ,rKad ie vei jednom biti kraj opremanju ratnih lada i drugim javnim duZnostima,koje nas toliko upropa5iuju?( - ,rProkleta demago5ka bagralr, Tesej je, kaie, prvi skrivio gradu to zlo, jer je on ujedinio narod iz dvanaest gradova u jedan i sru5io kraljestvo. Ali je primio za to zaslulenu plaiu: njega su prvoga ostrakizmom uklonili. To i slidno iziavliuie pred strancima i, pred gradanima, istomi5ljenicima i politidkim svojim pristaSama.

54

27 POZNOUK Pozno ueenje bit ie interesovanje za poslove, koji ne prilide odmakloj dobi, ^ poznouk je, eto, ovaki neki dovjek: U Sezdesetoj godini udi naizust odlomke iz pjesnidkih djela, a kad hoie da ih kod pijanke deklamira, ostavi ga pamienje na cjedilu. Od sina svoga udi se ekserciru: ,>Desnokren! Lijevo kren! Natrag delomt< O svetkovini l{eroj a nadmeie se s mladiiima kod utrke baklj ama. ' Kad je kad5to pozvan u hram Fleraklov na Zttvu, skine, naravno, Zustro sa sebe haljinu i Sdepabika za rogove,67da mu savije vrat pod noZ. I u rvanju se ogleda polazef,i od rvali5ta do rvaliSta. U va5arskim teatrirna izduta tri do detiri predstave trudeii se, da dobro upamti pjesme. Posvei,uje li se u rnisterij e Sabazijeve, postara s€, kako bi {a sveienik proglasio n ajljep5im. I(ad' je zaljubljen u djevojku pa juriSa motkama na vrata njezina, dobije batina od suparnika s'voga, a potom se tuZe i tjeraju 'proces. 55

Jezdi li na ladanje na tudem konju, vjeZba se usput u kojekakvim jahadkim vjeStinama, padne s konj a i razbije glavu. U dru5tvu dekadistaos daje gozbu onima, koji zajedno s njime unapreduju interese dru5tva. Sa slugom svojim igra se >velikoga kipa.<,6ea s uditeljem djedaka svojih nadmeie se u strijeIjanju iz luka i u bacanju koplja i nlrka ga, neka udi od njega, kao da je i on u tom neki novajlija. Kad se rve u kupali5tu, okreie straZnjicu amo tamo, kako bi se pokazao kao dobro izvjelban rvad. Kad su Zene blizu, vjelba se u plesanju i sam si pri tom ne5to fiiuka.

28 KLEVETALO Klevetanjeje skretanjedu5ena goru stranu

@

-$.

., {

56

u govoru, a klevetalo je, eto, ovaki neki dovjek: I(ad ga tko zapita, kakav je taj i taj, postupa kao pisci genealogija: Podet iu najprije od roda njegova. Otac mu se iznajprtje zva"a Sosija. U vojsci postao je Sosistrat, a kad je upisan u opi,inal'e, Sosidem.ToMajka je, dakako, od roda plemiikoga, ali Tradanka. Slatka se duSica zoye Krinokoraka, a takve su, kaZu, u njezinoj domaji plemenite. Sto se pak njega tide, slika je i prilika takvih roditelja: nevaljalac i obje5enjak. A bezazlenom nekom deljadetu reii ie: oJa valjada znam takve stvari, koje ti braneii preda rnnom zastranjujeS od istine.< I tad potanko izvjestava: rrTe Zenske vuku k sebi prolaznike s ulice. - To ti je kuia, gdje se lako noge diiu. Nije to, Stono rijed, nikakva Sala; ta pare se kao kuje po ulicama. - Ukratko: pomamne su za mu5karcima. I same otvaraju vrata od dvoriSta. Naravno, oo pomai,e, i kad drugi kleveiu, i veli: >Toga riovjeka mrzim vi5e od svih drugih.

57

Ta vei sam mu je obraz odvratan, a nevaljanStini njegovoj nema para. Evo dokaza: ?eni svojoj, koja mu je hiljade donijela u miraz, daje za hranu, otkad mu je rodila dijete,?l samo tri bakrenjakaTz na dan i sili je da se u prbsincuTskupa u hladnoj vodi. Kad sjedi u dru5tvu, opadnut ie nekoga, koji se ba5 udaljio, a kad jednom s time otpodne, De moZe se uzdrtati, da i rodbinu njegovu ne izgrdi. I na svoje ie prijatelje i rodpke reii svakojake rdave rijedi, dapade i na mrtve. Klevetanje naziva slobodnom rijedju, demokracijom i nezavisno5tlu. I to od svega na svijetu najradije dini.

5tt

29 LJUBITELJ NEVALJALACA Ljubav k nevaljalcima je tei,nja za opadinotn, a ljubitelj nevaljalaca je, eto, ovaki neki dovjek: DruZi se s onima, koji su osudeni u civilnim i dri,avnim parnicama, te dr1i, da 6e postati iskusniji i stra5niji, ako bude drugovao s njima. Kad je govor o po5tenim ljudima, tvrdi, da nitko po naravi ne biva po5ten i da su u tom svi jednaki. Stovi5e:on ie i o5tro udariti na to, da bi tko uopie mogao biti po5ten. Za nevaljalca naprotiv kale, da je dovjek slobodan od predrasuda,?apa dok u nekim stvarima ptiznaje, da je istina ono, Sto ljudi o njem govore, pravi se kod drugih, kao da o tom ni5ta ne zna, i veli, da je to dovjek vrlo darovit, dobar prijatelj i vjeSt u svakom poslu. I Zivo se za nj zauzima govoreii, da se jo5 nigda nije namjerio na povzdanije deljade. A drii mu stranu i onda, kad u skup5tini govori ili kad ie izveden na sud. I sakupljene 6e smiono upozoriti, da ne treba je dovjek<<, gledati na lice, nego na stvar. "Taj je od svih, Stiti >pas on demokracije: duvir kaie, je odbapovrijede. ako A mi, koji smjeraju da 59

cimo takove ljude, naskoro vi5e ne i,emo imati nikoga, tko ie htjeti da se pobrine za zajednidko dobro..< A voljan je da bude i pravni zastupnik kojekakovih dotepuha i branid na sudu u prljavim stvarima, a kad sam sudi, uzima uvijek izjave stranaka nagore.

30 LAKOMAC

"O

I l

t

60

Lakomstvo je grarnZenje za. sramnim dobitkom,75a lakomac je, eto, ovaki dovjek: Kad dasti goste svoje, rle metne na std dovoljno hljeba. I novaca ie uzajmiti od stranca, koji mu se u kuiu navrati. Kad jelo dijeli, veli, da je pravo, da se djeliocu dvostruko daje, i odmah udijeli sebi dva obroka. Ima li u njega vina na prodaju, dade ga i prijatelju svome razvodnjena. U teatar ide sa sinovima svojima onda, kad zakupnici slobodan ulaz daju. Kad iz zemlje kreie sluZbenimposlorn, ostavi putninu, koju je od drtave primio, kod kuie, pa uzaima od drugih poslanika. Slugi svome natovari veii prtljag negoli moie nositi, a. hrane mu od svih najmanje daje. I svoj dio od poslanidkih darova zailte pa sve to unovdi. Kad se u kupali5tu ttlja, prekori momdiia: ,>Derane,kupio si pokvareno ulje!< I tad se trlja tudim. 6l

Nadu li mu sluge na putu par bakrenjaka,ne 2aca se da i on od toga zailte dio govoreii, da je nadeno dobro zajednidko dobro. Kad dadne oprati haljinu, pozajmi u znanca drugu i razvui,evraianje na vi5e dana, dok je onaj ne zai{te natrag. K tomu i ovo: deljadi svojoj mjeri bra5no sam F'idonovom mjetrom,76kojoj je dno gore obrnuto, i pazi, da na vrhu o5tro odsijede. Misli li prijatelj da kupi .Sto po svojoj i,elji, on to nabavi ispod ruke i proda mu potom s dobitkom.TT Kad vra(.a dug od trideset mina, zadtLi, dakako, od toga detiri drahme.78 Ne idu li mu sinovi zbog bolesti nekoliko dana u mjesecu u Skolu, odbija to razmjerno od Skolarine. U veljad,i ne Salje ih uopie na nauke, jer tad mogu toboZe mnogo toga vidjeti,Tea uistinu zato, da u5tedi Skolarinu. Kad dobiva od roba daiu, i3te k tome i prida za bakren novac,80a tako i onda, kad prima radun od nadzfuatelja svoga. easti Ii bratstvo, i5te za svoje robove hranu iz zajednidkeblagajnice i tadno biljeZi, koliko je ostalo od rudka napola potro5enih rotkivca, da ih sluZitelji ne bi uzeli za"se. Kad putuje u dru6tvu sa znancrma, uzme za svoje posluge njihove robove, a svoga dade u najam rz,vartkuie, ali najma ne prinosi u zajednidku blagajnicu. 62

Skupi li se u njega dru5tvo na zajednidko daSienje, on uturi, naravno, u radun i sve sitnice, koje je od svoga davao, kao na pr., drva, leiu, ocat, s6 i ulje za svjetiljku. Kad se Zeni koji od prijatelja njegovih ili udaje kier, on otide neko vrijeme prije toga na put, samo da ne mora poslati vjendani dar. U znanaca uzaima takve stvari, koje dovjek ne ie ni natrag zaiskati niti odmah primiti, kad mu se natrag daju.

63

Tekst je ovdje nepotpun i pokvaren. Grije5ka bit ie vjerojatno u rijedimiasiin-1.9r,mjesto kojih ditam s Rildigerom (o. c. str. 81.): tisoixEy* i prema tome prevodim. S obzirom na rijedi nolrdu dayqxasTdunolyowa ucoriv ditam x-eyal,lfs ovdje s Herwerdenom -mjesJo--ngis rd rgiyatp! "1: samo npos To Tpry@#d..Isp. i Navarre, o. c., stt. 42. i 43,

7

I I 10

t1

U Teofrastovo su doba sjedjeli gledaoci u kazali5tu na kamenim klupama pe su zato nosili sa sobom jastuke. imudnije su gradane, dakako, zamijenili i u tom poslu robovi njihovi. Velike ili gradske Dionisije slavile su se mjeseca elafebolijona (oZuJak-travanj), t. j. u doba, kad su se vei stiSali zimski vjetrovi. T. j. kod Demetrrinih eleusinskih misterija, koje su se slavile u Ateni od 75.-27, boedromijona (rujan-listopad). Apaturije su jesenska porodidna svetkovina, kod koje su atenski gradani upisivali djecu svoju u bratstva. ri $ipo" ili ,i s'ipos (thymus) uplavo je neka vrst >majdine duiice<, koju sholijast uza 253 stih Aristofanova Pluta stavlja u rod lukaci. Stari su Grci obidno pili vino poinijeiano s vodom. To dini zato, da pokaZe strancu oitrc pasj e zube, Mjesto nije posve jasno, pa je prijevod ude5en tako, da je u drugom pitanju izostavljen subjekt 6 &.ytbu.MoZda bi s obzirom na prvo pitanje ipak valjalo pisati s Pauwom d iiyan, (: A tpnopos). Isp. Phil, Ges., str. 33. Crte. koje se u toj glavi dalje niZu, odaju odito neko taito deljade, pa po tom slabo pristaju uz tip >Prijaznikc, koji ide za tim, da u druZenju s ljudima bude ugodan bez vlastite koristi. Po tom je vrlo vjerojatno, da drugi dio te glave pripada na konac glave 21., koja govori o dastoljublju, pa su ga tamo neki izdavadi i prevodioci i amjestili; na pr. od novijih O. Navarre. Ne ieleii remetiti tradicionalni red ja sam donio gl. 5. onako, kako je i

67

l2

13 1t 15 16 l1 18

I9 20 21

22 28

24

95

s0 27

2S

* 68

rukopisi donose, ali slrru je o5tro tastavio u dva dijela, kako to iine Hoffmann i Riidiger. ludilo< (wronrl inoc.'Upravo: oludilo.,, ali ovdje "moralno nity), kako su dobro opazili neki komentatori Teofrastovi. T. j. xdgda.t,koji je iznajprije pripadao atiCkoj komediji, ali su ga kasnije desto plesali i kod svedanih gozbi. Ovdje odstupam od Irnmischeva teksta i prihvadam Wach. smuthovu lekciju: zoi ngooc,t;relou{ytoa ir uatpaarudt Xog(i" Prostim su ljudima sluiila usta kao novdinik, [sp. na pr. Aristofan, Ose 791, Ptice 503, Eklez. 818. Uiitelji gimnastike. Prazninu u tekstu dopunio sam prema Ri.idigeru' o. c., str. 19. i E3. Aluzija na znamenitu parnicu izmedu Eshina i Ktesifonta, koga je Demosten branio govorom >O vijencu< (330)" Povodedi se zL Hoffmannom, Na.varre-om i Rtidigerom izostavio sam u prijevodu nejasne rijedi zai riv Auodudpou. Upravo: >'da mu je jezik u mokrom(. Ovdje odstupam od Immischeva teksta i ditam s Navarnagi roiEc cinel'vxaudri" re-om : xai ,rliyecT i;" nai ,rtrdso'ix dyerc Rijed je o bojerima, Sto ih je vodio Kasandar, sin Antipatrov s maikedonskim regen-tom Poliperhom (319-309)" Kralj bit ie po svoj prilici Filip Aridej. Umjesto da pogosti rod i znance, kako je to bio obidaj kod'priredivanja trtsv'a. Tekst nije ovdje posve u redu. Prijevod ude5en je prema. Riidigeru (o. c., str. ?5. i 84r) t. j. izostavljeno je pokvareno x&!ccr, a rnjesto toga urnetnut je glagol Dnorugrrt ie se.<. Mjesto je pokvareno. Prijevod udesen je prern:r Kayseroyoj kon j ektu r i i n &t,ra g doxan eluat (n egnori). Isp. Phil. Ges.' str. 85. Upravo: rglyalxou, sitan bakren novac u vrijednosti otprilike 75 para. Mjesto Immischeva oblika naotvtarv prihvaiam ovdie, iz drugih rulcopisa, lekciju nagu)uran'. To mjesto uz& sv& objadnjovanja nije joi uvijek prevo josno. Prijevod je udeien premB Riidigerovu shvtdanju, o. c., str. 30. i 84, Mjesto tnlreutcsditarn s Navarre-om dr6rea(c (ypdvoal. N,atpisi originala ne oznaduju nigda lica, nego s&rno svo.istva karaktera. &lod,erni prevodioci, koliko je meni znono,

:|l

86 37 38 39 40

tl {2

t3 t4

donose ipak ponajviSe u natpisu lica, pa sam tako dinio i ja, gdjegod sam mogao. Kako 7g d,xaogosnema u naa zgodne rije'di, pomi5ljao sam iznajprije, da opir{em natpis riJedju >deljade< (Neuliudno deljade), ali sam kasnije napustio taj natpis i zamijenio ga, drugim: >Uvijek u nevrijemer,, koji dodu5e ne oznaiuje lice' ali vrlo dobro pogada ono, 5to je Teofrast htio da nam u toj siidici prikaZe. Isp. i slidicu 17. Rijedi >od roda njegova< ne .nalaze se u tekstu, a dopunjene su jasnoie radi, T. j. s puta" Tako dopunjam, povodeii se za Hoffmannom (o, c., str. 29.), lakunu iza dunr&pctos. Mjesto je pokvar:eno i nejasno. Prijevod je ude5en prenu Fossu. Isp. Phil. Ges., str. 1'12. i Riidiger, str. 36. i 85. Tupoglavac daje odgovor, koji ne pristaje u situaciju, a im.a na umu, po svoj prilici, novac ili Zito. Mjesto 6rt oix &a ytaowo 6r6,iptua ditam s Phil. Ges., str. ll7. tirt oix &a ye 6ior.ro tdoptuatu. Isp. i Hoffmann, str. 31.; Riidiger' str. 37. Mjesto pokvarene lekcije inqpaniiu i Immischeve konjekture Bttlygaou' (xaSt*.gos\ ditam s P. Dittrichom (Vox Graeca I,5. bilj. 16.) inrygo',r,iuul, narnazuh, t. j. mekinjama. trsp. Teokrit, II 28. Lbvor (kao i mazanje mekinjama) odvraia po miSljenju starih nesreiu. Tradko-frigijsko boZanstvo, srodno Dionisu. Isp. Mojs. I, 8, 18: Ja,kov uze kamen i utvrdi ga,z^ spomen i preli ga uljem. Boginja daranja i noinih utvala. Ovdje mnogo toga nije joS posve jasno, Sto >Praznovjerac< dini, pa tako ni kult Hermafrodita, koji se tu prvi puta spominje. Monskoj se vodi pripisivala moi odi5ianja. Isp. Homer, Il.A313id. Ni tu nije sve pravo jasno. Bit ie da se radi o skitnicama, koji se po raskr5iima poteZu i kradu jestiva odredena za . boZicu Hekatu. Praznovjerac smatna se vei samim pogledom na te ljude okaljanim Mjesto dttanlnroyros ditam s Wachsmuthom d.y0fi.rdmot-c. Isp. Phil. Ges., str. 152. Mjesto nejasnoga_oblika oyt,_luTut ditam s Kuiperom (o. c. str. 66.) oanp$cotar.

6E

* i-t

i6

Ovdje je slidna pojava kao u g1.5., t. j. crte, koje se dalje niZun ne pristaju uz tip >Gnusnikc, nego ua tip >Prostak< (gl. 11.). %eleti zadfi.ati i tu tradicijonalni red donio sam i gl. 19. onako, kako je rukopisi donose, ali sam i nju o5tro rastavio u dva dijela. Povodedi 6e za Kuiperom i Riidigerom interpungiram iza participa pouL6peuos.

Ne prihvaiam Dielsovu konjektulu atto6, nego ostajem kod rukopisne lekcije aiziis. {8 Rijed je o dugoj kosi, koju su djedaci atenski nosili do 16, godine, a potom su je odrezali i prikazali kojem boZanstvu. dastoljubac vodi, dakako, u tu svrhu sina svoga dak u Delfe. 4 9 Otpril,irke 1.200 dinara predratnih. 50 Iz zahvalnosti za kakvu izlijedenu. ranu na prstu. 5 1 Definicija je pokvarena. Prijevod je donijet po Navarrer ovu tekstu. 5 2 T. j. kao koreg. Ali koreg pjesnika dobitnika postavio bi obidno spomen-plodu, u koju je bil'o urezano ime koregovo, pjesnikovo i arhontovo. 53 T. j. kao opremad, ratne latfe ili trijerarh, Da ne lnora nabaviti novu haljinu. 55 Mjesto jastuka, koji bi imao da nosi rob njegov, Isp. bilj.3. 5 6 ZnaEenje ngoo|'oxia- >ruobraZavanje<< izveo je Kuiper (o. c. str. 115.) s obzirom na glagol xgoodontuu Euripidovoj Alkestidi 1091 i sa6uvao time na Stetu'Auberiusove konjekture :tgoonoiqorslekciju, koju nam svi rukopisi sloZno donose. DJ Mjesto rtrkopisne lekcije uerd.Et\&t,looz,iitarn y,et"Ale(dud:gol, (Auberius, Casaubonus). 58 Regent makedonski. t 319. a t

59

Oko 360.000 dinara predratnih.

60

Oko 145.000dinara predratnih.

6 1 Misle se Samotradke misterije. Tko bi se posvetio u njih, 62 63

smatrao se sigurnim, da ne ie postradati na lnoru. Mjesto Immischeve konjekturenauras ditarn ovdje s llberglom rois tqpdras" Isp. Phil. Ges., str. 213,

Od dvije rukopisne lekcijendreaoi eion'(Imrnisch) irrircgdu eiou, i2s,lyao sam posljednju. 'o)"ryagxia 64 ne znadi ovdje kao inade >oligarhidki ustav<<, nego naklonost k njemu i k njegovim zlirn-stranama.

70

66 67

7l 72

Smije5no je ovdje to, Sto oligarh i kod posye podredenih sluZbi traZi neogranidenu vlast. Homer 8204. Preveo T. Maretid. Upravo: >digne bika<. Ali kako je to bilo, nije jo5 objaSnjeno. Neki misle, da ga je Sdepao za rogove i podigao mu glevu. Dru5tvo mlad.i,h ljudi, koje se moLda tako zvalo po to,m, Sto se_sast-ajarlo na svedanu glozbu svako,ga - desetoga u mjesecu. Isp. Navarre, o.c. str.-94., bilj, 5. Kakva je to bila igra, nije poznato. Navarre prevodi >Il s' exerce aux poses plastiques<<,& to je usvoiio u svom prijevodu i Kuiper. Imenom Sosija .zvali su se niZi Slojevi i robovi. Kako je ovdje Sosija mijenjao svoj socijalni poloZai, tako je udlprozvao se -sosidem lavgo prema njemu j -iry" svoje: kab vojnik Sosistrat (orgards, vojska), a kao opiinar (6fpos, opiina). j. gtkad je po atidkom pr&vu postao miraz njegovim f. vlasniStvom. Jedan je bakrenjak vrijedio 1/e obola, Otprilike 25 pata.

Upravo: >na Posidonov dano. Nepotpuna redenica s iciu je izostavljena. Definicija. je odito i -ovdje pokvarena; ii$p. bilj. 51. Mjeoto negrcuala ditam s Cobetom I Navarre-ori enrilrpto. 78 Fidon, argivski vladalac (oko 750. pr. Kr.) nadinio je PeloponeZanima mjere (isp. Herodot, VI 127). Te su mjere upotrebljavali i Atenjani sve do Solona, lioji ih je reformirao i znatno povisio (isp. Aristotel, Ustav atenski gl. 10.). tl Mjesto je pokvareno. Tekst, koji je uzet u prijevod, , kombinacija je Vulgate i Vatikanskoga rukopisai d-nongi-' ry& y t, g il,ot,- 0ono_tt'rosn gds r pdn ou rt. rit'ezohar,' elra itr tl.afiin, dro66oSar. Isp. Hoffmann, o. c. str. 59. 78 T. j. od 36.000 dinara zadri,i kao rabat o6am dinara. 79 Od 11. do 13. antesterijona, t. j. koncem veljade, svetkovala se.u Ateni proljetna svetliovina Antesterije, icod koje su sudjelovala i djeca. 80 Rijed je o robu, koji stanuje sam za se i radi z^nut nL svoju rlkq, a. gospodaru plaia samo odredenu svotu (rizoyoq,i). .Rob je, dakako, donosio samo sitan novac, t. j. bakrenjake, koje je lakomac rnorao mijenjati, pa z^to traii procente. 74 /i)

71